Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-459/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića člana vijeća i suca izvjestitelja te Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska, Heinzelova 70, Zagreb, OIB: 23759810849, kojeg kao punomoćnik zastupa Alan Sorić, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika Lovačkog društva "Fazan" iz Lonjice, Lonjica 120b, OIB: 35684443356, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, L, E & Partneri, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate , odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama – Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-1216/2019-28 od 26. ožujka 2021., 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženikova žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama – Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-1216/2019-28 od 26. ožujka 2021.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe .

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

" I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "FAZAN" Lonjica, Lonjica 120b, Lonjica, OIB: 35684443356 isplatiti tužitelju Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849 iznos od 19.525,79 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2019 do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 8 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva na ime isplate dijela glavnice od 1.837,04 kune sa zakonskim zateznim kamatama, kao s neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 12.215,30 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.03.2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim zatraženim parničnim troškom, kao s neosnovanim."

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i tužiteljev zahtjev odbiti kao neosnovan ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 2.835,33 EUR /21.362,83 kn, a koji novčani iznos je tužitelj, kao osiguratelj, isplatio vozaču LS na ime naknade štete na osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka].

6. Na strani tuženika kao umješač u ovom postupku sudjeluje osiguravajuće društvo Croatia osiguranje d.d. kao tuženikov osiguravatelj. Pravni interes Croatia osiguranje d.d. u ovoj pravnoj stvari proizlazi iz činjenice da postoji ugovorni odnos između tuženika i umješača po kojem tuženik, u slučaju ako se utvrdi njegova odgovornost za štetni događaj, ima mogućnost regresnog potraživanja prema umješaču.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio, a pravilnost kojih utvrđenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima:

- da je dana 24. prosinca 2018. vozač LS upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom ŽC-3075 kroz mjesto Peskovec, kad je došlo do oštećenja prednje desne strane na njegovom vozilu

- da je na dan štetnog događaja predmetno osobno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 1190-173828470, te da je tužitelj svom osiguraniku vozaču LS na ime štete na predmetnom vozilu temeljem police kasko osiguranja isplatio ukupan iznos od 2.835,33 EUR / 21.362,83 kune

- da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno njegovom osiguravatelju Croatia osiguranje d.d. (polica osiguranja broj [broj police osiguranja]) sa zahtjevom za isplatom iznosa od 2.835,33 EUR / 21.362,83, a koji zahtjev je tuženik otklonio

- da se štetni događaj desio na cesti koja se proteže unutar lovišta tuženika

- da je povodom štetnog događaja sačinjeno izvješće Policijske postaje Vrbovec o utvrđenom činjeničnom stanju iz kojeg proizlazi da je na mjestu nezgode opisanom u tužbi zatečeno osobno vozilo kojim je upravljao LS s oštećenjima na prednjoj desnoj strani, na kojem je pronađena dlaka divljači, na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi, te da je događaju oko 5,30 sati izvješten lovnik LU "Fazan" Lonjica ES, da je vozač bio podvrgnut ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu s negativnim rezultatom te da je izvješću dostavljen i sačinjeni fotografski elaborat koji je korišten prilikom prometnog vještačenja (Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Vrbovec, broj: 511-19-42/6- 8-164/2018 od 26. lipnja 2020., list spisa 62-70)

- da se mjesto naleta nalazi približno 20 m ok kbr. 25c u Peskovcu na ravnom dijelu ceste na kojem je brzina ograničena prometnim pravilom na 50 km/h, da na kolniku prije mjesta naleta nije zabilježen niti jedan prometni znak, da je srna istrčala s desne strane iza postavljene ograde, da se vozač kretao sredinom kolnika brzinom od oko 40 km/h (prema iskazu LS), da na kolniku nisu zabilježeni materijalni tragovi zbog čega dinamiku ove prometne nezgode prema materijalnim tragovima nije moguće izraditi, a jedina mogućnost izrade dinamike štetnog događaja je varijanta prema pokazivanju vozača na licu mjesta, te da ukoliko se svjedok kretao iskazanom brzinom od oko 40 km/h, te ako je uočio srnu prvi puta izvan desnog ruba kolnika na bočnoj udaljenosti od vozila od oko 4,3m, bio je vozilom udaljenom od mjesta naleta 5,8m. Zaustavni put tog vozila kod brzine od oko 40 km/h iznosi oko 18,5 m iz čega slijedi da svjedok kočenjem nije mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na srnu, te da varijanta dinamika iskazana i pokazana po svjedoku LS je tehnički moguća i vjerojatna. Kada je svjedok prvi puta uočio srnu kočenjem bi uspio zaustaviti svoje vozilo da se kretao svim brzinama do 16 km/h, iz čega proizlazi da bi do naleta došlo i da se svjedok kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h (prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu vozila, ing. JS, list spisa 89-96)

8. Po ocjeni prvostupanjskog suda, tuženik odgovara za štetu u smislu članka 83. stavka 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine,“ broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16), a kojom odredbom je propisano da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za zaštitu od divljači koje je u smislu tog zakona bio obvezan poduzeti.

9. Kako je nakon provedenog prometnog vještačenja utvrđeno da je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta u iznosu od 2.591,52 EUR/19.525,79 kn, prvostupanjski je sud naložio tuženiku isplatiti navedeni iznos, a sve temeljem članka 1045. stavka 1. i članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22,156/22 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

10. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući nema razloga o odlučnim činjenicama te jer je proturječna sama sebi i razlozima presude. Ističe kako je prvostupanjski sud trebao utvrditi je li u konkretnom slučaju promašena pasivna legitimacija, da li se u vrijeme nastanka štetnog događaja kod lovoovlaštenika provodio lov, da li je u konkretnom slučaju uopće došlo do naleta na srnu ili neku drugu divljač. Nadalje ističe da je prvostupanjski sud na predmetnu situaciju pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno Zakon o lovstvu („Narodne novine,“ broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16), a koji zakon nije bio na snazi u vrijeme štetnog događaja pozvavši se pritom i na pogrešnu odredbu citiranog zakona. Tuženik smatra da je trebalo odbiti tužbu i tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije uz pozivanje na članak 50. stavke 1. i 2. Zakona o cestama ("Narodne Novine", broj 92/14).

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji mu je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje povrede ovaj sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. No, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo.

12. Naime, s obzirom da se štetni događaj dogodio 24. prosinca 2018., kao mjerodavno pravo na konkretnu pravnu situaciju valja primijeniti Zakon o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/2018 – dalje ZOL), stoga su tuženikovi žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava pravilno istaknuti. Isti međutim nisu od utjecaja na odlučivanje, jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava na jednak način trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu.

12.1. Dakle, člankom 80. stavkom 6. ZOL-a propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a sukladno članku 76. stavku 2. ZOL-a. koji propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZOL ne propisuje drugačije.

12.2. Prema tome, budući ZOL-om, koji je lex specialis, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari tuženik kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO-a kojima se uređuje odgovornost za štetu. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar. Zbog toga, time što je ZOL-om propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući divljač na cesti čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno člancima 1063. do 1067. ZOO-a u vezi s člankom 76. stavkom 2. ZOL-a.

12.3. O tome da je odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) objektivna te da je divljač opasna stvar uređena ZOL-om i općim propisima obveznog prava jasan stav zauzet je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/14.

13. U žalbenom stadiju postupka tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući sve navode i prigovore koje je istaknuo i tijekom postupka, a koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima.

14. Cijeneći navedeno temeljem članka 368. stavka 2. ZPP-a žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a).

Dubrovnik, 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković