REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-7364/2020-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Pribaniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika A1 HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, zastupanog po punomoćnici Jasminki Dugandžija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri iz Zagreba, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od dana 7. srpnja 2020. godine, koju je donio tuženik, slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku tužitelja vratiti na rad na radno mjesto koje je obavljao prije otkaza Ugovora o radu ili ga vratiti na drugo odgovarajuće radno mjesto ili na druge odgovarajuće poslove, u roku od petnaest dana.

3. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio dostojanstvo tužitelja provođenjem takozvanog „PiP procesa“ s ciljem pritiska na tužitelja, koji proces nije prethodno najavljen radničkom vijeću ili sindikalnom povjereniku, nagovaranjem da tužitelj sam otkaže ugovor o radu, da si nađe drugi posao unutar tuženika ili izvan tuženika ne bi li ga se obeshrabrilo da zadrži radno mjesto, da će u protivnom dobiti izvanredni otkaz ugovora o radu zbog čega će izgubiti otpremninu i socijalna prava od zavoda za zapošljavanje, da će mu ostati mrlja ako to ne učini, nadalje oduzimanjem klijenata – partnera koje vodi, namještanjem rada na poslovima koji su predvođeni ili se očekuje da će prestati postojati i rada na projektima i s partnerima s kojima tuženik posluje po nepovoljnijim uvjetima nego je to slučaj kod poslovanja s partnerima tuženika za koje su odgovorni drugi radnici tuženika, zahtjevima da poslove i zadatke radnog mjesta prenosi mlađem radniku HĆ, izricanjem opomena od 26. veljače 2019. godine, i od 10. rujna 2019. godine, kao što se utvrđuje i da je tuženik diskriminirao tužitelja u odnosu na ostale radnike tuženika, a posebno u odnosu na radnika HĆ, po osnovi dobi, dugog trajanja radnog odnosa i više plaće u odnosu na navedenog mlađeg radnika koji je jeftiniji, te po osnovi tužiteljeva zalaganja za zaštitu svojih prava što se ogledalo u sastavljanju zahtjeva za zaštitu protiv opomena koje je izricao tuženik, sve s ciljem da tužitelju otkaže ili da sam tužitelj prije toga otkaže ugovor o radu kod tuženika, ne bi li te poslove preuzeo mlađi i manje plaćeni radnik koji se neće zalagati za svoja prava, čime je tuženik povrijedio tužiteljevo dostojanstvo, ugled i čast i imovinska prava koja proizlaze iz zaposlenosti na neodređeno vrijeme kod tuženika, kao i pravo ne biti diskriminiran u odnosu na druge osobe i ne trpjeti povredu prava osobnosti koja proizlazi iz povrede dostojanstva, časti i ugleda, a koje je povrede u ime i za račun tuženika provodio IĆ, radnik tuženika, kao i drugi radnici tuženika od kojih su neki ĐĆB, HĆB i AĆ.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate po stopi jednakoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna boda, u roku od petnaest dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.687,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, za razdoblje od 20. siječnja 2026. do isplate, sva u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako mu je tuženik otkazao ugovor o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 7. srpnja 2020.; protiv odluke tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio. Tuženik je odluku donio navodno zbog poslovno uvjetovanih razloga, dok su stvarni razlozi za otkaz želja i nastojanje tuženika da se riješi starijih radnika, među kojima je i tužitelj. Zbog toga je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita.

2. Tužitelj je kod tuženika proveo 21 godinu u radnom odnosu, u usporedbi s bilo kojim radnikom na radnom mjestu koje bi bilo usporedivo s tužiteljevim, treba uživati najvišu razinu zaštite prema odredbama Zakona o radu kod otkazivanja ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, tim više što je i predsjednik radničkog vijeća izjavio povodom savjetovanja o ovom otkazu kako tuženik zapošljava radnike na određeno vrijeme i studente, i kako nema govora da bi prvo trebalo otkazati ugovor o radu tužitelju koji ima toliki radni staž. Uz to, kod tuženika postoji iznimno puno prekovremenih sati, što dodatno ukazuje na to kako ne postoji višak radnika nego eventualno manjak. Nadalje, posao koji je obavljao tužitelj po njegovu odlasku obavljao je mlađi radnik, SĆ, koji je tijekom ljeta 2020. otkazao ugovor o radu pa je nemoguće da bi tužitelj bio viškom, a ne mlađi radnik koji je došao na rad kod tuženika 2018., i da tuženik ne bi imao obvezu pozvati tužitelja natrag na posao.

3. Tužitelj je poslove iz ugovora o radu obavljao posljednjih pet godina, a koji obuhvaćaju svakodnevno kontaktiranje i upravljanje takozvanom vanjskom proaktivnom prodajnom mrežom, to jest onim društvima koja su specijalizirana za promicanje i prodaju usluga tuženika među potencijalnim i postojećim klijentima, posao uključuje i potpuni nadzor nad obavljenim uslugama i kontrole plaćanja tih naknada (kontrola financija).

4. Pravo, stvarni razlozi za otkaz ugovora o radu nisu poslovno uvjetovani razlozi, nego potreba poslodavca i želja da dugoročno i trajno otkazuje ugovore o radu starijim radnicima kako bi ih zamijenio mlađim radnicima; to je prisutno kako u organizacijskoj jedinici u kojoj je radio tužitelj, tako i u drugim radnim mjestima tuženika. Radi se o sustavnom pomlađivanju kadra kod tuženika koji se odvija na način da se prvo starijim radnicima ponudi dobrovoljni odlazak s posla uz otpremninu ili uz sklapanje sporazumnog raskida radnog odnosa, a ako radnik to odbije, namještaju se zadaci i poslovi radnog mjesta tog radnika kako bi se prikazalo kako je radnik postao višak, i paralelno s tim se radnika „stavlja pod nadzor“ ili „pod praćenje“, što je eufemizam koji se koristi među stručnjacima iz područja upravljanja kadrom (HR) za prekomjerno evidentiranje pogrešaka koje radnik čini sa zlom vjerom korištenja tog procesa u otkazivanju radniku.

5. Promjene koje tuženik provodi u početku su takozvano dobrovoljne, pa se tako radnicima tuženika, a tako i tužitelju nudilo da dobrovoljno prekine radni odnos. Tom prigodom je na njega vršen pritisak od strane neposredno nadređenih osoba IĆ i ĐĆB, i to nakon što razgovori i pritisci da odustane od radnog odnosa nisu uspjeli, što ukazuje na sustavno planirano i provođeno nagovaranje tužitelja da odustane od radnog odnosa i dobrovoljno ode. ĐĆB je u listopadu 2019. tužitelja u neposrednom razgovoru pitala kako on razmišlja o drugom radnom mjestu, rekla je tom prilikom da će njegovi poslovi prestati postojati jer će se otkazati suradnja tuženika i društava Elite d.o.o. i Info2info d.o.o., ne bi li tužitelja dovela u situaciju da sam „shvati/uvidi“ kako je višak i kako si sam treba potražiti neko drugo radno mjesto unutar kompanije, navodno uz njezinu pomoć, a u konačnici napustiti tuženika.

6. Tuženikovi poslovi nisu prestali jer je on radio u suradnji s društvom Compare Online d.o.o., a s kojim društvom tuženik i dan-danas posluje. Uz to postoji i vanjski partner tuženika koji je tužitelj vodio, društvo Libre Communication d.o.o., i ne postoji razlog zašto ga tužitelj u slučaju viška radnika ne bi nastavio voditi. Uz to, tuženik surađuje i s društvima Meritus plus d.o.o. i City Connect d.o.o., i uistinu ne postoji nikakav višak na njegovom radnom mjestu.

7. U kolovozu 2019. tužitelju nadređena osoba IĆ je razgovarao s tužiteljem, pritom mu izjavio kako su oni u godinama, kako imaju preko 40 godina i kako bi bilo dobro da više nisu u firmi, da on može pomoći da se taj proces ubrza. U lipnju 2019. tužitelj je s IĆ i kolegicom iz HR odjela imao sastanak, tom prilikom mu je izjavila da s njim kreću u proces, tri mjeseca otkaznog roka plus dva mjeseca do određenog datuma te ako to ne prihvati uskratit će mu se određena prava. AĆ koji je direktor HR odjela nudio mu je drugom prilikom šest mjeseci i sporazumni raskid ugovora o radu. Suštinski, tužitelj je bio opomenut zbog potpuno izmišljenih razloga i iz očitovanja tužitelja na te opomene se vidi da se uistinu radilo o potpuno neosnovanim razlozima za koje tužitelj čak niti nije odgovoran. Nadalje, tužitelj je bio opomenut 10. rujna 2019., kao i namjerno i tendenciozno loše ocijenjen od strane poslodavca – u osobi IĆ, za 2019. godinu. Protiv tih akata poslodavca tužitelj je uložio zahtjev za zaštitu prava 17. lipnja 2019. i 24. rujna 2019. U svojim očitovanjima tužitelj navodi kako su ovi akti poslodavca tendenciozni i prikazuju neistinite događaje i ocjene. Poslodavac se oglušio na sve te zahtjeve.

8. Tužitelj je protiv niza postupaka sebi nadređenog Igora Muškardina 2019. pokrenuo postupak radi zaštite dostojanstva. Postupci na koje se žalio tužitelj su bili konstantno vršenje pritiska na tužitelja učestalim slanjem e-mailova i nametanjem izmišljenih rokova, sve s ciljem prikazivanja njegova rada kao lošeg. U prilogu je zapisnik iz srpnja 2019. Postupak za zaštitu dostojanstva radnika vodile su osobe koje za tuženika obavljaju bitne funkcije u HR-u i Pravnoj službi pa je očita njihova pristranost. Zbog nezakonitog postupanja koje je protiv tužitelja poduzimao tuženik, tužitelj je koristio bolovanje tijekom 2019., i u više navrata zatražio liječničku pomoć liječnika specijaliste psihijatra. U nalazima od 2. srpnja 2019. i od 19. kolovoza 2019. tužitelj navodi kako nakon stresne situacije na poslu zbog kojih ima zdravstvene tegobe akutne naravi (panični napadi, nesanica, znojenje, mučnina i tome slično).

9. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim podneskom od 21. veljače 2021. tužitelj potražuje kao u izreci.

10. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode iz tužbe kao i dopune tužbe, navodeći da je tužitelj kod tuženika temeljem ugovora o radu obavljao poslove radnog mjesta Voditelj proaktivne partnerske mreže u organizacijskoj jedinici Jedinice za prodaju privatnim korisnicima/Partnerska prodajna mreža. Tuženik je tijekom 2020. odlučio provesti racionalizaciju poslovanja, kojom prilikom je utvrdio da nema stvarnu poslovnu potrebu između ostalog i za radom radnika na radnom mjestu Voditelj proaktivne partnerske mreže. Tuženik je utvrdio da navedeni poslovi većim dijelom nisu potrebni za obavljanje kod tuženika, dok je neznatni dio poslova koje je tužitelj radio tuženik preraspodijelio na druge radnike u istoj organizacijskoj jedinici, te da nema organizacijske niti objektivne potrebe za navedenim radnim mjestom. Stoga je tuženik 23. lipnja 2020. donio novi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u kojem je izvršio sve organizacijske promjene koje je smatrao potrebnim, te je ukinuo između ostalih i radno mjesto Voditelj proaktivne partnerske mreže na kojem je tužitelj radio. Stoga su neosnovani tužbeni navodi da tuženik nije imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

11. Tužitelj je bio jedini radnik koji je obavljao poslove radnog mjesta Voditelj proaktivne partnerske mreže, to je nejasno tužiteljevo upiranje na radnika HĆ i njegov ostanak na radu kod tuženika do ljeta 2020. SĆ nikada nije kod tuženika bio zaposlen na poslovima radnog mjesta Voditelj proaktivne partnerske mreže, već je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju obavljao poslove radnog mjesta Koordinator alternativnih prodajnih kanala partnerske prodajne mreže. S obzirom na navedeno, SĆ nije mogao biti usporedni radnik tužitelju u smislu odredbe članka 115. st. 1.2 Zakona o radu.

12. S obzirom da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga, a ne zbog povrede radne obveze, irelevantna su njegova očitovanja o kompetencijama, znanju i iskustvu koje ima, kao i opomena i ocjene koje je dobivao za vrijeme rada kod tuženika.

13. Tuženik smatra da su neutemeljeni navodi tužitelja da mu je otkazan ugovor o radu ,,zbog potlačivanja kadra kod tuženika" i da mu je otkazan ugovor o radu jer ima više od 40 godina, u otkazu ugovora o radu jasno je i argumentirano obrazložen razlog otkazivanja ugovora o radu tužitelju i sve ostale insinuacije tužitelja oko bilo kakvog drugog razloga za otkaz ugovora o radu tuženik kategorički odbija.

14. Činjenica da su tužitelju nadređene osobe IĆ i ĐĆB naveli da će ukinuti njegovo radno mjesto i ponudili mu sporazumni prestanak radnog odnosa ne predstavlja nikakvo uznemiravanje i diskriminaciju, već predstavlja na zakonu osnovan način prestanka radnog odnosa radnika kod poslodavca. Radi se upravo o uobičajenom postupanju poslodavca u situaciji kada utvrdi da je prestala potreba za radom određenog radnika da mu sam navedeno priopći i ponudi mu mogućnost dogovora oko prestanka radnog odnosa prije samog otkazivanja ugovora o radu u skladu sa zakonom.

15. Iz tužbe potpuno je nejasno na koji način bi tužitelju kod tuženika bilo povrijeđeno dostojanstvo i na koji način i od koga je bio diskriminiran. Njegove tvrdnje da je ,,stavljen pod nadzor" i ,,praćen" toliko su apsurdne da će se tuženik suzdržati od njihovog komentara. Tužitelj svojim paušalnim navodima nije učinio vjerojatnim da je stavljen u nepovoljniji položaj i da mu je povrijeđeno neko od njegovih prava iz radnog odnosa, iz kojeg razloga se tuženik na navedene tvrdnje ne može očitovati. Tužitelj nije istaknuo niti jedan vid navodnog nezakonitog postupanja tuženika u odnosu na njega.

16. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Zahtjeve za zaštitu prava (strana 22-24, 43-45, 46-48, 53-55, 57-59, 60-62, 63-65 spisa), Odluku o otkazu (strana 26-27 spisa), Odluku o prijavi za zaštitu dostojanstva (strana 28-29 spisa) zapisnik o radu Povjerenstvu za zaštitu dostojanstva zaposlenika (strana 30-31 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 32-42 spisa), popis (strana 49-50 spisa), Opomene (strana 51-52, 66-67 spisa), Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta (strana 79-128 spisa), Aneks na ekspertni ugovor (strana 129-130 spisa), e-mail korespondenciju (strana 146-150, 154-294, 296-306, 312-325 spisa), kronologiju događanja (strana 151-153 spisa), dokumentaciju u e-spisu (strana 295 spisa), Dnevni medijski izvještaj – Hrvatska (strana 308-311 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju dr. Branki Vidrih (strana 412-414 spisa), očitovanje vještakinje (strana 424-425 spisa), saslušani su svjedoci SĆ i ĆĆ (strana 342-344 spisa), IĆ, AĆ i ĐĆB (strana 356-363 spisa),

IĆB, NĆ i KĆ (strana 402-406 spisa), saslušan je tužitelj (strana 432-434 spisa).

17. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

18. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika.

19. Među strankama je sporna dopuštenost otkaza ugovora o radu, i povreda dostojanstva tužitelja.

20. Izvršenim uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 7. srpnja 2020. razvidno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga na radnom mjestu Voditelj proaktivne partnerske mreže u Organizacijskoj jedinici za prodaju privatnim korisnicima/Partnerska prodajna mreža, uz obrazloženje da je tuženik u cilju efikasnijeg i učinkovitijeg obavljanja radnih procesa i racionalizacije poslova proveo reorganizaciju radnih mjesta kojom je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta Voditelj proaktivne partnerske mreže. Novim Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta od 23. lipnja 2020. ukinuto je radno mjesto tužitelja i novom sistematizacijom poslove tog radnog mjesta obavljat će drugi radnici u istoj organizacijskoj jedinici.

21. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 12/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz). Navedenom odredbom daje se poslodavcu autonomno pravo odlučivati o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje ili ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe i sud nije ovlašten ispitivati svrsishodnost poslovne organizacije, što je isključivo autonomno pravo poslodavca. Organizacijska promjena sama po sebi nije opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, ali je od značaja ako je dovela do toga da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla, odnosno ako je uslijed reorganizacije ukinuto radno mjesto.

22. U konkretnom slučaju poslove koje je obavljao tužitelj na radnom mjestu Voditelj proaktivne partnerske mreže tuženik je rasporedio na druge radnike unutar iste organizacijske jedinice, navedeno proizlazi iz iskaza samog tužitelja i saslušanih svjedoka, odnosno poslove s partnerskim mrežama, koje su preostale, tuženik je rasporedio na obavljanje drugim radnicima i na tadašnjeg neposredno nadređenog tužitelja. Tužitelj u odnosu na navode iz tužbe tijekom postupka nije učinio vjerojatnim da je bilo više izvršitelja na radnom mjestu Voditelj proaktivne partnerske mreže s kojima bi se eventualno mogao usporediti prije otkazivanja o radu, a radnik za kojeg tužitelj navodi da je preuzeo njegove poslove nije zasnovao ugovor o radu za radno mjesto tužitelja već za drugo radno mjesto uz koje je obavljao i poslove ispomoći tužitelju, odnosno, kako je već navedeno, nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju poslovi su raspoređeni na druge radnike pa tako i na navedenog radnika, koji je prema aneksu ugovora obavljao različite poslove od tužitelja (ekspertni ugovor/ Koordinatora alternativnih prodajnih kanala partnerske prodajne mreže).

23. Nadalje, izvršenim uvidom u Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta tuženika iz lipnja 2020. proizlazi da u Jedinici za prodaju privatnim korisnicima i Partnerskoj prodajnoj mreži ne postoji radno mjesto Voditelj proaktivne partnerske mreže koje poslove je obavljao tužitelj. Dakle, ukinuo je radno mjesto na kojem je tužitelj radio.

24. Prema stavu ovoga suda, nesporno je utvrđeno da je tuženik postupio u skladu sa svim zakonskim odredbama ZR-a i da je imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga, jer je stupanjem na snagu Pravilnika o sistematizaciji od lipnja 2020. ukinuto radno mjesto tužitelja, a tužitelj tijekom postupka iznosi svoj subjektivni stav o organizaciji i poslovanju tuženika, o čemu sud kako je već i prije navedeno ne može odlučivati, već se radi o legitimnom pravu poslodavca odlučivati o ustroju i rasporedu radnih mjesta i u granicama svojih ovlasti organizira rad na način koji njemu odgovara promjenom organizacije i sistematizacije rada, te je u tom smislu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a posljedično tome i zahtjev za povratkom na rad na radno mjesto koje je obavljao prije otkazivanja ugovora o radu ili na drugo odgovarajuće radno mjesto ili na druge odgovarajuće poslove.

25. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje diskriminiranja tužitelja u odnosu na ostale radnike i povredu dostojanstva tužitelja, isti sud smatra neosnovanim.

26. Za navesti je kako je uznemiravanje izričito predviđeno čl. 134. Zakonom o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), da bi bila riječ o uznemiravanju u smislu ZR-a potrebno je da postoji neki od temelja diskriminacije iz Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08, 112/12, u daljnjem tekstu ZSD). Teret dokaza postojanja takvog postupanja je na tužitelju prema općim pravilima o teretu dokazivanja, odnosno tužitelj je bio dužan dokazati postojanje onih okolnosti za koje u tužbi navodi da su dovele do diskriminacije odgovornih osoba tuženika prema njemu.

27. Nadalje, odredbom čl. 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08, 112/12, u daljnjem tekstu ZSD) definiran je pojam uznemiravanja kao svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova za diskriminaciju propisanu tim zakonom koji ima za cilj i stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, dok mobing nije kategorija koja je definirana niti u Zakonu o radu (Narodne novine 93/14, 12/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR) ili kojim drugim zakonom, ali prema prihvaćenim standardima mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njena ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Ako se mobing pojavljuje u obliku koji se ne može podvesti pod uznemiravanje, odnosno diskriminaciju, radnik bi imao pravo na naknadu štete od poslodavca, sukladno općim propisima obveznog prava, a može se raditi o imovinskoj ili neimovinskoj šteti.

28. Iz provedenih dokaza, a niti iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, sud nije utvrdio da bi tuženik kao poslodavac, odnosno radnici tuženika SĆ, IĆ, ĐĆB, HĆB i AĆ na bilo koji način povrijedili dostojanstvo tužitelja, odnosno vršili mobing postupanjem na način koji bi povrijedio njegovo pravo osobnosti, tim više što niti tužitelj u svom iskazu nije naveo kada, tko, u kojim prilikama ga je omalovažavao.

29. Nadalje, kako je prethodno navedeno u odnosu na otkaz ugovora o radu za koji tužitelj navodi da su prethodile nezakonite radnje tuženika, ne radi o povredi dostojanstva tužitelja kao zaposlenika, već legitimnoj odluci tuženika o novoj sistematizaciji i unutarnjem ustroju tuženika, te u skladu s time rasporedom zaposlenika na radna mjesta.

30. Pravo svakog radnika je raditi u okolini koja je slobodna od svih oblika zlostavljanja i da svaka osoba ima pravo biti tretirana s ljubaznošću, poštujući njezino dostojanstvo, međutim tužitelj nije u tijeku postupka učinio čak niti vjerojatnim da se prema njemu postupalo suprotno. Svi događaji koje navodi tužitelj u ukupnosti po svom značaju ne predstavljaju uznemiravanje te narušavanje dostojanstva tužitelja. Tužitelj kao diskriminaciju i uznemiravanja navodi svoje neslaganje s poslovanjem i organizacijom rada tuženika, a posebno je za istaknuti da se upozoravanje tužitelja i kontrola rada radnika općenito u ispunjavanju radnih obveza ne može smatrati uznemiravanjem, jer je radnik obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati posao u rokovima koje je predvidio poslodavac.

31. Odredbom čl. 7. ZR-a propisano je da je ( 1) poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. (2) Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. (3) Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. (4) Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima. (5) Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

32. Slijedom navedenog sud povrede dostojanstva, te je odlučeno kao u izreci.

33. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u visini 250 bodova (Tbr.7.2. sastava tužbe, podneska od 1.3.2021., pristup na ročište 2.31.2021. i 14.9.2021.), po Tbr. 7.1. za pristup na ročišta 3.3.2022., 15.9.2022., 13.2.2024., 19.12.2024., 19.2.2025., 16.10.2025. i 18.12.2025. svako po 100 bodova, i jednog obrazloženog podneska od 5.6.2025. po 100 bodova, podneska od 27.2.2024. po 25 bodova, ukupno 1075 bodova odnosno 2.150,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 537,50 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 2.687,50 eura.

34. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih, to je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika