Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2034/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa], EĆ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanela Kontin Miklin, odvjetnica iz Križevaca, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6407/2021-34 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba stranaka kao neosnovane i u pobijanim točkama I. do VII. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6407/2021-34 od 29. travnja 2025.
II. Preinačuje se rješenje o parničnom trošku sadržano u točki VIII. izreke pobijane presude tako da se nalaže tuženiku da pored već dosuđenog parničnog troška u izosu od 4.610,11 eura naknadi tužitelju i daljnji trošak u iznosu od 951,78 sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu od dana 14.08.2006. godine, broj ugovora 306-494/2006 a koji Ugovor je sklopljen između tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Koturaška 47, Podružnica Rijeka, Rijeka, Jadranski trg 3, a koja banka je pripojena tuženiku kao društvu preuzimatelju.".
II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu, broj ugovora 306- 494/2006 a koji Ugovor je sklopljen između tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Koturaška 47, Podružnica Rijeka, Rijeka, Jadranski trg 3, a koja banka je pripojena tuženiku kao društvu preuzimatelju u dijelu u kojemu je ugovoreno da je tužitelj obvezan platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama Banke te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak.
III. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu, broj ugovora 306- 494/2006 a koji Ugovor je sklopljen između tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Koturaška 47, Podružnica Rijeka, Rijeka, Jadranski trg 3, a koja banka je pripojena tuženiku kao društvu preuzimatelju u dijelu u kojemu je u članku 5. Ugovora ugovorena naknada kao jednokratan trošak obrade u visini od 1,25 % iznosa kredita, a naplaćuje se prije isplate kredita te se odbija od iznosa kredita.
IV. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu, broj ugovora 306- 494/2006 a koji Ugovor je sklopljen između tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Koturaška 47, Podružnica Rijeka, Rijeka, Jadranski trg 3, a koja banka je pripojena tuženiku kao društvu preuzimatelju u dijelu u kojemu je u članku 8. Ugovora ugovorena naknada u slučaju prijevremene otplate kredita ili djelomične otplate kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-adria-Bank d.d.
V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 11.794,48 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:
-na iznos od 2,36 EUR od dana 02.10.2006.godine do potpune isplate;
-na iznos od 1,93 EUR od dana 31.10.2006.godine do potpune isplate;
-na iznos od 0,70 EUR od dana 30.11.2006.godine do potpune isplate;
-na iznos od 0,66 EUR od dana 31.03.2008.godine do potpune isplate;
-na iznos od 13,16 EUR od dana 31.10.2008.godine do potpune isplate;
-na iznos od 3,27 EUR od dana 02.12.2008.godine do potpune isplate;
-na iznos od 18,64 EUR od dana 05.01.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 19,30 EUR od dana 06.02.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 20,44 EUR od dana 02.03.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 17,24 EUR od dana 31.03.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 17,85 EUR od dana 30.04.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 12,97 EUR od dana 01.06.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 9,28 EUR od dana 02.07.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 10,33 EUR od dana 31.07.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 13,25 EUR od dana 02.09.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 11,37 EUR od dana 01.10.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 10,14 EUR od dana 02.11.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 13,68 EUR od dana 01.12.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 16,62 EUR od dana 31.12.2009.godine do potpune isplate;
-na iznos od 20,73 EUR od dana 01.02.2010.godine do potpune isplate;
-na iznos od 19,78 EUR od dana 01.03.2010.godine do potpune isplate;
-na iznos od 25,35 EUR od dana 31.03.2010.godine do potpune isplate;
-na iznos od 24,30 EUR od dana 30.04.2010.godine do potpune isplate;
-na iznos od 34,45 EUR od dana 11.06.2010.godine do potpune isplate;
-na iznos od 42,76 EUR od dana 12.07.2010.godine do potpune isplate;
-na iznos od 37,67 EUR od dana 03.08.2010.godine do potpune isplate;
-na iznos od 51,72 EUR od dana 31.08.2010.godine do potpune isplate;
-na iznos od 46,25 EUR od dana 11.10.2010.godine do potpune isplate;
-na iznos od 49,20 EUR od dana 12.11.2010.godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,05 EUR od dana 13.12.2010.godine do potpune isplate;
-na iznos od 71,47 EUR od dana 10.01.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,16 EUR od dana 12.02.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,93 EUR od dana 11.03.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 56,98 EUR od dana 04.04.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,87 EUR od dana 30.04.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 82,24 EUR od dana 31.05.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 75,03 EUR od dana 05.07.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 131,14 EUR od dana 10.08.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 52,10 EUR od dana 10.09.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 48,21 EUR od dana 11.10.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 49,18 EUR od dana 11.11.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 50,16 EUR od dana 30.11.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 53,27 EUR od dana 31.12.2011.godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,12 EUR od dana 10.02.2012.godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,52 EUR od dana 06.03.2012.godine do potpune isplate;
-na iznos od 53,59 EUR od dana 13.04.2012.godine do potpune isplate;
-na iznos od 54,63 EUR od dana 10.05.2012.godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,92 EUR od dana 13.06.2012.godine do potpune isplate;
-na iznos od 53,96 EUR od dana 19.07.2012.godine do potpune isplate;
-na iznos od 54,52 EUR od dana 10.08.2012.godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,85 EUR od dana 28.02.2013.godine do potpune isplate;
-na iznos od 56,21 EUR od dana 02.04.2013.godine do potpune isplate;
-na iznos od 53,00 EUR od dana 08.05.2013.godine do potpune isplate;
-na iznos od 49,53 EUR od dana 31.05.2013.godine do potpune isplate;
-na iznos od 50,36 EUR od dana 17.07.2013.godine do potpune isplate;
-na iznos od 50,65 EUR od dana 31.07.2013.godine do potpune isplate;
-na iznos od 52,64 EUR od dana 31.08.2013.godine do potpune isplate;
-na iznos od 53,07 EUR od dana 16.10.2013.godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,70 EUR od dana 06.12.2013.godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,70 EUR od dana 06.12.2013.godine do potpune isplate;
-na iznos od 53,59 EUR od dana 10.01.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 54,11 EUR od dana 31.01.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,54 EUR od dana 28.02.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,07 EUR od dana 31.03.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 53,49 EUR od dana 30.04.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 52,97 EUR od dana 16.06.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 54,17 EUR od dana 15.07.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,02 EUR od dana 14.08.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,37 EUR od dana 15.09.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 56,40 EUR od dana 15.10.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 57,78 EUR od dana 14.11.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,14 EUR od dana 15.12.2014.godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,36 EUR od dana 15.01.2015.godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,02 EUR od dana 10.02.2015.godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,02 EUR od dana 16.03.2015.godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,02 EUR od dana 15.04.2015.godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,02 EUR od dana 15.05.2015.godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,02 EUR od dana 15.06.2015.godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,02 EUR od dana 03.07.2015.godine do potpune isplate;
-na iznos od 8.342,19 EUR od dana 03.07.2015.godine do potpune isplate; a sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 421,23 EUR na ime uplate naknade za obradu kreditnog zahtjeva zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od dana 24.08.2006. godine do dana 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.059,73 EUR na ime uplate naknade prijevremenu otplatu kredita zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od dana 03.07.2015. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.
VIII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.610,11 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.".
2. Rješenjem sadržanim u istoj odluci je utvrđeno kako je tužba povučena za iznos od 2.605,67 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude stranke su podnijele žalbe.
4. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i VIII. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s navodima žalbe.
5. Tuženik pobija prvostupanjski presudu u točkama II. do VIII. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači i tako u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak.
6. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
7. Stranke su zatražile trošak žalbenog postupka.
8. Nakon što je pobijana odluka ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju se stranke izrijekom u žalbama pozivaju, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je odlučeno kao u izreci zbog razloga koji slijede.
9. Predmet spora u ovoj fazi postupka je glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan ugovor o kreditu sklopljen 14. kolovoza 2006. između pravnog prednika tuženika (Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kako kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, te eventualni zahtjev na utvrđenje ništetnima odredbi tog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franaka (dalje CHF) i promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke, kao i odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, te povrat iznosa koje je uslijed ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i naknadama za obradu odnosno prijevremenu otplatu kredita tuženik stekao bez pravne osnove.
10. Tužitelj zaključak o ništetnosti cijelog ugovora temelji na ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranim odlukama banke i valutnoj klauzuli utvrđenim u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.
11. Suprotno takvom pravnom shvaćanju tužitelja, prema već uvriježenom stajalištu sudske prakse, ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci kreditora i vezanost otplate kredita uz CHF koja je utvrđena i u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora, jer ugovor može opstati bez tih odredbi, kao i bez odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita.
12. Naime, volja stanka u pogledu iznosa kredita je suglasna, kao i u pogledu početno ugovorene kamatne stope (tužitelj i ne tvrdi suprotno), pa je i utvrđivanjem ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno odredbe o promjeni kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, predmet ugovora ostao jasno određen i ugovor bez tih odredbi može opstati, pa je, slijedom navedenog, pravilno prvostupanjski sud odbio glavni tužbeni zahtjev.
13. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz predmetnog ugovora o kreditu, da je ugovorom o kreditu pravni prednik tuženika kao kreditor korisniku kredita, ovdje tužitelju, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 55.100,00 CHF, na rok otplate kredita od 15 godina, s promjenjivom kamatnom stopom od 3,88% godišnje, kao i da je tužitelj taj kredit otplatio.
14. Tuženik osporava u žalbenom postupku osnovanost eventualnog tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom tih odredbi neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.
15. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.
16. S obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora glede ocjene valjanosti spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine broj 96/03 - u nastavku ZZP/03).
17. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu, jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti je utvrdila na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. ta neravnoteža je i prema stajalištu ovog suda nedvojbeno na štetu potrošača i značajna je. Financijskim vještačenjem, koje je pravilno određeno i provedeno u skladu sa danim zadatkom, je utvrđeno da razlika u iznosima anuiteta koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope iznosi 4.261.01 eur, dok razlika u otplati kredita nastala uslijed razlike između tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita i promjena tog tečaja kroz razdoblje otplate kredita iznosi ukupno 11.794,48 eura.
18. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 - u nastavku ZZP/14), odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 - u nastavku ZZP/22), te članka 502.c ZPP.
19. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.
20. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu CHF, u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.
21. Odredbom članka 118. ZZP/14, koji je bio važeći u vrijeme pokretanja ovog postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.
22. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 - u nastavku ZPP/19), na temelju članka 502.c ZPP vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu, te je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio nakon što je saslušao tužitelja, koji je porekao tvrdnje tuženika, dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka VĆ, RĆ i MĆ na tu okolnost, te nije dokazao svoje tvrdnje, pa tuženikovi žalbeni navodi predstavljaju njegovo viđenje spornih činjenica koje nije u skladu s utvrđenim činjenicama u ovom postupku.
23. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem mu je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetne odredbi ugovora.
24. Na utvrđenu visinu potraživanja po osnovu valutne klauzule tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO), pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.
25. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici od 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.
26. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe (27. srpnja 2021.), tražbina tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je za odredbe o valutnoj klauzuli nastupila 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 27. srpnja 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.
27. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva se nesavjesnost kreditne institucije.
28. Žalbeni prigovor tuženika u svezi tzv. negativne razlike također je trebalo odbiti jer tuženik (banka) u slučaju obveze vraćanja na ime stjecanja bez osnove u potrošačkim kreditnim odnosima može utjecati na visinu zahtjeva tužitelja (potrošača) samo na osnovu protutužbenog zahtjeva ili procesnog prigovora radi prijeboja, a što je u konkretnom slučaju u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske odluke izostalo, a povrh toga se ističe kako plaćanjem anuiteta tužitelj nije stekao bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa stoga i ne postoji obveza vraćanja nečega što nije ni primljeno. Nadalje, za istaći je kako se u konkretnom slučaju potražuje razlika s osnova ništetnosti navedenih odredbi potrošačkog ugovora, pa stoga tuženik ne može ostvariti korist u parnici u kojoj je istodobno utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača. Stoga činjenica, koju ističe tuženik, da se u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika, nije ni od kakvog značaja za predmetni postupak, jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima.
29. Tužitelju stoga pripada pravo na povrat pretplate po osnovi povećanje tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO, u pogledu čega je iznos pojedinih mjesečnih preplata pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.
30. U odnosu na odredbe o naknadama za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita u ovoj fazi postupka nije sporno kako je tužitelj 24. kolovoza 2006. platio iznos od 421,23 eura na ime naknade za obradu kredita, a 31. srpnja 2015. platio iznos od 1.059,73 eura na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.
31. Kod pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda:
- da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nastupao kao potrošač u smislu članka 3 ZZP/03,
- kako je riječ o ugovornim odredbama koje su sadržane na unaprijed formuliranom obrascu ugovora i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo,
- kako tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj spornih ugovornih odredbi, niti je tužitelju objašnjeno koji je to valjan i ekonomski opravdan razlog za plaćanje spornih naknada, niti zašto naknada za obradu kredita ovisi o iznosu odobrenog kredita, a tuženik nije dokazao ni koje je to pravedne i objektivno nastale troškove pretrpio zbog prijevremene otplate kredita,
pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako su navedene odredbe nepoštene u smislu članka 81. stavaka 1. i 2. ZZP/03, jer i po stajalištu ovog suda uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su time ništetne po odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03.
32. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, konkretno članak 1111. ZOO, kada je naložio tuženiku da plati tužitelju iznose stečene navedenim ništetnim odredbama sa zakonskim kamatama od dana stjecanja po odredbi članka 1115. ZOO.
33. Zbog izloženih razloga, dakle, žalbe stranaka u pogledu merituma nisu osnovane, pa je po odredbi članka 368. ZPP presuđeno kao u izreci pod I.
34. S druge strane, pogrešno se prvostupanjski sud kod odluke o parničnom trošku pozvao na odredbu članka 154. stavka 2. ZPP.
35. Suprotno takvom stajalištu prvostupanjskog suda, u situaciji kada tuženik ne osporava zaključak suda kako u pogledu glavnog zahtjeva, sa kojim tužitelj nije uspio, nisu nastali posebni troškovi, okolnost što je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja smanjio svoj zahtjev za iznos od 2.606,67 eura nema takav značaj u pogledu tuženikova uspjeha da bi opravdavala dosudu troška razmjerno uspjehu u postupku. Ovo stoga jer se u ovom predmetu najviše raspravljalo u pogledu osnove eventualnog zahtjeva, sa kojom osnovom je tužitelj uspio u cijelosti, pa je po odredbi članka 154. stavka 5. ZPP trebalo odlučiti da tuženik naknadi tužitelju sav parnično trošak.
36. Stranke žalbama nisu osporile pojedine radnje za koje je tužitelju priznat parnični trošak, osim tužitelj u dijelu u kojem tužitelju nije priznat trošak nastao angažiranjem odvjetnika za pristup na ročište za objavu presude. Prema zauzetom shvaćaju ovog suda taj trošak je potreban za vođenje parnice, pa osnovano tužitelju žalbom traži da mu se prizna i taj trošak.
37. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, pravilno je prvostupanjski sud visinu troška nastalog angažiranjem odvjetnika utvrdio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - u nastavku OT) po odredbi članka 52. stavka 3. OT, pri čemu se tuženik upućuje na presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-55/2024-21 (Ć60/2024, Ć84/2024, Ć87/2025) od 18. srpnja 2025.
38. Tužitelj, s druge strane, s pravom s pravom ukazuje kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio trošak vještačenja u iznosu od 322,00 eura, jer taj trošak, prema potvrdi o uplati koja se nalazi u spisu i računu koji je dostavio vještak, iznosi 332,00 eura.
39. Prema tome, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo priznati cjelokupni trošak zastupanja po odvjetniku i trošak sudskih pristojbi utvrđen pobijanim rješenjem o trošku u iznosu od 5.104,89 eura, uvećan za trošak pristupa na ročište za objavu presude sa PDV (125,00 eura) i trošak vještačenja u iznosu 332,00 eura, odnosno ukupno 5.561,89 eura.
40. Zbog toga je po odredbi članka 380. točke 3) ZPP ovaj sud preinačio rješenje o parničnom trošku i dosudio tužitelju i daljnji trošak u iznosu od 951,78 eura.
41. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka su odbijeni jer tuženik nije uspio sa žalbom, dok je tužitelj neznatno uspio, i to u pogledu sporednog potraživanja - odluke o parničnom trošku.
Split, 28. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ivan Tironi
