REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-984/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠS, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika dr. sc. Davora Bubalo, odvjetnika, te presude javno objavljene 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete ukupan iznos od 2.578,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od 5. ožujka 2024. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 1.022,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2024. do isplate, te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete, za razdoblje od 13. siječnja 2024. do 4. ožujka 2024., kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, naknaditi tužitelju VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 1.284,50 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27. ožujka 2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije, prilikom obavljanja redovnog rada svog radnog mjesta u Velikoj Gorici, Ulica Matice hrvatske 5, i to na način da je hodajući i nosivši pacijenta došlo do propadanja noge, te je tom prilikom ozlijedio koljeno. Tužitelju je navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu Presudom Upravnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Usl-6179/23-14 od 17. lipnja 2024. Istog dana tužitelj je zaprimljen u KBC Sestre milosrdnice gdje mu je dijagnosticirana ozljeda dislokacije, iščašenje i nategnuće koljenskih zglobova i ligamenata, a sve kako je to detaljno opisano u tužbi i priležećoj medicinskoj dokumentacaiji.

Poslodavac kod tuženika ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici pretrpe na radu, odnosno prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, a što je ovdje slučaj, to je naslovljeno osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu štete oštećeniku.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje iznos od 3.000,00 eura umanjen za nesporno isplaćen iznos od 1.650,00 eura, što iznosi 1.350,00 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Obzirom na navedeno, tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 14. studenog 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje ukupno s osnova neimovinske štete iznos od 4.008,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.242,00 eura, sve s pripadajućom zateznom kamatom. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos od 1.650,00 eura, to tužitelj na ime naknade štete potražuje preostali iznos od 3.600,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 13. siječnja 2024. do isplate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da priznaje nastanak štetnog događaja te činjenicu da je s poslodavcem tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja, a kojom je pokrivena i odgovornost prema djelatnicima, slijedom čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika. Isto tako tuženik ne osporava odgovornost poslodavca za nastanak štetnog događaja i predmetne ozljede. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je isplatio tužitelju nesporan iznos naknade neimovinske i s njom spojene imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 1.650,00 eura. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, kao i zatraženi tijek zateznih kamata.

Tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Presudu Upravnog suda u Zagrebu od 17.6.2024. (str. 5-8 spisa), Presudu Visokog upravnog suda RH od 29.8.2024. (str. 9- 13 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 804383414 (str. 19 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 20-30 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Igoru Stipančiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje od 26. listopada 2025. (str. 53-56 spisa), te izvršio uvid u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja na radnom mjestu 27.3.2023., preko nespornog isplaćenog iznosa od 1.650,00 eura.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno postojanje pasivne legitimacije i nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost tuženika. Isto tako, nesporno je da je navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu Presudom Upravnog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2024., koja je potvrđena Presudom Visokog upravnog suda RH od 29. kolovoza 2024. Sporna je samo visina tužbenog zahtjeva preko nespornog isplaćenog iznosa od 1.650,00 eura, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata.

7. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Igoru Stipančiću, koji je u svom nalazu i mišljenju od 26. listopada 2025. utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće lijevog koljena. Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, te temeljem osobnog pregleda i priložene medicinske dokumentacije, zaključuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće lijevog koljena, a naknadnom MR pretragom mu je utvrđen rascjep vanjskog meniska lijevog koljena pod nazivom "bucket handle" što zahtijeva liječenje operacijom. Tužitelj je operiran artroskopskim načinom te mu je dio vanjskog meniska izvađen, a unutarnji je prešiven. Potom je uslijedilo liječenje fizikalnom terapijom. Završetak liječenja se smatra zadnji pregled ortopeda kojeg je tužitelj načinio 4. ožujka 2024. kada mu je preporučeno da se vrati svakodnevnim aktivnostima. Sudski vještak je mišljenja da je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i zadobivene ozljede moguća pri čemu ukazuje da kod tužitelja postoje izražene degenerativne promjene u području koljenog zgloba između natkoljenice i potkoljenice. Uslijed tih promjena lakše je došlo do ozljede meniska u predmetnom događaju.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da po završetku liječenja kod tužitelja zaostaje manja povremena bol u području lijevog koljena odnosno vanjske strane zglobne pukotine lijevog koljena te neznatnog ograničenja pregibanja lijevog koljena. Smanjenje životne aktivnosti tužitelja zbog zaostalih posljedica iznosi 3%. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju oko 3 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana, a manjeg intenziteta još oko 7 tjedana ukupno. Pri ovoj ocjeni uzeto je u obzir kirurško liječenje, dok povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je isto tako pretrpio tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede i načina liječenja što uključuje i operaciju bio je jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana i manjeg oko 6 tjedana sveukupno. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć sveukupno kroz sedam tjedana po tri sata dnevno zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda, a potom još kroz dva mjeseca po jedan sat dnevno zbog otežanog hoda. Kod tužitelja nije zamjetno naruženje kao posljedica štetnog događaja. Ožiljci od artroskopske operacije nisu vidljivi, dok se vrlo pažljivo ne pregleda koljeno stoga nisu uočljivi trećim osobama pri pogledu na koljeno.

8. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo prigovora te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem relevantne medicinske dokumentacije.

9. Imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO), sud je cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.350,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.450,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 3 % uslijed čega trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu mlađu životnu dob tužitelja (rođen 2002. godine) te očekivani životni vijek, lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 600,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.400,00 eura.

10. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 207 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 4,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike te stopu inflacije u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 207 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 828,00 eura.

11. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.400,00 eura, dok je u preostalom iznosu 608,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen, te da tužitelju na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege pripada 828,00 eura dok je u preostalom iznosu od 414,00 eura s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete odbijen. S obzirom da je prethodno tužitelju već isplaćen nesporan iznos naknade štete u iznosu od 1.650,00 eura, to je tuženik dužan tužitelju po utuženoj osnovi isplatiti daljnji iznos od 2.578,00 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 1.022,00 eura zahtjev tužitelja neosnovan, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci ove presude.

12. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Sud je mišljenja da se naknada štete smatra dospjelom završetkom liječenja, odnosno u trenutku kada se zdravstveno stanje ozlijeđene osobe stabiliziralo i kada se sa sigurnošću može utvrditi opseg i stupanj konačnih i trajnih posljedica zadobivenih povreda te trajanje i intenzitet duševnih boli koje trpi oštećeni. Iz stanja spisa i to nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da je liječenje okončano 4. ožujka 2024. te kao trenutak nastanka štete treba uzeti taj dan. Stoga, zatezna kamata na iznos pravične novčane naknade teče od sljedećeg dana od nastanka štete. Imajući u vidu da je liječenje tužitelja završeno 4. ožujka 2024., sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete od dana 5. ožujka 2024. pa do isplate. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 13. siječnja 2024. pa do isplate, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženi tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 13. siječnja 2024. do 4. ožujka 2024. kao neosnovan. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

13. U odnosu na navode tuženika s ročišta od 19. siječnja 2026. da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva koju je tužitelj učinio podneskom od 14. studenog 2025., isto sud smatra neosnovanim budući da je tužitelj preinačio tužbu u smislu odredbe čl. 191. st. 2. ZPP-a zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe. Naime, sud smatra da tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije mogao istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari obzirom da isti ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje visine neimovinske štete te je za utvrđivanje visine neimovinske štete bilo potrebno provođenje medicinskog vještačenja.

Sud je stajališta da se u postupcima naknade štete zbog povrede prava osobnosti, tuženik ne može protivi preinaci tužbenog zahtjeva nakon nalaza i mišljenja vještaka, jer bi navedeno u protivnom predstavljalo pretjerani formalizam i onemogućavalo tužiteljima pravo na pristup sudu i pravično suđenje, koje je pravo zajamčeno člankom 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i člankom 29. stavkom 1. Ustava RH.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

14.1. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, s obzirom da je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu daljnjeg iznosa naknade štete po predmetnom štetnom događaju. S obzirom da je tužbeni zahtjev u visini od 3.600,00 eura, prihvaćen u iznosu od 2.578,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 1.022,00 eura, sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine uspio u sporu s omjerom 71,61%. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužitelj u ovom sporu uspio u ukupnom omjeru s 85,80%. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 28,39%, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0%, dakle ukupno 14,20%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 71,60% priznatih troškova.

14.2. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva i tužbe – svaki po 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanja na ročištu 5.9.2025. – 100 bodova po Tbr. 9/1, sastava obrazloženog podneska od 14.11.2025. – 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu 19.1.2026. – 100 bodova po Tbr. 9/1 i pristup ročištu za objavu odluke – 50 bodova po Tbr. 9/3, odnosno ukupno 550 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.375,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 71,60% odnosno u iznosu od 984,50 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.284,50 eura.

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 4.7.2025. kojim se očituje na odgovor na tužbu budući da je isto učinjeno bez prethodnog odobrenja suda prema odredbi čl. 299.a ZPP-a, a navode iz predmetnog podneska tužitelj je većim dio ponovio i u podnesku od 14.11.2025. za što mu je priznat trošak zastupanja. Tužitelju isto tako nije priznat niti trošak sastava podneska od 5.9.2025. kojim dostavlja sudu potvrdu o uplati predujma za vještačenje. Prema stavu ovog suda navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

15. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika