Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1009/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Područne službe Varaždin, Kolodvorska 20c, Varaždin, zastupanog po zastupniku KŠ, dipl. iur., zaposleniku tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete (regresa), odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-754/2023-11 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-754/2023-11 od 11. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 3.908,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 13. srpnja 2023. do isplate (točka I. izreke), dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku na ime troška postupka iznos od 250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2024. do isplate. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 250,00 eura, do zatraženog iznosa od 500,00 eura sa zatraženom zateznom kamatom od 11. siječnja 2024. do isplate.

2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio navode žalbe te predložio žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 3.908,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13. srpnja 2023. do isplate, na ime isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023. korisniku AŠ, koji iznos prema tvrdnji tužitelja predstavlja štetu za koju tuženik odgovara na temelju odredbe članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZMO).

6. I u ovoj fazi postupka sporna je primjena materijalnog prava, odnosno ima li se predmet spora raspraviti primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZMO) kako tvrdi tužitelj, a što ponavlja i u svojoj žalbi navodeći kako je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu utvrđeno prema odredbama toga zakona, ili pak primjenom odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje: ZOOP), kao posebnog zakona, a kako ističe tuženik.

7. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju opisno ukazuje tužitelj (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. i članka 8. ZPP-a, jer su u obrazloženju presude navedeni svi oni dijelovi koje presuda mora sadržavati, a dokazi su ocijenjeni brižljivo, u skladu s člankom 8. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku donio osnovom sljedećih odlučnih činjenica:

- da je štetni događaj uslijed kojeg je osiguranik tužitelja pretrpio ozbiljne i višestruke ozljede, nastao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. studenog 1996., te da je povodom toga štetnog događaja u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Virovitici, pravomoćnom presudom poslovni broj K-71/1997-44 od **.**.1998., BŠ (osiguranik tuženika), proglašen krivim za teško kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa – označeno u članku 161. st. 1. u vezi članka 156. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske,

- da je povodom prijave o ozljedi na radu AŠ (koja je nastala kritične prigode prilikom odlaska s posla oštećenika) i ostalih materijalnih dokaza, tužitelj priznao AŠ, rješenjem od 1. prosinca 2000., zbog ozljede na radu, nastalu opću nesposobnost za rad te pravo na isplatu invalidske mirovine, počevši od 27. listopada 2000.,

- da su za ranija razdoblja i to do 1. lipnja 2022., donesene u korist tužitelja pravomoćne sudske odluke kojima je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utužene iznose na ime naknade štete u vezi isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, ili su stranke same postigle izvansudski sporazum u vezi takvih isplata,

- da tužitelj u ovoj parnici nije dokazao da bi tuženik bilo kakav novčani iznos od utužene svote trebao isplatiti tužitelju na ime naknade štete.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da se na konkretan slučaj primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje: ZOOP), jer su odredbom članka 27. ZOOP, izričito propisane materijalno pravne odredbe u vezi odgovornosti osiguravajućeg društva, za naknadu štete zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog ili invalidskog osiguranja, pod određenim uvjetima i pretpostavkama.

10. Uzevši u obzir da je člankom 27. stavak 3. ZOOP, propisano da se razmjerni iznos mirovine, koji predstavlja stvarnu štetu koju je osiguravajuće društvo dužno nadoknaditi zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, određuje "prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu", prvostupanjski sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev neosnovan jer je tužitelj osiguraniku AŠ u utuženom razdoblju, isplaćivao upravo onaj mjesečni iznos invalidnine koja je utvrđena isključivo zbog povrede na radu.

11. Stoga prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev jer nije utvrđeno da je tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos po osnovi stvarne štete nastale tužitelju na teret tuženika, kao osiguravatelja, a ne kao štetnika, s obzirom da nije utvrđeno postojanje ikakvog razmjernog iznosa mirovine koju je tužitelj isplatio AŠ u smislu odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP.

12. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmet spora raspravio primjenom odredbi ZOOP-a, koji je lex specialis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a s obzirom na tuženika - osiguravajuće društvo u ovome predmetu (tako Vrhovni sud u Rev-1354/2016-2 od 18. svibnja 2021.).

13. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

14. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja, u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja, primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja u ovoj pravnoj stvari valjalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema odredbama ZMO-a.

15. Za odluku u sporu tužitelja protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-264/2022 od 19. travnja 2022.).

16. Prema ocjeni ovoga suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), a što je ujedno i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Revd-1227/2021 od 12. travnja 2021. i dr. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, po stavku 2., smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

17. Kako tužitelj postavlja zahtjev za isplatom ukupno isplaćenih iznosa mirovine te ne tvrdi da bi postojale pretpostavke koje proizlaze iz navedenih odredbi ZOOP-a, pravilno je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu kojom je odbijen zahtjev za naknadu štete s osnove invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku jer isplaćuje mirovinu upravo zbog povrede na radu pa mu šteta nije nastala. Stoga u situaciji kada tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine koju je isplaćivao upravo na temelju ozljede na radu, prema samoj prirodi stvari ne postoji razlika koju bi tuženik bio obvezan isplatiti tužitelju sukladno odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate mirovine osiguraniku tužitelja) pa tužitelju u tom smislu nije niti nastala šteta.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23) kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je tužitelj posebnim žalbenim navodima ni ne pobija.

19. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

20. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer odgovor na žalbu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP- a nije bio nužan za odluku o žalbi, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić