REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-194/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, kojeg zastupa PF, službena osoba tuženika, radi obustave prava na roditeljsku brigu i novčane naknade, 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/23-01/241, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 12. prosinca 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/I-502-06/20- 08/379, URBROJ: 338-12-02-23-18 od 06. listopada 2023.

III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojemu je prvostupanjsko tijelo obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da tužiteljici nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.750,00 (slovima: tri tisuće i sedam stotina pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u ostavljenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zatezne kamate, koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate.

V. U preostalom dijelu odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-06/23-01/241, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 12. prosinca 2023. u toč. I. izreke odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/I-502-06/20- 08/379, URBROJ: 338-12-02-23-18 od 06. listopada 2023.; u toč. II. Izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje troška sastava žalbe na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, donesenim u ponovnom postupku u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS RH) poslovni broj Usž - 3062/21-4 od 20. prosinca 2022., u točki 1. izreke tužiteljici je s danom 27 srpnja 2020. obustavljeno pravo na roditeljsku brigu i isplatu novčane pomoći tijekom korištenja roditeljske brige za četvrto dijete, BF, rođenog **.**.2018. u točki 2. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje troškova zastupanja na usmenoj raspravi održanoj u prvostupanjskom upravnom postupku; u točki 3. izreke rješenja navedeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2.2. Navedenom presudom VUS-a RH poništena je presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-442/2021- 6 od 1. lipnja 2021., kao i rješenje tuženika, KLASA: UP/11-502-06/21-01/08, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 23. veljače 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/1-502-06/20-08/379, URBROJ: 338-12- 02-20-02 od 15. prosinca 2020., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz naknadu troškova spora (trošak za sastav žalbe u iznosu 518,45 eura). Između ostaloga VUS RH je naveo da uvidom u predmet nije bilo moguće utvrditi kada je i je li uopće rješenje Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 28. srpnja 2020. dostavljeno suprugu tužiteljice pri čemu se tužiteljica, koja je bila u obavezi regulirati uslijed takvog rješenja svoj status osigurane osobe, nije niti nalazila u dostavnoj naredbi.

3. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost predmetnog (kao i prvostupanjskog) rješenja zbog povreda pravila postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pozivajući se na presudu VUS-a RH, poslovni broj Usž - 3062/21-4 od 20. prosinca 2022., kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj od U-III-5989/2013 od 09. veljače 2016. Sadržajno tužiteljica ponavlja navode iznesene u prethodnom sporu, dakle da nije točan navod da nije izvršila pravovremenu prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje. Navodi da nije bila pravodobno obavještena od strane tuženika (prvostupanjskog tijela) kako joj je prestao status pa da isti treba regulirati te ukazuje kako se i tuženik poziva samo na činjenicu da je o toj činjenici izvijestio njenog supruga ŽF, u svezi reguliranja njegovog statusa, iako tužiteljica svoj status temelji upravo na statusu osiguranja supruga. Smatra da se radi o dvostrukom kriteriju, jer se s jedne strane supruga tužiteljice izvijestilo o potrebi prijave na zdravstveno osiguranje (koja je i uspostavljena), dok se tužiteljicu nije obavijestilo o toj činjenici, već je izgubila pravo uslijed formalnog propusta i na strani tuženika. Napominje i kako je ostalo nejasno zbog čega je uslijed činjenice što je njen suprug ostao bez obveznog zdravstvenog osiguranja, njoj prestao status osigurane osobe. Naime, tužiteljica nije bila obavještena o bilo kakvim promjenama svog statusa niti o eventualnim prijavama ili odjavama pa joj uopće nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke te saslušanjem supruga tužiteljica ŽF u svojstvu svjedoka. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje u ovoj upravnoj stvari, kao i prvostupanjsko rješenje, kao i da sud naredi tuženiku naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Smatra da je u ponovnom postupku u cijelosti ustupljena prema uputi iz citirane presude VUS-a RH.

5. Tužiteljica je 15. travnja 2024. dostavila podnesak u kojemu je ponovila tužbene navode.

6. Tuženik je 17. listopada 2024. dostavio podnesak u kojemu je ponovio navode iz osporavanog rješenja kao i odgovora na tužbu, koje će sud iznijeti naknadno, radi izbjegavanja prekomjernog ponavljanja.

7. Sud je raspravu zakazanu za 17. lipnja 2025. odgodio zbog spriječenosti službene osobe tuženika da sudjeluje u raspravi te zbog potrebe sudjelovanja tuženika radi razjašnjenja navoda obrazloženja osporavanog rješenja.

8.1. Sud je raspravu održao 16. prosinca 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice Ivice Šimundića, odvjetnika u odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Osijek, prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje i u nazočnosti službene osobe tuženika. Sud je raspravu zakazao primjenom odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 – dalje: ZUS) koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8.2. Na navedenoj raspravi stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda.

8.3. Službena osoba tuženika navela je da je tužiteljica u smislu ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje bila u sličnoj situaciji odnosno osigurana kao članica obitelji supruga ŽF od 15. rujna 2003. do 11. svibnja 2011., koji je tada bio nezaposlen. Od **.**.2011. ŽF je prijavljen kao osoba koja obavlja poljoprivrednu djelatnost s osnove OPG te je sa istim danom 12. svibnja 2011. tužiteljica ČF prijavljena kao član obitelji supružnika ŽF.

8.4. Sud je primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja tužiteljice u svojstvu stranke i saslušanja supruga tužiteljice u svojstvu svjedoka, s obzirom da je sud zaključak o zakonitosti osporavanog rješenja mogao izvesti i bez izvođenja predloženih dokaza, dakle i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a.

9. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, dokumentacije u spisu upravnog spora ovoga suda poslovni broj Us I-442/2021, te u spisu ovoga upravnog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je tužiteljica bila u korištenju predmetnog prava prema rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/I-502-06/18- 08/216, URBROJ: 338-12-14-18-02 od 7. kolovoza 2018. kada joj je priznato pravo na rodiljnu brigu o novorođenom djetetu do navršenog šestog mjeseca života djeteta BF, koje je rođeno **.**.2018. i to za razdoblje od rođenja djeteta do 1. siječnja 2019., kao i pravo na roditeljsku brigu do navršene prve godine života djeteta, u razdoblju od 2. siječnja 2019. do 1. srpnja 2021. Prema točki 2. istog rješenja, za vrijeme korištenja ovog prava, tužiteljica ima pravo na novčanu pomoć u visini od 70% proračunske osnovice mjesečno, odnosno 2.328,20 kn mjesečno. Prema točki 3., naknadu iz točke 2. ovog rješenja, Regionalni ured Osijek, Područna služba Slavonski Brod, isplaćivati će korisniku prava na njegov tekući račun, a na teret sredstava državnog proračuna. Točka 4. propisuje da je korisnik prava dužan odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana nastanka promjene, prijaviti svaku promjenu koja utječe na priznato pravo, dok je točkom 5. određeno da će uslijed svake promjene propisa, po službenoj dužnosti doći do utvrđenja pripadajućeg iznosa novčane pomoći, bez donošenja novog rješenja. U obrazloženju citiranog rješenja od 7. kolovoza 2018. navedeno je da je tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva, majka izvan sustava rada i da ispunjava prethodno citirane uvjete za ostvarenja predmetnog prava.

12. Tužiteljici je ovo pravo priznato u skladu s odredbama članka 31. stavka 1. i članka 32. stavka 1. i 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, broj 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14. i 59/17.; dalje: Zakon).

13. Člankom 31. stavkom 1. Zakona propisano je da majka izvan sustava rada iz članka 7. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona ima pravo na novčanu pomoć tijekom rodiljne i roditeljske brige o novorođenom djetetu.

14. Nesporno je da je tužiteljica bila obvezno osigurana, kao član obitelji osiguranika, preko supruga ŽF, koji je bio osiguran kao nezaposlena osoba.

15. Rješenjem Republike Hrvatske, Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnice brodsko – posavske županije (dalje: Agencija), KLASA: UP/I-320-01/20-03/11077, URBROJ: 343-2102/04-20-001 od 28. srpnja 2020., kod supruga tužiteljice, kao nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, upisane su promjene i to na način da se isti upisuje u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, u statusu OPG za proizvodnju, s danom donošenja tog rješenja.

16. Obzirom da je navedeno rješenje dostavljeno prvostupanjskom tijelu tuženika, suprug tužiteljice je pozvan radi reguliranja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju te je isti 6. studenog 2020. podnio prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. točke 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., 98/19. – dalje: ZOZO) pa je istoga dana podnesena prijava i za tužiteljicu i to kao člana obitelji ŽF.

17. U ponovnom postupku po navedenoj presudi VUS-a RH prvostupanjsko je tijelo od strane Agencije zatražilo podatak o datumu zaprimanja rješenja od 28. srpnja 2020. od strane tužiteljičinog supruga kao i očitovanje je li ŽF prije donošenja rješenja bio obaviješten o činjenici i razlogu vođenja postupka po službenoj dužnosti.

18. Agencija u svojem dopisu, KLASA: 320-01/23-01/844, URBROJ: 343- 2102/04-23- 02 od 24. ožujka 2023. navodi da je ŽF zaprimio rješenje Agencije 3. kolovoza 2020. i osobno je potpisao povratnicu. ŽF bio je u Podružnici Agencije gdje je upoznat o promjenama propisa koji se tiču obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i mogućih obveza prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, a prije donošenja rješenja.

19. Kako navedene činjenice, prema shvaćanju tuženika, ne utječu na prekid u obveznom zdravstvenom osiguranju tužiteljice (prekid u obveznom zdravstvenom osiguranju od 28. srpnja 2020. do 5. studenoga 2020.), prvostupanjsko je tijelo rješenjem od 6. listopada 2023. tužiteljici s danom 27. srpnja 2020. obustavilo pravo na roditeljsku brigu i isplatu novčane pomoći tijekom korištenja roditeljske brige za četvrto dijete, BF.

20. Naime, suprug tužiteljice prema podacima dostavljenim u rješenju Agencije zaprimio je rješenje istog tijela dana 3. kolovoza 2020., te je na temelju istoga od 28. srpnja 2020. upisan u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Tuženik smatra da je 28. srpnja 2020. suprug tužiteljice trebao izvršiti prijavu za sebe i suprugu (kako imenovana ne bi ostala bez osiguranja dužeg od 30 dana) u roku od 30 dana od 27. srpnja 2020. (od kada više nije mogao biti osiguran kao tzv. nezaposlena osoba) odnosno do 26. kolovoza 2020.

21. Dakle, tužiteljica je u razdoblju od 27. svibnja 2014. do zaključno s 27. srpnja 2020. pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ostvarivala kao član obitelji i to preko supruga ŽF (osiguran kao nezaposlena osoba), te je suprug tužiteljice s danom 28. srpnja 2020. upisan kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava sa statusom OPG za proizvodnju.

22. Međutim, navedenu promjenu, a koja ima utjecaja i na status obveznog osiguranja tužiteljice, ista (nesporno) nije prijavila tuženiku u propisanom roku.

23. Iz spisa upravnog postupka razvidno je da je za tužiteljicu 6. studenog 2020. provedena odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja i to od 27. srpnja 2020., budući je s tim danom prestao raniji status supruga, odnosno isti je od 28. srpnja 2020. upisan kao nositelj OPG za proizvodnju. Povodom nove prijave supruga tužiteljice od 6. studenog 2020. (koji je bio poučen o pravima, za razliku od tužiteljice) izvršena je prijava i za tužiteljicu, kao suprugu te je ista status osigurane osobe ponovno stekla 6. studenog 2020., kao član obitelji – preko supruga ŽF. Suprug je dakle status „nezaposlene osobe", utvrđen sukladno članku 7. stavku 1. točki 13a. ZOZO , a kao datum prestanka statusa, sukladno točki 17. Popisa osnova osiguranja, naveden je datum stjecanja statusa prema drugoj osnovi osiguranja.

24. Stoga je, po službenoj dužnosti, proveden je postupak putem kojega je u odnosu na tužiteljicu ponovno obustavljeno pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu te isplatu novčane pomoći za vrijeme korištenja tog prava.

25. Postupak je inicijalno bio pokrenut sukladno odredbama članka 32. stavka 3. i 52. stavka 1. i 2. Zakona, a sve iz razloga jer je tužiteljica status obvezno osigurane osobe prema članku 10. stavku 1. točki 1. ZOZO-a, prema shvaćanju tuženika ponovno stekla tek 6. studenog 2020. povodom navedene prijave njenog supruga.

26. Člankom 32. stavkom 3. Zakona određeno je da majka iz stavka 1. ovoga članka koja izgubi status u obveznom zdravstvenom osiguranju, a nije u roku od 30 dana stekla novi status osigurane osobe kod Zavoda, gubi pravo na korištenje prava iz stavka 1. ovoga članka.

27. Člankom 52. stavkom 1. Zakona je propisano da korisnik iz ovoga Zakona je dužan Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu. Prema stavku 2. istog članka, korisnik koji ne postupi sukladno stavku 1. ovoga članka dužan je Zavodu nadoknaditi nastalu štetu i ostvareni ne pripadajući primitak, s pripadajućom kamatom te ga uplatiti na račun državnog proračuna, a sve u roku od 8 dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.

28. Člankom 7. stavkom 1. točkom 8. ZOZO određeno je da je kao datum stjecanja statusa obvezno osigurane osobe naveden datum upisa u Registar OPG, a kao obveznik podnošenja prijave naveden je nositelj OPG ili osoba sama za sebe.

29. Rednim brojem 39 Popisa osnova osiguranja u obveznom zdravstvenom osiguranju, određeno je da osobe obvezno zdravstveno osigurane kao članovi obitelji supružnika (članak 10. stavak 1. točka 1. ZOZO), kao datum stjecanja statusa imaju datum zaprimanja prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, dok je obveznik podnošenja prijave pravna ili fizička osoba – poslodavac nositelja zdravstvenog osiguranja.

30. Dakle, u provedenom postupku je utvrđeno da tužiteljica u roku od 30 dana nije stekla novi status obvezno osigurane osobe pa da je prema članku 32. stavku 3. Zakona izgubila pravo na isplatu novčane pomoći tijekom korištenja predmetnog prava, budući nije postupila prema odredbi članka 52. stavka 1. Zakona. Isto tako je vidljivo kako je obveznik njene prijave bio suprug, kao nositelj zdravstvenog osiguranja, koji je prijavu izvršio 6. studenog 2020. Stoga tužiteljica u razdoblju od 28. srpnja 2020., kao datuma upisa tužitelja u statusu nositelja OPG pa sve do 5. studenog 2020., kao zadnjeg dana prije datuma kada ju je suprug ponovno prijavio kao člana obitelji, nije bila obvezno zdravstveno osigurana.

31. Sud iz ukupnosti pribavljene dokumentacije zaključuje da je u ovoj upravnoj stvari doista riječ o ekstenzivnom formalizmu tuženika kao i prvostupanjskog tijela. Unatoč provedenoj dopuni postupka sud zaključuje (i tumačenjem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj od U-III-5989/2013 od 09. veljače 2016.) da ne prijavljivanje tužiteljice na obvezno zdravstveno osiguranje po novoj osnovi u zakonom propisanom roku ne bi smjelo imati negativni utjecaj na korištenje priznatog prava (također shvaćanje iz presude VUS RH poslovni broj: Usž-2264/20). Dakle, promatrajući združeni učinak propisa (Zakona i ZOZO) sud smatra da gubitak statusa osiguranika i propuštanje roka od 30 dana za regulaciju novog statusa ne smije automatski dovesti do gubitka prava na novčanu pomoć ako tijelo nije ispunilo svoju dužnost pomoći stranci. Ovaj sud je stava da je zaštita legitimnih očekivanja stranke i primjena načela razmjernosti nadređena mehaničkoj primjeni Zakona u situacijama gdje je stranka bila u neznanju o posljedicama svojih propusta, kao što je to slučaj u ovoj upravnoj stvari. Također, sud je stava da je upravno tijelo dužno upozoriti stranku na radnje koje treba poduzeti kako ne bi izgubila stečena prava, što proizlazi iz obveze savjesnog upravljanja i nadovezuje se na ustavnu zaštitu legitimnih očekivanja stranke prema članku 48. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, koja sprječava arbitrarno oduzimanje prava zbog proceduralnih pogrešaka. Sumarno, sud smatra da je tuženik pogrešno obustavio isplatu tužiteljici jer nije uzeo u obzir da su i suprug (nositelj osiguranja) i tužiteljica ponovno regulirali status u kratkom razmaku, čime je faktični kontinuitet osiguranja postojao, unatoč formalnom probijanju roka. Dakle, pravodobno upozorenje omogućilo bi tužiteljici da regulira status unutar zakonskog roka od 30 dana propisanog člankom 32. stavkom 3. Zakona. Svaki propust stranke u poštivanju rokova za regulaciju statusa mora biti analiziran kroz prizmu postupanja samog tijela; ako je tijelo propustilo savjetovati stranku, formalni zakonski rok gubi svoju isključivu snagu u korist zaštite socijalnih prava građana.

32. Dakle, iako je tužiteljica formalno izgubila status osigurane osobe jer novi status nije stekla u roku od 30 dana (čl. 32. st. 3. Zakona), uvažavajući specifične okolnosti prestanka osiguranja, sud smatra da je automatska primjena zakona pretjerano formalistička, posebice uzevši u obzir sadržaj prava koji je tužiteljica koristila i krajnju svrhu provedene mjere, koja je sadržajno pronatalitetna. Tužiteljica je cijelo vrijeme bila osigurana kao član obitelji supruga, a propust prijave ne može joj ići na štetu. U tom smislu valja se pozvati i na sadržaj odluke Europskog suda za ljudska prava Guberina protiv Hrvatske, u smislu potrebe uzimanja u obzir specifičnih okolnosti i izbjegavanja diskriminacije u ostvarivanju prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svezi s čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije.

33. Slijedom navedenog, s obzirom da je u tijeku spora utvrđeno da je osporavanim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem u ovoj upravnoj stvari, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, to je sud na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev kao u toč. I. – toč. II. izreke presude.

34. Sukladno toč. III. izreke prvostupanjsko je tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke.

35. U ponovnom postupku prvostupanjsko će tijelo odlučiti o zahtjevu tužiteljice za naknadom troška postupka, te će obustaviti predmetni postupak, pokrenut po službenoj dužnosti.

35. Odluka suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 – dalje: Tarifa), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Kao radnje u odnosu na koje tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja (opravdani trošak) priznat je sastav tužbe, te zastupanje na ročištima održanim 17. lipnja 2025. i 16. prosinca 2025., svaka radnja po 1.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 3.750,00 eura. Stoga je valjalo odlučiti kao u toč. IV. izreke presude.

36. Primjenom odredbe članka 144. stavak 1. ZUS-a sud ne ocjenjuje opravdanim niti potrebnim za zastupanje tužiteljice preostali zatraženi trošak, te je valjalo odlučiti kao u toč. V. izreke presude.

U Osijeku 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku