Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -145/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Grbavac kao predsjednice vijeća, Tihane Pivac kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dragice Samardžić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Milanu Rimayu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP Banka d.d. OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-101/2024-10 od 27. svibnja 2025., dopunjene dopunskim rješenjem poslovni broj P-101/2024-16 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćeni su tužbeni zahtjevi tužitelja te je suđeno sljedeće:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 5.1. Ugovora o kreditu, broj 051014469283, oznaka Uk-1e, sklopljenog dana 11.10.2005., između tužitelja, UJ iz [adresa] i tuženika, OTP banka d.d. iz Splita, kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za troškove odobravanja kredita, jednokratno 2,99% od iznosa odobrenog kredita.

II. Nalaže se tuženiku, OTP banka d.d. iz Splita, isplatiti tužitelju, UJ iz [adresa], temeljem ništetnosti utvrđene u toč. I. izreke ove Presude, iznos od 263,26 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.10.2005. do 31.12.2007., po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7.3. Ugovora o kreditu, broj 051014469283, oznaka Uk-1e, sklopljenog dana 11.10.2005., između tužitelja, UJ iz [adresa] i tuženika, OTP banka d.d. iz Splita, kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke.

IV. Nalaže se tuženiku, OTP banka d.d. iz Splita, isplatiti tužitelju, UJ iz [adresa], temeljem ništetnosti utvrđene u toč. III. izreke ove Presude, iznos od 36,27 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.05.2012. do 31.07.2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 789,81 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.".

2. Žali se tuženik i presudu pobija u cijelosti, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. točke 1. i točke 3. Zakona o parničnom postupku, (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u nastavku ZPP), i to pogrešne primjene materijalnog prava i počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 8. i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, koje propisuju granice ispitivanja prvostupanjske presude, ovaj je sud utvrdio da donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Razlozi izneseni u obrazloženju pobijane presude o činjenicama koje su odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljeni su na rezultatima raspravljanja i dostatno obrazloženi i jasni.

7. Također, pobijana presuda sadrži pravno valjane i argumentirane razloge o otklanjanju osnovanosti i svih prigovora tuženika pa u navedenom dijelu nisu ostvareni prigovori koje tuženik ističe u žalbi.

8. Pobijana presuda utemeljena je na pravilnoj, savjesnoj i brižljivoj ocjeni u postupku izvedenih dokaza, svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kako to i nalažu odredbe članka 8. ZPP-a, radi čega neutemeljeno žalitelj u žalbi ukazuje na nedostatak razloga i nezakonitost pobijane presude zbog navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Predmet ovog postupka su zahtjevi tužitelja UJ

- radi utvrđenja ništetnim odredaba Ugovora o kreditu broj 051014469283 oznake Uk-1e sklopljenog 11. listopada 2005. između tužitelja i tuženika i ovjerenog u potpisu tužitelja kod javnog bilježnika Vesne Pućar iz Zagreba pod brojem Ov- 16907/05 17. listopada 2005. ( u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu ) i to

a) članka 5. točka 5.1. kojim je ugovorena obveza tužitelja plaćanja troškova obrade kredita jednokratno 2,99% od iznosa odobrenog kredita,

b) članka 7. točka 7.3. kojim je ugovoreno, među ostalim, da će banka naplatiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u skladu s Odlukom o tarifi i naknade Banke,

- radi isplate iznosa od 263,26 eura na ime povrata naplaćene naknade za obradu kredita sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od naplate 18. listopada 2005. te iznosa od 6,27 eura na ime naplaćene naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2012. do konačne isplate.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio istaknute zahtjeve tužitelja, utvrdio spomenute ugovorne odredbe ništetnim te tuženiku naložio da tužitelju isplati zahtijevane novčane iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, temeljeći odluku na nespornim i u postupku utvrđenim činjenicama:

- da je između tužitelja i tuženika OTP banke d.d. sklopljen Ugovor o kreditu kojeg je tužitelj kao korisnik kredita sklopio kao fizička osoba, u kojem je u članku 5. točka 5.1. ugovorena obveza tužitelja da tuženiku uplati naknadu koja iznosi 2,99 jednokratno unaprijed od iznosa odobrenog kredita, a u članku 7. točka 7.3. obveza tužitelja kao korisnika kredita da tuženiku isplati naknadu, između ostalog, za prijevremenu otplatu kredita, točnije, ovlaštenje banke da od tužitelja naplati naknadu za prijevremenu otplatu kredita i to u skladu s Odlukom banke o tarifi naknade,

- da je tužitelj tuženiku isplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 263,26 eura dana 18. listopada 2005., a naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 36,27 eura dana 23. svibnja 2012.,

- da se o predmetnim ugovornim odredbama, na koje upravljen zahtjev tužitelja, nije pojedinačnog pregovaralo jer je banka naknade odredila i naplatila prema svojim bankarskim uvjetima bez posebnog pojašnjenja i sukladno općim aktima banke,

- kao i da se radilo o tipiziranom Ugovoru o kreditu te standardnoj stipulaciji ugovora, kojeg je unaprijed pripremila banka i na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja.

11. Na osnovi citiranih odlučnih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio sporne ugovorne odredbe nepoštenim i time ništetnim, a osnovanost istaknutog prigovora zastare tužiteljevog potraživanja (kojeg je istakao tuženik) pravilno otklonio pozivajući se na odredbe članka 104. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 81/01, - u daljnjem tekstu: ZOO/91), što odgovara odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, - u daljnjem tekstu: ZOO/05), te ukazujući na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2022-2 te od 31. siječnja 2022. poslovni broj Su-IV-33/2022-2, prema kojima zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili njegovih pojedinih odredaba, što je u konkretnom slučaju donošenje odluke o osnovanosti deklaratornih tužbenih zahtjeva tužitelja, kao i na zaključak prihvaćen na Zajedničkom sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenoga 2020., koji se odnosi upravo na ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredaba članka 49. Zakona o zaštiti potrošača.

12. Žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude jer su odlučni činjenični i pravni zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni na rezultatima raspravljanja i pravilnoj ocjeni u postupku izvedenih dokaza, dok je osnovanost svih prigovora tuženika (koje tuženik sada ponavlja u žalbi), prvostupanjski sud pravilno otklonio iznoseći pravno valjane i obrazložene razloge na koje se upućuje žalitelj.

13. S obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu na kojem su zasnovani pravozaštitni zahtjevi u ovom postupku, za ocjenu osnovanosti istih mjerodavne odredbe predstavljaju odredbe članka 59., 81., 83., 84., 85. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, - u daljnjem tekstu: ZZP), na koje se pravilno pozvao i prvostupanjski sud, a pravilno je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu primijenio i odredbe članka 1065-1068 do članka 104. i članka 214. ZOO/91.

14. Pobijanom presudom utvrđena je ništetnom, između ostalog, ugovorna odredba sadržana u članku 5. točka 5.1. Ugovora o kreditu, kojom je propisano da se tužitelj kao potrošač (a tuženik nije dokazao da tužitelj ne bi imao status potrošača), obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva iznos u visini od 2,99 jednokratno unaprijed, jer u postupku nije utvrđeno da se o ovoj odredbi predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo, nego da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora banke koja sadrži označenu odredbu.

15. Tuženik, koji je nesporno sastavio ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost određivanja iste u postotku od odobrenog kredita, odnosno, ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača.

16. Imajući na umu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu (koja nije ni jasna ni lako razumljiva, kako paušalno tvrdi tuženik), kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 2,99% na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, radi čega je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe jer je tu odredbu nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj.

17. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koje reguliraju materiju kreditiranja koje su sadržane u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati ni o spornoj odredbi ugovora, čime nije ostvaren žalbeni razlog tuženika koji mu upućuje na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na pravnu prirodu ugovora.

18. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik, te se o odredbama ugovora, pa tako i odredbama općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata, po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredbe članka 5. točka 5.1. Ugovora o kreditu predstavljaju nepoštenu odredbu u smislu članka 81. stavka 1. ZZP-a koje su prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a ništetne.

19. Valja naglasiti da, iako je tuženik (trgovac), prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita imao određene troškove, koji se pokrivaju naknadom (u pitanju su razni operativni troškovi, materijalni troškovi kao što su troškovi djelatnika banke uključenih u svakoj pojedinoj fazi odobravanja kredita, što uključuje pregovaranje sa strankama, prikupljanje osnovnih podataka o klijentu i slično), sama činjenica da je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita.

20. Naprotiv, da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita pokriveni plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku odobrenog iznosa kredita jer ti troškovi nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita pa je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu tužitelju primljene naknade iz ove osnove.

21. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sukladno odredbama članka 214. ZOO/91 koji propisuje opseg vraćanja kod stjecanja bez osnove. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu, a time i ništetnu ugovornu odredbu, nedvojbeno je tuženik na taj način, kao ugovorna strana odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 214. ZOO/91 tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

22. Protivno žalbenim prigovorima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i da je odredba članka 7. točka 7.3. Ugovora o kreditu o kojoj se također nije pojedinačno pregovaralo, nepoštena i ništetna.

23. Naime, kako je ništetna i navedena odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, što u konkretnom slučaju znači da je banka tužitelju kao korisniku kredita ovlaštena zaračunati naknadu sukladno tarifi banke, poslovnoj politici i odluci banke, s pravom je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za povrat iznosa naplaćenog na temelju navedene ništetne ugovorne odredbe.

24. Dakle, prema ocjeni ovoga suda, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZZP-a kada je prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe članka 7. točka 7.3. Ugovora o kreditu i za naplatu iznosa od 36,27 eura uvećanog za zatezne kamate na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.

25. Odredba članka 7. točka 7.3. Ugovora sastavljena je od strane tuženika i stranke o njoj nisu posebno pregovarale niti je tužitelj imao utjecaj na njezin sadržaj. Navedena odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču jer osim što je podložna jednostranim tuženikovim promjenama, njome je potrošač (ovdje tužitelj) stavljen u poziciju platiti naknadu za koju ne može znati na koji način će se formirati njezina visina i o čemu će ovisiti, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

26. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je i u navedenom dijelu u pobijanoj odluci pravilno primijenio odredbe članka 214. ZOO/91, kojima je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva.

27. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje tuženika, i u ovom slučaju, nepoštenim stjecateljem jer je on, kao financijska institucija, trebao definirati odnosno preciznije odrediti naknadu za prijevremenu otplatu kredita pa je kao nepošteni stjecatelj bio dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, kada je tužitelj izvršio prijevremeno zatvaranje kredita.

28. Glede žaliteljeve tvrdnje da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga je utvrdio da je u konkretnom slučaju ništetna odredba članka 7. točka 7.3. Ugovora o kreditu, za navesti je da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju utvrdio sve okolnosti sklapanja predmetnog ugovora, i položaj ugovornih strana te iz sadržaja ugovornih odredbi pravilno ocijenio da je tuženik prilikom sklapanja ugovora u odnosu na utvrđene ništetne odredbe bio nepošten i da je tužitelja takvim odredbama stavio u nejednak položaj, čime je narušio ugovornu ravnotežu stranaka, tim više jer je tuženik kreditna institucija koja je takvim ugovaranjem mogla sagledati prekomjerni teret druge ugovorne strane.

29. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a, uključujući odluku o troškovima postupka koju tuženik pobija samo usputno, pobijajući odluku o glavnoj stvari i bez isticanja kojeg konkretnog prigovora.

U Splitu, 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Grbavac