Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1878/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja pod 2) AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica tužitelja iz [adresa], obojica zastupana po punomoćniku Srećku Novaku-Perjancu, odvjetniku u Sesvetama, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknada štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2547/2021-35 od 20. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja pod 1) ZM i pod 2) AM te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2547/2021-35 od 20. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku Croatia osiguranju d.d. isplatiti tužitelju pod 1. ZM iznos 1.350,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od 8. Listopada 2021. do isplate te mu isplatiti trošak postupka u iznosu 1.109,39 eur (toč. 1.); dok je odbijen zahtjev tužitelja pod 1) ZM za isplatu iznosa 2.366,23 eur sa zateznom kamatom od utuženja do isplate te zahtjev tužitelja pod 2) AM u cijelosti, za isplatu iznosa 3.450,79 eur sa zateznom kamatom od utuženja do isplate (toč. 2.).

2. Tužitelji pod 1) ZM i pod. 2) AM pravovremeno podnose žalbu pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim navodima i da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, podredno da se pobijana odluka ukine u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja pod 1) ZM i pod 2) AM.

3. Žalba tužitelja pod 1) ZM i pod. 2) AM nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tužitelja pod 1) ZM i pod 2) AM, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u nastavku teksta: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upiru tužitelj pod 1. ZM i tužitelj pod 2. AM.

4.1. Prvostupanjski sud raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1) ZM i pod 2) AM, da im tuženik Croatia osiguranje d.d., naknadi neimovinsku i imovinsku štetu koju su pretrpjeli u štetnom događaju od 9. rujna 2018. kao pješaci u prometnoj nesreći, kada je osiguranik tuženika izazvao prometnu nesreću osobnim vozilom osiguranim kod tuženika Croatia osiguranje d.d. po polici osiguranja od automobilske odgovornosti.

6. Tužitelj pod 1) ZM, zahtijevao je u tužbi isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.052,62 eura i isplatu novčane naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 663,61 eur, ukupno 3.716,23 eura, sve sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od utuženja (8.10.2021.) do isplate.

6.1. Tužitelj pod 2) AM, zahtijevao je u tužbi isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.052,62 eura i novčanu naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 398,17 eur, ukupno 3.450,79 eura, sve sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od utuženja (8.10.2021.) do isplate.

7. U postupku je utvrđeno da su tužitelji dana 9. rujna 2018. stradali u prometnoj nesreći kao pješaci kada vozač osobnog automobila krećući se preko obilježenog pješačkog prijelaza nije propustio pješake, tužitelja pod 1) ZM i tužitelja pod 2) AM već je prednjim dijelom automobila naletio na iste, nakon čega su oba pješaka pala na kolnik i ozlijedila se, iz čega proizlazi odgovornost tuženika da im naknadi nastalu štetu budući je vozilo bilo osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti.

8. Prvostupanjski je sud tužitelju pod 1) ZM dosudio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.350,00 eur, dok je za više zatraženo u iznosu od 1.702,62 eura, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a odbijen je i zahtjev za naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 663,61 eura jer je prvostupanjski sud smatrao da je za taj dio potraživanja nastupila zastara (ukupno odbijeno 2.366,23 eura).

8.1. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja pod 2) AM u cijelosti, smatrajući kako je nastupila zastara potraživanja kako u odnosu na neimovinsku štetu u iznosu od 3.052,62 eura, tako u odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 398,17 eura (ukupno 3.450,79 eura).

9. Tužitelj pod 1. ZM i tužitelj pod 2) AM u žalbi ističu, da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer da je postupio suprotno načelu ekonomičnosti postupka kada je, nakon što se tuženik Croatia osiguranje d.d. u podnesku od 18.10.2023. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja pod 1) ZM i pod 2) AM od 6.6.2023., odlučio o tužbenom zahtjevu u cijelosti, prema prvotnom tužbenom zahtjevu.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kad nije prihvatio djelomično povlačenje tužbe, s obzirom na to da se tuženik Croatia osiguranje d.o.o. tome izričito usprotivio nakon što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te je stoga pravilno nastavio postupak i odlučio o tužbenom zahtjevu u opsegu u kojem je isti prvotno postavljen, u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a, koja je obvezujuća procesna norma u toj situaciji. Prema načelu ekonomičnosti postupka iz čl. 10. st.1 ZPP-a sud mora nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Međutim, to je opće načelo, a ne neposredno primjenjiva norma koja može nadjačati izričitu zakonsku odredbu. Takvim postupanjem prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a već je pravilno primijenio mjerodavne procesne odredbe.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja pod 1) ZM kojima osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koje je ocijenio u skladu s čl. 8. ZPP-a te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu-kirurgiju prof.dr.sc. Igora Stipančića, među ostalim proizlazi, da je tužitelj pod 1. ZM imao samo jedan pregled na dan štetnog događaja, da nisu zabilježene trajne posljedice niti ograničenja životnih aktivnosti, da nema naruženja, da je pretrpljeni primarni strah bio kratkotrajan, da je sekundarni strah trpio od 1 do 2 dana, strah srednjeg intenziteta od 3 do 4 dana, a manjeg intenziteta 3 tjedna, da je bol jakog intenziteta trpio 2 dana, srednjeg 6 do 7 dana i manjeg intenziteta 2 tjedna sveukupno, a da je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 tjedna po 2 sata na dan. U skladu s tim, dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 1.350,00 eura, razmjerno odgovara stvarno pretrpljenoj šteti i nije proizvoljna već je činjenično i pravno utemeljena na čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 144/2022., 156/2022. i 155/2023., u nastavku teksta ZOO) pa je neosnovan žalbeni navod tužitelja pod 1) ZM, da je sud kod odmjeravanja pravične novčane naknade za neimovinsku štetu pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije neosnovno odbio zahtjev tužitelja pod 1) ZM i pod 2) AM za naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, u visini od 663,61 eura za tužitelja pod 2) ZM i u visini od 398,17 eura za tužitelja pod 2) AM. Naime, na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof.dr.sc. Igora Stipančića, sud je utvrdio da je tužiteljima tuđa pomoć i njega bila potrebna do zaključno 23. rujna 2018. pa su tužitelji protekom tog dana, s danom 24. rujna 2018. znali za štetu i osobu štetnika u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a koja propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok). Budući je tužba u ovom predmetu podnesena 8. listopada 2021., dakle, nakon isteka trogodišnjeg subjektivnog roka zastare, a tuženik Croatia osiguranje d.d. je pravovremeno istaknuo prigovor zastare, sud je primjenom odredbi članka 214. ZOO-a u tom dijelu osnovano odbio tužbene zahtjeve tužitelja pa su neosnovani njihovi žalbeni navodi da je sud kod utvrđivanja odlučne činjenice početka tijeka zastare, pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

11.1. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof.dr.sc. Igora Stipančića, jer je isti dan stručno, jasno i u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu, a nakon usmenog saslušanja vještaka na ročištu od 4. ožujka 2024., kada je vještak obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje od 27.4.2023., tužitelji pod 1. ZM i tužitelj pod 2. AM, nisu imali daljnjih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka niti su predlagali provođenje novog vještačenja po drugom vještaku. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, niti je činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno prema čl. 355. ZPP-a.

12. Neosnovan je žalbeni navodi tužitelja pod 1. ZM da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako nije dokazano da se u izvansudskom postupku obratio tuženiku Croatia osiguranje d.o.o. radi naknade štete, a vezano uz odluku o tijeku zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu.

12.1. Prema čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 33/09., 75/09., 76/13., i 152/14., dalje u tekstu ZOOP) odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi obrazloženu ponudu za naknadu štete kada nije sporna odgovornost ili visina štete, odnosno utemeljen odgovor kada je sporna odgovornost ili visina štete.

12.2. Vrhovni sud je u svojoj odluci broj Rev-1056/2017-3 od 27. travnja 2021., kao i u odluci broj Rev-660/2021 od 14. rujna 2021., izrazio pravno shvaćanje da je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 6. ZOOP-a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja zahtjeva.

12.3. Sama okolnost da je u tužbi navedeno kako je tuženik u predmetu broj 62 AO 12537 2021 otklonio isplatu naknade štete, a koju okolnost tuženik nije osporio, nije dovoljna za utvrđenje činjenice dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a teret dokazivanja postojanja te činjenice leži na tužitelju prema odredbi čl. 221.a ZPP-a. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da zatezna kamate na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu teče od dana podnošenja tužbe u skladu s mjerodavnom zakonskom odredbom čl. 1103. ZOO-a, a žalbeni navod tužitelja pod 1. ZM pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan.

13. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja pod 2. AM da nije nastupila zastara potraživanja naknade neimovinske štete. Naime, na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof.dr.sc. Igora Stipančića, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je liječenje tužitelja pod 2. AM završeno najkasnije istekom 30. rujna 2018. pa je isti 1. listopada 2018. mogao utvrditi opseg štete i osobu štetnika u smislu čl. 230. st. 1. ZOO-a. Stoga je od toga dana počeo teći trogodišnji, subjektivni zastarni rok za potraživanje naknade neimovinske štete. Budući je tužba u ovom predmetu podnesena 8. listopada 2021., a tuženik Croatia osiguranje d.d. je pravodobno istaknuo prigovor zastare, prvostupanjski sud je u tom dijelu pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. AM pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. t. 2. ZPP-a.

14. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski je sud pravilno odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. ZM i naložio tuženiku da mu isplati pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, budući je tuženik kao osiguratelj vozila kojim je prouzročena šteta dužan oštećeniku naknaditi štetu prema čl. 11. st. 1. u vezi s čl. 12. ZOOP-a. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. ZM u dijelu u kojem je tražio naknadu neimovinske štete preko dosuđenog iznosa, pravilno je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zahtijevao naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege zbog nastupa zastare, kao i tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. AM u cijelosti jer je utvrđeno da je nastupila zastara potraživanje neimovinske i imovinske štete.

15. Radi svega navedenog, žalbu tužitelja pod 1) i pod 2) valjalo je kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi (čl. 368. ZPP-a).

U Splitu, 28. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr.sc. Ivan Tironi