REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Pn-105/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Antei Barešić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnicima odvjetniku Tomislavu Žaperu u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper d.o.o., protiv tuženika AUTOSERVIS EURO AUTO j.d.o.o., OIB 25074154667, Ulica Domovinskog rata 10, 23000 Zadar, zastupano po direktoru ĆĆ, a ovaj po punomoćnicima Karlu Suriću i Ivoni Stazić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Surić & Partneri d.o.o. Zadar, Ulica postrojbi specijalne policije Zadar 10, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o je

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

„AUTOSERVIS EURO AUTO, Ulica Domovinskog rata 10, Zadar, OIB: 25074154667, dužan je platiti tužitelju ĐĆ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime imovinske štete iznos od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.“.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 1750,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. prosinca 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima. Navodi da se s obitelji dana 11. srpnja 2021. uputio na godišnji odmor u Hrvatsku u [adresa] iz [adresa], Njemačka, gdje ga je čekao prijatelj JĆ. Na autocesti A1 ispred tunela Grič na dionici između Otočca i Gospića osobni automobil koji je u vlasništvu tužitelja se zaustavlja. Nakon toga tužitelj poziva Hrvatski auto klub (HAK) koji odvozi automobil i tužitelja s obitelji u Zadar u poslovne prostorije tuženika, gdje ga prima gospodin ĆĆ, vlasnik autoservisa, koji preuzima auto te govori da će sutra javiti što je s autom. Gospodin ĆĆ javlja se u utorak 13. srpnja 2021. te govori da je problem u motoru vozila i da će za popravak trebati 5-7 radnih dana što će ukupno koštati 3,450,80 EUR / 26.000,00 HRK na što tužitelj pristaje. Automobil nije bio gotov u dogovoreno vrijeme te je umjesto za 7 dana automobil bio gotov tek za 18 dana (29. srpnja 2021). Nakon poziva gospodina ĆĆ da je automobil gotov tužitelj dolazi u Zadar u poslovne prostorije tuženika. Kada je tužitelj došao u poslovne prostorije tuženika gospodin ĆĆ je rekao da je još nešto dodatno otišlo na automobilu za vrijeme popravka vozila te je nova cijena popravka vozila iznosila 4.452,85 EUR / 33.550,00 HRK od čega tužitelj plaća 3,450,80 EUR / 26.000,00 HRK u gotovini te razliku od 1002,06 EUR / 7.550,00 HRK plaća karticom. Automobil već tada nije bilo moguće upaliti kako treba na što je tužitelj odmah reagirao upitavši gospodina ĆĆ o čemu se radi, ali je gospodin ĆĆ rekao da je takav način paljenja automobila normalan iz razloga što je automobil dugo stajao. Nakon toga tužitelj odlazi u Metković te 1. kolovoza 2021. kreće prema [adresa], Njemačka. No na autocesti A1 u blizini Benkovca automobil ponovno staje te tužitelj kontaktira gospodina ĆĆ koji organizira prijevoz automobila do poslovnih prostorija tuženika. Dana **.**.2021. ĆĆ telefonski obavještava tužitelja kako njegov automobil mora ostati u poslovnim prostorijama tuženika neko vrijeme nakon čega tužitelj iznajmljuje automobil te kreće prema [adresa], Njemačka. Dana 20. kolovoza 2021. tužitelj se ponovno vraća po automobil u poslovne prostorije tuženika te nakon toga odlazi u Metković. Tijekom vožnje tužitelj je osjetio da s automobilom nije sve u redu te osjeća poteškoće prilikom vožnje. Kada je tužitelj stigao u Metković primijetio je da iz automobila curi ulje i automobil neobično radi. Tom prilikom tužitelj kontaktira prijatelja HĆ koji je po zanimanju automehaničar da ga pita zašto mu curi ulje. Nakon toga, 24. kolovoza 2021. tužitelj ponovno dolazi u Zadar u poslovne prostorije tuženika te ostavlja automobil, ali ovog puta nema gospodina ĆĆ. Tužitelj pokušava kontaktirati gospodina ĆĆ no gospodin ĆĆ se ne javlja na telefon. Tužitelj opet iznajmljuje automobil te kreće za Metković. Dana 27. kolovoza 2021. tužitelj dolazi po automobil u poslovne prostorije tuženika koji je navodno gotov s popravkom no prilikom paljenja automobila se opet može osjetiti da je paljenje automobila drugačije odnosno da nije isto kao što je bilo prije kvara. Tužitelj se nakon toga 29. kolovoza 2021. zaputio u [adresa], Njemačka te primjećuje da automobil i dalje ima problema kod paljenja te da automobil signalizira gubitak ulja u motoru. U [adresa] tužitelj odvozi automobil kod svog kuma ŠĆ koji je po zanimanju automehaničar da mu pogleda automobil. Nakon pregleda automobila ŠĆ je došao do zaključka da je automobil u jako lošem stanju uzrokovano izrazito loše obavljenim poslom tuženika. Nadalje, tužitelj nije dobio prilikom popravka vozila nikakve informacije ili potvrdu o promijeni motora ili specifikacije novo ugrađenog motora, a gospodin ĆĆ je tvrdio da je motor zamijenjen te da je kvar na vozilu saniran u cijelosti. Nastalim događajem i posljedicama koje je taj događaj izazvao su tužitelju prouzročili znatnu materijalnu štetu. Osim što je tuženik svojim radnjama prouzročio štetu tužitelju u vidu da je tužitelj primoran iznova popravljati automobil, tuženik nije otklonio kvar na vozilu, a uredno je naplatio svoj rad. Tužitelj ističe kako je tuženik na neprofesionalan i aljkav način izvršio popravak vozila što je tužitelju prouzročilo dodatne troškove u vidu iznajmljivanja automobila za vrijeme dok je automobil bio na popravku, neplaniranih putovanja u Zadar kao i noćenje u Zadru. Tužitelj ističe kako je pokušao s tuženikom riješiti spornu situaciju na način da mu tuženik popravi automobil te je zbog toga automobil u dva navrata dovezao u radionu tuženika tokom svojeg godišnjeg odmora te su mu ta putovanja uzrokovala dodatne putne troškove. Također, tužitelj je pozvao tuženika da mu vrati novčani iznos no tuženik se na taj zahtjev oglušio. S obzirom kako tužitelj nije stručan u području Automehanike sam nije mogao znati da je uzrok drugačijeg paljenja neotklonjeni kvar nego je vjerovao zaposleniku tuženika s obzirom da je smatrao da je zaposlenik tuženika stručna osoba i da je sve obavila po pravilima struke. S obzirom da tužitelj nije više imao pravo na godišnji odmor bio je primoran uzeti bolovanje kako bi došao iz [adresa] do Zadra kako bi preuzeo automobil. Bolovanje je tužitelju uzrokovalo smanjenje plaće. Tužitelj smatra da šteta nastala spornim događajima i njihovim posljedicama opravdava pravičnu novčanu naknadu pa slijedom iznesenog da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelj u povijesnom dijelu tužbe pogrešno i neistinito naveo redoslijed događaja, a koji redoslijed događaja ne odgovara stvarnom stanju. Napominje se kako je istinit dio povijesnog dijela tužbe da je tužitelju stao osobni automobil te da je u nevoznom stanju dovezen u poslovne prostorije tuženika 11. srpnja 2021. godine, o čemu svjedoči i račun vučne službe od 11. srpnja 2021. godine koji je tužitelj priložio uz tužbu (radni nalog br.100 i Maloprodajni račun), i to s vidljivim kvarom u smislu probijenog bloka motora. Tuženik je izvršio popravak osobnog automobila tužitelja na način da je stavio drugi polovni motor, sukladno usmenom dogovoru s tužitelje, s kilometražom od 102.000,00 kilometara, o čemu je također dobio prethodnu suglasnost tužitelja dok je injektore, generatore i ostale dijelove ukomponirao od vozila tužitelja, i to isključivo iz razloga što nije htio tužitelju stvarati dodatne nepotrebne troškove, već je pošteno i u skladu s pravilima struke iskoristio sve za što je uočio da je ispravno. Prilikom zamjene motora, tuženik je uočio i problem s automatskim mjenjačem, o čemu je također obavijestio tužitelja, kao i o troškovima popravka, nakon čega je sukladno dogovoru s tužiteljem riješen i taj problem na automobilu. Ističe da je izdao račun te dostavlja cjeloviti račun izdan tužitelju, a ne samo prva stranica, koju je perfidno dostavio tužitelj, a kojoj poleđini računa su točno navedeni kvarovi i opisan popravak ”Izbacio ulje i ugasio se u vožnji, Izmjena motora i reparacija automatskog mjenjača. Garancija 6 mjeseci ili 6.000 KM, Motor prešao cca 102000 KM), a na kojoj poleđini računa je vidljiv i način plaćanja kojeg navodi tužitelj (djelomično u gotovom novcu i djelomično kartičnim plaćanjem). Nakon izvršenog popravka i plaćanja, tužitelj je preuzeo osobni automobil i otišao do Metkovića, gdje je proveo neko vrijeme i po povratku iz Metkovića, kod Benkovca, zove tuženika da ima problem a tim istim automobilom, uslijed čega je tuženik, misleći da uistinu nije zamijetio neki dodatni kvar, usprkos proteku vremena i prijeđenim kilometrima od strane tužitelja, organizira vučnu službu o svom angažmanu i trošku od Benkovca do Zadra, točnije poslovnih prostorija tuženika. Također, tuženik i dalje misleći kako se radi o ranijem kvaru, a zbog hitnoće odlaska, tužitelj ostavlja automobil u servisu, dok mu je tuženik rezervirao i platio Rent- a car za 18 dana korištenja automobila. Naprijed navedeno razvidno je iz računa Rent a car Connitor d.o.o trošak Rent-a-cara u iznosu od 10.000,00 kuna podmirio upravo tuženik. Tuženik stoga ističe prigovor prijeboja potraživanja s osnove podmirenja troška najma automobila u naprijed navedenom Rent-a caru, kao i trošak vučne službe od Benkovca do Zadra. Prilikom drugog pregleda automobila od strane tuženika, uočeno je da automobil ima potpuno novi udarac ispod vozila, koje oštećenje je tuženik također sanirao, i to na način da je sanirao uljno korito i korito automatskog mjenjača, što tuženik nije niti naplatio, dok nikako nije izvršio radove navedene na slici 18. i 19. u dostavljenom vještačenju. Nakon posljednje sanacije, tužitelj je došao po svoj automobil i s istim se odvezao do [adresa]. Tuženik ističe da je nelogično da bi nakon prvog popravka, da je tuženik uistinu bilo što učinio protivno pravilima struke, tužitelj mogao doći od Zadra do Metkovića i voziti se 4 dana, proći preko 600 kilometara, da bi 4. dan tek uočio posljedice navodnog nestručnog popravka. Također, potpuno je nelogično da bi tužitelj odvezao auto na relaciji [adresa] nakon drugog popravka, znači nakon što je odvozio preko 700 kilometara u jednom smjeru, zamijetio da njegov automobil ipak nije ispravan. Da je postojao bilo kakav kvar kojeg je tuženik pogrešno otklonio, kako to navodi tužitelj, tada zasigurno isti ne bi mogao voziti stotine kilometara prije nego je taj kvar uočen. Slijedom naprijed navedenog, tuženik je u oba navrata, nakon oba oštećenja izvršio popravak automobila potpuno u skladu s pravilima struke te nakon njegovih popravaka automobil nikako nije bio neupotrebljiv ili bi ti popravci bili u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, a da bi naručitelj raskinuo ugovor i zahtijevao naknadu štete, sukladno članku 609. Zakona o obveznim odnosima, a kako to potpuno pogrešno navodi u tužbi. Tužitelj je dobio garantni rok od 6 mjeseci, što je vidljivo iz samog računa tuženika, pa se tužitelj, za slučaj da je smatrao da posao nije obavljen u skladu s pravilima struke, pozvati na garantni rok i zatražiti otklanjanje kvara, što isti nije učinio. Navodi da je dostavljeno vještačenje iz njemačkog ureda za vještačenje neprihvatljivo za hrvatski sud, a posebice ukazujući na činjenicu da je vještačenje provedeno dana 9. rujna 2021. godine. Ako se uzme u obzir činjenica da je tužitelj automobil preuzeo 20. kolovoza 2021. godine te se s istim vozio sve do 9. rujna 2021. godine, postavlja se pitanje vjerodostojnosti vještačenja, kao i stvarne ”neupotrebljivosti vozila”, ali i istek garantnog roka nakon prijeđenih 6.000 kilometara. Napominje kako je iznos koji tužitelj potražuje paušalan iznos koji nema stvarnog ni pravnog utemeljenja, a koji predstavlja pokušaj da tužitelj dobije nepripadnu korist od tuženika. Slijedom svega naprijed navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovan

3. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke, sud je pročitao dokumentaciju u spisu račun procijene vozila od 5. listopada 2021. (ls 6), maloprodajni račun tuženika EURO AUTO j.d.o.o. br. 1918/01/01 od 29. srpnja 2021. (ls 7), radni nalog vučne službe br. 100 od 11. srpnja 2021. (ls 8), maloprodajni račun vučne službe br. 5/2/1 od 11. srpnja 2021. (ls 9), račun br. 195/ZDA/1 nova rent a cara od 29. srpnja 2021. (ls 10), račun Abis d.o.o. – prevoditeljske agencije br. 2021-10-1594- 1594 od 8. prosinca 2021., ovjereni prijevod s njemačkog jezika na hrvatski jezik Nalaza i mišljenja vještaka za osiguranje dokaza 151-21 (ls 14-40), maloprodajni račun tuženika EURO AUTO j.d.o.o. br. 1918/01/01 od 29. srpnja 2021. (ls 51-52), servisni nalog EURO AUTo jd.o.o. -a broj 2487 od 12. srpnja 2021. (ls 53-54), račun Rent a cara Connitor d.o.o. br. 685/P1/2 od 20. kolovoza 2021., Potvrda – Nalog za nacionalno plaćanje od 23. kolovoza 2021., saslušani su svjedoci Đ (ls 74-75), RĆ (ls 89-90) i i GĆ (ls 132), tužitelj ĐĆ (ls 75-77) i zakonski zastupnik tuženika ĆĆ (ls 77- 79).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje u tekstu: ZPP) te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 6.636,14 EUR / 50.000,00 kuna s osnove naknade štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala kao posljedica nepravilnog postupanja djelatnika tuženika.

6. Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi kako u postupku nije sporno da je tuženik obavio popravak na vozilu u vlasništvu tužitelja 29. srpnja 2021. (zamjena motora i reparacija automatskog mjenjača), popravak vozila 1. kolovoza 2021. (sanacija curenja ulja).

7. Kako navedene činjenice nisu sporne, to sud nije niti provodio dokaze na okolnost utvrđivanja među strankama nespornih činjenica (čl. 221. st. 1. ZPP-a).

8. Sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju, odnosno sporna je štetna radnja, protupravnost i uzročno-posljedična veza između nedostataka na vozilu i ranijih popravaka vozila, te visina tužbenog zahtjeva.

9. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11. Prema odredbi čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, vezano uz popravak imovinske štete, st. 1. odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, prema st. 2. ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu, a prema st. 3. kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

12. U smislu odredbe članka 1045. ZOO-a opće pretpostavke odgovornosti za štetu jesu subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (oštećenik i štetnik, odnosno odgovorna osoba), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost štetne radnje. Te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. čl. 221. a ZPP-a, propisuje ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnom predmetu, tužitelj je bio dužan dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu, a što isti po ocjeni ovog suda nije učinio.

13. Iz iskaza svjedoka ŠĆ u bitnome proizlazi da je on tužitelju davao savjet o odabiru varijante popravka vozila i pregledao vozilo nakon povratka u Njemačku. Svjedok je naveo da je uočio poteškoće u radu motora i mjenjača, curenje ulja, drugačije ugrađene dijelove, a da reparacija mjenjača, kako je navedena u računu, nije bila izvršena. Iz iskaza svjedoka RĆ u bitnome proizlazi da je kao djelatnik tuženika obavljao popravke tužiteljevog vozila. Pri prvom dolasku vozila zamijenjen je motor, a pri drugom dolasku sanirano je curenje ulja, pri čemu ti kvarovi nisu povezani. Iz iskaza svjedoka GĆ u bitnome proizlazi da je vozilo tužitelja pregledao nakon što su izvršeni popravci od strane tuženika. Prilikom pregleda spojio je vozilo na dijagnostiku i podigao ga na dizalicu, pri čemu je utvrdio da je motor zauljen i da je jedna manžeta na poluosovini puknuta. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tijekom srpnja 2021. godine došlo do kvara vozila tijekom boravka u Republici Hrvatskoj, nakon čega je vozilo po preporuci HAK-a odvezeno tuženiku na popravak. Tuženik je izvršio zamjenu motora, a tužitelj je nakon preuzimanja vozila naveo poteškoće s paljenjem i pojavu curenja ulja, zbog čega je vozilo ponovno vraćeno tuženiku. Nakon povratka u Njemačku, tužitelj navodi da je na vozilu uočeno daljnje curenje ulja, da vozilo nije prošlo tehnički pregled te da su mu u Njemačkoj iznesene procjene o visokim troškovima mogućeg popravka, nakon čega je vozilo odlučio prodati. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je vozilo tužitelja dovezeno u servis u neispravnom stanju s oštećenim blokom motora, o čemu je tužitelj obaviješten te mu je ponuđena mogućnost zamjene polovnim motorom ili preuzimanja vozila bez popravka. Nakon izvršene zamjene motora i kasnije prijave curenja ulja, tuženik je organizirao šlep službu, izvršio sanaciju uočenih nedostataka te tužitelju o svom trošku osigurao zamjensko vozilo. Tuženik navodi da je u vozilo ugrađen motor iste vrste kao prethodni te da vozilo prilikom primopredaje nije imalo značajnih poteškoća u radu, a nakon odlaska tužitelja u Njemačku nije zaprimio zahtjev za dodatne popravke, osim opomene pred tužbu. Sud je cijenio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, te im je poklonio vjeru u dijelu u kojem opisuju tijek događaja, preuzimanje vozila, ponašanje vozila tijekom vožnje te postupanje stranaka nakon obavljenih popravaka. Međutim, u dijelu u kojem su se iskazi odnosili na uzrok tehničke neispravnosti vozila, pravilnost izvedenih mehaničarskih radova te postojanje uzročno- posljedične veze između radnji tuženika i nastale štete, sud im nije mogao pridati odlučujući značaj, budući da se radi o činjenicama za čije je utvrđivanje potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

15. Sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka za osiguranje dokaza 151-21 Münchener Kfz-Gutachter od 30. rujna 2021. nije mogao utvrditi cjelokupnu štetu, postojanje uzročno-posljedične veze između izvršenih radova od strane tuženika na vozilu tužitelja s uzrokom neispravnosti vozila, a niti visinu štete.

16. Prema čl. 250. ZPP-a Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

17. Prema čl. 259. ZPP-a Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem.

18. Nalaz i mišljenje vještaka Münchener Kfz-Gutachter od 30. rujna 2021. sud nije cijenio kao dokaz vještačenjem u smislu članka 250. ZPP-a, budući da je isti izrađen po nalogu tužitelja, izvan ovog postupka i bez sudjelovanja suda. Navedeni nalaz sud je cijenio kao privatnu ispravu, a ne kao ispravu u smislu članka 230. ZPP- a, pri čemu isti ne uživa pretpostavku nepristranosti niti može zamijeniti dokaz vještačenjem proveden po nalogu suda.

19. Imajući u vidu da je navedeno vještačenje izrađeno po nalogu tužitelja, a da je tuženik u odgovoru na tužbu isto osporio navodeći da je neprihvatljivo za hrvatski sud, ovaj sud nije ga mogao uzeti kao objektivno i nepristrano izrađenim obzirom da je isti nalaz napravljen na temelju računa priloženog od strane tužitelja i informacije koje mu je pružio tužitelj, a na kojemu tužitelj temelji svoj zahtjev. Vještak nije obrazložio da postoje utvrđene činjenice temeljem kojih bi uzroci neispravnosti vozila tužitelja bili u posljedičnoj vezi s radnjama tuženika.

20. Kako sve prije citirane pretpostavke odgovornosti za štetu moraju biti kumulativno ispunjene, a u konkretnom slučaju ne proizlazi da je ostvarena pretpostavka u vidu protupravne štetne radnje za koje tuženik odgovara i uzročne veze između radnje i štete, slijedi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti. Stoga ga je sud odbio u cijelosti, odnosno odlučio je kao pod točkom I. izreke presude.

21. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženik u cijelosti uspio u postupku, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika koji zastupa stranku utvrđena na temelju Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23., dalje Tarfa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora (6.636,14 EUR / 50.000,00 kuna) te dostavljenim troškovnikom (str. 143 spisa). Tuženiku su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi postupka, i to za sljedeće radnje u postupku: sastav odgovora na tužbu 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 54.), zastupanje na ročištu od 8. studenoga 2022., 19. siječnja 2023., 4. svibnja 2023., 28. ožujka 2025., 22. svibnja 2025 i 15. prosinca 2025. iznos od po 200,00 svaki (Tbr. 9. t. 1.) i trošak PDV 25% u iznosu od 350,00 EUR (Tbr. 46.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.750,00 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

22. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

U Zadru, 28. siječnja 2026. godine

Sudski savjetnik

Sutkinja

Matej Zurak

Antea Barešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u članku 335. ZPP- a, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

Tužitelju po pun.

Tuženiku po pun.