Poslovni broj: Gž -1133/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U IME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejvidu Kazalcu, odvjetniku u Poreču-Parenzo, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-619/2024-14 od 27. veljače 2025., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-619/2024-14 od 27. veljače 2025.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i pod točkom III. kojom je odbijen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.,

b) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka za iznos od 1.599,68 eura,

c) preinačuje u dijelu odluke o trošku pod točkom III. izreke na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 221,26 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je ovlašten temeljem presude, po njezinoj pravomoćnosti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime i u svoju korist.

1.2. Točkom II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.820,94 eura, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Protiv te presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22.i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno preinači u skladu s njezinim žalbenim navodima, kao i da se tužitelja obveže na naknadu troška tuženici. Ujedno je zatražila i naknadu troška žalbenog postupka.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

2.3. Žalba tuženice je neosnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se zakonitost i pravilnost presude može ispitati.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da se spor odnosi na zemljište u k. o. [katastarska općina], koje je ranije bilo označeno kao k. č. br. [katastarska čestica], a nakon nove izmjere kao k. č. br. [katastarska čestica],

- da iz uvida u povijest promjena za spornu nekretninu proizlazi da Odjel za katastar nekretnina Poreč-Parenzo od 1940. do 1955. godine ne posjeduje podatke o posjedovnom stanju, te da su se u navedenom razdoblju koristili podaci talijanskog katastarskog operata i podaci proizašli iz agrarne reforme od 1947. godine,

-da je 1956. godine osnovan novi katastarski operat za k. o. [katastarska općina], te da je na temelju zapisnika o izlaganju katastarskih podataka sporna nekretnina upisana u posjedovni list broj 12, na ime DŽ pokojnog Đ, oca tužitelja,

- da je 1960. godine predmetna nekretnina sa imena DŽ prešla u posjedovni list [broj], na ime zadružno dobro „Tehni-kam“ Poreč,

- da se 1963. godine, kada je obnovljen katastarski operat, sporna nekretnina ponovno upisuje na ime DŽ pokojnog Đ, te da se takvo stanje vodi upisano sve do izdavanja povijesti promjena na katastarskim česticama od 15. siječnja 2024.,

- da je k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, dok je susjedna k. č. br. [katastarska čestica] (ranije [katastarska čestica]) upisana kao vlasništvo tužitelja,

- da iz katastarskih i zemljišnoknjižnih izvoda proizlazi da su te dvije parcele susjedne i u naravi čine jednu cjelinu,

- da nije postojala pravna osnova da se sporna nekretnina upiše kao društveno vlasništvo (Narodni odbor Općine Poreč), jer u raspravnom zapisniku broj Zr 2/61 od 29. siječnja 1962., na temelju kojeg je izvršena uknjižba u zemljišne knjige, sporna čestica nije bila navedena,

- da je očevidom i nalazom vještaka utvrđeno je da su k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] ograđene istom žičanom ogradom, bez vidljive fizičke međe,

- da je poljoprivredna inspekcija utvrdila da spornu nekretninu od 2019. koristi ĐŽK bez valjane pravne osnove i bez plaćanja naknade,

- da je ĐŽK saslušana kao svjedokinja, u svom iskazu navela da je 2019. podnijela zahtjev za korištenje državnog zemljišta, a da je saznanje da se radi o državnom zemljištu dobila upravo od tužitelja,

- da su u postupku saslušani svjedoci AŽ i RŽ iskazali kako je spornu nekretninu ranije posjedovao otac tužitelja, na način da je istu obrađivao, a danas da je koristi i posjeduje tužitelj, da nikada nisu čuli da bi spornu nekretninu koristio poljoprivredni kombinat, niti da su ikada čuli za „Tehni-kam“ p.z. Poreč, te da tužiteljev posjed nije bio osporavan do 2019. godine.

5. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud utvrdio da je pravni prednik tužitelja, njegov otac DŽ, bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine kada se osnovao novi katastarski operat za k.o. [katastarska općina] 1956. godine, kao i da je kao posjednik sporne nekretnine bio upisan i 1963. godine, nakon upisa sporne nekretnine u zemljišne knjige u postupku osnivanja zemljišne knjige 1962. godine. Isto tako prvostupanjski je sud utvrdio da tijekom postupka nije dokazano da bi posjed pravni prednika tužitelja, kao i posjed samog tužitelja, bio nesamostalan ili nepošten, kao ni da je tužitelju, kao ni da je njegovom pravnom predniku ikada oduzet, te da je tužitelj tako dokazao kako osnovu tako i slijed stjecanja sporne nekretnine, pa je na temelju tih činjeničnih utvrđenja zaključio kako je tužbeni zahtjev osnovan, slijedom čega je istog i prihvatio.

6. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je predmetnu nekretninu tužitelj stekao dosjelošću jer je tužitelji samostalno i putem svojih prednika bio pošteni posjednik u smislu odredbi članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 100/04., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu: ZVDSP), iz razloga što je njegov samostalni i pošteni posjed predmeta spora, kao i posjed njegovih prednika trajao preko 20 godina, a za koje vrijeme tužitelj nije imao razloga posumnjati da nekretnina koju posjeduju nije njegovo vlasništvo.

7. Tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a, ističući osobito da je pobijanu odluku utemeljio na dokazu koji nijedna stranka u postupku nije priložila niti je zatražen uvid u isti, a radi se o raspravnom zapisniku Zr 2/61 od 29. siječnja 1962., međutim, iz stanja spisa proizlazi da je sporni dokaz (raspravni zapisnik Zr 2/61 od 29. siječnja 1962. godine) u sudski spis dostavila upravo tuženica, o čemu u spisu postoji i materijalni dokaz (izvod iz e-spisa s popisom priloga), pa je žalbeni navod tuženice u tom dijelu očito proturječan sadržaju spisa i kao takav nije osnovan.

7.1. Pritom se napominje da i neovisno o navedenom, treba naglasiti da prvostupanjski sud pobijanu odluku nije temeljio isključivo niti pretežito na jednoj ispravi, već na sveukupno provedenom dokaznom postupku i ocjeni svih izvedenih dokaza.

8. Nadalje, tuženica u žalbi u bitnome osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, navodeći da je sud selektivno ocijenio dokaze, prihvaćajući dokaze tužitelja, dok je zanemario dokaze tuženice, osobito tzv. prijavni list 1/21- 1960 te iskaz svjedokinje ĐŽK, međutim ovaj drugostupanjski sud ni ove žalbene navode na nalazi osnovanima jer je prvostupanjski sud proveo dokazni postupak u kojem je izvršio uvid u zemljišnoknjižnu dokumentaciju, posjedovne listove, katastarske planove, povijesne prikaze i isprave iz upravnih evidencija, proveo očevid na licu mjesta uz prisutnost vještaka mjernika, te saslušao tužitelja i svjedoke, pri čemu je rezultate provedenih dokaza pravilno ocijenio u skladu s člankom 8. ZPP-a.

9. Tako je pravilno, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud utvrdio da je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini bio dugotrajan, samostalan, miran i istinit, te da posjed tužitelju niti njegovim prednicima nikada nije bio oduzet, niti je tijekom relevantnog razdoblja bio osporavan od strane tuženice.

9.1. U odnosu na tzv. prijavni list 1/21-1960, na koji tuženica posebno upire, pravilno je zaključeno da se radi o ispravi iz katastarskog postupka, koja sama po sebi ne dokazuje faktičnu i trajnu predaju posjeda u smislu građanskopravnog odnosa, niti dokazuje da je tužitelj ili njegov pravni prednik izgubio posjed ili da je posjed bio prekinut, pri čemu tuženica tijekom postupka nije dokazala da bi pravni subjekt na kojeg se poziva (zadružno dobro „Tehni-kam“) ikada ostvarivao stvarni posjed na predmetnoj nekretnini na način da bi istu obrađivao, ulagao, ograđivao ili na drugi način manifestirao posjedovne ovlasti.

9.2. Pritom i ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se prilikom upisa sporne nekretnine u zemljišne knjige na ime zadružnog dobra „Tehni-kom“, na temelju raspravnog zapisnika od 29. siječnja 1962. doista radilo o pogrešci prilikom upisa, jer osim što u tom zapisniku sporna nekretnina doista nije navedena, u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke utvrđeno je da se sporna nekretnina oduvijek vodila pod nazivom „Dolac“, za razliku od današnjeg upis koji se za istu katastarsku česticu navodi pod nazivom „Šeraje“, pri čemu na nelogičnost upisa ukazuje i činjenica da je sporna nekretnina oduvijek bila neodvojiva i jedinstvena cjelina s katastarskom česticom [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužitelja i koje je ranije bila u tužiteljevog pravnog prednika, kao i činjenica da su sve okolne katastarske čestice oduvijek bile u vlasništvu fizičkih osoba, te da u blizini sporne nekretnine nije postojala ni jedna nekretnina koja bi bila u posjedu zadružnog dobra „Tehni-kam“ PZ Poreč, odnosno koja bi bila društveno vlasništvo Narodnog odbora Općine Poreč.

10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i iskaz svjedokinje ĐŽK, pri čemu je utvrđeno da navedena svjedokinja ima saznanja o predmetnoj nekretnini tek od 2019. godine nadalje, pa njezini navodi o korištenju zemljišta nakon 2019. godine ne mogu dovesti u pitanje činjenična utvrđenja o posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika u ranijem razdoblju koje je odlučno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11. Tuženica u žalbi osporava i pravilnost primjene materijalnog prava, navodeći da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, osobito dovodeći u pitanje poštenje posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika, kao i računanje rokova dosjelosti, međutim ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

11.1. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je posjed, u smislu odredbi ZVDSP-a, bio samostalan, miran i istinit, te da se poštenje posjeda presumira dok se ne dokaže suprotno, pri čemu tuženica nije dokazala postojanje okolnosti koje bi isključile poštenje posjeda, odnosno nije dokazala da je tužitelj ili njegov pravni prednik znao ili morao znati da mu pravo na posjed ne pripada, niti je dokazala da je posjed pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, kao ni da bio osporavan ili oduzet.

12. Činjenica da je tužitelj 2019. godine saznao da se predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo Republike Hrvatske ne dovodi u pitanje poštenje posjeda prije tog vremena, već upravo suprotno potvrđuje da tužitelj nije imao razloga sumnjati u svoje pravo, što je u skladu s pravilnim zaključkom prvostupanjskog suda o poštenju posjeda.

13. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio pravila o računanju vremena potrebnog za dosjelost na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, uzimajući u obzir relevantne propise i sudsku praksu, te je pravilno zaključio da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ispunjene.

14. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a žalbeni navodi tuženice predstavljaju u bitnome osporavanje ocjene dokaza, pri čemu ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud prekoračio granice slobodne ocjene dokaza niti da bi zaključci suda bili nelogični ili protivni sadržaju spisa.

15. Pri utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze saslušanih svjedoka i sve to u kontekstu isprava pregledanih u postupku, te je utvrdio da je još prednici tužitelja, posjedovali spornu nekretninu kao pošteni posjednici, da postoji neprekidna sukcesija u poštenom posjedovanju, te da se vrijeme potrebno za dosjelost dovršilo i da ih nitko nikada u tome nije ometao, a čime je tužitelji stekao pravo vlasništva putem dosjelosti.

16. Međutim, osnovano tuženica pobija odluku o troškovima postupka iz razloga što je pogrešno prvostupanjski sud pogrešno tužitelju obračunao i trošak zastupanja na ročištu održanom 26. studenog 2024. uvećano za jedan započeti sat, kao i trošak za zastupanje na ročištu održanom 12. veljače 2025. uvećan za dva započeta sata, jer je Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) propisano da odvjetnik ima pravo na 25 bodova za čekanje na raspravu i na izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl., a u konkretnom slučaju iz spisa ne proizlazi da se radilo o kašnjenju s raspravom, dok se naknada za izbivanje iz pisarnice ne odnosi na izbivanje iz pisarnice zbog zastupanja na ročištu za koje je naknada propisana Tbr. 9.

17. Tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku, pa nema pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 166. ZPP-a

18. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP- a i na temelju odredbi članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 28. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić