Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj: Gž-639/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Daniele Pivčević članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Vrana d.o.o., Peradarnik 1, Biograd na Moru, OIB 92679704563, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika LU zv. "L" iz [adresa], radi predaje u posjed, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-940/202 od 25. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-940/202 od 25. studenoga 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LU, zv.“L“ da preda u posjed tužitelju Vrana d.o.o. m slobodnu od osoba i stvari dio č. z. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , označenu kao [adresa], površine 11 hektara, koja je na AKORD pregledniku obojana crvenom bojom , te da ukloni kamp kućicu , svu električnu žicu i stupove i sve druge pokretne stvari koje se nalaze na predmetnoj nekretnini, te da se ubuduće okani svojatanja predmetne nekretnine, sve u roku od 15 dana, te mu se nalaže plaćanje troškova postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana."“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj, pobijajući tu presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba je osnovana.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev na predaju u posjed tužitelju dijela nekretnine č. z. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označene kao [adresa], površine 11 hektara, na nalog tuženiku da ukloni kamp kućicu, svu električnu žicu i stupove i sve druge pokretne stvari koje se nalaze na predmetnoj nekretnini te se ubuduće kani svojatanja predmetne nekretnine.

6.Prema stanju u spisu predmeta proizlaze slijedeća utvrđenja:

-kako tužitelj u tužbi navodi da ima pravo na posjed nekretnine označene kao kat. oznake č. z. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske koji je sklopljen 13. svibnja 2013. između tužitelja kao privremenog korisnika i Republike Hrvatske kao davatelja poljoprivrednog zemljišta na korištenje, da tužitelj obrađuje i koristi sve nekretnine koje su predmet tog ugovora i plaća Republici Hrvatskoj za to odgovarajuću naknadu, kako je tuženik početkom 2020. godine protupravno zauzeo dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ogradio je električnom žicom i postavio kamp kućicu i na tom dijelu napasa svoju stoku, iako za to nema ikakvu pravnu osnovu s obzirom da tužitelj i za taj dio ima sklopljen ugovor sa Republikom Hrvatskom te plaća državi zakup, a taj dio nekretnine kako je označen kao [adresa],

-kako je pregledom izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zk- odjel Biograd na Moru, od 18. listopada 2022. utvrđeno da je predmetna nekretnina, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisana u zemljišnoj knjizi kao oranica površine 3.147313 m2, dok je upisano pravo vlasništva više fizičkih osoba, koje nisu stranke u ovom postupku,

-kako iz Ugovora o privremenom korištenju zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, ovjerenoga po javnom bilježniku Jasni Žitko iz Zagreba od 15. svibnja 2013. proizlazi da su Republika Hrvatska, zastupana po ravnateljici Agencije za poljoprivredno zemljište, kao davatelj poljoprivrednog zemljišta na privremeno korištenje i Vrana d.o.o. Biograd na Moru, kao privremeni korisnik, sklopili navedeni ugovor kojim davatelj daje, a korisnik prima na privremeno korištenje poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Pakoštane u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], kako se poljoprivredno zemljište iz čl. 1. toga ugovora daje na privremeno korištenje na rok od pet godina, odnosno do sklapanja Ugovora o zakupu ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem uz godišnju naknadu određenu u čl. 3. navedenog ugovora, a prema odredbi čl. 8. toga Ugovora protekom roka iz čl. 2. toga Ugovora korisnik je dužan predmetno zemljište predati u posjed davatelju,

-kako iz izvješća MUP-a RH, Policijska uprava Zadarska, PP Biograd na Moru, od 25. siječnja 2019. proizlazi da je ĆU (1977.) s prebivalištem u mjestu [adresa] ometao posjed po prijavi tvrtke Vrana d.o.o.

7.Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je, prema navedenom ugovoru između tužitelja i Republike Hrvatske, istekao rok od pet godina na koji je tužitelju dano na korištenje predmetno zemljište u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] bez katastarskih oznaka zemljišta, dana 15. svibnja 2018., prije podnošenja predmetne tužbe, s tim što nema dokaza da bi tužitelj i Republika Hrvatska sklopili kakav Ugovor o zakupu ili kakav drugi pravni posao kojim bi tužitelju bio produžen rok od pet godina za privremeno korištenje zemljišta pa kako je tužitelj prema članku 8. ugovora bio dužan vratiti u posjed Republici Hrvatskoj zemljište koje mu je dano na korištenje. Stoga sud ocjenjuje kako tužitelj nije dokazao da je on vlasnik niti predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, a niti zakoniti korisnik iste u vrijeme podnošenja tužbe i nije dokazao da je tuženik zauzeo dio označene nekretnine, kao i da bi „dokaz stvarnog korištenja“ značio da tužitelj protupravno koristi dotičnu nekretninu pa sud ocjenjuje kako tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, a niti je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

8.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba jer se presuda ne može ispitati jer nisu navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

9.Osim toga i navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda još uvijek nije moguće prihvatiti u potpunosti kao pravilna, na što utemeljeno ukazuje i tužitelj u žalbi.

10.Člankom 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZVDSP) propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Sukladno članku 162. tog Zakona da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

11. Člankom 166. ZVDSP-a propisano je:

(1) Onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

(2) Predmnjevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.

(3) Predmnjeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari.

(4) Predmnjevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temlju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnjevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanoga vlasnika.

12.Člankom 167. ZVDSP-a propisano je:

(1) Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

(2) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

(3) Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

(4) Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnjevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnjevanoga vlasnika.

13.Prije svega valja navesti kako se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na to da ima pravo na posjed predmetne nekretnine temeljem spomenutoga Ugovora o privremenom korištenju zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, ovjerenoga po javnom bilježniku 15. svibnja 2013., kako obrađuje i koristi to zemljište te da plaća naknadu Republici Hrvatskoj po toj osnovi te je i priložio određene dokaze, potvrde o plaćanju u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske. Tužitelj pritom navodi i kako je člankom 2. dotičnoga Ugovora ugovoren rok za privremeno korištenje zemljišta od pet godina, odnosno (alternativno) do sklapanja ugovora o zakupu ili drugog oblika raspolaganja sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu te kako je tuženik 2020. godine protupravno zauzeo dio tog zemljišta. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u bitnom držeći kako tužitelj nije dokazao da bi stekao pravo vlasništva ili da bi imao pravo na posjed, a kako je pritom tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev i priložio izvadak iz zemljišne knjige prema kojemu su kao vlasnici nekretnine upisane treće osobe, to i da tužitelj nije aktivno legitimiran u postupku.

14.Međutim, pobijana presuda ne sadrži prihvatljive razloge za takve zaključke, budući da se tužitelj poziva na predmnijevano vlasništvo u smislu članka 166. ZVDSP-a, navodeći kako ima jače pravo na posjed, kao i navodeći da tuženik uopće nema pravni temelj posjedovanja, a te činjenice prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio. U tom smislu nije jasno niti kako je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao kako tuženik nije zauzeo i da sada ne koristi dotično zemljište, a na te okolnosti je tužitelj u tužbi predložio izvođenje određenih dokaza. Drugim riječima, za zaključak o (ne)ostvarivanju zakonskih uvjeta za zatraženu zaštitu prava vlasništva sud prvog stupnja nije dao valjane i prihvatljive razloge na što potpuno utemeljeno ukazuje žalitelj.

15.Dakle, prvostupanjska presuda ne sadrži pravilna utvrđenja o svim spomenutim odlučnim činjenicama koje se odnose na tužiteljev pravni temelj i istinit način stjecanja predmetne nekretnine (predmnjevano vlasništvo) prema tuženiku kao osobi koja možebitno tu nekretninu posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju, a na što s pravom sadržajno ukazuje i tužiteljeva žalba. Stoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, valjalo ukinuti presudu i premet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, nadopuniti dokazni postupak, a potom pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, kao i onih koje će možebitno u daljnjem tijeku postupka izvesti, utvrditi sve odlučne činjenice, posebno utvrditi ima li tužitelj pravni temelj i istinit način stjecanja predmetne nekretnine, drži li tuženik tu nekretninu u posjedu te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17.Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

18.Zbog navedenoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

U Splitu 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić