REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1181/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LŽ iz [adresa] 7/4, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alan Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-224-02/22-01/8349, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 9. studenog 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-224-02/22-01/8349, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 9. studenog 2024., odbijen je tužiteljev zahtjev primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je tuženik odbijanje utemeljio gotovo isključivo na jednom skupu podataka (obrasci tijekom studija). Tužitelj ističe da je tuženik istodobno utvrdio da mu je otac L, majka Z, pa zaključuje da tužitelj nedvojbeno nije R. Za zapisnik prijave namjere braka navodi da ga nije osobno potpisao, već supruga (N). Tužitelj tvrdi da je to jedini izuzetak, dok se u svim drugim životnim okolnostima i kroz mnoge isprave izjašnjavao kao F, u skladu s odgojem i majčinom lozom. Sporno izjašnjavanje u mladosti objašnjava utjecajem okoline i društvenih normi te administrativnom formalnošću. Tuženik je, po tužitelju, propustio zatražiti pojašnjenje i zanemario ostale dokaze. Tužitelj osporava stav tuženika da izjašnjavanje mora biti jedino i isključivo, tvrdeći da takav zahtjev ne proizlazi iz čl. 16. st. 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji predviđa alternativne kriterije (ranije deklariranje u pravnom prometu, javne isprave, promicanje interesa, aktivno sudjelovanje u udrugama). Naglašava subjektivnost nacionalne pripadnosti i mogućnost da se ona objektivizira ponašanjem/dokazima kroz vrijeme. Poziva se na čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku i tvrdi da rješenje nema ozbiljne razloge o ocjeni dokaza, da je formalističko i selektivno (jedan dokaz tretiran kao presudan bez uvjerljivog obrazloženja zašto su ostali zanemareni). Poziva se na praksu Upravnog suda/Visokog upravnog suda i opsežnu ustavnosudsku praksu (obveza obrazlaganja, zabrana arbitrarnosti, načelo materijalne istine, slobodna ocjena dokaza bez samovolje, odbacivanje mehaničke primjene prava). Tuženikovo stajalište da članstvo samo po sebi ne dokazuje pripadnost hrvatskom narodu tužitelj smatra nedostatnim za odbijanje, već tvrdi da članstvo ipak ide u prilog promicanju interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, osobito u sredini gdje su I manjina. Ističe da tuženik nije cijenio širi kontekst veza s Republikom Hrvatskom i volju tužitelja, pozivajući se na standard stvarnih i učinkovitih veza iz Europske konvencije o državljanstvu (uz napomenu o neratifikaciji, ali tvrdi da relevantne odredbe nisu isključene). Tvrdi da arbitrarno tumačenje Zakona o hrvatskom državljanstvu predstavlja povredu prava na pravično suđenje/pravični postupak (poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava) i načela zakonitosti. Predlaže usvojiti tužbu i poništiti osporavano rješenje, podredno preinačiti rješenje i usvojiti zahtjev za primitak u državljanstvo, odnosno naložiti tuženiku donošenje novog rješenja u roku 15 dana kojim se utvrđuje stjecanje državljanstva te mu dosuditi trošak postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je rješenje doneseno jer je, nakon ocjene svih izvedenih dokaza, utvrđeno da tužitelj nije dokazao osobnu pripadnost hrvatskom narodu. Ukazuje da iz spisa proizlazi da je tužitelj u više prilika (tijekom studija i pri sklapanju braka), kad je imao mogućnost izjasniti se, navodio da je R, što tuženik tumači kao dokaz da se u pravnom prometu nije deklarirao kao pripadnik hrvatskog naroda. Objašnjenje o utjecaju okoline i brzini popunjavanja obrazaca tuženik smatra irelevantnim, jer je tužitelj bio punoljetan i mogao je slobodno izraziti volju. Navod da zapisnik o prijavi braka nije potpisao tužitelj tuženik odbacuje kao neistinit, jer smatra da je iz isprave vidljivo da ju je tužitelj potpisao. Ako se nije slagao s podacima, mogao je tražiti ispravak, a time što nije, tuženik zaključuje da je prihvatio deklariranje kao pripadnik drugog naroda. Tuženik navodi da je irelevantno tvrditi da tužitelj nije R zbog roditeljskog podrijetla, već je odlučno kako se tužitelj deklarirao. Upis hrvatske narodnosti u izvatku iz 2022. tuženik ne smatra odlučnim, jer navodi da se tužitelj dulje razdoblje prije toga izjašnjavao kao pripadnik drugog naroda te zaključuje da je isprava pribavljena radi stjecanja državljanstva po olakšanim uvjetima, a ne kao vjerodostojan izraz identiteta. Smatra da potvrda članstva ne dokazuje pripadnost hrvatskom narodu, već dokazuje samo članstvo, a članovi mogu biti i drugih narodnosti. Tuženik osporava tvrdnju da se tužitelj uvijek izjašnjavao E, te ističe da se od osoba koje traže državljanstvo po toj osnovi očekuje da pripadnost jasno i dosljedno izražavaju. Smatra da tužitelj prilagođava izjašnjavanje pravnom interesu. Navodi da praksa Ustavnog suda i Visokog upravnog suda potvrđuje potrebu da pripadnost hrvatskom narodu bude jasno izražena tijekom života, te da je tuženik proveo postupak i ocijenio sve relevantne dokaze. Predlaže da sud odbije tužbu temeljem razloga iz osporenog rješenja te navoda i dokaza iz spisa i odgovora na tužbu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 27. siječnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika.

4.1. Sud je raspravi saslušao tužitelja. U iskazu tužitelj u bitnom navodi da je rođen u [adresa], gdje živi od rođenja. Oženjen je od 2014. godine te živi u zajedničkom kućanstvu sa suprugom i četvero djece. Troje djece pohađa osnovnu školu, a jedno vrtić. Od 2015. godine vlasnik je trgovačkog društva koje se bavi IT inženjeringom i prodajom IT opreme. U odnosu na nacionalno izjašnjavanje tijekom studija, tužitelj je naveo da se u pojedinim ispravama izjašnjavao kao R, [adresa] ili je ostavljao rubriku nacionalnosti nepopunjenu zbog tadašnjih društvenih okolnosti, savjeta roditelja i uvjerenja da bi takvo izjašnjavanje povećalo njegove izglede za upis i napredovanje na fakultetu, s obzirom na okruženje u kojem nije bilo hrvatskih studenata. Naveo je da mu u tom razdoblju nacionalna pripadnost nije bila bitna, dok danas smatra da jest. U pogledu članstva u Hrvatskom kulturnom društvu „Napredak“, tužitelj je izjavio da nije osobno aktivno sudjelovao u radu udruge, već se učlanio zbog sina koji je trenirao nogomet u NK Napredak SAŠK u razdoblju 2022./2023. godine, ali je treniranje prekinuo zbog ozljede. U odnosu na predočenu prijavu za zaključenje braka, tužitelj je potvrdio da je njegov potpis na prijavi. Tužitelj je opisao ratno razdoblje u [adresa] (1992.–1995.), navodeći da je njegova obitelj ostala živjeti u naselju u kojem su nakon rata imali određene probleme i prijetnje, te da u njegovoj obitelji nema pripadnika bošnjačke narodnosti. Naveo je da se nije izjašnjavao kao L jer je rodbina s očeve strane iselila, dok je odrastao pretežno uz majčinu obitelj hrvatske narodnosti. U pogledu djece, tužitelj je naveo da su rođena u [adresa], da se prilikom upisa u školu izjašnjavaju kao I te da je supruga s time suglasna, da djeca pohađaju državnu osnovnu školu, a u vezi s izjašnjavanjem prilikom rođenja djece, naveo je da se ne sjeća pojedinosti jer je prijave popunjavala supruga. Na pitanje o primjerenosti različitog nacionalnog izjašnjavanja, tužitelj je naveo da to ne smatra prikladnim te da su ranija izjašnjavanja kao R bila posljedica loših okolnosti, dok se danas, kao zrelija osoba i radi budućnosti djece, jasno opredijelio za izjašnjavanje kao F.

4.2. Sud je iskaz tužitelja cijenio u povezanosti s ostalim dokazima u spisu. Sud prihvaća vjerodostojnim tužiteljevo priznanje da je njegov potpis na prijavi za zaključenje braka, kao i navod da u HKD „Napredak“ nije osobno aktivno sudjelovao, već se učlanio zbog uključenosti djeteta u sportske aktivnosti. U pogledu objašnjenja razloga ranijeg različitog nacionalnog izjašnjavanja (utjecaj okoline, savjeti roditelja i procjena da bi to povećalo izglede za upis i napredovanje na studiju), Sud navedeno cijeni kao tužiteljevo subjektivno objašnjenje okolnosti u kojima su ta izjašnjavanja dana, ali naglašava da takvo objašnjenje ne može zamijeniti niti nadomjestiti dokaz ranijeg deklariranja pripadnosti hrvatskom narodu u pravnom prometu u smislu članka 16. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Sud pritom uočava da tužitelj različito opisuje razloge svojih ranijih izjašnjavanja (navodeći s jedne strane nebitnost nacionalne pripadnosti u relevantnom razdoblju, a s druge strane svjesnu prilagodbu radi povećanja izgleda za upis i uspjeh), što dodatno umanjuje uvjerljivost naknadnog izjašnjavanja i ne otklanja razumnu sumnju u smislu navedene zakonske odredbe.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj, državljanin Bosne i Hercegovine, podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Sarajevu, pozivom na članak 16. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kao pripadnik hrvatskog naroda;

- da je tužitelj uz zahtjev dostavio, među ostalim: izvadak iz matične knjige rođenih izdan **.**.2022., u kojem je u rubrici nacionalnost za tužitelja upisana hrvatska narodnost; potvrdu o članstvu u HKD „Napredak“; domovnice majčinih sestara i majčin krsni list; razne upisne i prijavne listove fakulteta;

- da iz tužiteljeve izjave i iz priložene tužiteljeve prijave rođenja proizlazi da je otac tužitelja srpske narodnosti, a majka tužitelja hrvatske narodnosti;

- da se tijekom studiranja na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu tužitelj u pojedinim javnim ispravama izjašnjavao kao R, u nekim ispravama kao „BiH“, dok u pojedinim slučajevima rubrika nacionalne pripadnosti nije popunjena;

- da je prilikom prijave namjere sklapanja braka, u zapisniku za tužitelja upisan podatak R;

- da je tužitelj u izjavi danoj na zapisnik naveo da se tijekom studiranja izjašnjavao kao R ili BiH, odnosno da je rubriku nacionalnosti ostavljao nepopunjenu jer mu tada nacionalna pripadnost nije bila bitna, da je podatak R u zapisniku o prijavi braka upisan od strane supruge, da je naknadno zatražio upis hrvatske nacionalne pripadnosti u matici rođenih te je odnedavno član Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“.

7. Tuženik je utvrdio nedosljednost u tužiteljevu nacionalnom izjašnjavanju jer je utvrđeno da se tužitelj kroz dulje razdoblje, osobito tijekom studiranja i prilikom sklapanja braka, nije izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda, već kao „ R“, „ K“ ili je nacionalna pripadnost bila neiskazana. Takvo izjašnjavanje ocijenjeno je kontradiktornim tvrdnji o pripadnosti hrvatskom narodu.

7.1. Izvadak iz matične knjige rođenih izdan neposredno prije podnošenja zahtjeva, u kojem je upisana hrvatska narodnost, nije prihvaćen kao vjerodostojan dokaz, budući da je podatak o narodnosti naknadno upisan, a prema izjavi same stranke, upis izvršen radi pribavljanja dokaza za postupak stjecanja državljanstva. Slijedom toga, navedena isprava ocijenjena je kao dokaz pribavljen u svrhu ostvarivanja prava, a ne kao potvrda ranije i stvarne pripadnosti hrvatskom narodu.

7.2. Iako je tužitelj dostavio potvrdu o članstvu u hrvatskoj kulturnoj udruzi, ocijenjeno je da samo članstvo nije dostatan dokaz nacionalne pripadnosti, jer je općepoznato da članovi takvih udruga mogu biti i pripadnici drugih naroda.

7.3. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u međusobnoj povezanosti utvrđeno je da tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu, kao temeljnu pretpostavku za stjecanje hrvatskog državljanstva po članku 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21.).

8. Neosnovani su tužbeni navodi da osporeno rješenje ne sadrži razloge odlučne za donošenje odluke, odnosno da je doneseno protivno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.). Iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno je koji su dokazi izvedeni, koje je činjenice tuženik smatrao odlučnima, zbog kojih razloga pojedinim dokazima (osobito kasnijem izjašnjavanju i članstvu u udruzi) nije dao odlučnu dokaznu snagu te na temelju kojih zakonskih odredbi je upravna stvar riješena. Sud ističe da obveza obrazlaganja ne podrazumijeva obvezu iscrpnog očitovanja o svakom argumentu, već davanje razumnih i provjerljivih razloga koji omogućuju sudsku kontrolu zakonitosti odluke, što je u konkretnom slučaju ostvareno.

9. Sud ne nalazi osnovanim tvrdnje tužitelja da je osporeno rješenje rezultat arbitrarnog ili samovoljnog postupanja tuženika, niti da bi u postupku bila povrijeđena ustavna ili konvencijska jamstva pravičnog postupka. Tuženik je odluku temeljio na zakonski propisanim kriterijima iz članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Primjena navedenih kriterija, iako restriktivna, ne predstavlja mehaničku primjenu prava, već zakonitu primjenu privilegirane zakonske osnove.

10. Sud prihvaća da u upravnom postupku vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza, no ističe da to načelo ne znači da svi dokazi moraju imati jednaku dokaznu snagu, već da ih je potrebno cijeniti u njihovoj međusobnoj povezanosti i u kontekstu zakonske svrhe. U konkretnom slučaju tuženik je opravdano dao veću dokaznu važnost ranijim i višekratnim izjašnjavanjima u pravnom prometu, nego naknadnim izjavama i dokazima pribavljenima neposredno prije podnošenja zahtjeva, budući da takav pristup proizlazi iz članka 16. Zakona. Stoga se ne može prihvatiti navod da je tuženik ograničio dokazivanje samo na jednu ispravu, niti da je povrijedio načelo materijalne istine.

11. Prema članku 16. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa] može steći hrvatsko državljanstvo, ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona. Člankom 16. stavkom 2. Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu (stavak 3.).

12. Odredba članka 16. stavka 1. Zakona omogućuje stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima za pripadnike hrvatskog naroda, dok stavak 2. istog članka propisuje objektivne elemente koje taj subjektivni osjećaj pripadnosti potvrđuju.

12.1. Na temelju članka 16. Zakona, hrvatsko državljanstvo mogu steći samo osobe koje, među ostalim, dokažu da su pripadnici hrvatskog naroda.

12.2. Je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda, utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod tim se smatra kontinuirano i neproturječno osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje u javnim ispravama jedan je od oblika takvog deklariranja u pravnom prometu (tako Visoki upravni sud, presuda Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.). Pojam „ranije“ podrazumijeva izražavanje nacionalne pripadnosti prije razdoblja koje neposredno prethodi podnošenju zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva.

12.3. Također, pripadnost hrvatskom narodu može se dokazivati i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje. Pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu (također Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.). Dakle, nije svako članstvo i aktivno sudjelovanje u hrvatskoj udruzi dokaz pripadnosti hrvatskom narodu. Drugim riječima pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti teleološki, tj. u funkciji utvrđivanja pripadnosti hrvatskom narodu. Angažman može biti relevantan ako po svom sadržaju i kontekstu nedvojbeno potvrđuje nacionalnu pripadnost, što je predmet konkretne ocjene u svakom pojedinom slučaju.

12.4. Prilikom ocjene ispunjenja uvjeta iz članka 16. Zakona, osim ranijeg nacionalnog izjašnjavanja, treba uzeti u obzir i etničko podrijetlo podnositelja zahtjeva. Zbog toga je uz osobno izjašnjavanje pripadnikom hrvatskog naroda u pravnom prometu kroz određeno vremensko razdoblje, a ne samo u trenutku podnošenja zahtjeva, od značaja dokazati i pripadnost hrvatskom narodu podrijetlom (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-43/23-3 od 15. veljače 2023.). Relevantnost etničke pripadnosti roditelja podnositelja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu potvrđuje zakonodavac Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 102/19.) kojim je u članku 16. Zakona dodan stavak 3., prema kojem iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.

12.5. Uvjerenje javnopravnog tijela o pripadnosti hrvatskom narodu mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu istinitost (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.). Kriterij „isključivanja svake sumnje“ postoji kako bi se spriječilo stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima na temelju nevjerodostojnog ili oportunog nacionalnog izjašnjavanja. Sud pritom naglašava da pravo na slobodno nacionalno izjašnjavanje uključuje i pravo osobe da tijekom života mijenja svoje nacionalno izjašnjavanje. Međutim, u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva po privilegiranoj osnovi iz članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu ne ocjenjuje se dopuštenost takve promjene, već se ispituje postoji li na temelju ukupne dokazne građe dovoljno uporišta za zaključak koji isključuje razumnu sumnju u osobnu pripadnost hrvatskom narodu u smislu te zakonske odredbe. Postojanje višekratnih i vremenski razdvojenih proturječnih izjašnjavanja nacionalne pripadnosti u pravnom prometu u pravilu bitno otežava mogućnost formiranja takvog uvjerenja, osobito kada se kasnije izjašnjavanje pripadnikom hrvatskog naroda pojavljuje neposredno prije podnošenja zahtjeva i u kontekstu ostvarivanja povlaštenog prava, a nije potkrijepljeno objektivnim dokazima koji bi takvu promjenu nedvojbeno potvrdili.

13. Primjenjujući navedena pravna shvaćanja u okolnostima konkretnog slučaja ovaj Sud prihvaća obrazloženje tuženika koji je naveo uvjerljive i logične razloge za svoje uvjerenje da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

14. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnio temeljem članka 16. stavka 1. Zakona. Nesporno je da je majka tužitelja hrvatske narodnosti, dok je otac srpske narodnosti, zbog čega u konkretnom slučaju nije ispunjena iznimka iz članka 16. stavka 3. Zakona. Utvrđeno je da se tužitelj tijekom studiranja na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, u više navrata i kroz dulje razdoblje, kao i prilikom sklapanja braka, u javnim ispravama i službenim evidencijama izjašnjavao kao pripadnik bošnjačkog naroda. Tužitelj je hrvatsku narodnost upisao u maticu rođenih tek 2022. godine, odnosno neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva (8. prosinca 2022.), te je priložio potvrdu o članstvu u Hrvatskom kulturnom društvu „Napredak“.

15. Tužbeni navod da tužitelj nije osobno potpisao prijavu za zaključenje braka nije potvrđen, budući da je tužitelj na raspravi priznao da se na predočenoj prijavi nalazi njegov potpis.

16. Sud nije mogao prihvatiti kao odlučne razloge tužiteljeve navode da su ranija izjašnjavanja bila rezultat utjecaja okoline, mladosti ili roditelja. Naime, u vrijeme navedenih izjašnjavanja tužitelj je bio punoljetna osoba koja je imala mogućnost slobodno i samostalno izraziti svoju nacionalnu pripadnost u pravnom prometu. Sud pritom napominje da navedeno objašnjenje može predstavljati razloge zbog kojih se tužitelj tako izjašnjavao, ali ne mijenja odlučnu činjenicu da su ta izjašnjavanja višekratno dana u pravnom prometu te da, bez dodatnih objektivnih dokaza, ne otklanjaju razumnu sumnju u smislu članka 16. stavka 2. Zakona.

17. Činjenica da se tužitelj naknadno, u razdoblju neposredno prije podnošenja zahtjeva, izjasnio kao F, ne može imati odlučujuću težinu u smislu pojma „ranije deklariranje“ iz članka 16. stavka 2. Zakona.

18. Sama okolnost da je tužitelj član hrvatske kulturne udruge, pri čemu tužitelj ne navodi konkretne aktivnosti u toj udruzi, ne predstavlja dostatan dokaz pripadnosti hrvatskom narodu, jer pojam „aktivnog sudjelovanja“ treba tumačiti teleološki, u funkciji utvrđivanja nacionalne pripadnosti, a samo članstvo ili ograničena aktivnost ne potvrđuju takvu pripadnost. Tužitelj je na raspravi izjavio da u HKD „Napredak“ nije osobno aktivno sudjelovao, već se učlanio zbog sportskih aktivnosti djeteta, što ne predstavlja „aktivno sudjelovanje“ u smislu članka 16. stavka 2. Zakona.

19. Sud prihvaća da je etničko podrijetlo tužitelja po majci relevantna okolnost, no ista sama po sebi nije dovoljna za dokazivanje osobne pripadnosti hrvatskom narodu u smislu članka 16. Zakona, osobito u situaciji postojanja višegodišnjih proturječnih nacionalnih izjašnjavanja.

20. U konkretnom slučaju tužitelj nije pružio dokaze koji bi promjenu nacionalnog izjašnjavanja u smislu članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu učinili vjerodostojnom u mjeri koja bi isključivala razumnu sumnju. Naknadni upis hrvatske narodnosti u maticu rođenih te članstvo u hrvatskoj kulturnoj udruzi, sagledani u ukupnosti dokaznog materijala, nisu dostatni za neutralizaciju ranijih, višekratnih i vremenski duljih proturječnih izjašnjavanja u pravnom prometu. Stoga sumnja u stabilnost i trajnost tužiteljeva nacionalnog izjašnjavanja relevantnog za primjenu članka 16. Zakona nije otklonjena, zbog čega u ovom slučaju nije moguće formirati uvjerenje koje bi isključivalo svaku razumnu sumnju u pripadnost hrvatskom narodu kao pretpostavku za stjecanje hrvatskog državljanstva po privilegiranoj osnovi.

21. Polazeći od cjelokupnog dokaznog materijala, Sud nalazi da tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu, što je temeljna pretpostavka za stjecanje hrvatskog državljanstva po povlaštenoj osnovi iz članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Postojanje ranijih i ponovljenih izjašnjavanja kao pripadnika drugog naroda, koja vremenski prethode podnošenju zahtjeva, onemogućuje formiranje uvjerenja koje bi isključivalo svaku razumnu sumnju u pripadnost hrvatskom narodu.

22. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da tužitelj ne ispunjava materijalnopravne pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

23. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

24. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

25. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Alan Stjepko Sorić – elektroničkim putem

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa] Zagreb, Ul. grada Vukovara 33

3. U spis