Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2571/2024-4

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Dragice Samardžić, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB 84397956623, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Kneza Branimira 1, OIB 69693144506, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-183/2023-31 od 1. srpnja 2024. i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-183/2023-31 od 1. srpnja 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-183/2023-31 od 1. srpnja 2024. i odluka o trošku postupka sadržana u rješenju pod točkom II. i u ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Kneza Branimira 1, OIB 69693144506, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB 84397956623, iznos od 5.927,28 EUR (slovima: pettitusućadevetstodvadesetsedameuraidvadesetosamcenti) na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske broj HR121001005 1863000160, model HR26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-03003374252, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 27. prosinca 2020. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Nalaže se tužitelju da na gornji broj spisa dostavi podatke o računu na koji će mu se vratiti neiskorišteni predujam.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da županijski sud pobijanu presudu preinači imajući u vidu žalbene razloge tužitelja i da tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji odnosno prvostupanjsku presudu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.927,28 EUR sa pripadajućim kamatama koje je na ime obiteljske mirovine isplatio udovici pok. IK, koji zahtjev se temelji na odredbama čl. 161. i čl. 162. Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21-dalje ZMO) prema kojima tuženik kao poslodavac tužitelju odgovara za naknadu štete nastale smrću IK, ako je ta šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

7. Između stranaka je sporno, je li tuženik tužitelju dužan isplatiti utuženi iznos s obzirom na poduzete mjere zaštite na radu prilikom štetnog događaja.

8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdi sljedeće činjenice:

- da je čitanjem presude suda poslovni broj Pn-273/15-47 od 29. studenoga 2017. i presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, broj Gž- 814/2018-3 od 30. svibnja 2019. sud utvrdio da je predmet spora u predmetu suda broj Pn-273/2015 bio zahtjev tužitelja CK, VK i ZK, supruge i sinova pok. IK, da im tuženik Hrvatske šume d.o.o. Zagreb kao poslodavac pok. IK naknadi neimovinsku štetu koju su pretrpjeli smrću bliske osobe, da je osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u tom sporu cijenjena kroz odredbe čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) i čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14 i 154/14) sukladno kojima primjenom općih propisa obveznog prava poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom prema pravilima objektivne odgovornosti, a poslodavac se odgovornosti može osloboditi ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile ili namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je štetu mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Smatra se da ozljeda na radu potječe od rada i poslodavac da je dužan dokazati razloge isključenja njegove odgovornosti,

- da je MK iz [adresa] smrtno stradao 4. ožujka 2015. u listopadnoj šumi u Kapeli koja je tuženikovo vlasništvo, a uzrok njegove smrti da su bile opekline II., III. i IV. stupnja,

- da je MK bio tuženikov radnik i u vrijeme štetnog događaja da je bio na poslu,

- da iz konačnog mišljenja obducenta dr. NK sastavljenog 8. svibnja 2015. proizlazi da su uzrok smrti IK opekline II., III. i IV. stupnja cijelog tijela i da je njegova smrt nasilna,

- da čitanjem zapisnika o očevidu PP Bjelovar od 4. ožujka 2015., izvješća o utvrđivanju uzroka požara broj D-57/15 Policijske postaje Bjelovar od 4. ožujka 2015., zapisnika Inspektorata rada o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 4. ožujka 2015. i zapisnika Inspektorata rada o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 28. travnja 2015. sudu nije bilo moguće zaključiti na koji način je MK nastradao, tj. što je neposredno prethodilo njegovom ozljeđivanju i smrti,

- da su se tužitelj i tuženik suglasili da se u ovoj parnici ne izvodi dokaz saslušanjem tuženikovih radnika ĐK, GK, AK, ĆK i JK kao svjedoka, nego da se pročitaju njihovi iskazi iz predmeta ovoga suda broj Pn-273/2015.,

- da su svjedoci PK, GK, AK i ĆK iskusni šumski radnici s 20-35 godina radnog iskustva, a i MK da je bio iskusni šumski radnik koji je na dan štetnog događaja bio osposobljen za rad na siguran način za poslove i radne zadatke koje je obavljao toga dana, kako proizlazi iz uvjerenja o njegovoj osposobljenosti,

- da iz svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti proizlazi da je MK na dan nesreće bio zdravstveno sposoban za rad,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka sud utvrđuje da je imao osigurana osobna zaštitna sredstva,

- da je MK bio predviđen za sistematski liječnički pregled 5. ožujka 2015. i prema uputama o pripremi za laboratorijske pretrage da je treba izbjegavati lijekove, jači tjelesni napor i uzimanje alkohola, ali da nije bio oslobođen svojih radnih obveza,

- da saslušani svjedoci suglasno opisuju da je nepisana praksa postupanja između tuženikovih radnika bila da se radnik koji ide na sistematski liječnički pregled poštedi od rada nakon dnevne stanke pa da su tako učinili i u odnosu na IK,

- da je sud na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka utvrdio da je MK u vrijeme štetnog događaja bio osposobljen za rad na siguran način za poslove i radne zadatke koje je toga dana obavljao i da je bio zdravstveno i psihički sposoban za obavljanje tih poslova i radnih zadataka, da mu je tuženik osigurao sva osobna zaštitna sredstva za obavljanje poslova i radnih zadataka koje je MK toga dana obavljao i sva ta osobna zaštitna sredstva MK koristio je tijekom obavljanja radnih zadataka, a radilo se o radnom odijelu bez zaštitne mrežice, visokim terenskim cipelama, zaštitnim rukavicama i zaštitnoj kacigi, da je tuženik primijenio mjere zaštite na radu prilikom uređenja privremenog radilišta na kojem je stradao MK, tj. tuženik je sastavio Plan izvođenja radova, odnosno Plan uređenja privremenog radilišta i tim planom propisao je proces rada i organizaciju pripreme, provođenja i nadzora rada u cilju što djelotvornije zaštite radnika, a o izvođenju radova na privremenom radilištu tuženik da je obavijestio Inspektorat rada,

- da iz isprava priloženih u spis i iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su se tuženikovi radnici na mjestu štetnog događaja pridržavali ovih pravila, da su u šumi kako bi se zagrijali i pripremili obroke naložili malu vatru koju su održavali manjim sirovim granama, da su vatru zapalili na mjestu koje je bilo udaljeno od okolnih stabala i na tlu koje je bilo očišćeno, a za gašenje vatre koristili vodu, dakle tuženikovi radnici mjesto na kojem su zapalili vatru prethodno su pripremili i očistili na ispravan način čime da su poduzeli odgovarajuće mjere opreza, da je MK za vrijeme rada prije štetnog događaja obavljao zadatke šumskog radnika na njezi mladika, a radi se o poslovima koji ne spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, da je nakon dnevne stanke MK prema dogovoru s ostalim radnicima ostao na uređenom mjestu za odmor jer je sljedećeg dana treba otići na liječnički sistematski pregled, da je tako učinio prema nepisanoj praksi koja je postojala među tuženikovim radnicima, iako zbog liječničkog pregleda da nije bio oslobođen svojih radnih obveza, nego se trebao pridržavati uputa o apstinenciji od lijekova i alkohola i o izbjegavanju jačeg tjelesnog napora, da poslovi i radni zadaci koje je MK obavljao toga dana nisu poslovi jačeg tjelesnog napora, da je poslovođa radne grupe bio ČK, no njega da je na dan štetnog događaja na privremenom šumskom radilištu na mjestu poslovođe mijenjao svjedok JK i on da se cijeloga dana nalazio na privremenom radilištu,

- da je tuženikov poslovođa sve vrijeme bio na privremenom šumskom radilištu, a s obzirom na organizaciju rada tuženikovih radnika (podjela u radne grupe) i s obzirom na mjesto rada (neravan i nepregledan šumski teren) da se ne može očekivati da tuženikov poslovođa cijelo vrijeme neprestano provodi vrijeme neposredno uz radnike koje nadzire jer to ni fizički nije moguće s obzirom na površinu radilišta,

- da je tuženik u konkretnom slučaju primijenio sve propisane i potrebne mjere zaštite na radu za područje šumarstva jer je prijavio početak radova Inspektoratu rada, izradio je Plan uređenja privremenog radilišta i radnicima je osigurao oruđe za rad i osobna zaštitna sredstva, da je tuženikov poslovođa bio na radilištu, a svi tuženikovi radnici uključujući i IK da su bili osposobljeni za samostalno obavljanje poslova šumskog radnika na siguran način, zdravstveno sposobni i koristili su potrebnu zaštitnu opremu.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj u ovom sporu nije dokazao da je štetni događaj uzrokovan i da je sporna šteta nastala zbog toga što tuženik nije proveo mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Šumski radnici da poslove obavljaju u radnom prostoru u kojem, u odnosu na pravila zaštite na radu, nije moguće u potpunosti ukloniti opasnosti i štetnosti pa šumarstvo zbog toga spada u djelatnosti s preostalim neuklonjenim rizikom gdje je radnik u obavljanju pojedinih radnih procesa stalno izvrgnut opasnostima i štetnostima. Prema ocjeni suda, tužitelj da nije dokazao tvrdnje o tuženikovim propustima na kojima temelji tužbeni zahtjev. Tuženikov poslovođa sukladno čl. 15. i čl. 20. Pravilnika o zaštiti na radu u Hrvatskim šumama d.o.o. da je organizirao i nadzirao rad radnika i izvođenje radnih postupaka. MK da je bio upućen na liječnički sistematski pregled, ali zbog toga nije bio oslobođen od laganih poslova koje je obavljao neposredno prije štetnog događaja, nego se trebao pridržavati uputa o pripremi za laboratorijske pretrage, a te upute sastojale su se od ne uzimanja lijekova i alkohola i ne obavljanja poslova s jačim tjelesnim naporima (listovi 39 i 40 predmeta ovoga suda broj Pn-273/2015). Dakle, ne proizlazi da je tuženik IK prije liječničkog pregleda na bilo koji način trebao uputiti na neki drugi rad ili ga poštedjeti od rada, dok dogovor tuženikovih radnika o tome da MK poslije dnevne stanke više neće raditi predstavlja među njima uobičajenu solidarnost. MK da je nakon dnevne stanke prestao s radom i ostao je u blizini zapaljene vatre odmarati, no nikome da nije poznato na koji način je MK nastradao, tj. kako je vatra zahvatila njegovo tijelo. Tuženikova organizacija rada i postupci tuženikovih radnika za koje tužitelj smatra da su razlog nastanka štete ne mogu se izravno povezati s opeklinama zbog kojih je umro MK, ako nije poznat način na koji je MK zadobio te ozljede. U situaciji kada nije dokazano na koji način je MK smrtno stradao, tj. što je dovelo do toga da na njegovom tijelu nastanu opekline u tolikoj mjeri da uzrokuju njegovu smrt, nije moguće ni tvrditi koji su bili uzroci nastanka štetnog događaja i nije moguće zaključiti da je šteta nastala upravo zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana, pogotovo stoga jer je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik pravilno organizirao i primijenio sve mjere za zaštitu na radu. Stradanje IK da nitko nije vidio, a na tlu na mjestu na kojem je bila zapaljena vatra nisu pronađeni tragovi valjanja pa u okviru svega navedenoga ostaje otvoreno i pitanje (koje nije predmet utvrđivanja u ovoj parnici jer stranke nisu istaknule odgovarajuće činjenice) nije li možda uzrok nastanka štetnog događaja izvan postupaka ili propusta tuženika na koje neosnovano ukazuje tužitelj, odnosno nalazi li se taj uzrok možda u slučaju, višoj sili ili nekoj radnji neke treće osobe. Konačno mišljenje obducenta da ne upućuje na neke druge uzroke smrti IK, a sud da nema stručnog medicinskog znanja kojim bi za potrebe ovoga spora ocijenio zapažanja obducenta i možda utvrdio makar i sporedne činjenice koje bi dovele do zaključka o tome kako je i zašto je MK zadobio smrtonosne opekline, pa da je zahtjev valjalo odbiti.

10. Za sada nije moguće prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o odbijanju zahtjev tužitelja jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.

11. Naime, prema odredbi članka 161. st. 1., st. 2. toč. 2. i st. 3. Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21-dalje ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, a između ostalih ima pravo zahtijevati naknadu štete novčanih davanja isplaćenih po osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Tužitelj zahtjevom za naknadu štete može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitalizirana šteta) ili svotu stvarne štete prema isplatama pojedinih davanja koja se odnosi na određeno razdoblje.

122. Članak 162. stavak 1. i 3. ZMO propisuje da tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smrt osigurane osobe, a poslodavac za tu štetu odgovara ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

13. Dakle, u smislu navedenih odredbi tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invaliditet ili smrt osigurane osobe, s tim da za štetu odgovara poslodavac, ako su invalidnost, tjelesno oštećenje ili smrt osiguranika nastali zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu.

14. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka temeljeći svoju odluku na priloženim dokazima, iskazima svjedoka, te nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu iz spisa Pn-273/2015 zaključio da zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga što nalazi da smrtno stradanje radnik IK nije posljedica neprovođenja mjera zaštite na radu, odnosno da tužitelj nije dokazao da je štetni događaj uzrokovan i da je sporna šteta nastala zbog toga što tuženik nije proveo mjere zaštite na radu.

15. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda je nerazumljiv a i suprotan provedenim dokazima a imajući u vidu da je upravo iz pravomoćnog spisa poslovni broj Pn-273/2015 koji se vodio po tužbi obitelji pok. IK protiv tuženika radi naknade štete kojeg je i prvostupanjski sud koristio kao dokaz pravomoćno utvrđeno da je do smrtnog stradavanja oštećenika-IK došlo zbog propusta u organizacije rada na strani tuženika, odnosno da je zbog smrtnog stradavanja došlo zbog neprovođenja mjera zaštite na radu od strane tuženika, pa pravilno žalitelj navodi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

16. Imajući u vidu okolnosti vezane za nastanak štetnog događaja i obim posljedica koji je istovrstan u ranije pravomoćno okončanom predmetu u kojem je utvrđena odgovornost tuženika, u predmetnom postupku po regresu tužitelja, prvostupanjski sud se upućuje pri donošenju odluke u ovom predmetu na pravnu osnovanost utvrđenja u predmetu poslovni broj Pn-273/2015 koji je pregledan u dokazne svrhe (odluka Europskog suda za ljudska prava Brletić protiv Hrvatske Zahtjev br. 42009/10 od 16. 01. 2014.)

17. Slijedom navedenoga, primjenom članka 369. ZPP prvostupanjska je presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje kako bi imajući u vidu primjedbe ovog suda, u ponovljenom postupku otklonio uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će ocjenom provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

18. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o trošku postupka a imajući u vidu odredbu članka 166. stavak 3. ZPP.

U Splitu, 28. siječnja. 2026

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac