Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-2566/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada na adresi [adresa], zastupana po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. P- 693/2021-13 od 17. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika HJ te se potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. P-693/2021-13 od 17. lipnja 2022.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika HJ za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja suđeno je:
„Nalaže se tuženiku HJ isplatiti tužiteljici BJ iznos od ukupno 25.200,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od
- 1.800,00 kuna od 15. lipnja 2020. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. srpnja 2020. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. kolovoza 2020. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. rujna 2020. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. listopada 2020. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. studenog 2020. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. prosinca 2020. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. siječnja 2021. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. veljače 2021. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. ožujka 2021. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. travnja 2021. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. svibnja 2021. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. lipnja 2021. godine do isplate
- 1.800,00 kuna od 15. srpnja 2021. godine do isplate
u skladu s odredbom čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 1.250,00 kuna, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude zbog ogluhe žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/2025., u nastavku teksta: ZPP), dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
2.1. Tuženik u žalbi navodi kako nije točno da je tužiteljici onemogućen ulazak u predmetni stan jer da tužiteljica do današnjeg dana ima ključeve predmetnog stana. Nadalje, žalitelj ističe da je iznos najamnine potpuno paušalno određen i da se takav iznos ne može odrediti bez da se provede vještačenje financijsko građevinske struke. Stoga, da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica u tužbi budući da neke od njih tek treba utvrditi na pravilan način.
2.2. Žali se tuženik na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer da nisu utvrđene okolnosti na temelju kojih bi tužiteljica imala pravo tražiti od tuženika predmetnu najamninu, s obzirom da se radi o suvlasništvu nad stanom koja koriste oba suvlasnika, tužiteljica i tuženik svaki za 1/2 pa da nema razloga za potraživanje tužiteljice prema tuženiku po osnovi najamnine.
3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu osporavajući osnovanost iste i predlažući istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tužiteljica ističe da su bili ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe jer da je uz tužbu dostavila svu dokumentaciju kojom su dokazane činjenice iz tužbe pa tako, preslike presuda (Općinski sud u Novom Zagrebu br P Ob-371/19-24 od 22.10.2020., br, Pp J- 1443/2019 od 22.10.2022.) iz kojih je razvidno da je tuženik vršio nasilje nad tužiteljicom uslijed čega je tužiteljica bila primorana napustiti nekretninu koje je suvlasnik. Tužiteljica ističe da je nasiljem otjerana iz nekretnine na adresi u [adresa], na kojoj je tuženik i dalje prijavljen, a ona da je sada prijavljena na drugoj adresi u [adresa]. Stoga da tužiteljica svoje pravo na najamninu temelji na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 144/2022., 156/2022. i 155/2023., u nastavku teksta ZOO), odnosno stjecanju bez osnove. Napominje tužiteljica, da je irelevantno ima li u posjedu ključ od stana ili ne kada zbog opravdane bojazni za svoj život, ne može žiivjeti u istom stanu s tuženikom.
3.1. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi kako je visinu svog zahtjeva dokazala dostavljanjem oglasnika na kojem se iste ili slične nekretnine iznajmljuju. Dakle, činjenica visine tužbenog zahtjeva da proizlazi iz dostavljenog dokaza uz tužbu. Tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravo i to odredbe čl. 1111. ZOO, s obzirom iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi da se tuženik neosnovan obogatio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužiteljica je podnijela tužbu kojom od tuženika potražuje naknadu u visini najamnine za svoju polovicu stana po osnovi stjecanja bez pravnog osnova jer da je tužiteljica bila isključena iz korištenja, a drugi suvlasnik da je cijeli stan koristio bez pravnog temelja.
6. Činjenični navodi tužiteljice iz tužbe su da je u suvlasništvu stana s tuženikom svaki za ½, da je tužiteljica napustila stan zbog ponašanja tuženika pa da je stan u isključivom korištenju tuženika od lipnja 2020. pa stoga tužiteljica zahtjeva od tuženika naknadu za korištenje stana razmjerno njenom suvlasničkom udjelu, počev od lipnja 2020. pa na dalje, u mjesečnom iznosu od 1.800,00 kn mjesečno, sa zakonskom zateznom kamatom, a svoje pravo tužiteljica temelji na odredbi članka 1111. st. 1. ZOO-a koji propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, da je stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da takvih povreda nije bilo.
8. Neosnovan je žalbeni navod da je ostvarena bitna povreda parničnog postupka jer iz činjeničnih navoda tužbe ne bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva.
8.1. Naime, kod donošenja presude zbog ogluhe sud je, u skladu s odredbama čl. 331.b ZPP-a, ovlašten i dužan uzeti činjenične navode tužbe kao istinite, bez utvrđivanja njihove točnosti i bez izvođenja dokaza. Iz tužbe proizlazi da su stranke suvlasnici stana u jednakim dijelovima, da je tužiteljica zbog ponašanja tuženika bila prisiljena napustiti stan, te da od lipnja 2020. stan koristi isključivo tuženik, zbog čega tužiteljica traži naknadu za korištenje razmjerno svom suvlasničkom dijelu.
8.2. Takvi činjenični navodi, ako se uzmu kao istiniti, dostatni su za zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za zaključak o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka.
8.3. Žalbeni navodi kojima tuženik ističe da tužiteljica ima ključ stana i da joj nije bio onemogućen ulazak predstavljaju osporavanje činjeničnih navoda tužbe, što u žalbi protiv presude zbog ogluhe nije dopušteno.
9. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije bio dužan utvrđivati okolnosti na temelju kojih bi tužiteljica imala pravo na naknadu, budući da se kod presude zbog ogluhe materijalno pravo primjenjuje na temelju činjeničnih navoda tužbe.
9.2. Prema tim navodima, tužiteljica stan ne koristi, dok ga tuženik koristi isključivo, što predstavlja činjeničnu osnovu za pravo suvlasnika koji je isključen iz suposjeda na naknadu za korištenje stvari razmjerno suvlasničkom dijelu. Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
9.3. Činjenica da je tužiteljica predložila izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine tržišne najamnine nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude, jer se kod presude zbog ogluhe dokazi ne izvode, a tužbeni zahtjev je po osnovi i visini bio određen.
10. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. ZPP-a, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu zbog ogluhe.
11. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je, u skladu s odredbom čl. 154. st 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a.
U Splitu, 28. siječnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr.sc. Ivan Tironi
