Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-87/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ŠE zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ŠE podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1143/2023-21 od 13. veljače 2024., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ŠE kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1143/2023-21 od 13. veljače 2024. optuženi ŠE proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine-razbojničkom krađom iz članka 231. stavak 1. KZ/11 nakon čega je optuženi ŠE na temelju članka 231. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju kaznu mu je uračunato vrijeme lišavanje slobode u trenutku uhićenja, i to u trajanju od jednog dana, od 29. siječnja 2022. u 19,30. do 30. siječnja 2022. u 10,40 sati.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi ŠE je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Matije Duka, odvjetnika u Zagrebu zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da mu izrekne blažu kaznu.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

2.3. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani optuženik, branitelj optuženika i predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti temeljem članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba optuženog ŠE je neosnovana.

4. Optuženi ŠE žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji navodi da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu kojom prilikom nije pravilno niti u dovoljnoj mjeri cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti posebno njegove zdravstvene teškoće koje su bitno doprinijele počinjenju predmetnog kaznenog djela te činjenicu da je okrivljenik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv kao ni njegovo priznanje te iskreno pokajanje.

4.1. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera prvog stupnja) i svrhe kažnjavanja, tada i po stavu ovog žalbenog suda, olakotne okolnosti na koje u žalbi upire optuženik (priznanje djela, smanjena ubrojivost u bitnoj mjeri, osobne prilike optuženika, iskazano kajanje) nemaju takav značaj da bi opravdavale izricanje blaže kaznene sankcije od one na koju je osuđen prvostupanjskom presudom.

4.2. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud prije svega pravilno utvrdio postojanje svih okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kaznenopravne sankcije, osim što je pogrešno kao olakotnu okolnost optuženiku utvrdio i cijenio njegovo korektno držanje pred sudom imajući u vidu da se primjereno držanje pred sudom ne može smatrati olakotnom okolnošću jer je obveza svakog sudionika kaznenog postupka da se pred sudom ponaša na primjeren način, a isto tako da je sve te okolnosti i pravilno vrednovao, kada je odlučivao prije svega o vrsti, a zatim i visini kazne zatvora na koju je osudio optuženika tako što je optuženog ŠE osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine-razbojničkom krađom iz članka 231. stavak 1. KZ/11.

4.3. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živi, i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

4.4. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne s tim da će se istovremeno upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

4.5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11, prvostupanjski sud ih je ispravno utvrdio imajući u vidu jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjena i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog odluke o kazni.

5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci, odnosno žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž