Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2305/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćnici ZZ, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-124/2021-17 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-124/2021-17 od 17. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 8.988,34 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na iznos od 4.765,56 eura od 15. lipnja 2021. do isplate, a na iznos od 4.222,78 eura od 30. siječnja 2023. do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio navode žalbe te predložio žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 8.988,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama, na ime isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022., umanjenom za 30% doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, koji iznos prema tvrdnji tužitelja predstavlja štetu za koju tuženik odgovara na temelju odredbe članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZMO).
6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:
- da je osiguranik tužitelja BZ smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila **.**.2002.,
- da je prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika AZ upravljajući teretnim vozilom koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika,
- da su stranke suglasne o doprinosu pokojnog osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja u visini od 30%,
- da je tužitelj rješenjem broj 57002 od **.**.2006. KZ, djetetu pokojnog BZ, priznao pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 29. svibnja 2005.,
- da tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu svome osiguraniku KZ na ime opće nesposobnosti za rad osiguranika, a ne zbog smrti njegova oca BZ koje je bila posljedica prometne nezgode,
- da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 2. i 3. ZOOP.
10. Prvostupanjski sud zaključuje kako u slučaju kada se radi o izdacima učinjenim s osnova mirovine članovima obitelji, kako što je propisano u članku 27. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje: ZOOP), obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i razmjernog dijela mirovine koja bi se isplaćivala BZ, sve uz primjenu suglasno utvrđene odgovornosti osiguranika tuženika u visini od 70%.
11. Pozivajući se na odredbu članka 2. stavka 1., članka 7. stavak 1., članka 220. stavak 1. i članka 221.a. ZPP-a, te pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci broj Rev-954/2022 od 25. siječnja 2023. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to članak 27. stavak 1., 2. i 3., prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj ima pravo potraživati od tuženika naknadu samo ako postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i razmjernog dijela mirovine koja bi bila utvrđena neposrednom oštećeniku BZ i to samo u visini te razlike, koju visinu štete obračunate primjenom odredbe članka 27. stavka 2. i 3. ZOOP (koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO) tužitelj nije dokazao pa da nisu ostvarene sve pretpostavke odgovornosti za štetu prema odredbama Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).
12. Žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ni pravni zaključci.
13. I u ovoj fazi postupka sporna je primjena materijalnog prava, odnosno ima li se predmet spora raspraviti primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZMO) kako tvrdi tužitelj, a što ponavlja i u svojoj žalbi navodeći kako je osiguraniku tužitelja pravo na obiteljsku mirovinu utvrđeno prema odredbama toga zakona, ili pak primjenom odredbi ZOOP-a, kao posebnog zakona, a kako ističe tuženik.
14. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmet spora raspravio primjenom odredbi ZOOP-a, koji je lex specialis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a s obzirom na tuženika - osiguravajuće društvo u ovome predmetu (tako Vrhovni sud u Rev-1354/2016-2 od 18. svibnja 2021.).
15. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
16. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja, u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja, primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja u ovoj pravnoj stvari valjalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema odredbama ZMO-a.
17. Za odluku u sporu tužitelja protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-264/2022 od 19. travnja 2022.).
18. Prema ocjeni ovoga suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), a što je ujedno i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Revd-1227/2021 od 12. travnja 2021. i dr. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, po stavku 2., smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
19. Iz sadržaja članka 27. stavka 2. ZOOP-a izričito proizlazi da se stvarnom štetom, koju je osiguratelj dužan naknaditi zavodima mirovinskog osiguranja, smatraju i razmjerni iznosi mirovine članova obitelji oštećene osobe, dakle i obiteljske mirovine. Činjenica da Zakon u stavku 3. istog članka normira metodologiju izračuna razmjernog iznosa polazeći od usporedbe invalidskih mirovina, ne isključuje njegovu primjenu na obiteljsku mirovinu, već upućuje na nužnost analogne primjene toga kriterija i u slučaju prava članova obitelji.
20. Naime, regresni zahtjevi HZMO-a prema osigurateljima u prometnim štetama, pa i kada se odnose na obiteljsku mirovinu, mogu biti osnovani isključivo u okviru i pod uvjetima propisanim člankom 27. ZOOP-a, pri čemu je teret dokazivanja razmjernog dijela mirovine uvijek na tužitelju, dok sama isplata obiteljske mirovine ne predstavlja automatski stvarnu štetu u smislu ZOOP-a, već je nužno utvrditi razliku mirovine kada bi se štetni događaj smatrao ozljedom na radu.
21. Kako tužitelj postavlja zahtjev za isplatom ukupno isplaćenih iznosa mirovine te ne tvrdi da bi postojale pretpostavke koje proizlaze iz navedenih odredbi ZOOP-a, pravilno je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu kojom je odbijen zahtjev za naknadu štete s osnove obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku jer nije dokazao da mu je šteta nastala niti visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 2. i 3. ZOOP.
22. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je tužitelj posebnim žalbenim navodima ni ne pobija.
23. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.
24. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer odgovor na žalbu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP- a nije bio nužan za odluku o žalbi, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Splitu 28. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
