Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1118/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, Crkvena općina Laslovo, [adresa], OIB: 71560319578, zastupani po punomoćniku dr.sc. Attili Čokoliću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Reformatorska-reformatska crkvena općina Laslovo, [adresa], OIB: 73137214338, zastupani po punomoćniku Arturu Fišbahu, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. prosinca 2025., u prisutnosti zakonskih zastupnika tužitelja i tuženika, te punomoćnika parničnih stranaka, 28. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, Crkvena općina Laslovo, [adresa], OIB: 71560319578, koji glasi:

„Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva tuženika Reformatorska-reformatska crkvena općina Laslovo, [adresa], OIB: 73137214338, na nekretninama, i to kč br [katastarska čestica] u naravi oranica Rit, ukupne površine 83584 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi Crkva broj 6, dvor. Oranica, Trg slobode, ukupne površine 4430 m2, sve ukupne površine 88014 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina], i uspostava ranijeg zk. stanja za korist tužitelja Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, Crkvena općina Laslovo, [adresa], OIB: 71560319578, kao pravnog slijednika ranije upisane Reformirane crkvene općine, Trg slobode 6, u zemljišnoj knjizi, zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] (320633, a čime je tužitelj Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, Crkvena općina Laslovo u odnosu na pravo vlasništva tuženika Reformatorska-reformatska crkvena općina Laslovo ovlašten temeljem ove presude ishoditi upis svog prava vlasništva na nekretninama upisanima na ime vlasništva tuženika.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, Crkvena općina Laslovo, naknaditi tuženiku Reformatorska-reformatska crkvena općina Laslovo, [adresa], OIB: 73137214338, prouzročeni trošak u iznosu 3.250,00 EUR (tritisućedvijestopedeseteura), u roku od 15 dana.

III. Djelomično se odbija zahtjev tuženika Reformatorska-reformatska crkvena općina Laslovo za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 687,50 EUR (šesto osamdesetsedameuraipedesetcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je na nekretninama u [adresa] bio upisan kao samovlasnik i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Rit, ukupne površine 83584 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi Crkva broj 6, dvor. oranica. Trg Slobode, ukupne površine 4430 m2, ukupne površine 88014 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina]. Iz povijesnog zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], pod brojem Z-1142/74 uknjiženo je pravo vlasništva za korist Reformirana crkvena općina, Trg Slobode 6. Tuženik je 29. travnja 2004., pod brojem Z-3758/04, na temelju zamolbe od 29.4.2004. i zaključka RH od 19.12.2003, mijenja se naziv sa „Reformirana crkvena općina“ na „Reformatorska- Reformatska crkvena općina Laslovo“. Tuženik iako je u posjedu predmetne nekretnine, isti ne može imati vlasnička prava na nekretninama jer je tuženika osnovao svećenik GN, koji je isključen iz crkvene zajednice tužitelja i tuženik nema pravni osnov za stjecanje predmetnih nekretnina. Isključivi vlasnik svih nekretnina Reformirane crkve u Hrvatskoj je samo tužitelj pod punim nazivom kako je to navedeno u zaglavlju ove tužbe. Problem je nastao dakle, u vrijeme kada je iz službene Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj isključen pripadnik te crkve, koji je osnovao nekanonsku crkvu nazvanu Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj, koje je dio i tzv. Reformatorska – reformatska ckrvena općina Laslovo, a koja je gledano iz pozicija službene crkve – tužitelja, imala samo status sekte. Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj je na svoj zahtjev, tada Biskupskog ureda sa sjedištem u [adresa] ishodila od Vlade RH, Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama Mišljenje o pravnom sljedništvu i kontinuitetu postojanja svoje vjerske zajednice, koje je imenovana komisija donijela dopisom od 14. VII 2005. g., broja: 563- 08-/2-05. Tim mišljenjem je utvrđeno između ostalog da je Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj jedini pravni slijednik na području Republike Hrvatske Reformatske hrišćanske crkve u Jugoslaviji, a koja je bila pravni slijednik Reformirane kršćanske crkve u Kraljevini Jugoslaviji, što proizlazi i iz Zaključka Vlade RH od 23. XII 2004. Ova vjerska zajednica se osamostalila još 30. siječnja 1993., pod nazivom Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj (Rep. Hrvatskoj), kao jedinstvena zemaljska crkva, kako su reformirane crkve i inače u svijetu organizirane, kao zemaljske crkve. Kasnije je imenu Crkve pridodana i riječ „kalvinska“. Tako je prema Rješenju koje je izdao Središnji državni ured za upravu Republike Hrvatske 31. ožujka 2005., klasa: UP/I- 070-01/05-01/4; ur.broja: 515-03/5-05-4, kojim je odobrena promjena imena Reformiranoj kršćanskoj crkvi u Hrvatskoj, tada sa sjedištem u [adresa] da promijeni naziv u Evidenciji vjerskih zajednica u RH, koji sada, od 31. III 2005., glasi: „Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj“. Međutim, u javnoj upotrebi su ostala oba imena u funkciji, pa se u nekim dopisima Crkvu navodi i kao Reformiranu kršćansku crkvu u Hrvatskoj i kao Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj. Dakle, pravna situacija u potpunosti je jasna i nedvojbena jer na području RH, prema Zaključku Vlade RH od 23. XII 2004. i prema cit. dopisu i mišljenju od 14. VII 2005., Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama, koje se prilaže uz tužbu, kao jedina legitimna i priznata crkva sa kontinuitetom od Kraljevine Jugoslavije, preko [adresa], do Rep. Hrvatske jest Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj (odnosno Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj) - tužitelj i kao takva jedini pravni slijednik reformiranih crkava u Hrvatskoj. Prema istom Zaključku Vlade RH, svaka crkva ili vjerska zajednica koja se izdvoji ili se izdvojila iz crkve ili vjerske zajednice smatra se NOVOM crkvom, tj. vjerskom zajednicom, a početak njezinog djelovanja smatra se danom njezina izdvajanja ili osnivanja. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj je s toga nova vjerska zajednica koja nema pravno sljedništvo ili kontinuitet od ranije u Hrvatskoj jer nije niti postojala u vremenu prije nego se izdvojila iz legitimne Crkve, tj. od tužitelja. To su prema tome i razlozi zašto tuženik ne može svojatati nekretnine koje su od davnine bile vlasništvo tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika koji je imao crkveno sjedište u [adresa], a osamostaljenjem Republike Hrvatske i njezinim odcjepljenjem od ranije državne zajednice SFRJ, ubrzo je i tužitelj njegujući svoju višestoljetnu „običajnu praksu“, odvojio dio crkve koji se nalazi u Hrvatskoj kao posebnu crkvu, koja je nazvana u duhu hrvatskog književnog jezika:

Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, sa sjedištem ranije u [adresa], a sada u [adresa], gdje se nalazi glava crkve, odnosno biskupija. Takvo kanonsko odcjepljenje nakon nastanka novih država raspadom [adresa], ranija zemaljska crkva u [adresa], sa sjedištem u [adresa] je crkveno priznala, kao i reformirane crkve u Madžarskoj i Europi. Dakle, nije bilo zapreka od strane reformirane zemaljske crkve iz bivše države da se imovina – nekretnine knjiže na tužitelja jer je isključivo tužitelj pravni slijednik na tlu Republike Hrvatske sve imovine koju je imala u trenutku odvajanja reformirana crkva iz SFRJ. Slijedom naprijed navedenog upravo je tužitelj vlasnik nekretnina opisanih u točki I. ove tužbe. Kako je tuženik bez provedenog dokaznog postupka, već samo kroz formalistički zemljišnoknjižni postupak temeljem zamolbe i Zaključka Vlade RH od 19.12.2003. stekao upis prava vlasništva (temeljem zk. rješenja) 2004. godine, a koje je suprotno upravo zaključku Vlade RH jer je tužitelj vlasnik svih nekretnina, pa tako i nekretnina iz točke I. ove tužbe, tužitelj predlaže da sud donese presudu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ne postoji pravna osoba koja bi se zvala Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj; Crkvena općina Laslovo. Sukladno Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica, članak 6. stavak 3, Vjerske zajednice i njihovi organizacijski oblici su neprofitne pravne osobe. U Evidenciji vjerskih zajednica, sukladno navedenom OIB-u 71560319578 evidentirana je pravna osoba nazivom Crkvena općina Laslovo. U istoj je evidenciji evidentirana pravna osoba nazivom Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, sa sjedištem u [adresa], OIB 68677215945. Sukladno navedenom, ne postoji pravna osoba koja bi se zvala Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj; Crkvena općina Laslovo, već postoje dvije pravne osobe Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj (OIB 68677215945 ) i organizacijski oblik Crkvena općina Laslovo (OIB 71560319578). Dakle, tuženiku nije jasno tko je tužitelj, jer tim imenom ne postoji kao pravna osoba. Sud bi u tom slučaju po službenoj dužnosti trebao odbaciti ovu tužbu, budući da na strani tužitelja sudjeluje osoba nepostojeća pravna osoba. Uvidom u povijesni zk.ul.br. evidentno je da tužitelj nikada takvim nazivom nije bio upisan kao vlasnik spornih nekretnina. Ako je tužitelj Crkvena općina Laslovo, niti ona, s tim nazivom nije bila vlasnik spornih nekretnina. Ako je tužitelj Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, niti ona nikada nije bila vlasnik spornih nekretnina. Tužitelj tvrdi da je on odnosno njegova vjerska zajednica, odnosno Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, pravni slijednik Reformirane crkve iz [adresa], i da se ona osamostalila od te crkve 30. siječnja 1993. Za ove tvrdnje, tužitelj se poziva na mišljenja Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. No, upravo je iz toga razloga, Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj, kojoj tuženik kao crkvena općina pripada, pokrenula spor pred nadležnim sudom za utvrđenje pravnog sljedništva. U tom sporu je pravomoćno i uspjela. Stoga je neistinita tvrdnja tužitelja da je njegova vjerska zajednica pravni slijednik Reformirane crkve SFRJ i da u Hrvatskoj djeluje od 30. siječnja 1993. Upravo suprotno, Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj, kojoj tuženik kao crkvena općina pripada, jest pravni slijednik Reformirane crkve iz [adresa]. Zbunjuje da tužitelj po svome tvrdi da je on odnosno Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj pravni slijednik Reformirane crkve Jugoslavije, odnosno Crkve koja se od iste osamostalila 30. siječnja 1993. Punomoćnik koji zastupa ovdje tužitelja, zastupao je Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu i pred nadležnim sudom za utvrđenje pravnog sljedništva u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-151/2019-41, potvrđenom Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1447/2020-6 pa bi trebao znati da su tvrdnje tužitelja suprotne pravomoćnom utvrđenju pravnog sljedništva. Dakle u slučaju tužitelja radi se i o nepoštivanju pravomoćne presude koja je donesena u ime Republike Hrvatske. Dakle, bez obzira na mišljenja (koja nemaju snagu utvrđenja pravnog sljedništva) Komisije za odnose s vjerskim zajednicama iz 2005. godine i starijih, na nadležnom je sudu pravomoćno utvrđeno da je jedini pravni slijednik Reformirane crkve iz [adresa], odnosno Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj koja se u neovisnoj Republici Hrvatskoj osamostalila 30. siječnja 1993. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj. U obrazloženju iste presude je utvrđeno da je Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj nova vjerska zajednica koja se ustrojila 1999. godine nakon odvajanja od Reformatske kršćanske crkve G u [adresa]. Tuženik nije nikakva sekta, kako to navodi tužitelj, već je povijesna župa, povijesne crkve, koja je, kako u toč. III. navedeno, pravna slijednica Reformirane crkve iz [adresa] odnosno one crkve koja se osamostalila u RH, 30. siječnja 1993. Dakle, evidentna je činjenica da je tuženik, Reformatorska – reformatska crkvena općina Laslovo župa povijesne Reformatske crkve i da je sadašnji upis naziva izvršen kako bi se uskladio naziv s nazivom kako je i evidentirana župa u Evidenciji vjerskih zajednica. Tužitelj, za koga je nejasno i tko je uopće, nije pravni slijednik Reformirane crkve u [adresa] kako tvrdi jer je pravomoćno utvrđeno da je to vjerska zajednica kojoj tuženik pripada, Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj, niti je tužitelj pravni slijednik Reformirane crkvene općine u Laslovu. S obzirom da tužitelj kako se titulira nazivom u tužbi ne postoji, da se u nazivu zapravo radi o dvije pravne osobe, te tuženiku nije jasno je li i koja je točno od njih tužitelj, odnosno jesu li obje tužitelji, te da niti jednim od navedenih dakle tri naziva (1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj; Crkvena općina Laslovo 2. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj 3. Crkvena općina Laslovo) tužitelj nikada nije bio upisani vlasnik spornih nekretnina. Iz historijata tužbe i petita tužbenoga zahtjeva proizlazi kako je tužitelj podnio brisovnu tužbu iz članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama, a nakon što su protekli rokovi iz spomenutoga članka, te istu tužbu sud treba odbaciti. Tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, te predlaže sudu istu odbaciti, podredno odbiti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. (stranica 6 spisa, stranice 74-75 spisa), ispis iz evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj na dan 24.7.2023. (stranice 7-12 spisa), dopis Vlade Republike Hrvatske, Komisije za odnose s vjerskim zajednicama od 14.7.2005. (stranice 13-14 spisa), dopis Vlade Republike Hrvatske, Komisije za odnose s vjerskim zajednicama od 28.1.2013.. (stranice 15-16 spisa), rješenje Središnjeg državnog ureda za upravu od 31.3.2005. (stranice 17-18 spisa), zaključak Vlade Republike Hrvatske od 23.12.2004. (stranica 19 spisa), povijesni prikaz vlasništva (stranice 20- 24 spisa, stranice 44-47 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranice 25-26 spisa), elektronički zapis iz evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj za organizacijski oblik vjerske zajednice s podacima izvatka (stranice 41-43 spisa), arhivski izvadak iz zemljišne knjige (stranica 48 spisa), presuda Trgovačkog suda u Osijeku od 29.11.2019., broj P-151/2019-41 (stranice 49-54 spisa), povijest Reformirane crkve u Hrvatskoj (stranice 96-98 spisa). Saslušani su svjedoci VN, JN, ĐN i ČN, te zakonski zastupnik tužitelja SN i zakonski zastupnik tuženika HN.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se temeljem presude u zemljišnim knjigama uspostavi prijašnje stanje tako da se kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada 1356) k. o. [katastarska općina], briše kao vlasnik tuženik upisan rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj: Z-3758/04 od 29. travnja 2004. i istovremeno upiše pravo vlasništva za korist tužitelja.

6. U postupku je nesporno da je postojala jedna Reformatorska (koja se nazivala i Reformirana, Reformska, Reformovana) kršćanska crkva koja je djelovala na našim područjima više stoljeća bila u sastavu Kraljevine Jugoslavije, a nakon toga [adresa], sa sjedištem u [adresa], u [adresa]. Stvaranjem Hrvatske države došlo je do odcjepljenja i ustrojavanja samostalne Reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj na sinodu 30. siječnja 1993.

6.1. Jednako tako, među strankama nije sporno, a što je utvrđeno i uvidom u povijesni izvadak za nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Osijeku zk. ul. br. [broj ZK uloška], te broj Z- 3758/04, da je predlagatelj Reformatorska-reformatska crkvena općina Laslovo, [adresa], podnijela 29. travnja 2004. prijedlog za izmjenu naziva, na nekretninama koje se odnose na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa Reformatske crkvene općine Zmajevac na:

Reformatorska-reformatska crkvena općina [adresa]. Svoj zahtjev predlagatelj temelji na zamolbi od 29. travnja 2003., i zaključku Republike Hrvatske od 19. prosinca 2003.

7. Među strankama je sporno je li na nekretninama koje se odnose na kč. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada 1356) k. o. [katastarska općina] samo izvršena promjena naziva upisanog vlasnika ili je došlo do upisa potpuno novog nositelja prava vlasništva označenih nekretnina. U suštini, sporno je tko je pravni slijednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj koja se osamostalila od Reformirane crkve u bivšoj državi 30. siječnja 1993.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica, na raspravi je saslušan zakonski zastupnik tužitelja SN koji je iskazao kako mu je poznata nekretnina koja je predmet ovog spora. Ističe kako je trenutno u posjedu te nekretnine tuženik, ne prati točno od kada, misli od prije 15ak godina, a ističe kako je prije toga u posjedu te nekretnine bio otac zakonskog zastupnika tuženika GNL, koji je tamo vršio službu, a isti je bio svećenik sve dok nije dobio otpust iz službe kod tužitelja, koji je bio 6.10.1997., s time da je otpust dobio jer je bio izbačen zbog neprimjerenog ponašanja. Potom iskazuje kako je tuženik trenutno upisan kao vlasnik u zk. knjigama, misli da je upisan kao vlasnik od 2003. godine, a prije toga je bila upisana njegova crkva, odnosno Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj, a koja crkva je dobila otpust od Reformatske hrišćanske crkve u [adresa] ([adresa]) i to 1993. godine, odlukom sinode, međutim ne zna točno kada je ista bila, a također navedena odluka nije priložena u spis, a nije mu poznat niti razlog zašto ista nije priložena. Ističe nadalje kako je tada kao prvi biskup odabran ĆN na vrijeme od 6 godina, da je u međuvremenu ZN napustio crkvu, a ĆN je 1998. godine sazvao izvanrednu sinodu na kojoj on nije bio prisutan, budući da je tada bio teolog, ali je u spis dostavljen zapisnik s iste. Iskazuje kako je 1999. godine bila održana redovna izborna sinoda na kojoj je ponovno izabran ĆN za biskupa i to u nazočnosti većina župa i svećenika, a jedino nisu bili nazočni jer su se izdvojili 1998. godine i to Zmajevac, Suza, [adresa] i [adresa] i zbog svega toga isti nisu 1999. godine bili na redovnoj izbornoj sinodi, ali bili su pozvani na istu. Nadalje, iskazuje kako su time sami sebe isključili iz crkve. Navodi da je on osobno biskup od 11.10.2017., te trenutno vrši drugi mandat. Ističe kako je prije njega biskup bio od 2011. godine VNL, a prije toga je bio biskup ĆN i to od 1993. godine pa do 2011. godine. Tužitelj je u svoje ime dodao riječ „Kalvinska„ 2004. godine, budući da je tada bio savjet od strane tajnika za odnose s vjerskim zajednicama pri Vladi RH da se stavi naziv „Kalvinska“ u naziv crkve, pa je odlukom vodstva na sinodi to prihvaćeno, a za sve to postoji dokaz u spisu. U odnosu na predmetnu imovinu, ista je stečena darovanjem od strane vjernika, a navodi kako su istu crkvu gradili reformirani vjernici.

8.1. Na upit punomoćnika tuženika je li tužitelj ikada bio upisan kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama, zakonski zastupnik tužitelja je odgovorio kako je to sve igra s nazivima, a može biti da jest, budući da se taj naziv koristio i ranije.

9. Zakonski zastupnik tuženika HN u svom je iskazu naveo kako mu je poznata predmetna nekretnina. Ističe kako je tuženik u posjedu te nekretnine i to cijelo vrijeme, a tuženik je također i u zk. knjigama upisan kao vlasnik, te iskazuje kako je on osobno zakonski zastupnik tuženika od 2004. godine i to iz razloga jer ga je tada biskup ZN postavio za svećenika u toj župi i koliko je njemu poznato, u zk. knjigama se od tada ništa nije mijenjalo od 2004. godine pa do danas. Navodi kako nitko do podnošenja ove tužbe nije tužitelju osporavao pravo na posjed. Također iskazuje kako mu je poznato i to od kada je u crkvi svećenik, odnosno 2004. godine, da tužitelj navodi kako je osporavano pravno sljedništvo tužitelja kao upisanog vlasnika u zk. knjigama, a to sve traje već dugo godina, te također se spor vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku, koji je pravomoćno okončan na način da je utvrđeno kako je tuženik pravni slijednik.

10. Svjedok VN u svom je iskazu naveo kako je on zadužen za evidenciju imovine tužitelja i to od 2011. godine otkada je glavni skrbnik, a ističe kako je i prije bio skrbnik u Korogu. Iskazuje kako je on osobno prisustvovao na prvoj sinodi kao delegat Crkvene općine Korog koja je bila 1993. godine kad je formirana jedinstvena zemaljska crkva, a na način da je ista dobila otpust od Reformatske kršćanske crkve Jugoslavije. Iskazuje kako su tada svi svećenici pripadali toj jedinstvenoj zemaljskoj crkvi, a NN je 1997. godine prvo suspendiran, a kasnije izbačen iz te crkve. Ističe kako je u odnosu na predmetnu nekretninu od 2023. godine u istoj u posjedu tuženik, a da je tužitelj bio vlasnik do 2003. godine, kada je prepisana na tuženika, o tome kad je prepisana na tuženika mu je poznato tako što je vidio u zk. izvatku. Vlasnik je ranije bio tužitelj i sve je bilo u redu do 2010. godine do kada nije bilo problema, tek od te godinu su pokrenute tužbe radi utvrđenja prava vlasništva imovine koja je ranije bila u vlasništvu tužitelja. Navodi nadalje kako oni nikada nisu dali nikakav pravni dokument niti kakvo dopuštenje tuženiku da se upiše kao vlasnik u zk. knjigama, a razlog zašto su se upisali je taj jer su svi upisi bili na istu adresu u odnosu na tužitelja i tuženika, pa je to zbunilo suce, odnosno zk. referente koji su provodili upise i zbog toga su nekretnine neke upisane na tuženika. Ističe kako se tužitelj registrirao kao vlasnik predmetne imovine, a predmetna nekretnina je bila okupirana sve do 1998. godine kad se ista izvršila povrat tužitelju, tada nisu bili vršeni obredi niti je bilo svećenika i sve je bilo razrušeno. Obnovu crkve je vršila fondacija Rumunjske i Mađarske, a u to vrijeme još nije bila upisana kao samostalna crkva tuženik, već je samo bio tužitelj. Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj nije dala nikakvu suglasnost tuženiku da se upiše kado vlasnik u zk. knjigama.

11. Svjedok JN u svom je iskazu naveo kako je on prije otprilike 30ak godina propovijedao, odnosno držao misu za tužitelja. Ističe kako je rascjep, odnosno raskol u Protestantskoj crkvi u Hrvatskoj počeo zbog EN, sada ĐN, te da je on pravi uzročnik raskola, a to mu je poznato jer ga on osobno poznaje i to još otkada je bio student u vrijeme kada je on bio rektor, odnosno dekan. Navodi kako je sve to počelo nakon što je ĐN preuzeo župu u Tordincima, međutim ne sjeća se točno koje je to godine bilo, a isto je preuzeo od gosp. ĆN, koji je tamo tada bio svećenik. Ističe kako mu je to sve poznato jer mu je to pričao gosp. ĆN, a on je osobno tamo također služio. Pretpostavlja kako je to sve preuzeo ĐN otimačinom, međutim nije pratio i nije mu poznato pitanje u vezi vlasništva s tim nekretninama. Nadalje navodi kako je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine, a normalno mu je da i dalje on treba biti u posjedu, a također navodi kako je tužitelj protestantska crkva u Hrvatskoj koja postoji još od 16. stoljeća, a to mu je poznato zbog dokumentacije koju je ranije čitao. Raskol u protestantskoj crkvi nastao je još 1980-ih, odnosno početkom 1990. godina na način da je u Osijeku osnovana Crkva dobrog pastira pod mentorstvom Američkog misionara - gosp. V. Ističe kako ĐN nije bio strpljiva osoba, imao je ambiciju postati biskup, pa je crkvu povezao s episkopalnom i to jednim ogrankom kako bi bio biskup. Iskazuje kako je tuženik osnivao i više oblika crkve, odnosno crkvenih općina i župa, htio ih je odvojiti, pa je na taj način htio prisvojiti lokalne crkve. Ističe kako je surađivao s gosp. J, te ističe kako su potom oni uspjeli prijevarom registrirati crkvu. Navodi kako je ĐN mijenjao crkvene vjerske zajednice pa je tako bio pastor u Evanđeoskoj pentekostnoj crkvi u Hrvatskoj. Ističe kako ĐN nije studirao pravo, nije pravnik, a niti je ovlašten tumačiti crkvene propise. ĐN je imao honorarni posao na evanđeoskom teološkom fakultetu, te nije siguran je li on kao predstavnik ili dekan tada uručio mu otkaz s tog posla, te zbog čega je vođen spor, a koji postupak je pravomoćno dovršen na način da ga je fakultet morao isplatiti.

12. Svjedok ĐN u svom je iskazu naveo kako mu je poznata predmetna nekretnina. Ističe kako je tuženik u vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine i tako je bilo oduvijek pa i danas. Navodi kako su dijelovi crkve sagrađeni još 18. stoljeća, a tuženik je župa koja je organizacijski oblik Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj, koja je pravni slijednik reformirane crkve iz bivše [adresa]. Ističe kako tužitelj postoji tek od 2004. godine i to kao župa, a ona je dio crkve koja je od 1999. godine odvojena od Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, a to mu je sve poznato jer je on osobno sudjelovao i bio prisutan kad se to događalo i to zajednički prvo 1998. u [adresa], a kasnije koje su bile. Iskazuje kako je on osobno od 1995. godine svećenik, a u odnosu na protestantsku reformiranu kršćansku crkvu, ističe kako su razmjenjivali svećenstva sukladno postignutim sporazumima.

13. Svjedok ČN u svom je iskazu naveo kako je on svećenik kod tuženika, a biskup Reformatske kršćanske crkve G u [adresa]. Ističe kako je tuženik u vlasništvu i posjedu predmetnih nekretnina i to kako sada, tako i oduvijek. Ističe kako je kod tuženika bila promjena njegovog naziva, međutim sve je zakonski riješeno, a nikada vlasnik niti posjednik nije bio tužitelj, niti mu je poznato zbog čega bi on to trebao biti. Navodi kako tužitelj od 2005. godine ima takav naziv, a također je on bio prisutan na sinodi koja je održana 1999. godine gdje se dogodio raskol, a na način da je na istoj donijeta odluka kojom je odabrano sedmeročlano izvršno vijeće koje je trebalo izabrati novo rukovodstvo, međutim MN nije priznao tu odluku, pa je nakon toga on samostalno osnivao novu crkvu, to je sve bilo nakon sinode koja je održana 1999. godine i na kojoj nije bila prisutna većina crkvi, pa tako niti on.

14. Navedeni iskazi svjedoka VN, JN, ĐN i ČN sud je cijenio na način da je utvrdio da iskaz svjedoka ĐN, u dijelu u kojem iskazuje o raskolu unutar Reformiran kršćanske crkve u Hrvatskoj, budući je njegov iskaz u tom dijelu u skladu sa spisu priležećom materijalno - pravnom dokumentacijom, a da je bio raskol navodi i svjedok ČN dok u tom dijelu nije poklonio vjeru svjedocima VN, budući da njegov iskaz odstupa od materijalno- pravne dokumentacije, dok svjedok JN navodi kako mu je poznato da je bio rascjep, međutim, dok navode za svjedoka ĐN (EN) isto ima saznanja samo posredno, pa takve navode ovaj sud stoga nije niti ocjenjivao.

15. Iz obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. od 22. svibnja 2010. (stranica 6 spisa) proizlazi kako je za tuženika pod matičnim brojem poslovnog subjekta 1341294, OIB 73137214338, izdana nova obavijest o razvrstavanju zbog promjene koja je nastala u poslovnom subjektu. Za napomenuti je kako iz predmetne obavijesti nije vidljivo kakva je to promjena u poslovnom subjektu bila, odnosno radi čega je ista izvršena.

16. Iz obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. od 8. prosinca 2023. (stranice 74-75 spisa) proizlazi kako je za tužitelja izdan prijepis obavijesti pod matičnim brojem [matični broj], OIB 71560319578.

17. Iz ispisa iz evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj na dan 24.7.2023. (stranice 7-8 spisa) proizlazi kako je za Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, OIB 68677215945, evidencijski broj 6, kao organizacijski oblik pod evidencijskim brojem 6.8 upisana Crkvena općina Laslovo, [adresa].

18. Iz ispisa iz evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj na dan 24.7.2023. (stranice 9 spisa) proizlazi kako je tuženik upisan pod evidencijskim brojem 20.3 sa sjedištem u [adresa].

19. Iz ispisa iz evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj na dan 24.7.2023. (stranice 10-11 spisa) proizlazi kako je za Reformatsku kršćansku crkvu Mađara u Hrvatskoj, OIB [osobni identifikacijski broj], evidencijski broj 20, kao organizacijski oblik pod evidencijskim brojem 20.3 upisana Reformatorska-reformatska crkvena općina Laslovo, [adresa].

20. Iz ispisa iz evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj na dan 24.7.2023. (stranice 12 spisa) proizlazi kako je tužitelj upisan pod evidencijskim brojem 6.8 sa sjedištem u [adresa].

21. Iz dopisa Vlade Republike Hrvatske, Komisije za odnose s vjerskim zajednicama od 14.7.2005. (stranice 13-14 spisa) proizlazi kako je Vlada Republike Hrvatske sklopila ugovor s Evangeličkom crkvom u Republici Hrvatskoj i Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj i prema kojem ugovoru ustrojstvo, nadležnosti i ostalo je u isključivoj nadležnosti crkve odnosno Sinode ili Sinodalnog vijeća pojedine crkve. Pa tako prema Zaključku Vlade Republike Hrvatske od 23. prosinca 2004. svaka crkva ili vjerska zajednica koja se izdvoji ili se izdvojila iz crkve smatra se novom crkvom odnosno vjerskom zajednicom, a početak njezinog djelovanja smatra se danom izdvajanja odnosno osnivanja. Stoga reformirane crkve proizašle iz Reformacije nisu nacionalne, kao što su pravoslavne, već zemaljske. U Republici Hrvatskoj je također nakon osamostaljenja bila samo jedna Reformirana kršćanska crkva, i to kao jedinstvena zemaljska crkva. Stoga proizlazi da je Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj jedini pravni slijednik na području Republike Hrvatske Reformirane hrišćanske crkve u Jugoslaviji i što proizlazi iz zaključka Vlade od 23. prosinca 2004.

22. Iz dopisa Vlade Republike Hrvatske, Komisije za odnose s vjerskim zajednicama od 28.1.2013. (stranice 15-16 spisa) proizlazi kako ista daje informacije o reformiranoj kršćanskoj crvki u Hrvatskoj na način da je blizu Tordinaca održana prva sinoda reformirane crkve, a u [adresa] je bila samo jedna Reformatska (reformirana) hrišćanska crkva. U Republici Hrvatskoj je također nakon osamostaljenja bila samo jedna Reformirana kršćanska crkva, i to kao jedinstvena crkva, a istu je predstavljao biskup BN. Danas ista nosi naziv Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj.

23. Iz rješenja Središnjeg državnog ureda za upravu od 31.3.2005. (stranice 17-18 spisa) proizlazi kako je Reformiranoj kršćanskoj crkvi u Hrvatskoj odobren upis promjene naziva u Reformiranu kršćansku kalvinsku crvku u Hrvatskoj, a sve pod evidencijskim brojem 6.

24. Iz zaključka Vlade Republike Hrvatske od 23.12.2004. (stranica 19 spisa) proizlazi kako je za sklapanje ugovora od zajedničkog interesa za Republiku Hrvatsku i neke vjerske zajednice potrebno ispuniti uvjet da su djelovale na području Republike Hrvatske na dan 6. travanj 1941. i imale kontinuirano djelovanje, te da je povijesna vjerska zajednica europskog kulturnog kruga. Crkva koja se izdvoji smatra se novom crkvom, a početak njezinog djelovanja smatra se danom osnivanja.

25. Iz povijesnog prikaza vlasništva (stranice 25-26 spisa) proizlazi kako je u zemljišnim knjigama za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao vlasnik na predmetnim česticama upisan tuženi, dok je iz povijesnog izvatka (list 20-24 spisa i list 44-47 spisa) vidljivo kako je kao raniji vlasnik, u zemljišnim knjigama bila upisana Reformirana crkvena općina, Trg slobode 6, a vidljivo je kako je tuženi upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama temeljem Z-3758/04.

26. Iz elektroničkog zapisa iz evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj za organizacijski oblik vjerske zajednice s podacima izvatka (stranice 41-43 spisa) proizlazi kako je naziv vjerske zajednice za tužitelja Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, a naziv organizacijskog oblika Crkvena općina Laslovo (pod evidencijskim brojem 6.8).

27. Iz presude Trgovačkog suda u Osijeku od 29.11.2019., broj P-151/2019-41 (stranice 49-54 spisa) proizlazi kako je u pravnoj stvari tužitelja Reformatske kršćanske crkve G u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, OIB: 68677215945, iz [adresa], utvrđeno je da je pravni slijednik Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji, od koje je izrekla odcjepljenje i ustrojila se kao samostalna Reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj na svom sinodu 30. siječnja 1993., tužitelj, Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj, [adresa], s identifikacijskom oznakama i to matičnim brojem: [matični broj] te OIB: [osobni identifikacijski broj] (točka I. izreke)

28. Sud je u ovom postupku utvrdio sljedeće:

- da je u Kraljevini Jugoslaviji bila jedna Reformirana (Reformovana) kršćanska (hrišćanska) crkva, a isto tako i u [adresa] je bila je Reformatska (Reformirana) hrišćanska (kršćanska) crkva u Jugoslaviji

- da se u Republici Hrvatskoj osamostalila Reformirana crkva i to pod nazivom Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj, kao jedinstvena zemaljska crkva

- da je pravni slijednik Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji od koje se odcijepila i ustrojila kao samostalna Reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj - Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj, OIB [osobni identifikacijski broj]

- da je tuženik organizacijski oblik Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj

29. Nesporna je činjenica da je na području bivše Jugoslavije postojala samo jedna Reformirana crkva, koja je imala svoje organizacijske jedinice – crkvene općine, ovaj sud utvrđuje da je Reformirana crkvena općina, koja je 18. veljače 1974. upisana kao vlasnik nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], organizacijska jedinica Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji (Reformovane hrišćanske crkve u Jugoslaviji).

30. Sporno je dakle tko je vlasnik predmetne čestice, odnosno tko je pravni slijednik Reformirane crkvene općine, kao organizacijske jedinice Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji.

31. Tužitelj u tužbi navodi kako je Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj jedini pravni slijednik, a da je to upravo tužitelj, budući da je kasnije imenu crkve dodana i riječ „kalvinska“, a sve navedeno temelji na dopisu i mišljenju od 14. srpnja 2005. Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama (list 13-14 spisa). Ovaj sud ne prihvaća takav zaključak tužitelja.

31.1. Naime, u odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se vodio spor radi utvrđenja pravnog sljedništva Reformirane crkve iz [adresa] (bivše Jugoslavije), te je u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku donijeta presuda broj P-151/2019-41 (list 49-54 spisa), koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1447/2020-6 iz koje je vidljivo kako je pravni slijednik, Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji, Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj. Ovu činjenicu podneskom od 2. veljače 2025. tužitelj ne spori, već navodi kako je u predmetnoj presudi navedeno kako je utvrđeno da je pravni slijednik Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji, a također spori i da je temeljem takve presude Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj univerzalni pravni slijednik, već samo singularni.

31.2. Navedene tvrdnje tužitelja, po mišljenju ovoga suda, nisu dokazane. Naime, jasno je kako je nakon odcjepljenja od Reformirane crkve iz SFRJ isti nije singularni pravni slijednik, već sveopći, univerzalni. Naime, singularni bi bio kada se od pravnog slijednika stječe samo pojedinačno određena stvar, a ne cjelokupna imovina i to je najčešće putem pravnih poslova kao što su kupoprodaja, darovanje i slično, a što svakako ovdje nije slučaj. Također i prigovor vezan uz naziv Reformirana kršćanska crkva u Jugoslaviji, jasno je kako se tu radi o Reformatskoj (Reformiranoj) hrišćanskoj crkvi, a što sve proizlazi iz same presude, a da je jedna postojala takva crkva jasno je navedeno i u dopisu Vlade Republike Hrvatske (list 15 spisa). U navedenom dopisu jasno je navedeno kako su se do 1993. godine upotrebljavali još i izrazi Reformatorska, Reformatska, Reformovana.

31.3. Također valja istaknuti kako u odnosu na navod tužitelja da je isti pravni slijednik stoga što je tako navedeno u mišljenju (dopisu) komisije za odnose s vjerskim zajednicama Vlade Republike Hrvatske, valja istaknuti kako nije vidljivo na koji način je ta komisija isto utvrdila i na koju točno pravnu osobu se to odnosi, budući da uz isto nisu priloženi kakvi drugi dokazi, dok je pri Trgovačkom sudu proveden postupak, u kojemu su sudjelovale obje strane (vjerska zajednica tužitelja i tuženika) u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno pravno sljedništvo.

31.4. Tako je ovaj sud ocijenio da je Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj, čiji je organizacijski oblik ovdje tuženik, pravni slijednik Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji, odnosno Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj.

32. Prigovor prekluzije na podnošenje ove tužbe nije osnovan. Prema odredbi članka 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22. - dalje: ZZK) nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba), sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. U konkretnom slučaju rok za podnošenje brisovne tužbe protiv neposrednog stjecatelja, tj. protiv osobe u čiju korist je provedena nevaljana uknjižba, nije istekao sukladno članku 150. stavku 1. ZZK sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati (npr. dosjelost). Trogodišnji rok iz članka 150. stavka 2. podstavka. 2. ZZK važi samo za poštenog trećeg, singularnog stjecatelja, o čemu ovdje nije riječ (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-734/06-2 od 14. veljače 2008. i Rev- 2402/11-2 od 30. ožujka 2016.).

33. Dakle, s obzirom na izloženo, a na temelju analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, članak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.–dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

34. Člankom 166. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.-dalje u tekstu: ZV) je propisano onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari, smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Člankom 11. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (Narodne novine broj 14/1978.) je propisano kako vjerske zajednice odnosno određene njihove organizacije imaju svojstvo građanske pravne osobe.

35. Slijedom svega iznijetog, ovaj sud je utvrdio kako je tuženik organizacijska jedinica Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj, a koja je nedvojbeno pravni slijednik Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji. Također je vidljivo iz zemljišnoknjižnog upisa kako je upravo taj organizacijski oblik Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji bio upisan upravo prednik tuženika. Stoga, prema mišljenju ovog suda nije povrijeđeno knjižno pravo na način da je tužitelj prijedlogom za izmjenu naziva, a to sve iz razloga jer je upravo tuženik pravni slijednik Reformirane crkvene općine, koja je bila upisana ranije u zemljišnim knjigama, a ne tužitelj, pa time provedbom takvog prijedloga za izmjenu naziva pod brojem Z-3758/04 i takvim upisom nije povrijeđeno uknjižbom u korist tuženika knjižno pravo.

36. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 129. stavka 1. ZV, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

37. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a pripada naknada troška ovog postupka, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta kojeg je tužitelj naznačio, istome pripada pravo na trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima 7.2.2025., 12.5.2025., 24.9.2025. i 12.12.2025. za svako u visini od po 250 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu za objavu odluke u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, odnosno ukupno 1300 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i uvećano za PDV 25% iznosi 3.250,00 eura, stoga je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

38. Zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 625,00 eura koji se odnosi na sastav podneska od 7. studenog 2025. nije osnovan, budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, sukladno članku 155. ZPP-a, a također valja istaknuti kako je predmetni podnesak dostavljen ovome sudu u tijeku glavne rasprave, a koji nije bio predviđen planom upravljanja postupkom i nije zatraženo odobrenje podnošenja takvog podneska, a sve sukladno članku 299.a ZPP-a. Također je tuženik odbijen i za naknadu troška u iznosu od 62,50 eura koji se odnosi na izvješće stranci po presudi budući da isti nije potreban za vođenje ovog postupka, a također sukladno članku 155. ZPP-a. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

39. Tužitelj je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 4.500,00 eura, budući da je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 28. siječnja 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika