Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2823/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, OIB: 85584865987, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković&Partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen iz Republike Austrije, Paldau 40, 8341 Paldau, OIB [osobni identifikacijski broj], kao pravni slijednik Raiffeisenbank St. Stefan – Jagerberg – Wolfsberg eGen iz Republike Austrije, 8083 St. Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, OIB 11609308792, zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Majda Damjanović, Srećko Golenko i Jelena Damjanović Barić iz Čakovca, R. Boškovića 23, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl- 1874/2022-8 od 25. travnja 2024., dana 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-1874/2022-8 od 25. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Pl-250/2022-2 od dana 25. srpnja 2022. godine ovog suda u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženiku platiti iznos u visini od 49,64 EUR (374,02 kn) sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 31. prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 10,15 EUR tekuće od 16. travnja 2020. godine,

- na iznos od 10,15 EUR tekuće od 16. svibnja 2020. godine,

- na iznos od 0,04 EUR tekuće od 16. svibnja 2020. godine,

- na iznos od 9,00 EUR tekuće od 16. lipnja 2020. godine,

- na iznos od 10,15 EUR tekuće od 16. srpnja 2020. godine,

- na iznos od 10,15 EUR tekuće od 16. kolovoza 2020. godine,

sve u roku od osam dana.

II. Ukida se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovog suda poslovni broj Pl-250/2022 od dana 25. srpnja 2022. godine u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženiku platiti zateznu kamatu tekuću na trošak ovršnog postupka od 41,48 EUR od 25. srpnja 2022. godine pa do 25. travnja 2024. godine te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen iz Republike Austrije, Paldau 40, 8341 Paldau, OIB [osobni identifikacijski broj], kao pravni sljednik Raiffeisenbank St. Stefan – Jagerberg – Wolfsberg eGen iz Republike Austrije, 8083 St. Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, OIB 11609308792, naknaditi tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. PODRUŽNICA ČISTOĆA, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, trošak ovršnog postupka u iznosu od 41,48 EUR i trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR sve sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Žali se tuženik iz čijeg sadržaja žalbe proizlazi da pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. i III. zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 49,64 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a s osnova pružanja usluga odvoza komunalnog otpada.

6. U konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi novčanu svotu od 1.320,00 EUR (članak 458. stavak 1. ZPP).

7. S obzirom da je prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP, zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovo činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud uzima se kao pravilno, pa se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP, drugostupanjski sud u postupcima male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti.

9. Po provedenom postupku, koji je prethodio odlučivanju o zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće činjenice:

- da je uvidom u matičnu evidenciju utvrđeno da je zahtijevana promjena adrese za dostavu računa dana 01.02.2021. (Točka 3. Matične evidencije) te je tužitelj dostavio utužene račune tuženiku na adresu odvjetničkog društva Borić,

- da je evidentirana dostava računa tuženiku na adresu sjedišta Odvjetničkog društva Borić iz Zagreba na adresi [adresa] pa da tuženik neosnovano ističe kako je prilikom dostave pismena tretiran kao pravna osoba sa sjedištem u [adresa], dok je u odnosu na postupanje javnog bilježnika nakon primitka prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tretiran kao pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu u smislu odredbe čl. 281. Ovršnog zakona,

- da pravilno navodi tuženik da je njegovo sjedište u [adresa] a kako je tuženik odredio za dostavu adresu sjedišta Odvjetničkog društva Borić u Zagrebu to da neosnovano ističe da ga se tretiralo kao pravnu osobu sa sjedištem u [adresa],

- da je navedena adresa dostave dokumentacije tuženiku koji je registriran kao pravna osoba u Republici Austriji pa da je sud nadležan za izdavanje platnih naloga kao u ovoj konkretnoj pravnoj stvari te je dostava izvršena na adresu koju je tuženik kao pravna osoba odredio,

- da su i tužitelj i tuženik društvo s ograničenom odgovornošću, pa da je razvidno da je riječ o trgovcima,

- da je uvidom u dostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga (list 11 spisa) utvrđeno da je tužitelj evidentirao obvezu tuženika s osnova mjesečne novčane obveze,

- da je uvidom u dostavljene račune koji prileže na listu 32-42 spisa utvrđeno da je ispostavljen tuženiku: račun broj 030831451 od 25.03.2020., dospijeće dana 15.04.2020. u iznosu od 76,48 kn; račun broj 031195896 od 25.04.2020., dospijeće dana 16.05.2020. u iznosu od 76,80 kn; račun broj 031560100 od 25.05.2020., dospijeće dana 15.06.2020. u iznosu od 67,78 kn; račun broj 031924491 od 25.06.2020., dospijeće dana 15.07.2020. u iznosu od 76,48 kn i račun broj 032289421 od 25.07.2020., dospijeće dana 15.08.2020. u iznosu od 76,48 kn,

- da nije osnovan prigovor zastare,

- da tuženik kao vlasnik nekretnine a koju činjenicu vlasništva ne osporava tijekom postupka nije dostavi dokaz da se prostor za koji tužitelj pruža usluge odvoza otpada koristi za stanovanje (kućanstvo) a ne za obavljanje poslovnih djelatnosti,

- da tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

10. Na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnoj pravnoj stvari predmet spora naplata tražbine tužitelja nastala s osnova pružanja usluga odvoza komunalnog otpada, a kako to i proizlazi iz čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Kako su tužitelj i tuženik pravne osobe te je predmet poslovanja tužitelja pružanje usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada to tužitelj da osnovano ističe da je riječ o trgovačkom ugovoru u ovoj pravnoj stvari. U svezi s navedenim zastarni rok za utužene račune da je tri godine (čl. 228. ZOO) koji nije protekao. Tuženik da kao vlasnik nekretnine nije dostavio dokaz da se prostor za koji tužitelj pruža usluge odvoza otpada koristi za stanovanje (kućanstvo) a ne za obavljanje poslovnih djelatnosti. Kako tuženik na kojem je teret dokaza (čl. 221.a. ZPP) nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokazanog postupak na okolnost utvrđivanja činjenice da je platio utužene iznose tužitelju, to da je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

11. Protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku plaćanje dosuđenog iznosa.

12. Imajući u vidu naprijed citiranu odredbu čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom kao i okolnost da je sukladno utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik zaveden u evidenciji tužitelja kao korisnik njegove usluge, to je osnovan zaključak da je isti u utuženom razdoblju bio u ugovornom odnosu s tužiteljem odnosno da je isti korisnik njegove usluge.

13. Budući da tuženik nije dokazao da je predmetno potraživanje, a čija visina nije sporna platio, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kao pod točkom I. izreke te ga, u smislu članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) obvezao da plati sporno potraživanje sa kamatama.

14. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je riječ o zakonskoj obvezi plaćanja usluge komunalnog otpada koja nastaje činjenicom pružanja odnosno, korištenja usluge odvoza komunalnog otpada, kao što je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara i da tuženik nije dokazao da se radi o prostoru za koji tužitelj pruža usluge odvoza otpada koristi za stanovanje (kućanstvo) a ne za obavljanje poslovnih djelatnosti.

15. Kako su tužitelj i tuženik pravne osobe te je predmet poslovanja tužitelja pružanje usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada to tužitelj osnovano ističe da je riječ o trgovačkom ugovoru pa je zastarni rok za utužene račune tri godine (čl. 228. ZOO).

16. Budući da je dospijeće prvog računa 15.04.2020., a posljednjeg računa 15.08.2020., te imajući u vidu činjenicu da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 13.02.2022. to tražbina tužitelja nije u zastari a kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud, slijedom čega je pravilno održao na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Pl-250/2022-2 od dana 25. srpnja 2022. u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženiku platiti iznos u visini od 49,64 EUR (374,02 kn) sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

17. Kako nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu žalitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, kao što je temeljem odredbe članak 380. stavak 2. ZPP valjalo potvrditi odluku o trošku postupka koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, a koju žalitelj osporava bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora.

U Splitu, 28. siječnja 2026

Sudac:

Ana Grbavac