Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7191/2023

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KFŠ, kojeg brani Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“, br. 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20. i 143/21.), rješavajući o žalbi okrivljenog KFŠ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-11823/2022 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenog KFŠ te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni KFŠ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji prekršaj mu je na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 150,00 eura / 1.130,18 kuna.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura / 105,38 kuna.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnome da svoju odluku sud temelji na podacima NIS-a, a pri tome smatrajući da je, samom činjenicom da je podnesen prigovor protiv prekršajnog naloga učinjen jasnim da je okrivljenik upoznat s temeljem optuženja, odnosno, da samom tom činjenicom ne postoji povreda da se okrivljenik služi svojim jezikom. Međutim, obrana smatra da je postupanjem PU karlovačke, PP Duga Resa, a nastavno i postupanjem delegiranog suda, počinje bitna povreda odredaba prekršajnog postupka obzirom da je održana raspara odnosno postupak proveden bez sudjelovanja stranaka i sudionika u postupku protivno odredbama ovog Zakona, te okrivljeniku protivno njegovu zahtjevu istaknutom već u podnesenom prigovoru protiv prekršajnog naloga, uskraćeno da se tijekom postupanja kako nadležne PU karlovačke, tako i daljnje postupanjem suda, služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek rasprave. Naime, obrazloženje suda da su informacije dostupne na odgovarajućoj www. Platformi, dostupna informacija na hrvatskom i na engleskom jeziku nije od značaja, obzirom da nije utvrđeno zna li okrivljenik uopće engleski jezik. Ta se činjenica ne predmnijeva, već je treba utvrditi, pa se ovakav zaključak, da bi činjenicom da se neki podatak nalazi objavljen i na engleskom jeziku, pa time da su „svi“ pa tako i okrivljenik upoznati s protokolima postupanja te obvezama upoznati, nalazi diskriminatornom prema svim onim osobama koje ne poznaju engleski jezik. Naprotiv svakoj osobi, a poglavito državljanima članicama EU, zajamčeno je pravo da se prema njima postupa na njihovom materinjem jeziku, odnosno na njima razumljivom jeziku, no, iz stanja spisa PU karlovačke nije razvidno da bi se u postupanju prema okrivljeniku, koristio rumunjski jezi, odnosno, da bi se uređujući službenici uvjerili da isti pozna u govoru i pismu engleski jezik pa da se isti tom prilikom koristio, što više da bi se sve što se okrivljeniku stavlja na teret ovaj i razumio. Nije životno i to da se implicira da bi okrivljenik znao što mu se stavlja na teret činjenicom da je angažirao branitelja jer branitelj postupka u skladu s poukom o pravnom lijeku, koje je mandatno rješenje. Posebno žalitelj naglašava kako nije razvidno da bi bilo koji dokument bio preveden na rumunjski jezik, pa da bi na taj način bio upoznat s okolnostima što se istom stavlja na teret. Prema tome nema načina da sud zaključi da bi bilo čime bila otklonjena ova povreda odredbi prekršajnog postupka. Nadalje, žalitelj navodi da je prestankom pandemije prestala i primjena mjere iz članka 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. U takvim okolnostima osuđujuća presuda protiv okrivljenika predstavlja povredu Ustava RH, odnosno zabranu da se sudi za djelo koje ne postoji, Dakle, sud je u takvim situacijama dužan pravo tumačiti in favorem okrivljenika, a sukladno članku 3. stavku 2. Prekršajnog zakona. Slijedom, a kako je objavom o prestanku pandemije mjera iz članka 47. stavka 2. točke 8. Zakona o zaštiti pučanstva postala bespredmetna, dakle, ispo facto stavljena van snage pa time povreda koja više ne predstavlja deliktnu radnju, ovaj postupak čini bespredmetnim jer delikt više ne postoji.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.) i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da okrivljenik osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, budući je u postupku povrijeđeno pravo obrane, a što je utjecalo odnosno moglo utjecati na odluku o prekršaju.

7. Prije svega treba istaknuti da se prekršaj ocjenjuje prema propisu koji je bio na snazi u vrijeme njegova počinjenja (načelo zakonitosti i vremenskog važenja propisa – članak 3. Prekršajnog zakona). U vrijeme počinjenja inkriminiranog djela mjera iz članka 47. stavka 2. točke 8. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti bila je na snazi i obvezivala je okrivljenika na postupanje sukladno propisanim epidemiološkim mjerama. Naknadni prestanak pandemije i ukidanje epidemioloških mjera ne znači da je djelo prestalo biti prekršaj, niti samo po sebi dovodi do obustave započetih postupaka, osim ako bi došlo do izmjene zakona na način da predmetno ponašanje više nije propisano kao prekršaj, odnosno ako bi novi zakon bio blaži za počinitelja u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona. U konkretnom slučaju nije došlo do takve izmjene zakona, već je riječ o prestanku važenja mjera za ubuduće, zbog čega žalbeni navodi u tom dijelu nisu osnovani.

8. Pobijana presuda donesena je nakon glavne rasprave koja je održana 21. travnja 2023. bez nazočnosti okrivljenika, nakon što mu je poziv dostavljen putem oglasne ploče suda. Prethodni pozivi za rasprave zakazane za 28. veljače i 27. ožujka 2023. vraćeni su s napomenom „obaviješten nije podigao pošiljku“, nakon čega je sud primijenio odredbu članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona i izvršio dostavu putem oglasne ploče. Međutim, primjena navedene odredbe pretpostavlja da je okrivljenik bio uredno poučen o svojoj obvezi obavještavanja suda o promjeni adrese te o posljedicama propuštanja te obveze, kao i da iz okolnosti proizlazi da izbjegava primitak pismena.

9. U vezi s time, valja istaknuti da je člankom 234. stavkom 3. Prekršajnog zakona, rečenica druga, propisano da će ovlašteni tužitelj izdanim prekršajnim nalogom, odnosno obveznim prekršajnim nalogom upozoriti okrivljenika u smislu članka 109.a stavka 1. točaka 2. do 8. Prekršajnog zakona. To znači da prekršajni nalog, kao optužni akt s pravnim posljedicama, mora sadržavati i obveznu obavijest počinitelju prekršaja o pravima iz članka 109.a stavka 1. točaka 2. do 8. istog Zakona. U konkretnom slučaju iz spisa ne proizlazi da je okrivljenik bio poučen o pravima i obvezama iz članka 109.a Prekršajnog zakona na jeziku koji razumije, također ne proizlazi da je utvrđeno kako razumije hrvatski jezik niti da je izbjegavao primitak sudskih pismena. Stoga nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, a rasprava nije smjela biti održana bez osiguranja njegove stvarne mogućnosti sudjelovanja u postupku.

10. Žalitelj osnovano ističe da mu je povrijeđeno pravo da se služi svojim jezikom. Iz spisa proizlazi da je okrivljenik državljanin Republike Rumunjske te da je već u prigovoru protiv prekršajnog naloga istaknuo kako mu nije bio osiguran prevoditelj za rumunjski jezik. Okrivljenik tijekom postupka nije ispitan, tako da prvostupanjski sud nije utvrdio razumije li okrivljenik hrvatski jezik niti je proveo ikakvu provjeru njegovih jezičnih sposobnosti, a prekršajni nalog kao optužni akt nije mu preveden na jezik koji razumije. Pravo na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima zajamčeno je člankom 6. stavkom 3. točkama (a) i (e) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te razrađeno Direktivom 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima (dalje u tekstu: Direktiva), koja je implementirana u Prekršajni zakon izmjenama i dopuna objavljenim u „Narodnim novinama“, broj 110/15. Prema Direktivi u članku 2. Pravo na tumačenje, stavak 1. propisuje da države članice osiguravaju da se osumnjičenicima ili optuženicima koji ne govore ili ne razumiju jezik predmetnog kaznenog postupka bez odlaganja omogući tumačenje tijekom kaznenog postupka pred istražnim i pravosudnim tijelima, uključujući tijekom policijskih ispitivanja, svih sudskih rasprava i svih drugih potrebnih saslušanja, dok u članku 3. Pravo na prijevod bitnih dokumenata, stavak 1. propisuje da države članice osiguravaju da se osumnjičenicima ili optuženicima koji ne razumiju jezik predmetnog kaznenog postupka u razumnom roku osigura pisani prijevod svih dokumenata bitnih za osiguranje ostvarivanja njihova prava na obranu i jamstva pravičnosti postupka, a stavak 2. da u bitne dokumente ubrajaju se sve odluke o lišavanju slobode, svaki optužni prijedlog ili optužnica te sve presude.

11. Cilj Direktive je osigurati okrivljenicima pravo na tumačenje i prevođenje kako bi im se zajamčilo da učinkovito sudjeluju u kaznenim postupcima u svijetlu prava na pravično suđenje. Pravo na tumačenje i prevođenje za osobe koje ne govore ili ne razumiju jezik na kojem se vodi postupak smatra se pretpostavkom za djelotvornu obranu u kaznenim postupcima, a prekršajni postupak je u Konvencijskom smislu kazneni postupak (tzv. Engel mjerila). To pravo proteže se i na prethodni postupak znači i prije nego li je prekršajni postupak formalno započeo jer se područje primjene Direktive računa od trenutka stjecanja svojstva okrivljenika u materijalnom smislu (od trenutka kada su ih nadležna tijela upozorila da su osumnjičeni ili optuženi za prekršaj). U skladu s pravnim standardima izraženim u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava kako ne bi došlo do povrede prava na pravično suđenje okrivljeniku se mora osigurati predvođenje svega što je relevantno za njegovu obranu u konkretnom predmetu na jezik koji razumije, da se može učinkovito braniti, a suprotno postupanje ima za posljedicu da se postupak u cjelini smatra nepravičnim i povredom prava na pravično suđenje koje je zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

12. Prvostupanjski sud je smatrao da činjenica što je okrivljenik angažirao branitelja te što nije pristupio raspravi otklanja navodnu povredu. Takvo stajalište nije pravilno. Činjenica da je okrivljenik angažirao branitelja ne može nadomjestiti obvezu suda da mu osigura tumača i prijevod bitnih dokumenata. Nadalje, znanje jezika ne smije se presumirati, već ga je potrebno utvrditi kada postoji razumna sumnja, a takva sumnja ovdje proizlazi već iz navoda prigovora. Provođenjem rasprave bez prethodnog utvrđenja razumije li okrivljenik jezik postupka te bez osiguranja prijevoda optužnog akta, okrivljeniku je uskraćena stvarna mogućnost učinkovite obrane.

13. Opisanim postupanjem prvostupanjskog suda počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, jer je povrijeđeno pravo obrane, a ta je povreda mogla utjecati na zakonitost i pravilnost presude. Zbog utvrđene bitne povrede postupka ovaj Sud nije ispitivao ostale žalbene navode koji se odnose na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, primjenu materijalnog prava i odluku o sankciji.

14. Zbog navedenog trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika kao osnovanu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će okrivljeniku osigurati pisani prijevod optužnog akta na rumunjski jezik, uredno pozvati stranke na glavnu raspravu, pri čemu će poziv za okrivljenika biti preveden na rumunjski jezik, te će na raspravi osigurati nazočnost sudskog tumača za rumunjski jezik, a sve kako bi se osigurala učinkovita obrana tijekom prekršajnog postupka. Nakon što provede sve pravno relevantne dokaze, prvostupanjski sud će donijeti novu, na zakonu utemeljenu i valjano obrazloženu odluku.

15. S obzirom na izneseno, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić v.r.

Rješenje se Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.