Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2108/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja "FIM- GAL GRUPA" d.o.o., OIB: 75841702972, Lug Samoborski, Kneza Berigoja 9, zastupanog po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika pod 1. BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2. IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika pod 2. protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-81/2019-58 od 6. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika pod 2. IT se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-81/2019-58 od 6. lipnja 2025. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na glavnicu u iznosu od 5.735,81 eur s pripadajućim kamatama od 6. lipnja 2025. do isplate, kao i za iznos od 102,86 eura s pripadajućim kamatama, te u odluci o trošku pod točkom IV. izreke, dok se preinačuje u odnosu na daljnje kamate na iznos od 5.735,81 eur i to na način da se zahtjev tužitelja za isplatu kamata na taj iznos za razdoblje od 15. studenog 2016. do 6. lipnja 2025. odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku pod 2. IT platiti tužitelju FIM-GAL GRUPA d.o.o. iznos od 5.735,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom računatom od 15. studenog 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te iznos od 102,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom računatom od 15. studenog 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2. IT za isplatom daljnjeg iznosa od 2.589,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2016. do isplate, preko iznosa koji je dosuđen u točki I. izreke.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1. BT u cijelosti.

IV. Nalaže se tuženiku pod 2. IT naknaditi tužitelju FIM-GAL GRUPA d.o.o. parnični trošak u iznosu od 2.823,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Žali se tuženik pod 2. IT pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i IV. izreke i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, a uslijed prometne nesreće od dana 15. studenog 2016. zbog naleta domaće životinje, kobile, na vozilo tužitelja.

6. U provedenom postupku je utvrđeno;

- da iako kobila ne predstavlja sama za sebe opasnu stvar, u konkretnim okolnostima kada je ista sama i bez nadzora izašla sa pašnjaka na kolnik državne ceste 231, te se nečuvana samostalno kretala po kolniku, pri tom imajući u vidu veličinu i težinu iste, takva kobila bez nadzora predstavlja opasnu stvar,

- da je u vrijeme štetnog događaja ista bila smještena na brigu i čuvanje kod IT,

- da se nesreća dogodila oko 23,30 na cesti koja spaja Svetu Nedjelju i

Samobor, a kolnik je bio suh,

- da cesta nije bila osvijetljena,

- da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-412/17-28 od 10. rujna 2019., pravomoćnom 1. srpnja 2020. ovdje drugotuženik, a tamo okrivljenik, oglašen krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – ugrožavanjem prometa opasnom radnjom ili sredstvom – iz članka 224. stavak 2., 3. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje: KZ/11) te je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a koja mu je zamijenjena radom za opće dobro,

- da iz činjeničnog opisa kaznenog djela u predmetnoj presudi proizlazi da je ovdje drugotuženik dana 14. studenog 2016. godine oko 23,30 sati u predjelu „Samoborsko polje“, između Samobora i Svete Nedjelje, kao čuvar i voditelj brige o rasplodnoj kobili imena „B“, pasmine hrvatski hladnokrvnjak, boje dorat, jedinstvenog životnog broja kopitara 191005040151810, označenoj mikročipom 191100000423950, starosti 6 godina, registriranog vlasnika i posjednika BT, koja se kobila nalazila smještena na brigu i čuvanje na gospodarstvu okrivljenog IT, te je bila puštena od strane okrivljenika na slobodnu ispašu u krdu u navedenom predjelu, sjeverno od državne ceste 231 koja povezuje gradove Samobor i Sveta Nedjelja, lakomisleno smatrajući da do ugrožavanja integriteta drugih osoba i štetnih posljedica neće doći, propustio poduzeti mjere zaštite, nadzora i ograničenja slobodnog kretanja navedene životinje na način da bi osigurao nadzor ili stalno čuvanje životinje ljudskim pastirom ili ograničio njezino kretanje postavljanjem fizičke prepreke i time spriječio da životinja izađe na prometnu površinu, zbog čega je spomenuta životinja sama i bez nadzora izašla sa pašnjaka na kolnik državne ceste 231 te se nečuvana samostalno kretala po kolniku, uslijed čega je na mjestu udaljenom za oko 645 metara istočnije od ploče za označavanje naseljenog mjesta „Samobor“ u lijevu bočnu stranu tijela kobile prednjim dijelom naletjelo osobno vozilo marke „Škoda Octavia 1.9 TDI, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je krećući se svojim desnim kolničkim trakom navedene ceste od Svete Nedjelje u smjeru Samobora, odnosno zapada, upravljala VT, te je od siline udarca životinja odbačena na poklopac motora i vjetrobransko staklo navedenog vozila, a potom na južni prometni trak spomenute prometnice, gdje je nakon toga na strvinu kobile prednjim krajem naletjelo osobno vozilo marke „Mercedes C220“, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je krećući se istom prometnicom u suprotnom smjeru upravljala ZT, a kojom prilikom je vozačica osobnog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], VT zadobila teške tjelesne ozljede u vidu otvorenog prijeloma lijeve palčane i lijeve lakatne kosti,

- da iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi kako brzina vozila tehnički primjerena vidljivosti i stanju podloge iznosi 112 km/h,

- da je VT nalet mogla izbjeći pri brzini ne većoj od 57 km/h što znači da sukladno nalazu i mišljenju nalet nije imala mogućnost izbjeći pri brzini kojom se vozilo kretalo (94 km/h), a ni pri brzini ograničenja (90 km/h),

- da je pri uključenim kratkim svjetlima na vozilu vozač svjetlosno neoznačenu zapreku ispred vozila mogao uočiti na udaljenosti od oko 35 m,

- da tužiteljica u vrijeme predmetnog događaja nije bila u alkoholiziranom stanju,

- da se ista kritične zgode nije koristila mobilnim telefonom te je njena reakcija bila primjerena,

- da nema doprinosa od strane vozačice nastaloj šteti,

- da popravak vozila nije ekonomski isplativ, te je na vozilu nastala totalna šteta u novčanoj protuvrijednosti od 34.573,14 HRK bez PDV-a odnosno 43.216,43 HRK sa uračunatim PDV-om / 5.735,81 eura,[1] dok je vlasnik zadržao ostatak vozila u dodatnom iznosu od 20.807,91 HRK,

- da je tužiteljica dostavila račun od 15. studenog 2016. izdan od strane Oryx asistencija za usluge uklanjanja oštećenog vozila na iznos 102,86 eura.

7. Temeljem gornjih utvrđenja koja svoj osnov imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je šteta na vozilu tužitelja kojim je upravljala VT, prokurist kod tužitelja, uzrokovana opasnom stvari

– kobilom koja se kretala na cesti bez nadzora, te koja je bila povjerena na čuvanje drugotuženiku.

8. Isto tako, ispravno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo našavši drugotuženika u cijelosti odgovornim za nastalu štetu tužitelju.

9. Naime, kod navedenih utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da na strani vozačice nema doprinosa nastanku štetnog događaja, a u okolnostima kada se nalet na kobilu nije mogao izbjeći sve da je vozila i daleko ispod dopuštene brzine uz napomenu da je brzina vozila bila tehnički primjerena vidljivosti i stanju podloge.

10. Nasuprot tome, drugotuženik nije poduzeo radnje nadziranja kobile koje bi spriječile njen izlazak na prometnu površinu (otvorenu cestu), a time i nalet na predmetno vozilo.

11. U utvrđenim okolnostima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je predmetna kobila u konkretnom slučaju predstavljala opasnu stvar jer je činila povećanu opasnost prouzročenja štete za okoliš u kojem se nalazila, samim svojim postojanjem i kretanjem bez ikakvog nadzora i kontrole na otvorenoj cesti.

12. Prema odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, s time da prema odredbi članka 1066. stavak 1. ZOO umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu.

13. Kako se predmetna kobila nalazila kod drugotuženika koji ju je držao voljom vlasnika, to isti umjesto njega odgovara za štetu koju je prouzročila tužitelju u smislu odredbe članka 1066. stavak 1. ZOO-a, i to kao i on (prema objektivnom načelu), a kako to pravilo cijeni i sud prvog stupnja.

14. Prema odredbi iz članka 1085. stavak 1. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema odredbi iz članka 1090. ZOO-a, sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

15. U navedenim zakonskim odredbama sadržano je temeljno pravilo o popravljanju imovinske štete, a to je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

16. Kada se radi o tzv. totalnoj šteti na automobilu, dužan je isplatiti odgovarajuću svotu novca na ime te naknade, s tim da se ova naknada umanjuje za vrijednost ostataka vozila u situaciji kada ih je tužitelj zadržao za sebe (kao što je to u konkretnom slučaju).

17. Tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, jer je porez na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog da se materijalna situacija oštećenika dovede u stanje prije štetne radnje u smislu članka 1085. ZOO-a, a pritom nije odlučno što oštećenik nije imao nikakvih izdataka za popravljanje stvari, dakle da nije niti popravio vozilo s obzirom da se radilo o totalnoj šteti, jer pravo na naknadu štete u cijelom opsegu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, nije uvjetovano prethodnim popravljanjem automobila, odnosno plaćanjem izdataka za popravak.

18. Navedenim, prvostupanjsku sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio iznos od 5.735,81 eura na ime totalne štete na vozilu sukladno nalazu i mišljenju vještaka na koje stranke nisu imale primjedbi, te iznos od 102,86 eura na ime troška uklanjanja vozila s mjesta nesreće, a shodno priloženom računu.

19. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o tijeku zateznih kamata na nerepariranu štetu koja predstavlja nenovčanu imovinsku štetu (totalna šteta na vozilu). Naime, zatezna kamata na naknadu nenovčane imovinske štete dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja (članak 1089. stavak 2. ZOO) teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade određena (tako i revizijski sud u odluci broj Rev- 638/2020-2 od 12. siječnja 2021.), pa je u tom smislu trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 5.735,81 eur za razdoblje od 15. studenog 2016. do 6. lipnja 2025. odbija kao neosnovan.

20. Što se tiče troška uklanjanja vozila zatezna kamata je ispravno priznata od dana kad jer šteta otklonjena, odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja te štete.

21. Glede žalbenih navoda je za navesti da utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, razlozi iznijeti u prvostupanjskoj presudi odgovaraju stanju spisa, sadržaju isprava i dokaza izvedenih tijekom postupka.

22. Također dani razlozi nisu proturječni niti sami sebi, pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koji se ukazuje žalbenim navodima.

23. Pored toga, do svog uvjerenja o bitnim činjenicama prvostupanjski sud je došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

24. Takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

25. Neosnovano se opisno ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 5. ZPP-a budući da samo nezakonito postupanje suda može rezultirati nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom, dok takvi propusti od strane prvostupanjskog suda nisu utvrđeni.

26. U svezi žalbenih navoda tuženika kojima iznosi nove činjenice radi utvrđenja činjeničnog stanja, za istaći je kako se iste u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a ne mogu prvi put iznositi u žalbi i stoga ne mogu biti predmet razmatranja u žalbenom postupku.

27. Kako izvršena preinaka prvostupanjske presude ne mijenja ocjenu suda prvog stupnja o konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu, to je trebalo potvrditi i odluku o trošku utemeljenu na ispravno izvršenom obračunu u primijeni odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a pri čemu je sud prvog stupnja primijenio mjerodavnu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i vrijednost boda. Isto tako, prvostupanjski sud je jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju. Pritom je sud prvog stupnja pravilno vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske pa su neosnovani žalbeni prigovori s tim u vezi.

28. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 28. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević