Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2274/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP JADRAN d.d. iz [adresa], OIB: 84633545224, kojeg zastupa punomoćnica Josipa Dasović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Općine Karlobag, OIB: 38395366503, kojeg zastupa punomoćnik Petar Tomljanović, odvjetnik iz Senja, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-297/2022-43 od 28. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-297/2022-43 od 28. srpnja 2025.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi
"Utvrđuje se da je tužitelj UP JADRAN d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 84633545224 vlasnik kčbr. [katastarska čestica] - broj D.L. Depadansa površine 860 m², zgrada površine 315 m², šupa površine 22 m², dvorište površine 208 m², terasa površine 315 m² ukupno 860 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tužena Općina Karlobag, [adresa], OIB: 38395366503 dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja na predmetnoj nekretnini, u roku od 15 dana.
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Gospiću provedba uknjižbe prava vlasništva na ime i u korist tužitelja.
Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29 stavkom 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju UP JADRAN d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 84633545224 da tuženoj [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 38395366503 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.750,00 EUR, u roku od 15 dana".
2. Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanja.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem pobija žalbene tvrdnje tužitelja i predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.
4. Stranke su zatražile trošak žalbenog postupka.
5. Žalba nije osnovana zbog razloga koji slijede.
6. Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a na neke druge konkretne povrede postupka tužitelj u žalbi ne upućuje.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te za upis tog prava u zemljišne knjige, a tu tvrdnju temelji na tvrdnji da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću neprekinutim posjedovanjem predmetne nekretnine putem svog pravnog prednika od 1950. kada je predmetna nekretnina njegovom pravnom predniku predana na korištenje i upravljanje.
8. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao da su na njegovoj strani ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću niti po odredbama austrijskog Općeg građanskog zakonika koje se primjenjuju kao pravna pravila na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine broj 173/91 - u nastavku OGZ), niti naknadno po odredbi članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90 – u nastavku ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., niti po odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25 – u nastavku ZV), a koje propise je obzirom na tvrdnje tužitelja trebalo uzeti u obzir po odredbi članka 388. stavka 2. ZV.
9. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan zbog sljedećih razloga.
10. Naime, iz obrazložena pobijane presude i spisa, odnosno iz spisu priloženog predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj P-112/2000, na koji se tužitelj pozivao u tužbi, proizlazi:
- kako je tužitelj još 5. listopada 1992. pred Okružnim privrednim sudom u Karlovcu ustao tužbom protiv pravnog prednika tuženika (Općine Gospić) radi utvrđenja da je nositelj prava korištenja predmetne nekretnine, a koji zahtjev je tijekom postupka preinačio na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine,
- kako je prvostupanjskom presudom od 22. ožujka 1993. taj zahtjev odbijen, ali je ta presuda ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1541/93-2 od 22. veljače 1994.,
- kako je, nakon što se Trgovački sud u Karlovcu oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u tom predmetu, presudom Općinskog suda u Karlovcu prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, ali je ta presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-78/97-
4 od 22. listopada 1998.,
- kako je rješenjem Općinskog suda u Gospiću P-112/00 od 29. listopada 2009. tužiteljeva tužba odbačena, a odbijen je u međuvremenu postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika za brisanje upisa tužitelja na predmetnoj nekretnini temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2021. i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisom tuženika, te je ta odluka potvrđena presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-42/10-2 od 15. travnja 2010.,
- kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 641/10-2 od 21. travnja 2011. prihvaćena revizija tuženika, ukinuta presuda Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-42/10-2 od 15. travnja 2010. i predmet vraćen tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje,
- kako je novom odlukom Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž x-23/2012 od 16. svibnja 2012. prihvaćena žalba Općine Karlobag, preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću P-112/00 od 29. listopada 2009. i naloženo brisanje upisa tužitelja na predmetnoj nekretnini temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2021. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisom tuženika, a ta odluka je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1058/12-2 od 5. prosinca 2012.,
- kako je u ponovljenom postupku Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću presudom poslovni broj Gž x-32/13 od 28. veljače 2012. ponovno prihvatio žalbu Općine Karlobag i preinačio presudu Općinskog suda u Gospiću P-112/00 od 29. listopada 2009., te naložio brisanje upisa tužitelja na predmetnoj nekretnini temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2021. i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisom tuženika,
- kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 963/13-2 od 19. ožujka 2014. odbijena revizija tužitelja izjavljena protiv naprijed navedene presude, a kasnije je i Ustavni sud Republike Hrvatske odbio ustavnu tužbu koju je tužitelj podnio povodom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2014.
11. U navedenoj činjeničnoj situaciji, sve da je i bio u posjedu predmetne nekretnine, tužitelj u razdoblju nakon 5. listopada 1992. nije mogao steći vlasništvo te nekretnine dosjelošću jer njegov posjed nije bio savjestan (članak 72. stavak 2. ZOVO), odnosno pošten (članak 18. stavak 3. ZV), jer mu je tuženik to pravo osporavao u naprijed citiranom sudskom postupku, pa je imao dovoljno razloga posumnjati kako mu ne pripada pravo na posjed, osim, eventualno kroz relativno kratko razdoblje od donošenja presude Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-42/10-2 od 15. travnja 2010. do donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 641/10-2 od 21. travnja 2011. kojim je ta presuda ukinuta.
13. Osim toga, tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno kako je predmetna nekretnina bila upisana kao javno dobro sve do 1995., ali, i da nije tako, već iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako tužitelj, odnosno njegov pravni prednik društveno poduzeće UP "JADRAN" s.p.o. Gospić, ni prije 5. listopada 1992. nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, jer već u tužbi tvrdi kako je na predmetnoj nekretnini od trenutka stupanja u posjed imao pravo korištenja i upravljanja (koje nije bilo upisano u zemljišnim knjigama), pa je, dakle, znao da mu ne pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine bez obzira je li stvarno imao ta prava. Tek stupanjem na snagu ZV navedena prava se pod određenim uvjetima pretvaraju u pravo vlasništva - članci 360. i 361. ZV, s tim da je odredbom članka 390. stavka 1. ZV izričito isključena primjena navedenih odredbi između ostalog na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije i na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a o takvoj stvari (nekretnini) se i radi u konkretnom slučaju.
14. Naime, već u postupku koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem P-112/2000 i čija je kronologija izložena u točki 10. obrazloženja ove presude otklonjene su tvrdnje tužitelja da bi predmetnu nekretninu stekao pretvorbom, odnosno rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2021. na koje se poziva i u ovom postupku, te u žalbi. Uz to, treba primijetiti, kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-x 963/13-2 od 19. ožujka 2014. kojom je odbijena revizija tužitelja u naprijed spomenutom predmetu izrazio jasno stajalište po kojem je potpuno neprihvatljivo da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom, a koje stajalište prihvaća i ovaj sud.
15. Slijedom navedenog, dakle, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
16. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP. Suprotno tvrdnji tužitelja ne postoji proturječje između izreke odluke o trošku i njenog obrazloženja, a obračun troška koji je priznat tuženiku tužitelj žalbom nije osporio.
17. Zbog svega navedenog, dakle, žalba tužitelja nije osnovana, pa je po odredbi članka 368. ZPP presuđeno kao u izreci pod I.
18. Zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka su odbijeni jer tužitelj nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP), a trošak tuženika nije bio potreban u smislu članka 155. stavka 1. ZPP, pa je iz tih razloga riješeno kao u izreci pod II.
Split, 28. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ivan Tironi
