Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2589/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupanog po punomoćniku FK dipl. iur., protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Pn-27/2024-4 od 5. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Pn-27/2024-4 od 5. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 7.673,26 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 28. veljače 2023. do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.247,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 5. srpnja 2024. pa do isplate.

2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 7.673,26 eura sa zateznom kamatom od dana 28. veljače 2023. do isplate, koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine korisniku GK za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. Prema tvrdnji tužitelja za štetu tuženik odgovara na temelju odredbe članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZMO).

6. U dosadašnjem tijeku postupka, rješenjem ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2105/2023-2 od 20. ožujka 2024. ukinuta je presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Pn-6/2023-8 od 31. srpnja 2023. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ovo iz razloga što zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, čime je bio ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a.

7. I u ovoj fazi postupka sporna je primjena materijalnog prava, odnosno ima li se predmet spora raspraviti primjenom odredbi ZMO kako tvrdi tužitelj, a što ponavlja i u svojoj žalbi navodeći kako je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu utvrđeno prema odredbama toga zakona, ili pak primjenom odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje: ZOOP), kao posebnog zakona, a kako ističe tuženik.

8. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju opisno ukazuje tužitelj (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. i članka 8. ZPP-a, jer su u obrazloženju presude navedeni svi oni dijelovi koje presuda mora sadržavati, a dokazi su ocijenjeni brižljivo, u skladu s člankom 8. ZPP-a.

9. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik pasivno legitimiran kao osiguratelj vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je na dan prometne nezgode 24. lipnja 2015., upravljao osiguranik tuženika MK, a u kojoj nezgodi je osiguranik tužitelja HK smrtno stradao,

- da je tužitelj podnosio prema tuženiku zahtjeve za naknadu štete za isplaćene iznose obiteljske mirovine GK za ranija razdoblja za koja se pred tim sudom vodi postupak za naknadu štete,

- da je osiguranik tužitelja HK preminuo od višestrukih ozljeda zadobivenih u predmetnoj nesreći, prema pravomoćnoj kaznenoj presudi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K-664/15 od 13. travnja 2018., koja činjenica je utvrđena i u pravomoćno okončanom postupku radi naknade štete vođenom između članova obitelji pok. KK i tuženika pod poslovnim brojem Pn-44/2016, u kojem postupku je utvrđen doprinos osiguranika tužitelja u visini od 20%,

- da je rješenjem tužitelja od 20. listopada 2015. ĐK rođ. **.**.2012., izvanbračnom djetetu umrlog osiguranika KK, priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 26. lipnja 2015.,

- da je prema obračunu isplate na teret tužitelja (HZMO) na ime obiteljske mirovine korisniku ĐK za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. ukupno isplaćen iznos od 9.591,58 eura, time da tužitelj nije dostavio potvrdu o izvršenom platnom prometu i dokazao isplatu.

10. Prvostupanjski sud zaključuje kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe članka 27. ZOOP jer tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti. Nadalje utvrđuje kako u konkretnom slučaju kada tužitelj navodi da nema razloga provesti financijsko vještačenje, tužitelj nije dokazao postojanje štete odnosno da je isplatio veću mirovinu od mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu pa odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmet spora raspravio primjenom odredbi ZOOP-a, koji je lex specialis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a s obzirom na tuženika - osiguravajuće društvo u ovom predmetu (tako Vrhovni sud u Rev-1354/2016-2 od 18. svibnja 2021.).

12. U utuženom razdoblju bio je na snazi ZMO-u koji odredbom članka 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 164. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.

13. Odredbom članka 27. ZOOP-a (na koji se poziva tuženik) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

14. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja, u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja, primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema citiranim odredbama ZMO-a.

15. Za odluku u sporu tužitelja protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-264/2022 od 19. travnja 2022.).

16. Prema ocjeni ovoga suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), a što je ujedno i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Revd-1227/2021 od 12. travnja 2021. i dr. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, po stavku 2., smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

17. Prema toj zakonskoj odredbi, razmjerni iznos mirovine predstavlja razliku između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, što u svakom pojedinom slučaju zahtijeva dokazivanje visine takve razlike.

18. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje i visinu stvarne štete u smislu citirane zakonske odredbe. Sama činjenica isplate obiteljske mirovine, bez utvrđenja mirovine koja bi bila ostvarena kao posljedica ozljede na radu, nije dovoljna za osnovanost regresnog zahtjeva. Pri tome valja istaknuti da je teret dokazivanja visine štete na tužitelju (članak 219. ZPP-a), a tužitelj tijekom postupka nije predložio financijsko vještačenje, već je izričito naveo da isto smatra nepotrebnim.

19. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja prema kojima se odredba članka 27. ZOOP-a ne bi mogla primijeniti na regresni zahtjev koji se odnosi na isplaćenu obiteljsku mirovinu, uz tvrdnju da ZOOP ne predviđa obračun razmjernog dijela obiteljske mirovine te da se obveza osiguratelja stoga ne može izračunati.

20. Suprotno takvim žalbenim navodima, iz sadržaja članka 27. stavka 2. ZOOP-a izričito proizlazi da se stvarnom štetom, koju je osiguratelj dužan naknaditi zavodima mirovinskog osiguranja, smatraju i razmjerni iznosi mirovine članova obitelji oštećene osobe, dakle i obiteljske mirovine. Činjenica da Zakon u stavku 3. istog članka normira metodologiju izračuna razmjernog iznosa polazeći od usporedbe invalidskih mirovina ne isključuje njegovu primjenu na obiteljsku mirovinu, već upućuje na nužnost analogne primjene toga kriterija i u slučaju prava članova obitelji.

21. Naime, regresni zahtjevi HZMO-a prema osigurateljima u prometnim štetama, pa i kada se odnose na obiteljsku mirovinu, mogu biti osnovani isključivo u okviru i pod uvjetima propisanim člankom 27. ZOOP-a, pri čemu je teret dokazivanja razmjernog dijela mirovine uvijek na tužitelju, dok sama isplata obiteljske mirovine ne predstavlja automatski stvarnu štetu u smislu ZOOP-a, već je nužno utvrditi koliki bi bio iznos mirovine kada bi se štetni događaj smatrao ozljedom na radu.

22. Prema tome, kako tužitelj postavlja zahtjev za isplatom ukupno isplaćenih iznosa mirovine te ne dokazuje pretpostavke koje proizlaze iz navedenih odredbi ZOOP-a, pravilno je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu uslijed čega se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom, tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je tužitelj posebnim žalbenim navodima ni ne pobija.

24. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić