REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4426/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 2 SD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivo Grga, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grada Komiže, Hrvatskih mučenika 17, OIB 52006191628, kojeg zastupa punomoćnica Vedrana Kovačić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja, predaje posjeda i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice pod 1 i punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave dana 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Utvrđuje se da je tuženik bez pravnog temelja od lipnja 2021. do veljače 2025. držao u posjedu i koristio kao odlagalište i parking zemljišta u suvlasništvu tužitelja čest. zem. [katastarska čestica] površine 940 m2 Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] površine 133 m2 Z. U. [broj ZK uloška] tzv. Kvarnara i čest. zem. [katastarska čestica] površine 634 m2 K. O. [katastarska općina].

II Nalaže se tuženiku da vrati tužiteljima posjed dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na način da ukloni vozila, građevni materijal i druge stvari sa zemljišta i prestane koristiti zemljišta kao odlagalište i parking, dovede zemljište u prvobitno stanje ili će u protivnom to napraviti tužitelji na račun tuženika, te mu se zabranjuje ovakvo postupanje ubuduće.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima štetu nastalu zbog nemogućnosti korištenja zemljišta i devastacije terena u razdoblju lipanj 2021. -veljača 2025. u iznosu od 3.500,00 eur (slovima: tritisućepetsto eura).

IV Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljima, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur.

Obrazloženje

1. Dana 8. prosinca 2022. zaprimljena je tužba kojom su tužitelji ustali protiv tuženika radi utvrđenja njegovog neovlaštenog posjeda nekretnina u njihovom suvlasništvu oznake čest. zem. [katastarska čestica] tzv. Kvarnara i čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], vraćanja posjeda i uklanjanja stvari s njihovih površina te radi naknade štete zbog devastacije i nemogućnosti korištenja u iznosu od 10.000,00 kn. U bitnom navode kako je tužiteljica u svibnju 2020. dala tuženiku suglasnost za korištenje predmetnih zemljišta za privremeno odlaganje strojeva, kontejnera i materijala u trajanju od godinu dana, dok traju grubi radovi na obnovi školske zgrade na otoku Biševu koji se izvode na susjednoj čest. zem. [katastarska čestica] uz obvezu dovođenja zemljišta u prethodno stanje. Nadalje navode kako su nakon okončane obnove objekta u svibnju 2021. predmetna zemljišta ostavljena devastirana uz razni deponirani razni građevinski materijal, daske, žice i dr. Dodaju kako je unatoč pozivu tuženik nastavio samovlasno koristiti njihova zemljišta kao parking i odlagalište te se oglušio na vraćanje u prvobitno stanje i povrat posjeda. Podneskom od 6. listopada 2025. tužitelji su konačno postavili tužbeni zahtjev na način koji je u osnovi istovjetan izreci ove presude.

2. U svom odgovoru od 22. prosinca 2022. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu i istaknuo prigovor pasivne legitimacije uz obrazloženje kako nikada nije tražio od tužitelja nikakvu suglasnost, kako na njihovim nekretninama nije nikada poduzimao kakve radnje niti se nalazi u njihovom posjedu, stoga nije u obvezi naknade bilo kakve štete. Navodi kako je radove na objektu bivše škole izvodilo društvo Reliance d.o.o., ali predmetne radnje korištenja zemljišta tužitelja nisu poduzete po nalogu tuženika, već na temelju dogovora društva s tužiteljima. Ističe kako tuženik nije nikada ovlastio izvođača ili treću osobu da u njegovo ime i za njegov račun vodi bilo kakve pregovore s tužiteljima. Također ukazuje na nedostatak aktivne legitimacije u ovoj parnici, ali i na nedostatak pravnog interesa za postavljanjem tužbenog zahtjeva kojim se tužitelji u odnosu na nevlasnika tuženika utvrđuju suvlasnicima predmetnih nekretnina pored činjenice njihovih upisanih suvlasničkih prava u zemljišnoj knjizi.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 5. lipnja i 22. rujna 2022., izvoda iz posjedovnog lista broj 742 i izvoda iz katastarskog plana Ispostave za katastar nekretnina Vis od 6. lipnja 2022., dopisa od 6. lipnja i 9. kolovoza 2022., fotografija priloženih uz tužbu, očevidom održanim na licu mjesta 22. svibnja 2025. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju BD i pregledom njegovog nalaza od 25. lipnja 2025. s prilozima, saslušanjem svjedoka RD, JD, KD i CD te tužiteljice pod 1.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi njihovu aktivnu i pasivnu legitimaciju, odnosno osnovanost tužbe i visine tužbenog zahtjeva postavljenog radi naknade štete.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Odredbom iz čl. 167. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP), propisano je kako vlasnik može putem suda zahtijevati da prestane njegovo bespravno uznemiravanje od strane treće osobe ukoliko ga ona uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Odredbom iz stavka 2. istog članka propisano je kako vlasnik mora dokazati vlasništvo te stvari i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

9. Odredbama iz čl. 1085. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) regulirano je popravljanje imovinske štete uspostavom prijašnjeg stanja i naknadom u novcu, tako da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dužna je isplatiti oštećenom odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Prema odredbi iz čl. 1086. ZOO obveza naknade imovinske štete dospijeva od trenutka nastanka štete, a u skladu s odredbama iz čl. 1089. ZOO oštećenik ima pored prava na naknadu obične štete i pravo na naknadu izmakle koristi i pri ocjeni njezine visine uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. U skladu s odredbom iz čl. 1108. ZOO naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem radova.

10. Pregledom vlasničkih listova od 5. lipnja i 22. rujna 2022. i izvoda iz posjedovnog lista broj 742 Ispostave za katastar nekretnina Vis od 6. lipnja 2022., razvidno je kako su predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] upisane kao suvlasništvo i suposjed tužitelja TD i SD. iz čega proizlazi njihova aktivna legitimacija, odnosno ovlaštenje zahtijevati od suda utvrđenje uznemiravanja tih čestica i pravo na zaštitu.

11 . Prilikom očevida održanog na licu mjesta 22. svibnja 2025. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju BD, tužitelji su kao predmet spora pokazali dvije zemljišne cjeline položene na otoku Biševu na predjelu Pasike, s tim da je prva cjelina položena neposredno uz južnu granicu Centra za posjetitelje Modre špilje (ex. stara škola), a druga nasuprot, odnosno sjeverno od tog objekta i to uz javnu makadamsku cestu. Na prvoj, južnoj parceli s niskom travom nisu zatečeni nikakvi strojevi, alati, građevinski materijal ili druge stvari, dok je u krajnjem sjevernom dijelu druge zemljišne cjeline istovjetne podloge stara gustirna s naplavnom površinom na kojoj je nešto plastičnih cijevi i elektro kabela.

12. Sudski vještak za geodeziju BD u svom je nalazu od 25. lipnja 2025. identificirao pokazane nekretnine i utvrdio kako su položene na ovdje spornim čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina]. Na njegovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe, a sud ga prihvaća u cijelosti kao stručno i objektivno.

13. Na okolnost stanja predmetnog zemljišta i drugih odlučnih činjenica govorili su svjedoci RD, JD, KD i CD. Prema svjedocima RD i JD proizlazi kako su se u tijeku 2020. i 2021. izvodili građevinski radovi na adaptaciji objekta bivše škole na otoku Biševu, a za to vrijeme je izvođač koristio predmetna zemljišta tužitelja za parkiranje građevinskih strojeva i vozila te za odlaganje kontejnera i raznog građevinskog materijala. Svjedokinja tvrdi kako je tužiteljica naknadno dala suglasnost za korištenjem nekretnina do okončanja radova, a svjedok dodaje kako je radove izvodilo društvo Reliance i kako je tužiteljica prilikom naknadnog dolaska na lice mjesta dala voditelju gradilišta (imena T) suglasnost da zemlje koristi bez naknade godinu dana, odnosno do svibnja 2021. Potvrđuju kako stvari nisu odvezene ni nakon okončanja radova u svibnju 2022., tako da je stanje na parcelama ostalo istovjetno do čišćenja terena u vremenu između prosinca 2024. i ožujka 2025. Svjedokinja KD potvrđuje kako je tuženik bio investitor radova na adaptaciji, a njihov izvođač društvo Reliance direktora CD, dok je osoba za vezu bio ĐD. Navodi kako je za potrebe parkiranja vozila te skladištenja materijala i drugih stvari uputila direktora na korištenje zemljišta u vlasništvu treće osobe, ne računajući na obitelj JD, koja je prethodno iskazala niz primjedbi na tuženikov projekt adaptacije, stoga negira da bi s tužiteljicom razgovarala o korištenju predmetnog zemljišta, već je čula o njezinom naknadnom odobrenju izvođaču radova. Potvrđuje kako je nakon okončane adaptacije zaprimila pritužbu obitelji JD zbog daljnjeg zadržavanja stvari i o tome obavijestila ĐD koji se obvezao ukloniti ih u što kraćem roku. Svjedok CD navodi kako društvo Reliance prilikom izvođenja radova uglavnom koristi javne površine ili one u vlasništvu investitora, a dopušta mogućnost da je obitelj JD radi korištenja zemljišta razgovarala s voditeljem gradilišta ĐD, koji svakodnevno donosi niz samostalnih stručnih odluka. Potvrđuje kako su na fotografijama priloženim spisu strojevi, vozila i stvari njegovog društva (osim jednog kamiona), a u odnosu na plastične cijevi i elektro kabele dodaje kako ih nije koristio Reliance, već bi se radilo o opremi kojom se koristi HEP za dovod elektro infrastrukture do priključnog mjesta. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti jer se radi o rodbini tužitelja, bivšoj gradonačelnici tuženika i odgovornoj osobi izvođača radova, stoga je logično i očekivano da su imali neposredna i objektivna saznanja o bitnim činjenicama i okolnostima. Osim toga, njihovi iskazi su razložni i u osnovi se ne razlikuju, stoga im se poklanja vjera.

14. Uzimajući u obzir raspoložive isprave, tužitelji su dokazali aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari, odnosno ovlaštenje zahtijevati od suda utvrđenje uznemiravanja predmetnih čestica i njihovu zaštitu te pravo na naknadu štete. Međutim, nisu postupili u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP i priložili dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazila osnovanost tužbe, odnosno ostvarenje pretpostavki propisanih citiranim odredbama ZVDSP i ZOO. Prema raspoloživoj dokaznoj građi utvrđeno je kako je tuženik bio naručitelj radova na adaptaciji objekta u susjedstvu ovdje spornih nekretnina, a njihov izvođač društvo Reliance, čiji su radnici prilikom početka radova samoinicijativno i neovlašteno zauzeli zemljišta tužitelja te ih koristili kao pomoćni prostor susjednom gradilištu (parkiranje vozila i odlaganje materijala). Tužiteljica je naknadno usmeno odobrila voditelju gradilišta ĐD korištenje nekretnine do svibnja 2021. ali izvođač nije uklonio stvari ni nakon okončanja radova u svibnju 2022., već su one na zemljištu ostale do prosinca 2024., odnosno ožujka 2025., kako proizlazi iz iskaza svjedoka RD i JD. Kod takvog stanja stvari, jasno je kako je društvo Reliance bespravnim korištenjem zemljišta nakon svibnja 2021. uznemirilo tužitelje u izvršavanju njihovih suvlasničkih ovlasti, stoga bi im u skladu s citiranim odredbama ZVDSP pripadalo pravo na zaštitu od uznemiravanja. Međutim, tužba i stvarnopravni zahtjev nisu postavljeni prema izvođaču kao počinitelju predmetnih radnji, već prema tuženiku kao naručitelju, što je prema shvaćanju ovog suda pogrešan pristup. Naime, parnične stranke nisu sklopile nikakav ugovor o najmu zemljišta ili drugi pravni posao iz kojeg bi proizlazila obveza tuženika o korištenju nekretnine i vremenu tog korištenja, a tužitelji nisu osporili ili doveli u sumnju iskaz bivše gradonačelnice KD kada navodi kako je za potrebe parkiranja vozila i skladištenja materijala uputila direktora izvođača na korištenje zemljišta u vlasništvu drugog susjeda ŠD, upravo iz razloga što je obitelj JD prethodno iskazala niz primjedbi na tuženikov projekt adaptacije. Dakle, izvođač radova je od preuzimanja gradilišta postupio suprotno uputi naručitelja i nakon odobrenog roka u utuženom vremenu od lipnja 2021. do veljače 2025. neovlašteno i bespravno koristio nekretninu tužitelja, što svakako predstavlja čin uznemiravanja vlasnika i istodobno odgovornost za prestanak uznemiravanja. S tim u vezi, promašen je i neosnovan zahtjev tužitelja postavljen prema Gradu Komiži radi utvrđenja korištenja bez pravnog temelja čest. zem. [katastarska čestica], kao i zahtjev za uklanjanjem vozila, građevnog materijala i drugih stvari izvođača uz prestanak korištenja zemljišta kao parkinga i odlagališta te njegovo dovođenje u prvobitno stanje, posebno u situaciji kada su stvari odvezene u tijeku ovog postupka. Doduše, prilikom očevida su u krajnjem sjevernom dijelu zemljišta zatečene plastične cijevi i elektro kabeli prikazani na fotografijama sudskog vještaka (listovi 64 i 65 spisa), ali svjedok CD tvrdi kako se ne radi o materijalima koje je koristio i ostavio izvođač, već ih uobičajeno koristi HEP za dovod elektro infrastrukture do priključnog mjesta. U situaciji kada tužitelji nisu dokazali da bi te stvari bile upravo društva Reliance, sud poklanja vjeru svjedoku, jer su njegovi navodi i logični. Naime, očito je izvođač odvezao s lica mjesta isključivo svoje stvari, jer bi u suprotnom bilo životno i očekivano da mu pored svih strojeva, vozila, kontejnera te druge opreme i materijala, ne bi bio problem ukloniti i plastične cijevi s elektro kabelima.

15. Slijedom iznijetog, tužba nema valjanog zakonskog uporišta u odnosu na stvarno pravne zahtjeve, a tuženik bi u skladu s citiranom odredbom iz čl. 1108. ZOO mogao biti odgovoran za obveznopravni zahtjev postavljen radi isplate novčanog iznosa s osnova naknade štete zbog izmakle koristi i devastacije terena, jer naručitelj i izvođač radova solidarno odgovaraju za štetu koja trećoj osobi nastane u vezi s izvođenjem radova. Međutim, tužitelji ne prilažu nikakve dokaze na okolnost nastanka bilo kakve štete, stoga sud smatra kako ona u ovom slučaju i nije nastala. Što se tiče izmakle dobiti, svakako je za istaknuti iskaz tužiteljice iz kojeg proizlazi kako je predmetno zemljište prije izvođenja radova i odlaganja stvari bilo zapušteno od 80-tih godina prošlog stoljeća, kada je njezin otac prestao voditi brigu o vinogradu, nakon čega se zemljište nije obrađivalo, iznajmljivalo ili koristilo u treće svrhe. U takvim okolnostima dugogodišnje i kontinuirane zapuštenosti, sasvim je jasno kako predmetne čestice nisu ostvarivale bilo kakve koristi, odnosno dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno radnjom izvođača. Dakle, neosnovan je zahtjev za naknadom štete zbog izmakle koristi, ali i zbog devastacije terena, jer pored već iznesenog o zapuštenom stanju zemljišta prethodnih desetljeća, ostaje nejasno o kakvoj bi se devastaciji radilo, posebno nakon što je sud prilikom očevida detaljno pregledao predmetne površine i nije zatekao nikakve tragove koji bi upućivali na takav zaključak, tako da se i ovaj dio tužbenog zahtjeva drži neutemeljenim i proizvoljnim.

16. U skladu s iznijetim, tužbeni zahtjev odbijen je u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

17. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir označenu vrijednost predmeta spora, tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćnici i to sastava odgovora na tužbu od 22. prosinca 2022. i zastupanja na ročištima održanim 3. prosinca 2024., 22. svibnja, 9. listopada i 20. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eur, za svaku označenu radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023). Priznati iznos od 1.000,00 eur uvećan je za 25% PDV, stoga je tužiteljima naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eur, kako je odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 28. siječnja 2026.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika