Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe ZAGREBGRADNJA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe SŽ, zastupane po braniteljima iz odvjetničkog društva Petrić i partneri d.o.o. iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 34. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2025., broj: Pp-15260/2024, na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 34. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su oslobođeni obveze naknade troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da sud nije bio ovlašten primijeniti odredbu članka 37. Prekršajnog zakona nego izreći okrivljenicima novčane kazne unutar zakonom propisanih kazni za navedeni prekršaj za počinjenje kojeg ih je proglasio krivim, jer je nesporno utvrđeno da je počinjeni prekršaj imao teže posljedice jer su radniku RŽ otpremninu isplatili tek nakon više od dvije godine i to tek na temelju usmenog rješenja iz zapisnika od 9. listopada 2024., što predstavlja izrazito otegotnu okolnost koja isključuje primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, niti su okrivljenici tijekom inspekcijskog postupka iznijeli valjan razlog koji ih je spriječio da u zakonskom roku dostave obračun dugovane otpremnine imenovanom radniku i omoguće ga da svoje potraživanje naplati u ovršnom postupku.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, imajući u vidu pravnu oznaku djela, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju postojala zakonska osnova za izricanje novčane kazne okrivljenicima, uz primjenu članka 37. stavka 3. Prekršajnog zakona.
8. Odredbama članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je da izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja, te određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Izričući počinitelju prekršaja novčanu kaznu, sud će uzeti u obzir i njegovo imovinsko stanje.
9. Nadalje, uzevši u obzir ranije ponašanje okrivljenika vidljivo je da isti nisu do sada prekršajno kažnjavani za istovrsni prekršaj, što ukazuje na izostanak sklonosti činjenju takvih prekršaja, te uzevši u obzir ponašanje okrivljenika nakon počinjenja prekršaja, utvrđeno je da su okrivljenici u cijelosti priznali djelo, čime su pokazali odgovornost za počinjeni prekršaj, te su okrivljenici naknadno isplatili radniku otpremninu, a u postupku nisu utvrđene otegotne okolnosti, kao i uzet je u obzir značajniji protek vremena od počinjenja prekršaja.
10. Slijedom navedenoga, vodeći računa o ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja u konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud primijenio institut ublažavanja kazne, s obzirom da olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika u konkretnom slučaju, u smislu odredbe članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, te navodi žalbe tužitelja ničim nisu doveli u pitanje pravilnu odluku prvostupanjskog suda.
11. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
