Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3255/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-750/2022-24 od 25. travnja 2024., 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-750/2022-24 od 25. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju isplatiti na ime naknade neimovinske i imovinske štete s naslova povrede prava osobnosti iznos od 983,22 eura skupa s zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), kao i da mu isplati zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete od 1.061,78 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.403,70 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2024. (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1 Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.

3.1. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a).

3.2. Posebno je za istaknuti kako, suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i danih iskaza i samih tih isprava i iskaza.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 983,22 eura koja mu je nastala u štetnom događaju kada je zadobio djelomično puknuće tetive desnog mišića psoasa u okviru obavljanja svog radnog mjesta, a za koju nezgodu mu odgovora tuženik koji je s poslodavcem tužitelja sklopio policu osiguranja.

5. U ovom stadiju postupka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika, osnova potraživanja, dok je sporna visina štete.

5.1. Nije prijeporno ni da je tuženik tužitelju isplatio štetu nastalu u predmetnoj nezgodi u iznosu od 8.000,00 kuna.

6. 5. Prvostupanjski sud je nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da je u svom nalazu i mišljenju sudski vještak Žarko Rašić naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio djelomično puknuće tetive desnog mišića psoasa zbog koje ozlijede je imao bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera jedan dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera četiri dana te bolove slabijeg intenziteta 15 dana, dok je imao tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, potom sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno pet dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno deset dana,

- da kod tužitelja nije došlo do smanjenje životnih aktivnosti,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od pet dana po dva sata dnevno, te još pet dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

- da je iznos neto satnice 3,00 eura.

6. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima stranaka, prvostupanjski sud je, imajući u vidu sve okolnosti nastanka nezgode u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a, smatrao da tužitelju zbog opisanih ozljeda pripada iznos od 2.000,00 eura jer je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na duševno i tjelesno zdravlje zbog čega joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu koju je prvostupanjski sud utvrdio vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih boli i straha kao razloga za trpljenje duševnih boli, kao i o ostalim kriterijima iz odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, pa ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da tužitelju na ime naknade štete isplati taj iznos po umanjenju dijela kojeg je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku.

6.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski je sud smatrao da tužitelju pripada i pravo na naknadu štete u iznosu od 45,00 eura, na ime pružene tuđe pomoći i njege sve pozivom na odredbu članka 1095. stavka 1. ZOO-a i članka 223. ZPP-a, a što prihvaća i ovaj sud.

7. U odnosu na žalbene razloge tuženika kojim osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete za odgovorit je da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića, kao jasan i potpun, izrađen u skladu s pravilima medicinske struke i iskustva. To iz razloga što je na temelju takvog nalaza i mišljenja u kojem je taksativno i kronološki sudski vještak naveo važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuo na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjima i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete, na temelju kojih je prvostupanjski sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, pa sada tuženik neosnovano u žalbi ustraje u svojim prigovorima glede visine dosuđene naknade štete.

8. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, izrađen u skladu s pravilima struke i iskustva, na temelju kojih je utvrdio sve relevantne činjenice za ocjenu nastanaka štetnog događaja i za ocjenu tužiteljevih povreda nastalih u ovoj nezgodi to neosnovano žalitelji osporavaju utvrđenja prvostupanjskog suda. Pri tome sudska ocjena dokaza, koju je činio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske odluke i izvedenih dokaza.

9. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava da je prvostupanjski sud na isplaćeni dio naknade štete priznao tužitelju i zakonske zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva 2. listopada 2020. pa do dana isplate za odgovoriti je tuženiku da je prvostupanjski sud tužitelju pravilno zateznu kamatu dosudio od trenutka kada se tužitelj obratio tuženiku u izvansudskom postupku (podnio je odštetni zahtjev) u smislu članka 1103. ZOO-a. Naime, tuženik u žalbi i ne tvrdi da je tijekom postupka prigovarao i dokazivao da stanje zdravlja tužitelja nije bilo poznato u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva i da zbog toga tada šteta nije niti nastala pa je sud pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kada je tijek zatezne kamate odredio od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, kao i na dio isplaćene naknade štete.

10. S obzirom na navedeno, trebalo je potvrditi prvostupanjsku presudu i odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, sve na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

11. Također, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava i baš članka 154. stavaka 1. i 4. i članka 155. ZPP-a donio odluku o troškovima ovog postupka, zbog čega je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i u dijelu kojim pobija odluku o troškovima postupka.

12. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Split, 28. siječnja 2026.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović