Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-399/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KH, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje: KZ/11) i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku (dalje u tekstu: ODO Sisak) KO-DO-169/2025 od 13. travnja 2025., na raspravi održanoj dana 28. siječnja 2026. godine u prisutnosti državnoodvjetničkog savjetnika ODO Sisak KHI, okrivljenog KH i žrtve CH, javno je istoga dana, objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Okrivljeni KH, zvani " K", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i J, rođene P, rođen **.**.1959. u [adresa], sa prijavljenim prebivalištem u [adresa], trenutno boravi na adresi u [adresa] (soba 214), državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, kemijski tehničar u mirovini, sa mjesečnim primanjima od 1.200,00 eura, vlasnik obiteljske kuće na adresi prijavljenog prebivališta, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, bez vojnog čina, sudionik Domovinskog rata, dragovoljac, nije odlikovan, drugi kazneni postupak se ne vodi,

k r i v  j e

što je :

1. u vremenskom razdoblju od 1. srpnja 2015. do 13. srpnja 2024. u [adresa], u obiteljskoj kući na adresi [adresa], protivno članku 10. točki 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), u nakani da ponizi i omalovaži svoju suprugu CH, učestalo se dovodio u alkoholizirano stanje te imenovanu vrijeđao pogrdnim riječima, govoreći joj da je „kurva“, „krđanka“, „neobrazovana“, „neškolovana“, „nepismena“, „luda“, „blesava“ i „zaostala“, pri čemu joj je govorio i „da ju jebe tata šepavi“, „da joj jebe mater“, „da bi bila u čizmama i gladna kruha da njega nema“ i „da će završiti na ulici i u golubinjaku“, a u više navrata tijekom navedenih verbalnih nasrtaja uzimao u ruke i kuhinjski nož, kada bi uz navedene pogrdne riječi imenovanoj govorio i da će ju „srediti i sriktati“ te da će ju „udaviti kao grlicu“, time da je prema svojoj supruzi u više navrata bio i fizički nasilan na način da ju je šamarao, udarao nogom u predjelu stražnjice, gurao po kući i udarao nogama za vrijeme dok se nalazila na podu, a što je sve kod imenovane izazvalo strah za njenu sigurnost i čime je povrijeđeno njeno dostojanstvo,

II/ dakle, grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

2.) dana 14. srpnja 2024. u popodnevnim satima u Sisku, u dvorišnoj zgradi na adresi [adresa], pod utjecajem alkohola, za vrijeme verbalne prepirke sa suprugom CH, u nakani da imenovanu ozlijedi, udario ju otvorenim dlanom u predjelu glave i gurnuo na štok od vrata, nakon čega ju je primio za ruke te ju koljenom u više navrata udario u predjelu prsnog koša, uslijed kojih udaraca je imenovana zadobila tjelesne ozljede u vidu dva krvna podljeva lijeve bočne strane prsnog koša,

III/ dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

IV/ čime je kaznenim djelom opisanim pod točkom 1.) počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), a kaznenim djelom opisanim pod točkom 2.) počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesna ozljeda, opisano po članku 117. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.,

V/ te se na temelju članka 179.a okrivljenom KH za kazneno djelo pod točkom 1/

u t v r đ u j e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (dvije) GODINE

VI/ te se na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 okrivljenom KH za kazneno djelo pod točkom 2/

u t v r đ u j e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE I 3 (tri) MJESECA

VII/ te se na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni KH

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (tri) GODINE

VIII/ Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvora počevši od 17. srpnja 2024. godine do 16. kolovoza 2024. godine.

IX / Na temelju članka 69. stavak 1. KZ/11 okrivljenom KH

i z r i č e  s e

SIGURNOSNA MJERA

obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 3 (tri) godine.

X/ Na temelju članka 69. stavak 2. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

XI/ Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 7. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to troškove postavljenog branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Vlade Kartelo u iznosu od 2.312,50 eura, potom troškove sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura i troškove dolaska vještaka Davora Mayera na raspravu radi obrane nalaza i mišljenja u iznosu od 258,44 eura, troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 762,49 eura te troškove dolaska vještaka Aleksandra Savić na raspravu radi obrane nalaza i mišljenja te 103,08 eura te paušalnu svotu sudu u iznosu od 100,00 eura, a sve u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO Sisak broj KO-DO-169/2025 od 13. travnja 2025. okrivljenom KH je stavljeno na teret počinjenje dva kaznena djela i to kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, koja je počinio u odnosu na žrtvu - suprugu CH.

2. U očitovanju na navode iz optužbe, okrivljeni je iskazao je da se ne smatra krivim niti za jedno od kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom, a svoju obranu je iznosio na kraju postupka.

3. Žrtva CH izričito upitana izjavila je da ne postavlja imovinskopravno zahtjev.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je na raspravi 28. siječnja 2026. dodatno ispitao žrtvu CH i svjedokinju JH, ispitao vještake dr. Davora Mayera i dr. Aleksandra Savića, te pročitao medicinsku dokumentaciju na ime žrtve CH od 16. srpnja 2024., Zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko- moslavačke, Policijske postaje Sisak, broj: 511-10-07-03-K-286/2024 od 16. srpnja 2024. sa pripadajućom fotodokumentacijom te reproducirao optički medij, pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera od 12. rujna 2024. o provedenom sudsko-medicinskom vještačenju ozljeda žrtve CH , Nalaz i mišljenje Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičku psihijatriju „Dr. Vlado Jukić“, sačinjeno po stalnom sudskom vještaku psihijatru doc. dr. sc. Aleksandru Saviću od 28. ožujka 2025. o provedenom psihijatrijskom vještačenju okr. KH, pročitao iskaze svjedoka ispitanih na dokaznom ročištu i to iskaz žrtve, JH i od 2. kolovoza 2024. i svjedokinje PH od 17. rujna 2024. Na kraju dokaznog postupka okrivljenik je iznio svoju obranu i odgovarao na pitanja suda i ODO Sisak, te je pročitan izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika.

5. Okrivljenik u svojoj obrani iskazao da nije nasilnik kako ga se opisuje u optužnici, radio je u Rafineriji 42 godine i tko bi ga držao u radnom odnosu kad bi bio takav alkoholičar kakvim ga se opisuje, a navodi da nije počinio ni 10 % ovog obiteljskog nasilja kako je žrtva navela u svom iskazu. Navodi da suprugu nije tukao, jest da je bilo svađa i to je sve što ima za reći.

5.1. Na upit ODO Sisak zašto bi žrtva kako je naveo sve ovo izmislila okrivljenik je rekao da ne zna, a ne zna ni zašto bi kćeri Ž i ŽH potvrdile iskaz svoje majke

- žrtve.

5.2. Na pitanje suca odgovara da je žrtva cijelo vrijeme bila nezaposlena odnosno radila kao domaćica i brinula se za kućanstvo, a zajedno su radili i poljoprivredu jer smo imali 5-6 jutara zemlje gdje su sijali žitarice, a držali svinje i piliće.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, kao i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu i u vezu s iskazom okrivljenika, sud je utvrdio da je okrivljeni KH počinio oba kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom, na način opisan u činjeničnom dijelu optužnice. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sadržaja iskaza svjedoka i žrtve čiji iskazi su pročitani, te su dodatno saslušani tijekom ovog postupka, sud iste iskaze nije prepisao u presudu već će u nastavku obrazloženja navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji sa obranom okrivljenika, iskazima vještaka, rezultatima vještačenja i drugim materijalnim dokazima.

7. Okrivljenik je prilikom očitovanja o optužnici izjavio da se ne osjeća krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Analizirajući obranu okrivljenika samu za sebe i u vezi s drugim provedenim dokazima, sud obranu okrivljenika nije prihvatio jer paušalno, neuvjerljivo i bez bilo kakvog argumenta ili isticanja opravdavajućih okolnosti i bez predlaganja relevantnih dokaza negira počinjenje istih djela. Na logičko pitanje predstavnika ODO Sisak zašto bi žrtva i njegove kćeri (ispitane svjedokinje koje potvrđuju iskaz žrtve) sve ovo izmislile, navodi samo da ne zna, pa pokušava naći izgovore u tome da je žrtva odgovarala na njegove uvrede.

8. Da je okrivljenik postupao na način opisan u optužnici proizlazi prvenstveno iz iskaza žrtve koja je ispitana na dokaznom ročištu vrlo detaljno i životno opisala kaznena djela koja je činio okrivljenik pa je u bitnome rekla da je okrivljenik teški alkoholičar, teški nasilnik te je verbalno i psihički maltretira već godinama počevši od sredine 2015. do sada. Često je vrijeđao žrtvu osobito kad je pod utjecajem alkohola govoreći joj da je krdžanka zato što je sa Banovine, psovao joj mater, da je jebe tata šepavi, da je njezin brat ratni profiter, da bi ona bila u čizmama i kruha gladna da njega nema, da je neobrazovana, neškolovana, a znao je žrtvu i šamarati pa se prisjetila događaja iz sredine 2015. kada se vratila kući sa operacije uha (bubnjića) pa je okrivljenik nju ošamario u predjelu uha tako da su njezine naušnice otpale sa uha i odletjele u zavjesu. Navela je kako je okrivljeni vršio psihičko zlostavljanje na način da što god ona kaže ili napravi, on njoj kontra, pa joj govori da je luda, glupa, zaostala, neškolovana, znao je razbijati vrata po kući u više navrata kada je bio ljut i slično. Navela je kako je i prije 2015 prijavljivala ovakvo nasilje policiji ali od tih prijava nije bilo koristi jer bi okrivljenik došao od policije kući prije nego ona i djeca, a nije ga mogla napustiti jer nije bila zaposlena i imala je troje djece o kojoj je brinula. Žrtva je u detalje opisala događaje kada bi je okrivljenik udarao nogom u stražnjicu, pa kada bi žrtva pala na pod nastavio bi je tući (cipelariti) nogama, pa da bi je često znao gurnuti tako da udari u zid, a ona je pritom znala zadobiti tjelesne ozljede. Okrivljenik je isto tako znao uzeti kuhinjski nož krenuti prema žrtvi govoreći da će ju srediti i sriktati, frće na nju jezikom i govori joj da je kurva i mnoge druge uvrede, a ona je od njegovog takvog višegodišnjeg postupanja dobila slom živaca negdje 2018., dijagnosticirana joj je depresija te pije terapiju. Žrtva opisuje da je okrivljenik dok je radio sav novac trošio na sebe, odnosno pio je i teško je davao novac obitelj, a nije dobivala novac od kćerki, bila bi gladna kruha što je okrivljenika tiče. Okrivljenik nije žrtvi davao novac, a kada ga je žrtva tražila dao bi joj 10 kuna pa se smijao. Plaću je znao potrošiti u dva dana, pio je, pa bi posuđivao novac okolo a ona i djeca jako teško živjeli i doslovno su bile gladne. Od drugih riječi prijetnje žrtva se prisjeća da bi okrivljenik znao govoriti joj da će završiti na ulici ili u golubinjaku, da nije ništa donijela u kuću i slično. Cijelo to vrijeme žrtva se osjećala nikako, kao krpa za pod, jadno, bijedno i živjela je u strahu. Međutim, prije 4-5 godina okrivljenik je dao žrtvi punomoć i od tada raspolaže novcem od kojeg održava kuću, hrani obitelj, međutim nasilje okrivljenika ni tada nije prestalo.

8.1. U odnosu na događaj od 14. srpnja 2024. žrtva je navela kako je okrivljenik bio par dana ranije alkoholiziran, a tada se obično zatvori u svoju sobu i samo silazi dolje jesti, a zna biti u sobi i po 10-12 dana. Međutim, toga dana žrtva je bila bolesna i bilo joj je dosta svega, pa kada je okrivljenik sišao rekla mu je da treba nešto napraviti (ne sjeća se točno što), ali on je nju poslao u materinu i rekao da ide jesti, pa kad mu je ona rekla da mu neće dati jesti jer ju psuje, okrivljenik je žrtvu počeo gurati i vikati da je to njegova kuća i da ide u pičku materinu, uzeo je juhu i otišao u dvorišnu zgradu a žrtva je za njim vikala pa je okrivljenik žrtvu ošamario, gurao rukama na štok vrata, stisnuo je i prebio joj rame, potom je primio žrtvu za ruku i svojom dugom rukom je „motao“ kontra ramenu prema natrag, a koljenom lupao po rebrima i bubrezima, a kada ga je uspjela odgurnuti okrivljenik je otišao. Žrtva je tek sutradan pokazala ozlijede i masnice kćeri ŽH, a kako joj je okrivljeni tada iščašio rame (rame joj je visjelo), na kćerino inzistiranje su pozvali policiju i hitnu. Žrtva je navela da nikome nije govorila o ovom dugogodišnjem zlostavljanju okrivljenika, osim što kćeri imaju saznanja o tome.

8.2. Dodatno ispitana na raspravi žrtva je navela da u cijelosti ostaje kod svega što je rekla u tom iskazu na dokaznom ročištu 2. kolovoza 2024. godine i sada kada je pročitan iskaz navela da je u potpunosti sve napisano odgovara onome što je tada rekla. Okrivljenik nije imao pitanja za žrtvu, a prigovarao je njezinom iskazu navodeći da 10 % ovoga nije točno. Sudac je na raspravi zapisao ponašanje okrivljenika, da želi postaviti pitanje žrtvi, pa na upit suda zašto nije postavljao pitanja kada je žrtva prvi put ispitana, a bio je prisutan dokaznom ročištu, odgovara da ne zna, nakon toga okrivljenik umjesto pitanja počinje sa optuživanjem žrtve da nije istina što govori i da je njezin stariji sin iz drugog braka bio prisutan, a sin je policajac pa kako da on nije odreagirao na to zlostavljanje. Sudac je utvrdio da se okrivljenik prilikom postavljanja pitanja žrtvi ponaša osorno i sa omalovažavanjem se obraća žrtvi dok je zavaljen u stolici i pokazuje rukom prema njoj što ostavlja dojam prezira i nepoštovanja. Žrtva se na ovako neumjesno pitanje okrivljenika očitovala da o ovom zlostavljanju nije nikome govorila pa ni svom sinu, a njezin sin je živio s njom međutim nije svjedočio ovom nasilju u periodu kada se ono događalo jer nije bio cijelo vrijeme s njima, a odselio je prije jedno 7-8 godina. Žrtva navodi da sinu nije htjela govoriti što se događa zbog sinovog posla i sve je šutke podnosila, ali više nije mogla izdržati jer okrivljenik nije prestajao konzumirati alkohol.

8.3. Na pitanje suca žrtva je iskazala da više ne živi sa okrivljenikom već živi sa kćeri ŽH, a da okrivljenik sada živi na drugoj adresi, povremeno zna doći do nje, uzdržava je na način da joj daje 500 eura za životne potrebe te ju pita treba li joj pomoći oko čega, a dolazi na adresu gdje je ona sa kćeri, zadrži se kratko pa ode, a zna se čuti i telefonski s njim, a sve se to promijenilo nakon što je okrivljenik izašao iz istražnog zatvora u ovom predmetu.

8.4. Sud analizirajući iskaz žrtve ne nalazi motiv da bi žrtva sve navedeno izmišljala ili lagala o opisanom ponašanju okrivljenika koji bez ikakvog argumenta tvrdi da 10% njenih navod nisu istina. Nije neobično ponašanje žrtve da šuti o zlostavljanju i ne želi pričati drugima o tome. Žrtva je godinama zlostavljanja i ponižavanja u skromnim životnim uvjetima, očito ekonomski ovisna o plaći okrivljenika držala sve za sebe i trpjela, pa je nakon događaja od 14. srpnja 2024. psihički i fizički shrvana, na nagovor kćeri odlučila sve prijaviti policiji.

9. Da je žrtva iskazivala istinito, potvrđuje u bitnome svojim iskazom kći ŽH ispitana kao svjedok na dokaznom ročištu, koja je osobno bila prisutna nekim trenucima zlostavljanja okrivljenika. Tako je svjedokinja navela da je okrivljenik od sredine 2015. gotovo svakodnevno verbalno i fizički nasrtao na žrtvu, a u ovo vrijeme je ona bila već dovoljno stara i mogla reagirati, pa je tijekom takvih njegovih nasrtaja znala stati između njih dvoje pa okrivljenik onda ne bi i mogao fizički nauditi žrtvi. Sjeća se da su se ona i žrtva zaključale u sobu da je okrivljenik znao provaljivati u sobu tako da razbije vrata, znao je žrtvu vrijeđati govoreći joj da će ju udaviti kao grlicu, znao je uzimati nož i s njim u ruci vikati da će nas srediti zapravo najviše je govorio majci da će nju srediti, jer se uvijek njoj obraća bez obzira iako je ona tu. Sve je to radio trijezan jer je zadnjih godina stariji pa nije motorički sposoban da bude toliko nasilan, međutim okrivljenik jest kronični alkoholičar. Okrivljenik žrtvi govori da je nepismena, da je jebo otac bez noge, da je krdžanka, da će spavati s golubovima, da će završiti na ulici, da će ju srediti, da se rodila u štali preko brda, da se ne zna potpisati, i takve uvrede joj govori svakodnevno. Što se tiče fizičkih ozljeda, i ranije je tijekom ovog razdoblja vidjela da žrtva ima masnice na rukama jer je njemu uobičajeno da joj zafrkne ruku, što je znao učiniti koji put i njoj. U tom razdoblju od 2015. na ovamo jedino je okrivljenik privređivao, međutim, ispočetka on nije davao plaću u kuću, već je plaću trošio za piće, a ona je od 2015. do 2019. studirala, međutim nije stanovala kod kuće jer je putovala na fakultet, a imala je stipendiju od koje se uzdržavala. Što se tiče događaja iz srpnja 2024., svjedokinja nije bila prisutna istome, ali sutradan kada je došla kući iz prve smjene, bilo je oko 18.30 h, okrivljenik je došao dolje iz svoje sobe u kuhinju, verbalno je psovao majku, govoreći da ne zna kuhati i svašta, te je otišao gore u sobu. Kada je on otišao žrtva je pokazala ruku, vidjela je da ju boli rame, masnice u predjelu nadlaktice i podlaktice te masnice u predjelu rebara, pa sam otišla gore za okrivljenikom, došla sam do njegove sobe i pitala ga da li je žrtvu opet tukao, a kako je žrtva bila iza nje, on je rekao da je ona prva krenula, pa je onda opet njoj vikao da to sve ona radi, da je za sve kriva, da je nepismenjača, te se nakon toga odlučila pozvati policiju.

9.1. Svjedokinja o događaj od 14. srpnja 2024. nije bila prisutna ali zna o njemu iz pričanja žrtve, te je iskazala identično kao žrtva o tom događaju, te je dodala da je vjerovala žrtvi jer je više puta bila nazočna kada je okrivljenik prijetio da će ju udaviti, da će ju srediti kada joj je prijetio nožem. Svjedokinja je opisala da se prijetnje okrivljenika nožem događaju tijekom njegovog verbalnog ispada kada okrivljenik uzme nož, krene prema žrtvi s oštricom noža okrenutom prema njoj, a žrtva zna sjediti za stolom i onda on krene prema njoj i drži taj nož, pa se onda zaustavi i ostavi nož. Dok tako drži nož psuje žrtvu i svašta joj govori. Okrivljenik zna razbijati stvari po kući, razbijao je vrata po kući, bacio je šlapu na svjedokinju i razbio staklena vrata u kući. Bila je prisutna kada je razbio tanjure ili bacao pribor po kući, te je to sve radio kada je bio ljut, a ove stvari je razbijao bacajući ih na zid. Tijekom tih verbalnih sukoba žrtva bi odgovarala okrivljeniku, ali u samoobrani. Vraćala bi mu zapravo one pogrdne riječi koje bi on prethodno njoj rekao, ali u blažoj verziji. Međutim, žrtva ne bi uzvraćala prijeteće riječi koje bi on njoj upućivao. Žrtva, a ni ona do ovog zadnjeg događaja nisu prijavljivali okrivljenikovo ponašanje policiji, s obzirom da je žrtva ranije prijavljivala njega pa je on onda dobivao prekršajne kazne zbog nasilja u obitelji, pa se moralo platiti, a novaca nisu imali, zbog čega je žrtva prestala prijavljivati okrivljenika.

9.2. Dodatno ispitana na raspravi svjedokinja je iskazala da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dala na dokaznom ročištu 2. kolovoza 2024. godine pred Županijskim sudom u Sisku, a nakon čitanja iskaza je navela da je točno sve što je tada rekla, te da pročitan iskaz odgovara onom što je govorila, a nadodala je da je okrivljenik od onda promijenio svoje ponašanje, financijski uzdržava majku, nije više incidentan i normalno se ponaša.

9.3. Sud ocjenjujući iskaz svjedokinje može zaključiti da je svjedokinja bila očevidac mnogih događaja koji se mogu okarakterizirati kao obiteljsko nasilje, a zbog bitne podudarnosti sa iskazom žrtve sud nema razloga ne vjerovati svjedokinji, koja još od djetinjstva (ali i u inkriminiranom razdoblju) svjedoči nasilju oca prema majci, te se i sama suprotstavljala takvom nasilju koje vrlo detaljno i životno opisuje.

10. Svjedokinja PH, starija kći okrivljenika i žrtve ispitana na dokaznom ročištu je u bitnome potvrdila iskaz žrtve, svoje majke i svjedokinje ŽH, svoje sestre jer nakon što je odselila iz obiteljske kuće krajem 2015. one su joj pričale što se događa u kući između oca i majke. Svjedokinja je navela da je izbivala iz kuće od 2012. obzirom nije mogla živjeti u takvim obiteljskim uvjetima i nije mogla svakodnevno slušati kako se okrivljenik ponaša prema žrtvi, pa je odlazila svojem dečku. Pamti još iz djetinjstva kako se okrivljenik opijao a onda bi se ponašao uvijek na isti način pa bi govorio žrtvi da je kurva, glupača, budala, da nema škole, da će hodati gola i bosa, bio je nasilan, verbalno agresivan i kada je trijezan, kad bi se napio ta agresija bi se još povećala, a znao je biti i fizički agresivan primjerice znao je razbijati vrata, a žrtva bi se sa njime svađala i prepirala. Zato je svjedokinja vjerovala pričanju sestre i majke jer je ranije osobno doživjela slične situacije sa ocem, a sud nema razloga ne vjerovati iskazu svjedokinje u tom dijelu osobito jer je iskazivala u skladu sa navodima žrtve i svjedokinje ŽH. Svjedokinja PH nije bila prisutna događaju od 14. srpnja 2024., a o njemu zna obzirom je sestra odmah nazvala i rekla o masnicama koje je vidjela na mami i poslala joj slike na mobitel, pa je vidjela velike masnice u predjelu lijevog bubrega, u predjelu nadlaktice i ramena, a mama nije mogla dignuti ruke skroz do glave već samo do prsa jer joj je okrivljenik zavijao ruku kad da ju je htio slomiti.

11. Od materijalnih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka sud je cijenio rezultate prevedenog sudskomedicinskog vještačenja dr. Mayera iz kojega jasno proizlazi da su kod žrtve nastala ozlijede – dva krvna podljeva lijeve bočne strane prsnog koša dvokratnim djelovanjem tupe mehaničke sila slabog intenziteta na lijevu stranu prsnog koša, nastala djelovanje tupo tvrdog sredstva uključujući udarce koljenom ili mehanizmom pritiska na prsni koš. Izgled ozljeda se uklapa u vrijeme odvijanja inkriminiranog događaja, a ozljede u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu koja se uklapa u opisanu dinamiku događaja pod točkom 2. optužnice. Vještak Mayer ispitan na raspravi je potvrdio navedene zaključke a odgovarajući prigovore i na pitanja okrivljenika je pojasnio da je moguće prihvatiti opis dinamike prema okrivljeniku, dakle da bi da bi okrivljenik „frkao ruku“ žrtvi, a da ne bi bilo udaraca u prsni koš koljenom, ali uz uvjet da u tom frkanju ruku i vrlo izglednom naguravanju između dvoje sudionika došlo i do natiskivanja lijevom bočnom stranom prsnog koša na neku prepreku, primjerice na već spomenuti okvir vrata. Tako je vještak objektivno sagledavajući ozljede žrtve logično povezao sa događajem od 14. srpnja 2024. i na taj način u podupro navode žrtve da je upravo okrivljenik izazvao te ozljede.

11.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrije dr. Aleksandra Savića proizlazi da je okrivljenik osoba iznadprosječne razine intelektualnog funkcioniranja sa znakovima organskog oštećenja kognitivnih funkcija koje mu se na osnovu prethodne medicinske dokumentacije, te podataka o obrascu konzumacije alkohola može postaviti dijagnoza ovisnosti o alkoholu i psiho organskog sindroma u okviru te ovisnosti. Prema dostupnim podacima nije se moglo zaključiti da bi u inkriminiranom razdoblju ispitanikove sposobnosti shvaćanja i značenja djela i upravljanje svojom voljom bile isključene ili bitno smanjene. S obzirom na odlučujući utjecaj ovisnosti o alkoholu te budući rizik koji bi proistjecao iz konzumacije alkohola vještak je preporučio izricanje mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Tijekom vještačenja je utvrđeno da je okrivljenik raspravno sposoban. Na pitanje okrivljenika vještak je odgovorio da kada je donosio svoj zaključak cijenio njegove ranije zdravstvene probleme odnosno moždani i srčani infarkt, ali da ta stanja nisu bila od utjecaja na njegovu procjenu obzirom je okrivljeniku još na liječenju 2011. godine na odjelu za alkoholizam u NPB Popovača uz dijagnozu ovisnosti o alkoholu navedena dijagnoza F10.7.2 koja označava organski psiho- sindrom u okviru konzumacije alkohola. Vještak je pojasnio da za postavljanje dijagnoze ovisnosti o alkoholu nije ključna svakodnevna konzumacija, pa postoje oblici poremećaja koji su karakterizirani dipsomatskim obrascem odnosno periodičkom konzumacijom većih količina alkohola. Ključna značajka je nemogućnost kontrole unosa alkohola jednom kada započne piti, te tjelesne psihičke i socijalne posljedice koje potom nastupaju. Sud je prihvatio stručnu ekspertizu vještaka koja je temeljena na medicinskoj dokumentaciji i vlastitom ispitivanju okrivljenika, te nema razloga sumnjati u točnost i istinitost njegovih zaključaka.

12. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja svih kaznenih djela bio ubrojiv, jer njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje, a iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljenik u vrijeme inkriminiranih događaja bio ubrojiv, a usred alkoholiziranosti i psihoorganskog sindroma njegove sposobnosti shvaćanja značaja djela i upravljanja voljom su mogle biti smanjene, ali ne bitno. Iz psihologijskog dijela vještačenja provođenjem testova ličnosti, proizlazi zaključak o osobnosti okrivljenika te da se radi o emocionalno labilnoj ličnosti, koja potiskuje i negira, izražene su osobine koje upućuju na narcisoidnost, potrebu za traženjem pretjerane pažnje i odobravanje, niži prag tolerancije na frustracije, latentnu agresivnost, projektivnost, nepovjerljivost, rigidnost, smanjenu kritičnost. Iz ovih utvrđenja slijedi zaključak suda da je okrivljenik u trenutku počinjenja svih terećenih kaznenih djela bio ubrojiv i postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje.

12.1. Okrivljenik je imao, odnosno morao je imati svijest o protupravnosti svojeg postupanja, tj. da čini kaznena djela jer je opće poznato da je nasrtaj i napad na tijelo i život druge osobe kažnjivo postupanje. U odnosu na djelo obiteljskog nasilja koje se svodi na psihičko maltretiranje žrtve, ali i fizičko zlostavljanje, okrivljenik je morao imati svijest da su njegove radnje po društvenom moralu, ali i po zakonu nedopuštene. Kao četvrti sastojak krivnje sud nije utvrdio postojanje ispričavajućih razloga kod okrivljenika.

13. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, a uvažavajući sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za okrivljenika, sud je na strani okrivljenika kao olakotnu okolnost u odnosu na oba kaznena djela cijenio njegovu raniju neosuđivanost za bilo kakva kaznena djela što proizlazi iz kaznene evidencije. Navode okrivljenika, žrtve i svjedokinje ŽH iz kojih proizlazi da je okrivljenik nakon što je izašao iz istražnog zatvora u ovom predmetu promijenio svoje ponašanje prema žrtvi, više nije agresivan i uzdržava je financijski, komunicira s njom, pita je li treba pomoć, čuju se telefonski, sud nije cijenio olakotnim. Naime, kako žrtva nema primanja okrivljenik je po zakonu, dakle po redovitom tijeku stvari, dužan uzdržavati žrtvu kao svoju suprugu, pa se takvo ponašanje ne može privilegirati okrivljeniku jer se od svakog supružnika očekuje jednako postupanje. Normaliziranje odnosa okrivljenika prema žrtvi nakon događaja od 14. srpnja 2024. kako je opisala žrtva i svjedokinja bi se moglo tumačiti olakotnim u smislu ponašanja nakon počinjenja kaznenih djela, međutim okrivljenik nije pokazao istinske znakove žaljenja i kajanja radi počinjenoga, misli da žrtva laže o tome što govori, a u svojem završnom govoru znakovito navodi da ako sud odluči ga kazniti kako predlaže ODO Sisak i presudi ga na zatvorsku kaznu da onda više nećemo tako, da će se razvesti od žrtve jer je on nju do sada uzdržavao i redovito se čuo sa njom, pa ako sud misli da je u redu njega poslati u zatvor sa njegovih 67 godina, onda će on prekinuti taj brak i sve to. Sud iz ovakvog navoda okrivljenika sud zaključuje da su svi znakovi obzira i pažnje prema žrtvi nakon počinjenja kaznenih djela učinjeni sa ciljem ishodovanja blaže kazne, a ne sa stvarnom željom za normalizacijom odnosa. Dakle, pobude kod okrivljenika što je nakon počinjenja djela promijenio svoje ponašanje prema žrtvi su učinjene isključivo iz koristoljublja.

14. Okrivljenik prilikom počinjenja oba kaznena djela postupao na okrutan i ponižavajući način prema žrtvi, misleći pritom i na sva postupanja koja nisu unesena u činjenični opis kaznenih djela tjelesne ozljede i obiteljskog nasilja, a utvrđena su poglavito iz iskaza žrtve. Sud smatra da opisano ponašanje okrivljenika ima sve elemente rodno utemeljenog nasilja nad ženama, koje je definirano odredbom članka 87. stavak 32. KZ/11 kao nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene. Ista odredba navodi da će sud takvo postupanje uzeti kao otegotnu okolnost ako u KZ/11 nije izričito propisano teže kažnjavanje. Opisana postupanja okrivljenika, jasno govore da za njega žrtva kao žena manje vrijedi i ima manje prava, te smatra da ga ona treba slušati, da je dužna pokoravati njegovoj volji u svemu, trpjeti njegovo ponašanje, dok on s druge strane može činiti kako mu se prohtje. Takvim radnjama okrivljenik kao muškarac, žrtvu kao ženu očito stavlja u lošiji položaj. Sud je utvrdio da je okrivljenik brojnim uvredama i ponižavanjima zapravo dehumanizirao žrtvu, odnosno prema žrtvi se ponašao kao prema objektu, što očito proizlazi iz njegovog poremećenog pogleda na žene i nepostojanje svijesti da su muškarci i žene jednaki pred zakonom što je jedna od temeljnih ustavnih vrednota Republike Hrvatske i vrijednost Europske Unije izražena u članku 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih pravima i temeljnih sloboda (Rim, 4. studeni 1950.) kao „zabrana diskriminacije“. Okrivljenik je svoju dominaciju nad žrtvom pokazivao iskorištavajući njezinu ekonomsku ovisnost o njegovoj plaći, obzirom je žrtva bila nezaposlena (domaćica) a kako je žrtva opisala da su ona i djeca doslovno znali biti gladni jer im okrivljenik nije htio dati dovoljno novaca za život, a znao je i zapiti cijelu plaću. Sud je otegotnim cijenio i posljedice koje je pretrpjela žrtva usred obiteljskog nasilja kako proizlazi iz njezinog iskaza kada je navela da je od njegovog takvog višegodišnjeg postupanja dobila slom živaca negdje 2018., dijagnosticirana joj je depresija te pije terapiju, da se cijelo to vrijeme osjećala nikako, kao krpa za pod, jadno, bijedno i živjela je u strahu. Sud je otegotnim cijenio i ponašanje okrivljenika tijekom rasprave a kako je utvrđeno na raspravnom zapisniku da se okrivljenik prilikom postavljanja pitanja žrtvi ponaša osorno i sa omalovažavanjem se obraća žrtvi dok je zavaljen u stolici i pokazuje rukom prema njoj što ostavlja dojam prezira i nepoštovanja.

15. Slijedom utvrđenih otegotnih i olakotnih okolnosti sud smatra opravdanom i primjerenom utvrđenu kaznu u trajanju od 2 godine zatvora za kazneno djelo obiteljskog nasilja opisano i kažnjivo po članku 179a. KZ/11 za koje je inače predviđena kazna od 1 do 3 godine zatvora, dok za kazneno djelo tjelesne ozljede počinjeno prema bliskoj osobi – supruzi opisano u članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11 smatra primjerenom utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca zatvora, uvažavajući da je raspon zakonom predviđene kazne od 1 do 3 godine zatvora.

15.1. Cijeneći ovako utvrđene kazne, na temelju ocjene okrivljenikove ličnosti, kako je ranije analizirana, sagledavajući težinu i značaj počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, sud je okrivljenika na temelju odredbe članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Sud smatra da će jedino bezuvjetna kazna zatvora u navedenom trajanju ispuniti cilj prevencije pa i retribucije obzirom na utvrđeni stupanj krivnje, a razmjerno zlu koje je okrivljenik nanio počinjenjem kaznenih djela. Sud smatra da će se jedino tako izrečenom sankcijom izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i utjecati na sve druge da ne čine ovakva kaznena djela, osobito jer je u pitanju sustavno nasilje prema supruzi, a obitelj je osnovna sastavnica i Ustavom zaštićena vrijednost hrvatskog društva. Valja spomenuti i skrivljene učinke kaznenog djela obiteljskog nasilja i to prema okrivljenikovoj djeci koja su svjedočila o gotovo svakodnevnom nasilničkom ponašanju oca prema majci, što se zasigurno negativno odrazilo na njihovo odrastanje i nanijelo im štetu u vidu ostvarenja njihovog ustavom zajamčenog prava iz članka 63. Ustava Republike Hrvatske (NN br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) prema kojemu država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život, te iz članaka 64. Ustava prema kojem su roditelji odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njihove osobnosti, a što okrivljenik očito nije činio, već je djecu izlagao sustavnom psihičkom nasilju, te financijski i emotivno zanemarivao. Osobito je razmatran trenutni velik porast obiteljskog nasilja na području cijele Republike Hrvatske, što je tema o kojoj sve češće govore i mediji, pa je velika odgovornost na sudovima da se adekvatnim kaznama suprotstave tom negativnom trendu i tako odvrate potencijalne počinitelje kaznenih djela usmjerenih prema obitelji.

15.2. Sud je okrivljeniku u kaznu zatvora na koju je osuđen na temelju odredbe članka 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. srpnja 2024. do 16. kolovoza 2024., a za koje vrijeme će se umanjiti jedinstvena kazna zatvora.

16. Na temelju odredbe članka 69. KZ/11 sud je izrekao okrivljeniku sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 3 godine, a koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora. Nužnost ove mjere sud temelji na rezultatima psihijatrijskog vještačenja kako je u ranijem dijelu presude detaljno obrazloženo obzirom je upravo ovisnost okrivljenika o alkoholu najrizičniji čimbenik u devijaciji njegovog ponašanja. Sud je trajanje mjere u njezinom maksimumu od 3 godine smatrao potrebitim uskladiti sa vremenom kojeg će okrivljenik provesti u zatvoru kako bi se postigao puni učinak iste mjere, ujedno cijeneći i stav okrivljenika koji očito negira svoj problem ovisnosti.

17. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 7. ZKP/08 okrivljenik obzirom je osuđen krivim je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to troškove postavljenog branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Vlade Kartela u iznosu od 2.312,50 eura, potom troškove sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura i troškove dolaska vještaka Davora Mayera na raspravu radi obrane nalaza i mišljenja u iznosu od 258,44 eura, troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 762,49 eura te troškove dolaska vještaka Aleksandra Savić na raspravu radi obrane nalaza i mišljenja te 103,08 eura te paušalnu svotu sudu u iznosu od 100,00 eura, a sve u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude. Okrivljenik ima primanja u vidu mirovine, vlasnik je kuće na adresi [adresa], gdje trenutno živi žrtva, te unatoč tome što je dužan uzdržavati žrtvu, okrivljenik će imati dovoljno sredstava za namirenje troškova koji su bili nužni za provođenje ovog postupka. Okrivljenik će sredstva moći objektivno uštediti od svoje mirovine obzirom za vrijeme boravka u zatvoru neće trošiti sredstva za vlastito uzdržavanje, pa će prihodima od mirovine koja bi inače utrošio za stanarinu i ostale životne potrebe moći platiti dosuđeni trošak. Sud je uvažavajući navedeno dodijelio okrivljeniku dulji rok plaćanja od 6 mjeseci, a ukoliko će dodijeljeni rok biti okrivljeniku nedovoljan za potpuno namirenje, isti rok je uvijek moguće produljiti po molbi okrivljenika.

U Sisku 28. siječnja 2026.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak na broj: KO-DO-169/2025

2. Okrivljeni KH

3. Branitelj odvjetnik Vlado Kartelo

4. Žrtva CH