Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1228/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Poljak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Šimun Babić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 210/2021-54. od 11. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-210/2021-54. od 11. ožujka 2025. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.318,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2021. do isplate, kao naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.091,22 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2025. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 508,78 EUR, kao neosnovan (točka II. izreke) kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.364,99 Eura.

2.Protiv citirane presude pravovremeno se žali tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Drži da se ostvario žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje:ZPP) jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava. Žalbeni je prijedlog pobijanu presudu preinačiti odbijanjem zahtjeva, podredno, ukinuti je i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete uzrokovane štetnim događajem od dana 24. prosinca 2020. godine, u kojemu je, prema tužbenim navodima, tužitelj zadobio tjelesne ozljede od tuženika.

5.Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka neosnovano ukazuje tuženik. Također, ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi kod donošenja presude ili u postupku koji je tome prethodio bila počinjena bilo koja povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

5.1.Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud valjano primijenio i materijalno pravo, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

6.U provedenom postupku sud je u bitnom utvrdio:

- kako je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-18101/2021 od 4. travnja 2022. ovdje tuženik GĐ proglašen krivim što je dana 24. prosinca 2020. u 18,35 upravljajući osobnim automobilom kolnikom ulice Ivana Zajca Zagrebu u smjeru sjevera te dolaskom do kbr. 15 svoje vozilo u kretanju nije držao na sredini obilježene prometne trake iz kojeg razloga je istim skrenuo prema zapadnom rubu kolnika kojom prilikom je lijevim bočnim ogledalom naletio na desnu bočnu stranu automobila vlasništva ĐĐ, ovdje tužitelja, parkiranog na obilježenom bočnom parkiralištu sa zapadne strane ulice Ivana Zajca na kojemu su bila otvorena vrata iz kojega je vlasnik iz unutrašnjosti uzimao svoje stvari, čime bi počinio prekršaj iz čl. 46. st.1. a kažnjiv po čl. 46. st.3. u svezi sa čl. 293. te nakon toga napustio mjesto događaja bez popunjavanja i potpisivanja Europskog izvješća niti je na drugi način ostavio svoje podatke i time počinio prekršaj opisan po čl. 176. st. 2 i kažnjiv po čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

-kako iz iskaza svjedoka PĐ, tada zaposlenog u KB Merkur i po mjestu rada tužiteljeva poznanika proizlazi da se utužene prigode, dok je kretao automobilom Zajčevom ulicom u pravcu sjevera, vidio kako je tuženik rukom udario tužitelja u predjelu glave, nakon čega je vozilo parkirao, izišao i zatekao stranke i još jednu mušku osobu kojoj se tuženik obraćao imenom Đ ili G, čuo je tuženikove psovke odnosno psovanje majke nakon čega je taj drugi, mlađi muškarac mjesto napustio, a potom i tuženik, dok je on ostao s tužiteljem sačekati policiju; primijetio je kako se tužitelj drži za glavu ispričavši što se dogodilo; nije se sjećao u kojem položaju je u trenutku sukoba bio tuženikov automobil ni ispred kojeg kućnog broja je došlo do incidenta dok mu je bilo poznato da se radi o jednosmjernoj ulici s parkiralištima za automobile s obje strane ceste,

- kako iz iskaza svjedoka RĐ, također zaposlenika KB Merkur i tužiteljeva poznanika proizlazi da je tog dana kao dio tima trebao poći za Split na eksplantaciju organa odnosno preuzimanje organa od donora, radi čega se oko 18,30 kretao automobilom Zajčevom ulicom prema bolnici; utvrdivši da je promet blokiran, zaustavio je automobil te izišavši utvrdio da je došlo do nekakvog sudara, pri čemu je zamolio tuženika čiji automobil je bio na sredini ceste da ga pomakne kako bi prošao objasnivši gdje ide, na što mu je tuženik uputio puno psovki te odbio udovoljiti i ponovljenoj zamolbi, kao i onoj gospodina iza njega koji je suprugu vozio u bolnicu; bojeći se kako neće na vrijeme stići u bolnicu, vratio se do automobila i parkirao s druge strane gdje nije bio parking, nadajući se da neće dobiti kaznu jer je bio Badnjak, a kada je već bio na putu prema Splitu, nazvao ga je tužitelj ispričavši kako je od tuženika dobio prijetnje i bio udaren, nije se sjećao je li iza tuženikova vozila bilo još neko vozilo te je potvrdio kako se radi o jednosmjernoj ulici,

- kako iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je odnosne prigode išao na posao u noćnu smjenu (u KB Merkur) koja počinje u 19:00 sati, parkirao u Zajčevoj ulici s desne strane, te izišao iz automobila, a kako bi sa stražnjeg desnog sjedišta uzeo svoje osobne stvari, otvorio je stražnja desna vrata, ne širom već toliko da može uzeti stvari nakon što je provjerio da to može učiniti u odnosu na promet, kako to i inače svakodnevno radi, i dok je to radio začuo je tutnjavu iza sebe vidjevši kako se većom brzinom približava automobil koji je svojim lijevim retrovizorom udario u njegova zadnja desna vrata te se zaustavio nakon cca 30m, iz kojega je izišao tuženik, započeo prijetiti da će ga ubiti, uništiti, pitao ga zna li tko je on unoseći se u njegov prostor izjavljujući da će zvati policiju ali je greškom pozvao nekog drugog, pa je policiju zvao tužitelj zbog prijetnji; bez uspjeha ga je pokušao smiriti; nakon toga je došao TĐ koji ga je zamolio da pomakne automobil kako bi mogao proći jer ide u Split na intervenciju eksplantacije, što je tuženik agresivno odbio, pa je TĐ parkirao na drugoj strani i otišao pješice, a tuženik je odbio i zamolbi gospodina koji je vozio suprugu u bolnicu; nakon toga tuženik je preparkirao auto a u međuvremenu je stigla i osoba koju je zvao i obraćao mu se imenom Đ, koji je mobitelom slikao njegov automobil pa su zajedno nastavili prijetiti da će ga uništiti, kao i auto pitajući zna li on tko su oni i u jednom trenutku ga je tuženik udario desnim dlanom po zatiljnoj kosti te nogom u desnu ruku u kojoj je držao mobitel koji je poletio preko automobila; u međuvremenu je došao i PĐ koji se s njim zadržao do dolaska policije i nakon što je tuženik s prijateljem otišao; da je tuženik spominjao mogućnost dogovora ukoliko tužitelj isplati 500,00 kn za retrovizor, ali on s njim nije htio razgovarati; da se zbog svega toga bojao za svoju i sigurnost obitelji te moguće oštećenje automobila, a i sada se osjeća nedovoljno zaštićen, poznato mu je da se vodi neki postupak u kojemu je saslušan i ne zna kako je okončan, ali je u tom predmetu tuženik iznio saznanje da je on ranije MMA borac, iz čega je zaključio kako se raspitivao o njegovim osobnim podacima i stoga je osjećao nemir,

-kako iz iskaza tuženika proizlazi da je krećući se automobilom Zajčevom ulicom, oko kućnog broja 8, vidio mušku osobu koja izlazi iz automobila pričajući na mobitel, zaobišao automobil otraga te u trenutku kad se njegov automobil nalazio otprilike na 1,5 m iza, stavio mobitel na rame i naglo otvorio vrata tako da je njegovo vozilo desnim retrovizorom udarilo u ta vrata, što se dogodilo u 18:32; udar nije mogao izbjeći jer su s obje strane bila parkirana vozila, ispred njega nije bilo ni jedno vozilo, a najviša brzina koja se tu može postići je od 20km/h; po izlasku iz vozila pitao je drugog vozača zašto je tako naglo otvorio vrata i dobio odgovor kako je razgovarao na mobitel i nije primijetio dolazak vozila te da žuri u bolnicu Merkur gdje je zaposlen, odbio je dati podatke za popuniti Europsko izvješće nudeći mu 300,00 kn za retrovizor koji košta 12.000,00 kn, a na primjedbu kako će to osiguranje platiti je odgovorio da je auto na leasingu zbog čega će imati probleme pa nije htio dati policu; potvrdio je kako ga je jedan čovjek zamolio da pomakne vozilo jer vozi suprugu u bolnicu, na što mu je odgovorio kako ne može jer čeka policiju, a kada je pozivajući policiju saznao da smije vozilo maknuti ako smeta prometu, to je i učinio čekajući policiju do 19:27 te pošto je tužitelj izjavio da policija ne treba dolaziti jer je to velik trošak a nema ozlijeđenih, tada je, zapisavši registarski broj i fotografirajući njegovo vozilo i otišao s lica mjesta jer je trebao ići na misu; sutradan u subotu je bio Božić pa je otišao na policiju u Petrovoj u ponedjeljak te na osiguranje prijaviti štetu, a kada je policija došla u njegovu kuću rekli su da su došli po tužiteljevoj prijavi da je bio verbalno agresivan i fizički ga napao te da je napustio mjesto događaja, radi čega je vođen i prekršajni postupak; nakon toga zvao je tužiteljev odvjetnik nudeći nagodbu i rekavši da tužitelj traži 25.000,00 kn odštete, na što nije želio pristati, a iz razgovora sa svojim odvjetnikom saznao da je tužitelj MMA borac,

-kako je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za promet Berislava Šimonovića, koji se o brzini kretanja tuženikova vozila nije mogao izjasniti zbog nedostatka parametara za to dok je varijantu predmetnog štetnog događaja prikazanu po tužitelju smatrao tehnički mogućom i prihvatljivom, a varijantu prikazanu po tuženiku tehnički neprihvatljivom; polazeći od toga da je do štetnog događaja došlo na kolniku jednosmjerne ulice po kojoj se prema sjeveru kretalo vozilo tuženika a vozilo tužitelja bilo u mirovanju parkirano na zapadnom parkirališnom mjestu, s lijeve strane gledano u smjeru kretanja vozila tuženika, ispred kbr. 15 i na oko 0,4-0,5 m od zapadnog parkirališnog mjesta, smatrao je kako do nezgode ne bi došlo da je tužitelj svoje stvari sa zadnjeg sjedišta uzimao otvarajući stražnja lijeva vrata svog vozila i preko lijevog sjedišta iste dohvatio sa desnog sjedišta jer ne bi otvarao stražnja desna vrata prema kolniku a isto tako da do kontakta vozila i oštećenja tuženikova retrovizora ne bi došlo da je tuženik kretao vozilom sredinom kolnika jer bi imao dovoljno mjesta sa svoje lijeve strane da prođe bez kontakta retrovizora s otvorenim vratima,

-kako iz pismenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Žarka Rašića, kirurga i dr. Gordana Makarića, psihijatra, proizlazi da je tužitelj stradao u štetnom događaju 24. prosinca 2020., prema priloženom nalazu kirurga zadobio je natučenje zatiljnog dijela glave, natučenje potiljka i oguljotinu 3. prsta desne ruke, koje ozljede je tužitelj u prikazanoj situaciji mogao zadobiti; na psihičkom je planu prvotno razvio simptomatiku akutne stresne reakcije (F43.0) te nastavno poremećaj prilagodbe (F43.2), što proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije; u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio je izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet uz osjećaj ugroze zbog izrečenih prijetnji, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja slijedom čega između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkih poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza; kako je fizičke boli jačeg intenziteta tužitelj trpio sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta sumarno 3 dana, a slabijeg intenziteta sumarno 15 dana; trpio je kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 5 tjedana, a zatim je trpio slabiji oscilirajući strah sveukupno do 3 tjedna, nakon toga je trpio kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje su ga podsjećale na štetni događaj, u razdoblju od kumulativno 3 mjeseca.

-kako su se vještaci očitovali na primjedbe tuženika usmeno na raspravi ostajući kod nalaza i mišljenja pri čemu podatak o tome da je tužitelj navodno MMA borac nisu smatrali značajnim za ocjenu kvalifikatornih okolnosti jer su nalaz i mišljenje sačinili temeljem analize podataka iz spisu priložene medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda,

7.Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje kako je za povod nastanku štetnog događaja-oštećenje automobila stranaka isključivo kriv tuženik koji se svojim vozilom nije kretao sredinom kolnika sukladno odredbi čl. 46. st. 1. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) u kojem slučaju do kontakta vozila ne bi došlo, nakon čega je zbog oštećenja retrovizora tuženik izazvao sukob sa tužiteljem, prvo verbalno prijeteći, a zatim i fizičkim napadom-udarcima u glavu i u ruku tuženika, a što je za posljedicu imalo ozljede tužitelja opisane u medicinskoj dokumentaciji za čiji nastanak je tuženika ocijenio odgovornim.

7.1.Stoga je prvostupanjski sud, ocjenom nalaza i mišljenja liječnika vještaka zaključio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje:ZOO) utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete po kriteriju fizičkih boli u iznosu od 500,00 Eura i straha u iznosu od 3.500,00 Eura, ali kako je zatražio sveukupan iznos od 3.318,07 Eura, taj mu je i dosuđen sukladno čl. 2. st.1. ZPP-a.

8.I u ovoj žalbenoj fazi postupka, sporno je pitanje osnove i visine tražbine.

9.Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede osnova tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tuženog u bitnom se iscrpljuju u uopćenim prigovorima i poricanju utvrđenog uz iznošenje vlastite ocjene dokaza prema kojoj ne postoji njegova odgovornost za štetu jer fizičkog napada na tužitelja uopće nije bilo. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke.

10.Sukladno odredbi iz članka 8. ZPP-a sud nije vezan nikakvih formalnim, zakonskim pravilima prilikom ocjene dokaza. Jedini kriterij za utvrđivanje vjerodostojnosti dokaznih sredstava i njihove dokazne snage jest uvjerenje suca. Međutim, sud je dužan savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i usporediti ga s drugim dokazima te ocijeniti je li proturječi drugim dokazima ili se u bitnim točkama s njim podudara te usporediti dokaze i sa rezultatima cjelokupnog postupka i na temelju takve ocjene dokaza izraditi svoje uvjerenje o tome je li neka činjenica postoji ili ne postoji, kako je ovdje i postupljeno, pri čemu je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza detaljno obrazložio svoj stav, sukladno navedenoj pravnoj normi.

11. Prema ocjeni ovoga suda tuženik neosnovano osporava zaključak prvostupanjskog suda o nastanku štetnog događaja odnosno o nanošenju ozljede tužitelju, kao i o razlozima zašto smatra tuženika isključivo odgovornim za njegov nastanak. Naime, okolnost utvrđena po stručnoj osobi da pod pretpostavkom da je tuženik kritične zgode propisno vozio sredinom kolnika i kod otvorenih vrata tužiteljeva automobila ne bi došlo do kontakta vozila, kao povoda sukobu stranaka u kojemu je tuženik vrijeđao, prijetio i ozlijedio tužitelja, kako je to temeljem neposrednog saznanja izjavio svjedok PĐ, a iz posrednog svjedok TĐ, kojima je s osnovom sud vjerovao čime su potvrdili iskaz tužitelja, a podatak o ozljeđivanju uslijed udarca u potiljak te udarom noge u treći prst lijeve ruke spomenut je i u povijesti bolesti KB Merkur od 24. prosinca 2020., dakle neposredno nakon događaja, čime se potvrđuje nedvojbeno postojanje uzročno-posljedične veze između radnji tuženika i nastanka ozljede tužitelja, kako je sud prvog stupnja utvrdio te detaljno obrazložio.

12.Posebno, žalbeni navodi kojima se iskazi svjedoka žele prikazati kao lažno pripremljeni odnosno neistiniti ili u nesuglasju s drugim provedenim dokazima riječima “postoje osnovane sumnje…“ nisu prihvatljivi jer ničim nisu učinjene vjerojatnim tuženikove sumnje, a subjektivno viđenje i ocjena dokaza nemaju utemeljenja u sveukupnim rezultatima postupka, pri čemu je imati u vidu kako su svjedoci saslušavani protekom četiri godine od događaja pa je zbog proteka vremena objektivno razumjeti postojanje određenih nepreciznih i sa iskazom tužitelja u svemu nesuglasnih saznanja o pojedinim manje bitnim okolnostima događaja o kojima su svjedočili, kada su u bitnim okolnostima suglasni i potvrđeni ostalim provedenim dokazima, kako je to valjano utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud, čiji razlozi se u cijelosti prihvaćaju.

13.Dodatno je navesti, glede prigovora da pri pregledu neposredno nakon nezgode, kako proizlazi iz potvrde KB Merkur na str. 8. spisa, nisu nađene vanjske ozljede glave i vrata na koje je pri pregledu ukazano, kako uslijed mehanizma nastanka prikazanog po tužitelju (udarac rukom) nužno nije morao ostati vidljiv trag, ali je u istoj potvrdi registrirana “rana na proksimalnoj falangi trećeg prsta desne šake površinska“ kako ju je i prikazao tužitelj.

14.Glede žalbenog prigovora na neprihvaćanje tuženikova prijedloga za određivanjem novih liječnika vještaka obzirom je imao primjedbe na već provedeno vještačenje držeći kako vještaci nisu odgovorili na primjedbe ni usmenim izjašnjenjem odgovoriti je kako je tuženiku omogućeno raspravljanje o predmetu spora i predlaganje dokaza kao i to da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluje u njihovoj ocjeni, u skladu sa čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Stoga se u žalbi neutemeljeno tvrdi da je sud pogriješio kada nije omogućio tuženiku da dokaže svoje tvrdnje na način da prihvati njegov dokazni prijedlog. U odnosu na ove tvrdnje ukazuje se kako sud prvog stupnja nije dužan izvesti sve dokaze koje stranke predlože već je temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a prema odredbi čl. 304. ZPP-a sud je ovlašten glavnu raspravu zaključiti kada utvrdi da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke.

15.Ujedno je iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja vidljivo kako je tuženik, iznoseći prijedlog za određivanje novog vještačenja, tražio da se isto odredi smatrajući da vještaci Žarko Rašić, kirurg i Gordan Makarić psihijatar, nisu odgovorili na sva pitanja i primjedbe, na što je navesti da protivno proizlazi iz sadržaja spisa prema kojemu su pismenim nalazom i mišljenjem te usmenim izlaganjima u nazočnosti stranaka na raspravi vještaci odgovorili na pitanja i primjedbe jasno obrazlažući svoj stav otklonivši prigovore i prihvatljivo obrazlažući postojanje ozljeda uzročno posljedično povezanih sa spornim događajem i posljedicama na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja.

16.I po stavu ovog suda nalaz i mišljenje vještaka, protivno žalbenim navodima, zasnovano je na objektivnim pokazateljima, pa tako glede ozljeda na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji kojom su vještaci raspolagali kao i rezultatima kliničkog pregleda. Pri tome okolnost što je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, ne može svojim samo paušalnim osporavanjem, svojim izrazom nezadovoljstva onim što su vještaci utvrdili, dovesti u pitanje ispravnost tog mišljenja.

17.Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je utemeljio svoju odluku na rezultatima navedenih vještačenja, obzirom su ista provedena sukladno odredbama čl. 258. -261. ZPP-a, sveobuhvatna i obrazložena te su vještaci u potpunosti argumentirano otklonili osnovanost prigovora na nalaze i mišljenja.

18.Slijedom iznijetog stav je i ovog drugostupanjskog suda kako nije bilo mjesta izvođenju dokaza novim medicinskim vještačenjem budući za to nisu bile ispunjene pretpostavke propisane člankom 261. ZPP-a, kako se neosnovano u žalbi ističe.

19.Također je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je zaključio kako je posljedično predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja u takvom opsegu koji opravdava dosuđenje naknade neimovinske štete tužitelju.

20.Nadalje, ocjena je ovog suda da je pobijanom presudom procijenjeni iznos naknade neimovinske štete adekvatan i da u konkretnom slučaju predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Pri tome su vodeći računa o provedenom medicinskom vještačenju uzeti u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kao i sve okolnosti slučaja, osnovom kojih je valjanom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a tužitelju dosuđen iznos od 3.318,07 eura što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela VSH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

21.Pozivajući se na čl. 1103. ZOO-a koji propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, prvostupanjski sud je valjanom primjenom materijalnog prava tužitelju na presuđeni iznos dosudio zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe 28. siječnja 2021. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st.1. ZOO-a.

22.Glede žalbenog navoda kako tuženik ima saznanja da se uredujuća sutkinja i tužitelj osobno poznaju i da su u prijateljskim odnosima uz prijedlog da se za slučaj ukidanja spis dodijeli drugom sucu odgovoriti je kako je isti bespredmetan te u okolnostima kada tuženik nije postupio po čl. 71. ZPP-a, ne može s uspjehom isticati sumnju u nepristranost sutkinje.

23.Budući se nisu ostvarili žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (čl. 368. stavak 1. ZPP-a).

24.Budući tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama I. i III. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika kojom se pobija odluka o troškovima postupka ukazuje neosnovanom.

U Splitu, 28. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić