Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2602/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz ZOU Marijan Fosin, Božica Petak Vujec, Andreja Fosin u Varaždinu, protiv tuženika FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskoga suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-321/2025-7 od 2. rujna 2025., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija se žalba tužitelja kao neosnovna i potvrđuje se presuda Općinskoga suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P- 321/2025-7 od 2. rujna 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojima je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, koji je tužitelju naloženo da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.975,00 eura skupa s dosuđenim kamatama.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke, presude Općinskoga suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-321/2025-7 od 2. rujna 2025., u dijelu kojim je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka za iznos od 125,00 eura skupa s dosuđenim kamatama, tako da se zahtjev tuženika za naknadom troška u ovom iznosu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 28.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2019. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke).

1.1. Nadalje je tom presudom naloženo tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.100,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu shodno žalbenim navodima.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba tužitelja je neosnovana u pogledu glavne stvari, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe same sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude sa sadržajem izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi isplate dijela novčanog iznosa koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2019.

5. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, i to nakon što je utvrdio sljedeće:

- da su stranke sklopile kupoprodajni ugovor pri čemu je tužitelj isplatio tuženiku novčani iznos od 32.500,00 kuna za šumska stabla,

- da je uviđajem na licu mjesta mjernički vještak Štefica Tukša izvršila identifikaciju predmetnih nekretnina i to čk.br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], upisane na ime tuženika i u operatu katastra upisana na tuženika posjedovni list br. [posjedovni list broj] pod oznakom čk.br. [katastarska čestica] šuma Turnišće, površine 3061 m², zatim čk.br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] oranica u Podrebri sa 1188 čhv upisana na ime Republike Hrvatske, dok je u katastru evidentirana u posjedovni list [posjedovni list broj] na ime tuženika FS kao šuma Turnišće, površine 4273 m², te čk.br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] kao šuma u Podrebri, površine 293 čhv upisana na ime Republike Hrvatske, dok je u katastarskom operatu upisana kao čk.br. [katastarska čestica] u posjedovnom listu 1071 na ime Hrvatske šume d.o.o. Zagreb kao šuma Turnišće, površine 1054 m²,

- da je svjedok CS naveo da između njega i tuženika postoji spor u pogledu šuma koje se nalaze na tom području, da se vodio postupak utvrđivanja vlasništva, a da je na jednom dijelu čestice i suvlasnik teta od CS, ŠS; na čk.br. [katastarska čestica] da je bilo više sječa, a zadnja da je bila 2012., da je tuženik 2015. pokrenuo zemljišnoknjižni ispravni postupak za jednu i drugu česticu, ali su to osporili pa da se nije uknjižio, ali da se kasnije uknjižio na čk.[katastarska čestica],

- da je svjedokinja US u svom iskazu navela da je namjera tuženika, koji je njen suprug, bila prodaja stabala na čk.br. [katastarska čestica], s tim da je za čk.br. [katastarska čestica] dogovorio da izvaditi doznaku za sječu i da će to kasnije prodati tužitelju, međutim čestica [katastarska čestica] koja je ušla u ugovor da im je bila sumnjiva i nepoznata; da je upravo ona tužitelju osobno i predala papire, ali da ne zna okolnosti kad se šuma rušila, s tim da je šumarska inspektorica zabranila daljnju sječu jer je tužitelj potpuno porušio stabla na čk.br. [katastarska čestica], a za koja stabla uopće nije postojala doznaka,

- da je svjedok JS naveo da je kao ing. šumarstva vršio doznaku šumskih stabala, a na zahtjev tuženika i prema njegovom pokazivanju,

- da je svjedokinja GSM navela da su je 3. travnja 2019. obavijestili aktivisti Zelene akcije da netko vrši čistu sječu šume na čk.br. [katastarska čestica] u K.O. [katastarska općina] te da nema dozvolu za sječu, odnosno da ne postoji doznaka, pa da je izašla kao šumarska inspektorica na teren, a prethodno je kontaktirala i tužitelja i tuženika, a oni da su joj pokazali jednu česticu za koju su obojica tvrdili da se radi o čk.br. [katastarska čestica] gdje je bilo posječeno šest stabala bez doznake, a konstatirala je i koliko je tužitelj posjekao s doznakom stabala; u zapisniku da nije točno evidentirala broj posječenih stabala od strane tužitelja jer je to nije bilo moguće utvrditi, jer su i tužitelj i tuženik tvrdili da sva ta stabla nije posjekao tužitelj nego da su neka posjekli CS i SS; doznaka sječe da je naknadno poništena jer nije bila u skladu s programom gospodarenja Kalnička Kapela - Gornja Rijeka, odnosno doznačeno je više stabala nego što je trebalo biti prema programu,

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da zna da su doznake poništene, a CS da je zvao policiju iz razloga što je tužitelj rušio u njegovoj šumi, odnosno njegove tete; međutim da je prije nego je počeo rušiti bio dva-tri puta s tuženikom u šumi i da mu je pokazao među, a stabla da su već bila obilježena da se mogu rušiti; on da je odvezao neka stabla i to jedno 4-5 stabala, čija vrijednost da je bila 4.000,00 kuna, s tim da ne zna koliko je tamo bilo stabala koje je on kupio,

- da je tuženik u svom iskazu naveo da tužitelju nije branio da ruši stabla koja su prodana, a da je znakovito da je on stabla odvezao pod okriljem noći u pola šest ujutro; s tužiteljem da je bio u šumi prije zaključenja ugovora, a razlog poništenja doznaka za sječu da je bio više posječenih stabla, nego što ih je bilo označenih.

6. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da tužitelj nije dokazao niti osnovu niti visinu svojeg tužbenog zahtjeva, kao i što je smatrao da prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora ni tužitelj ni tuženik nisu postupali svjesno i pošteno kako to nalažu odredbe Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO). Isto tako, taj je sud smatrao da tužitelj i tuženik nisu definirali u kojem dijelu šume je drvna masa koje je vlasnik tuženik i koje su to čestice, a niti su precizno dogovorili što je predmet kupoprodaje i koja je cijena.

6.1. Nadalje je taj sud smatrao da tužitelj i tuženik nisu niti naknadno utvrdili koliko je doista tužitelj posjekao drvne mase u šumi koja bi pripadala i nesporno bila vlasništvo tuženika, zbog čega taj sud nije mogao utvrditi iznos koje bi eventualno tuženik bio dužan vratiti tužitelju.

6.2. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Po ocjeni ovog suda, a u okolnostima prednjih utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužitelj nije dokazao postojanje pravne osnove svoga tužbenog zahtjeva, kao ni vrijednost posječenih stabala odnosno stabala koja nije posjekao.

7.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj ničim nije dokazao koliko je stabala, koja su bila u vlasništvu tuženika, tužitelj porušio i prodao, kolika je vrijednost tih porušenih i prodanih stabala, pa da bi na temelju tih činjenica sud mogao utvrditi potraživanje tužitelja.

8. To iz razloga jer je tužitelj bio dužan svoj zahtjev dokazati odgovarajućim dokaznim sredstvima na temelju kojih bi onda sud morao bez dvojbe i na siguran način utvrditi sve okolnosti sklapanja predmetnog ugovora, kao i u kojem dijelu je izvršen ugovor odnosno kolika je vrijednost posjećenih stabala, a što tužitelj nije dokazao.

9. U svojoj žalbi tužitelj osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da taj sud nije postupao po uputi županijskoga suda, te da nije razjasnio ni u ponovljenom postupku sve sporne elemente spornog odnosa, te da nije niti na adekvatan način iznio svoje razloge o odlučnim činjenicama. U tom smislu je za odgovoriti tužitelju da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a a temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava. Kako tužitelj u žalbi samo procjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka taj je sud u raspravio sve činjenice koje su od odlučnog značenja za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu, po predloženim dokazima stranaka. Pravilnom ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao osnovanost svoga tužbenog zahtjeva, pa tako nije ni nakon ukidne odluke ovog suda predlagao dokaze na okolnosti svoga tužbenog zahtjeva. Stoga je prvostupanjski sud upravo po prijedlogu stranka, pa tako i tužitelja, zaključio glavnu raspravu i na temelju ocjene izvedenih dokaza donio pobijanu odluku. Pri tome je za napomenuti da i je tužitelj u svom iskazu danom pred prvostupanjskim sudom nakon ukidne odluke naveo kako mu nije poznat broj stabala za sječu, a koja je kupio.

11. S obzirom na to da žalitelj zaključke prvostupanjskog suda nije uspio dovesti u dvojbu i da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio izvedene dokaze uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, to je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu.

12. Odluka o naknadi parničnog troška, po kojoj je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a, kao što je pravilno odlučio prvostupanjski sud.

12.1. Međutim, osnovano tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio parnični trošak sastav podnesaka od 12. ožujka 2000. i 29. kolovoza 2023. Naime, odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

12.2. Suprotno citiranoj odredbi prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju trošak sastava 12. ožujka 2000. i 29. kolovoza 2023. prema Tbr. 8.1. Naime, prema Tbr. 8.1. Tarife nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku, iznosi kao za tužbu po Tbr 7.1., 3., 6. i 7. Tarife. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, tuženik u podnescima od 12. ožujka 2000. i 29. kolovoza 2023., opravdava svoj izostanak s ročišta, pa se ne radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8.1. Tarife, kako to pogrešno dosuđuje prvostupanjski sud. Stoga, tužitelju ne pripada dosuđeni troška sastava tih podnesaka po tom tarifom broju, ali mu po stavu ovog suda pripada po Tbr. 8.3. Tarife, dakle u iznosu od po 62,50 eura.

12.3. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak sastava podnesaka od 27. svibnja 2020. i 8. rujna 2020. jer se i po stajalištu ovog suda radi o obrazloženim podnescima, što tužitelj neosnovano osporava.

13. Sukladno tome trebalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu troškova postupka iz točke II. izreke presude te ostale pravilno utvrđene troškove postupka umanjiti za više dosuđeni iznos po osnovi nagrade punomoćnika tuženika za sastav podneska od 12. ožujka 2000. i 29. kolovoza 2023. sa PDV-om u iznosu od po 62,50 eura, a u preostalom dijelu odluku o troškovima potvrditi.

14. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

Split, 28. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić