Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2089/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MUNDUS VIRIDIS d.o.o. iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 15/13, OIB: 11419394782, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1808/2019-73 od 30. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1808/2019-73 od 30. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu s naslova ostatka naknade neimovinske štete i tuđe pomoći u iznosu od 3.649,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 26. siječnja 2016. do isplate (točka I. izreke).

2. Odlukom o trošku obvezan je tužitelj isplatiti tuženiku iznos od 1.250,00 eura (točka II. izreke).

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe člana 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim navodima.

Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od dana 9. kolovoza 2013. kada je pri radu na stroju za rezanje drveta i izradu poluproizvoda od drveta u pogonu u Grabriću 17 (10345 Gradec), doživio ozljedu na radu zadobivši pritom slijedeće ozljede: ranu razderotinu unutarnje strane natkoljenice i natučenje spolovila.

7. Tijekom postupka među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija kao ni odgovornost tuženika za nastalu štetu već je bila sporna samo visina tužbenog zahtjeva s tim da je tuženik tijekom trajanja ovog postupka, a po pravomoćnoj presudi u odnosu na dio utuženog iznosa tužitelju isplatio iznos od 3.042,01 eura s pripadajućim kamatama dana 8. siječnja 2018., te iznos od 265,03 eura na ime parničnog troška.

8. Naime, sud prvog stupnja prvi put je sudio dana 29. rujna 2017. presudom pod brojem Pr-382/16-29, kojom je tuženika obvezao na isplatu tužitelju iznosa od 22.920,00 kuna / 3042.01 eura[1] sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2016., te iznosa od 1.996,87 kuna / 265.03 eura, a na ime parničnog troška.

9. Na tu presudu žalio se samo tužitelj i to u odnosu na odbijajući dio, kao i odluku o trošku. Njegova žalba je uvažena rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-964/2017-2 od 2. siječnja 2019. na način da je u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta i vraćena na ponovno suđenje.

10. U nastavku postupka, na ročištu održanom dana 31. ožujka 2025. stranke su učinile nespornim da je tuženik dana 8. siječnja 2018. tužitelju isplatio iznos od 22.920,00 kuna / 3.042,01 eura s pripadajućim kamatama po presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-382/16-29 od 29. rujna 2017., a na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći, te na ime parničnog troška iznos od 1.996,87 kuna / 265,03 eura također s pripadajućim kamatama.

11. Sukladno ukidnoj odluci sud prvog stupnja je u nastavku postupka proveo još i vještačenje po vještaku urologu, kao i kombinirano vještačenje (kirurg, psihijatar i urolog), osnovom čega je utvrdio kako u svezi sa štetnim događajem kod tužitelja nije došlo do naruženosti i smanjenja životne aktivnosti uslijed zadobivenih ozljeda - rana razderotina s unutarnje strane natkoljenice i natučenje spolovila, ali je tužitelj trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta te nakon toga umjereni do jaki oscilirajući strah 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno jednog tjedna, te slabiji oscilirajući strah kroz osam tjedana, kao i bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg 8 dana, a manjeg kumulativne naravi kroz 4 mjeseca. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna i tuđa pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 14 dana, a radi higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti, koja mu je pružena od strane ukućana.

12. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane, logične i jasne razloge koje žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju, pa zbog toga ta utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Imajući u vidu težinu povrede, te jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, kao i obim imovinske štete (tuđe pomoći) pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada ukupan iznos od 3.035,74 eura na ime cjelokupne naknade štete u svezi predmetnog štetnog događaja (članak 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO, članak 1095. stavak 1. ZOO-a).

14. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a određeno je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2. iste odredbe).

15. Prema tome, jačina i trajanje fizičkih i duševnih bolova i straha, kao i druge okolnosti slučaja predstavljaju kriterije (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti težine povrede i utječu na ocjenu suda da li je pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da oštećeniku pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade.

16. Imajući u vidu sadržaj liječničkih vještačenja, prvostupanjski sud je, utvrdivši vrstu, težinu i lokaciju ozljeda tužitelja, trajanje i način liječenja, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.035,74 eura, koji iznos i ovaj sud smatra primjerenim utvrđenim okolnostima slučaja.

17. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je uzeo u obzir i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pri čemu je za napomenuti kako isti ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade već prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir i sve okolnosti konkretnog slučaja, a kako je to učinio sud prvog stupnja. Naime, sud prvog stupnja kada je utvrđivao visina neimovinske štete učinio je to u skladu s kvalifikatornim okolnostima, odnosno ukupnim posljedicama na tužiteljevo zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, s jačinom i trajanjem povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, dakle, pojavnim oblicima kroz koje se ograničenje prema nespornim utvrđenjima manifestira.

18. Isto tako, valja reći kako odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske već i suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada). Pri tome su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija, te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost u pravnom položaju.

19. Inače, žaliteljeva analiza kriterija i visine utvrđenog iznosa za neimovinsku štetu iz pobijane presude zapravo se svode na vlastitu subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripasti tužitelju, jer je nezadovoljan visinom utvrđene naknade.

20. Pravilno je, te u skladu sa odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a, tužitelju priznata i naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći, uz napomenu da ni u nastavku postupka s tim u vezi nije bilo drugačijih utvrđenja koja bi opravdala neki drugi iznos od priznatog.

21. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud je mišljenja kako je ispravno prvostupanjski sud zaključio da tužitelju na ime imovinske i neimovinske štete pripada ukupan iznos od 3.035,74 eura (članak 1100. stavak 1. ZOO-a, članak 1095. stavak 1. ZOO-a), a kako mu je s utuženih osnova tuženik već isplatio iznos od 3.042,01 eura s pripadajućim kamatama dana 8. siječnja 2018., to je osnovano tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

22. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se odnose na prigovore načinu na koji je sud ocijenio dokaze, valja reći kako žalbeni sud ne nalazi propust ili bilo kakvu suprotnost zapisnicima koji te iskaze sadrže te cijeneći sadržaj obrazloženja, ovaj sud ocjenjuje kako prvostupanjska presuda sadrži odgovore relevantne za odluku o predmetu spora pa u njoj, nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

23. Isto tako, obrazloženje presude sadrži sve što je propisano procesnim pravilima te nije počinjena relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a. Razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte predmetnog slučaja, a koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda. Sud prvog stupnja razmotrio je sve relevantne čimbenike odnosno uzeo je u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, te nije odbio provesti dokaze koji su mogli dovesti do drugačije odluke i pri tome nije zanemario dokaze koje su sudu prezentirale stranke.

24. U odnosu na odluku o trošku, neosnovano tužitelj tvrdi kako sud nije odlučio o troškovima cjelokupnog postupka. Štoviše, sud je uzeo u obzir i iznos koji je tuženik već platio na ime parničnog troška. Naime, i iznos nespornog dijela naknade štete koji se isplaćuje tijekom postupka (nakon podnošenja tužbe, a ne u mirnom postupku) predstavlja uspjeh tužitelja u cjelokupnom postupku i mora se uračunati u postotak uspjeha tužitelja u cjelokupnom postupku, a kako je to pravilno cijenio i sud prvog stupnja (istovjetno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1325/13-2 od 15. rujna 2015, te Rev-226/2021-2 od 24. kolovoza 2022.). Po kriteriju uspjeha u postupku priznat je i trošak tuženika pa kada su se tako utvrđeni iznosi prebili proizlazi da tuženiku pripada parnični trošak u dosuđenom iznosu od 1.250,00 eura.

25. Slijedom iznesenog, pozivom na odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke drugostupanjske odluke.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Splitu 28. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević