REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Broj:Ppž-450/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda, predsjednika vijeća Nediljka Bobana, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆV, zbog prekršaja iz članka 52. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022)), kojeg brani Damir Vukmanović, odvjetnik u Bjelovaru, odlučujući o žalbi okrivljenika ĆV, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, od 5. prosinca 2024. godine, broj: Pp-677/2023-11, na sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e :

I) Odbija se žalba okrivljenika ĆV kao neosnovana, te se pobijana presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik ČV je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik ČV proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 3.470,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 52. stavka 3. i 4., zbog prekršaja iz članka 59. stavak 1. i 6., zbog prekršaja iz članka 32. stavak 1. i stavak 4., zbog prekršaja iz članka 49. stavak 2. i stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane (2.313,33 EUR-a), kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti. Uz novčanu kaznu okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 50,00 EUR-a.

Istom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe za prekršaj iz članka 54. stavak 1. i stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaj iz članka 16. točka 1. Zakona o prebivalištu.

2. Protiv navedene presude u okrivljujućem dijelu, pravodobno je podnio žalbu okrivljenik, iz svih zakonom propisanih osnova, obrazlažući da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda postupka jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, iz kojeg razloga se ne može ispitati u dijelu gdje se utvrđuje da je okrivljenik upravljao osobnim vozilom kritične zgode i počinio veći broj različitih prekršaja kvalificiranih kao produljeno djelo prekršaja, a za svako od utvrđenih djela „izrečena“ je posebna kazna, umjesto primjenom pravila o jedinstvenoj kazni, prema kojem je trebalo izreči jednu kaznu koja u svom zbroju ne može biti jednaka pojedinačno odmjerenim kaznama.

Nadalje ističe žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja jer da nije kriv za prekršaje za koji ga se tereti, budući nije bio zaustavljen po policiji, niti postoje materijalni dokazi o prekršajima za koje ga se tereti, pa je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o krivnji i sankcijama. Žali se i na odmjerene sankcije, jer da je osoba bez ikakvih prihoda i bez zvanja, brine o starim roditeljima, iz kojeg razloga mu je neophodna mogućnost upravljanja vozilom.

Predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno preinačiti je i osloboditi ga optužbe ili izreči blaže sankcije.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti povrede koje ističe žalitelj.

5. Imajući u vidu obranu okrivljenika, prvostupanjski je sud proveo relevantne personalne i materijalne dokaze, između ostalog saslušanjem svjedoka koji su imali neposredna saznanja o predmetnom događaju: IV, DV i HV, koji su vrlo detaljno činjenično ispitani te suglasno i detaljno iskazivali o provedenoj kontroli nad vozilom i okrivljenikom i čiji su iskazi od strane prvostupanjskog suda ocjenjeni vjerodostojnima, suglasnima i vrlo decidiranima.

Uz ocjenu navedenih personalnih dokaza i materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta, prvostupanjski je sud imao dovoljno osnove za donošenje odluke o krivnji i sankcijama koju je u svemu detaljno obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Za svaki od inkriminiranih prekršaja u realnom stjecaju, utvrđene su novčane kazne u okviru zakonom propisanih granica, te je primjenom odredbe članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna.

7. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o odmjeravanju kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio novčane kazne primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena ukupna novčana kazna primjerena je, kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da nije prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio valjanim razlozima i po mišljenju ovog Suda primjena iste je u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Stoga su neosnovani navodi žalbe okrivljenika u odnosu na izrečene sankcije.

8. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, te je visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

9. Zbog naprijed izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r.

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.