REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

Posl. broj: Povrv-294/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu Jadranku Basiću, u pravnoj stvari tužitelja O.K. STIPE d.o.o. za eksploataciju i obradu kamena, OIB: 94536295022, iz [adresa], kojeg zastupa direktor SA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a on po punomoćniku mr.sc. Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika UA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Antonia Varkaš, odvjetnici u Splitu, Smiljanićeva ulica 2, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja mr.sc. Deana Rahana, odvjetnika u Supetru i punomoćnika tuženika Antonie Varkaš, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-205/2021 od 22. rujna 2021. donesen po javnom bilježniku Dinki Martinoviću iz Supetra, koji glasi:

„Nalaže se ovršeniku UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja namiri tražbinu ovrhovoditelja O.K. STIPE d.o.o. [adresa], OIB: OIB: 94536295022, u iznosu od 16.674,40 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 1. travnja 2020. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje do godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate, te mu nadoknaditi trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 166,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja o ovrsi 22. rujna 2021. pa do isplate, i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 7.431,05 EUR.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.750,00 EUR na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak započet je prijedlogom za ovrhu povodom kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi.

2. Nakon što je tuženik uložio prigovor, rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u svom prigovoru navodi da u cijelosti osporava račun tužitelja broj 3/1/1 od 27. ožujka 2020. kao vjerodostojnu ispravu, a na temelju kojeg da tužitelj zasniva svoju tražbinu. Tuženik navodi da nema dugovanja prema ovrhovoditelju, a posebno ne u iznosu od 125.633,33 kn, da utuženom računu ne prileži nijedna isprava iz koje bi prolazio osnov novčanog potraživanja tužitelja. Tuženik dalje navodi da na samom računu stoji „za kamen isporučen 2016. god…“, pa da je očito da se iznos koji je iskazan na spornom računu odnosi na uslugu koja je obavljena još 2016., te da je tužitelj dužan odmah nakon što je roba isporučena i usluga obavljena ispostaviti račun ovršeniku. Tuženik navodi da tužitelj ne umanjuje za iznos od 105.703,00 kn, koji iznos da mu je tuženik uplatio 30. studenoga 2015. na njegov poslovni račun i to upravo na ime predujma za izradu kamena, kao i za iznos od 10.696,00 kn koji da mu je plaćen u gotovini 13. srpnja 2016. Tuženik navodi da je kamen i dostavu istoga u cijelosti platio tužitelju, a pored navedenog da tuženik osporava i predmetni račun u dijelu iskazanih površina - isporučenog kamena u 2016. pa tako i u iskazanim jediničnim cijenama, kao i činjenici da određene stavke iz računa nisu niti naručene, ili se od istih povremeno i prije izrade odustalo, pa ih tužitelj nije ovlašten ni obračunati.

4. Tuženik u svom podnesku od 24. 10. 2022. u bitnome navodi da iščitavajući Ugovor o izvođenju građevinskih radova, nedvojbeno se zaključuje kako se rokovi od strane izvođača uopće nisu poštovali, te da objekt ni danas nije do kraja završen, da između ugovornih strana nikada nije potpisan primopredajni zapisnik ovjeren od strane Nadzornog inženjera, da je u Ugovoru o izvođenju građevinskih radova u članku 7. sumiran opis ugovorenih radova, međutim da je tužitelj kao izvođač bio oslobođen od ugradnje kamena još u ožujku 2017.

5. Tuženik kada analizira svaku obračunatu stavku iz utuženog računa navodi da je stavka 1., 2. i 3. u cijelosti plaćena tužitelju, dok da je stavka 4. kamene poklopnice 50 x 50 i stavka 5. kamene ploče 100 x 25 nisu ugrađene u objektu, niti se tužitelju dao nalog za njihovom izradom, dok da se u odnosu na stavku 6. jasno da iščitati kako je cijena ljepila-bila fiksno ugovorena u iznosu od 10.000,00 kn, a ne kako to tužitelj iskazuje na spornom računu iznos od 15.000,00 kn, s tim da je nelogično i neživotno da od početka radova tuženik nije isplatio tužitelju za ljepilo nijednu kunu, da je tuženik bio primoran sam kupovati ljepilo i dostavljati ga na gradilište. Tuženik ističe prigovor zastare budući na računu piše da je kamen isporučen 2016., te navodi da tužitelj nije završio svoje radove u roku od 90 dana.

6. Tuženik u svom podnesku od 10. veljače 2023. ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine, po osnovi ugovorne kazne iz članka 16. Ugovora o izvođenju građevinskih radova od dana 31.12.2015. i to u iznosu od 56.004,15 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 1. kolovoza 2019.

7. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao: utuženi račun broj 3/1/1 od 27.03.2020. (list 6 spisa), e-mail tužitelja tuženiku od 29. kolovoza 2019. (list 7 spisa), e-mail tužitelja tuženiku od 13. rujna 2019. (list 37-40 spisa), Ugovor o izvođenju građevinskih radova od 31.12.2015. (list 41-54 spisa), iskaz svjedoka PA (list 73 spisa), iskaz svjedoka ŽA (list 74 spisa), iskaz svjedoka ŽA (list 74 spisa), iskaz zz tužitelja (list 76 -77 spisa), iskaz tuženika (list 77 spisa), iskaz svjedoka JA (list 90 spisa), iskaz svjedoka CA (list 92 spisa).

8. Sud neće uzimati u obzir dokaze koji su dostavljeni u sudski spis nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno članku 299. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) budući se radi o ispravama i dokumentaciji koja datira daleko prije, pa ih je tužitelj svojom krivnjom propustio dostaviti do zaključenja prethodnog postupka dana 16. veljače 2023.

9. Iz iskaza svjedokinje PA proizlazi da je bila koordinator predmetnog posla, da je bila angažirana od strane tuženika u ovom predmetu, dalje navodi da nije bila prisutna prilikom ugovaranja predmetnog posla, da se u konačnosti tužitelj obvezao isporučiti kamen a ne istoga i ugraditi, dalje navodi da se kamen isporučivao sukcesivno i da se to sve odvijalo u ljeto 2016. najkasnije 2017. godine, dalje navodi da je tuženik podmirio sve račune koji su mu bili isporučeni pa tako i viškove radova koje je zaračunao tužitelj u odnosu na stavku 4. i 5. utuženog računa navodi da može reći da nisu ugrađene kamene poklopnice budući je na krovu bila betonska ploča i folija, bijela izolacijska folija od 4mm te da je fasada u cijelosti odrađena, da joj nije poznato da je tuženik isticao prigovor potraživanja ugovorne kazne, da je JA plaćao tuženik, da je on koordinirao postavljanje cijelog kamena, da je tužitelj u početku isporučio jednu paletu, da se kasnije ljepilo kupovalo u dućanima neovisno od tužitelja.

10. Iz iskaza svjedoka ŽA proizlazi da ga je angažirao tuženik za projektiranje zgrade na šetnici, da nije bio prisutan prilikom ugovaranja predmetnog posla između stranaka u postupku, da živi u [adresa] te da je komunicirao sa tuženikom isključivo vezano za neke tehničke detalje, da ne zna ništa o cijeni ljepila ni je li tužitelj isporučio tuženiku bilo kakvog ljepila, da može reći sa sigurnošću da kamene poklopnice nisu ugrađene na krov budući je na krovu hidro izolacija, da može reći da je fasada potpuno urađena, međutim da su kasnije neki hercegovci detaljizirali takve radove, da je vidio predmetni objekt nakon izvođenja radova, da se kuća počela raditi otprilike 2015.god., a da bi se predmetna isporuka kamena prema njegovom sjećanju odvijala 2016. ili 2017. godine, da je predmetne radove izvršavao JA te da ga je prema njegovom saznanju plaćao tuženik, da je prema njegovom sjećanju kuća završena 2018. ili 2019.godine.

11. Iz iskaza zz tužitelja proizlazi da se isporuka predmetnog kamena odvijala od 2016. godine do 2017. ili 2018. godine, da kamene poklopnice i kamene ploče iz stavaka 4. i 5. računa nisu isporučene tuženiku, da je prema početnom ugovoru tužitelj bio dužan isporučiti kamen a isto tako i ugraditi istoga, međutim da zbog kašnjenja nekih trećih zanatskih radova samo ugradnju je radio JA kojeg je direktno platio tuženik u ovom predmetu, da je točno da je plaćeni iznos od 105.000,00 kn na ime avansa po predmetnom ugovoru, međutim da taj iznos nije pokrivao potraživanja tužitelja iz utuženog računa, vezano za cijenu ljepila da se kasnije utvrdilo da je potrebna veća količina ljepila, pa da je zbog toga i cijena iz toga bila veća od prvotno ugovorene, da se o jediničnim cijenama ljepila ne može izjasniti, te da je točno da je tuženik i sam kasnije kupovao ljepilo, nakon što mu je predočen utuženi račun navodi da su sve stavke iz računa ipak isporučene, da se stavke 4. i 5. odnose na podove, da je to isporučeno, a da su odbijene stavke vezano za kamene poklopnice koje da su trebale ići na krov, navodi je JA preuzeo ugradnju kamena 2016. oko Uskrsa, da ništa nije bilo do tada ugrađeno, da je sve što piše na računu i ugrađeno, da avans odnosio na postotak od cijelog ugovora, a ne na utuženi račun, da nije postojao nikakav aneks Ugovora, već samo Osnovni ugovor.

12. Iz iskaza tuženika proizlazi da nikad direktno od tužitelja do ovog predmeta nije tražio isplatu bilo kakve ugovorne kazne budući je bio niz problema vezano za ovaj posao, da je prema prvotnog ugovoru iz prosinca 2015.god., bila ugovorena isporuka i ugradnja predmetnog kamena i to po točno određenim jediničnim cijenama, dalje navodi da je početak isporuke bio ugovoren za veljaču 2016.god. odnosno da je isporuka i ugradnja trebala biti u roku od 90 dana od veljače 2016.god, dalje navodi da nisu ugrađene kamene poklopnice ni na krov ali ni na podove budući se na podu nalazi keramika dok da su iste ugrađene samo na zidove, da su kamene poklopnice ugrađene na zidove, da se plaćeni avans odnosio na sve stavke ugovora o iznosu od 25%, dalje navodi vezano za ljepilo da je bio ugovoren iznos od 10.000,00 kn za cjelokupno ljepilo vezano za cjelokupni ugovor, da je tužitelj isporučio samo jednu paletu koja je trajala mjesec i pol dana, te ista pokrila oko 10% cjelokupnog ljepila, da je sam potrošio 48.000,00 kn na kupovinu ljepila, da je JA počeo ugradnju kamena i to upravo pod direkcijom tužitelja, te da je kamen krivo ugrađen na krive visine, da je zbog toga održan sastanak sa zz tužitelja i JA na kojem je i on prisustvovao, te da je tu dogovoreno da će tuženik dalje direktno plaćati JA po cijenama od 140,00 kn za jednostavnije ugradnje i 200,00 kn za kompliciranije ugradnje, te da će razlika biti odbijena od prvotne ugovorene jedinične cijene, da mu nije isporučeno ljepilo u vrijednosti od 15.000,00 kn, da ne zna koliko mu je ljepila isporučio tužitelj, da mu je isporučeno 266 kvadrata kamena, da je plaćao ugradnju i iznos predujma od 25 posto cjelokupnog iznosa Ugovora, da je plaćao novac na ruke JA za ugradnju, da nisu na njegovu kuću ugrađene poklopnice 50x50 iz stavka 4. računa, da su stavke 1. 2. i 3. plaćene kroz avans.

13. Iz iskaza JA proizlazi da je točno da je isporučen kamen u stavkama 4. i 5. utuženog računa, da je isti bio angažiran na postavljanju kamena, da ga je direktno plaćao tuženik u ovome predmetu, da nije bio formalni zaposlenik tužitelja, da je tužitelj isporučio tuženiku dvije palete ljepila u dva navrata, uvijek s kamenom, u dva različita kamiona, da se ne može izjasniti kolika bi bila cijena tog ljepila, da je kasnije falilo ljepila, pa da je tuženik sam nabavljao ljepilo za dalje, da je točno da je došlo do kašnjenja predmetnih radova, međutim, da su osnovni razlozi bili za to jedna skela koju je trebalo prebacivati te nedostatci u prethodnim radovima (inkartavanje) pa da je zbog toga kasnilo postavljanje kamena, da je na predmetnu kuću išlo otprilike nekih 500 kvadrata kamena, da su se kamene poklopnice 50x50 ugrađivale na viseću gredu, viseću odozgo te na prizemlju, da su na viseću gredu bile kamene poklopnice 50x50, te da su također ugrađene i kamene ploče 100x25, da je od isporuke kamena do završetka trajalo nekih 3, 4 godine.

14. Iz iskaza svjedoka CA proizlazi da se sjeća predmetnog događaja, da je on bio zaposlenik tužitelja i tada i sada, da je sigurno isporučen kamen kako je to prikazano u utuženom računu, da mu je poznato da su na predmetnoj kući postojali određeni nedostatci u vidu podloge koja je trebala biti postavljena prije ljepila, da su oni odmah po sklapanju ugovora krenuli u proizvodnju isporuke kamena, da je po njegovoj procjeni isporučeno sve skupa nekih 500 kvadrata kamena, vezano za ljepilo da je isporučeno nekih 2 palete istog, ali da se ne može sjetiti koji bi to iznos bio, ali navodi da je u tu cijenu uračunat i prijevoz ljepila do predmetne kuće, te da bi se moglo raditi o iznosu koji je prikazan u računu, da monter JA nije bio zaposlenik tužitelja, te da je za sve usluge postavljanja kamena bio plaćen od tuženika, da je nakon završetka radova obišao sa JA predmetnu kuću, te se uvjerio da je sav kamen koji je isporučen i ugrađen, da je to točno da je tuženik poslao e-mail tužitelju u kojem je napisao da je tužitelj odgovoran za kašnjenje radova, te je rekao da će potraživati iznos od 30.000,00 kn, da bi kasnije rekao da mu se da 2.000,00 dolara da bi to riješili mirno, da je sastavljen konačni obračun kad su izvršeni radovi, da misli da nije bio prisutan tada tuženik, da takav obračun nitko nije osporio pa ni PA koja je bila angažirana kao nadzor, da se upravo tuženik koristio tim obračunom kad se obratilo mailom tužitelju vezano za kašnjenje radova te da radi kod tužitelja 25 godina i da nitko nije osporio račun tužitelja.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

16. Pravni odnos između stranka nastao je tijekom 2015. godine pa se kao mjerodavno pravo primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 -dalje ZOO).

17. Predmet spora je vezan uz pravni odnos ugovora o kupoprodaji iz članka 376. ZOO, kojim ugovorom prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

18. Tužitelj je u sudski spis dostavio utuženi račun, na temelju kojeg od tuženika potražuje iznos od ukupno 125.633,33 kn.

19. Tuženik se tom potraživanju usprotivio navodeći da je stavke računa 1., 2. i. 3. platio putem predujma, dok da stavke 4. i 5. nisu uopće ugrađene, te je osporio cijenu ljepila kojeg tužitelj potražuje u stavci 6 računa. Tuženik je isto tako istakao prigovor zastare, te prigovor radi prebijanja radi ugovorne kazne, budući da je tužitelj kasnio sa radovima, odnosno isporukom kamena. Tuženik nije osporio stavke iz 7. i 8. računa.

20. U ovom predmetu nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu, te da je tuženik u konačnosti sam angažirao montera za postavljanje kamena kojeg je sam i plaćao.

21. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj isporučio robu iz računa, odnosno je li tuženik platio istu robu tužitelju, te je potrebno raspraviti prigovor zastare.

22. U odnosu na stavke računa broj 1., 2. i 3. tuženik ne osporava da bi iste bile isporučene, međutim navodi da je iste platio. Tuženik nije ponudio nikakav dokaz da bi platio upravo te stavke, već navodi da je njih zatvorio plaćanjem predujma. Tužitelj je u svom iskazu otklonio takvu mogućnost, navodeći da se predujam ne bi odnosio na utuženi račun. Vezano za prigovor obračuna jediničnih cijena i količine navodi se da su iste točno pobrojane upravo u troškovniku koji je sastavni dio Ugovora, a sam zz tužitelja je u svom dopisu kojeg je uputio tuženiku prije utuženja jasno objasnio da se ugovorne jedinične cijene umanjuju za 140 kn/m2 jer se odustalo od ugradnje od strane tužitelja. Simptomatično je da tuženik navodi da mu je isporučeno ukupno 266 m2 kamena, dok radnik, monter JA, kojeg je izravno angažirao tuženik, kao i radnik tužitelja navode da je ukupno isporučeno 500 m2 kamena. Sve ovo upućuje na zaključak da bi predujam bio plaćen upravo za kamen, a koji nije dio sada utuženog računa.

23. U odnosu na stavke računa 4. koji se odnosi na kamene poklopnice 50x50 i stavka 5. utuženog računa koji se odnosni na kamene ploče, a koje tuženik osporava da su uopće isporučene, navodi se da je upravo monter, odnosno svjedok JA, kojeg je direktno plaćao tuženik, naveo da je upravo kamen iz tih stavki uredno isporučen i ugrađen, te detaljno objasnio gdje je točno ugrađen. Radi se upravo o stavkama iz točke 6A i 6B troškovnika u kojima je jasno napisano da stavak 4. utuženog računa se odnosi na izradu i ugradnju poklopnice na rubovima južne nosive grede i južnog nadgrađa na balkonu, da poklopnica ovih gornjih rubova su kamene ploče širine 50 cm, dužine 50 cm, a stavak 5. utuženog računa bi bio izrada i dostava kamenih ploča, za prilaznu stazu i to kamene ploče širine 25, cm, dužine 100 cm. Upravo je monter istih iskazao da su upravo kamene ploče i ugrađene kako je to opisano u troškovniku. Dakle, iste se nisu ni trebale staviti na pod, kako to navodi tuženik, kada objašnjava da iste nisu ugrađene na podove, budući su na podovima pločice. Isto tako iste se nisu ni trebale ugraditi na krov, kako to objašnjava svjedokinja PA. Zz tužitelja je objasnio u svom dopisu tuženiku da su se jedinične cijene umanjile za ugradnju kamena, budući tužitelj tu uslugu nije ni pružao. Zbog toga su jedinične cijene niže u utuženom računu, nego u troškovniku. Svjedok JA i svjedok CA su jasno iskazali da je isporučeno preko 500 m2 kamena, dok svjedok CA također navodi da je sav kamen iz računa isporučen, da bi na kraju radova obišao s JA predmetnu nekretninu, da su se uvjerili da je sav kamen isporučen, da je napisan i konačni obračun kojeg nije osporila ni PA, koja da je bila nadzorni inženjer i kojeg da je tuženik koristio kada se obraćao tužitelju.

24. Dakle, iz svega gore navedenog proizlazi da su upravo sve stavke iz računa isporučene tužitelju, odnosno da je tuženiku isporučen sav kamen prikazan u utuženom računu.

25. U odnosu na stavku utuženog računa koja se odnosi na ljepilo, navodi se da tuženik sam navodi da mu je tužitelj isporučio jednu paletu ljepila, dok monter JA koji je ugrađivao kamen za račun tuženika, i svjedok CA, radnik tužitelja jasno govore o tome da su isporučene dvije palete ljepila. Slijedom toga, osnovana je stavka potraživanja i za ljepilo. Tužitelj je jasno otklonio prigovore tuženika u svom dopisu istome u kojem mu skreće pažnju na dogovoreni, a sada utuženi iznos cijene ljepila i to iznos od 15.000,00 kn. Nije bez značenja ni navod svjedoka CA, da otkad god radi za tužitelja, a to je već 25 godina, nikada nitko nije prigovorio njihovim izdanim računima. Ta činjenica može govoriti o odgovornosti i savjesnosti rada tužitelja.

26. Isto tako se navodi, da spisu ne prileži nikakav prigovor tuženika na utuženi račun tužitelja u ovom predmetu. Račun je izdan 27.03.2020. Tuženik ne osporava da je račun primio, da nakon tog datuma ne postoji nikakva prepiska parničnih stranaka, pa tako ni prigovor tuženika. Spisu prileže dopisi tužitelja, nadnevka prije utuženog računa.

27. Vezano za prigovor zastare, navodi se da zastarni rok sukladno čl. 225. ZOO iznosi 5 godina. Utuženi račun je dospio 01.04.2020., dok je ovršni prijedlog javnom bilježniku podnesen 21.07.2021. Ukoliko bi se problematizirao datum isporuke kamena, pa dospijeće računa računalo od tada, navodi se da su svi saslušani svjedoci, pa tako i stranke izjavile da bi isporuka kamena započela 2016. godine pa da se nastavila idućih godina, dok je svjedokinja PA koja je bila angažirana kao nadzorni inženjer jasno izjavila da je isporuka počela u ljeto 2016. pa je i po tome stavu, ovršni prijedlog podnesen zakonom predviđenom roku.

28. Kod takvog raspravnog gradiva i prema pravilima o teretu dokazivanja iz odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) sud zaključuje da je u ovom predmetu tužitelj svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji ispunio sukladno odredbama članka 389. ZOO, dok tuženik nije platio cijenu za utuženi račun sukladno odredbama članka 438. ZOO.

29. Stoga je tužitelju trebalo dosuditi iznos glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos glavnice od dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima sve na način kako je to navedeno u izreci ove presude .

30. U odnosu na prigovor tuženika, radi prebijanja svoje tražbine, a po osnovu ugovorne kazne iz članka 16. Ugovora o izvođenju građevinskih radova od 31.12.2015. u iznosu od 56.004,15 kn, navodi se slijedeće.

31. Točno je kad je člankom 16. Ugovora ugovoreno da u slučaju kada izvođač ne izvede ugovorene radove u roku od iz članka 10. Ugovora, dužan je platiti naručitelju ugovornu kaznu u visini od 0,05 % vrijednosti ovog Ugovora dnevno za svaki dan zakašnjenja, a da ugovorna kazna ne smije prelaziti 15% ukupne vrijednosti Ugovora.

32. Člankom 352. stavak 1. i 2. ZOO propisano je:

(1) Sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obveze na čije se osiguranje odnosi.

(2) Sporazum gubi pravni učinak ako je do neispunjenja, neurednog ispunjenja ili zakašnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara.

33. Člankom 353. stavak 5. ZOO propisano je da vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

34. Prije svega, navodi se da u spisu ne postoji dokaz da bi tuženik bez odgađanja priopćio tužitelju da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Tuženik sam u svom iskazu navodi da do ovog predmeta nikada od tužitelja nije potraživao ugovornu kaznu. Svjedok CA je jasno iskazao da je napravljen konačni obračun kojeg je vidjela PA, koja je bila angažirana kao nadzor. Svjedok ŽA kojeg je angažirao tuženik kao projektanta je izjavio da je kuća potpuno završena 2018. i 2019. godine. Tuženik ističe prigovor radi prebijanja tek u ovom postupku i to 10.02. 2023., pet godina nakon što je kuća u potpunosti dovršena. Uzgred se navodi da također ne postoje dokazi o tome da bi tužitelj bio kriv za bilo kakvo kašnjenje radova. Upravo je JA jasno odgovorio na pitanje zbog čega je došlo do kašnjenja radova, ali to nisu razlozi koji se mogu nametnuti tužitelju.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

36. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

37. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

38. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

39. Odluka o troškovima postupka donesena pod točkom III. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a troškovi tužitelja sastoje se od troškova zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 19.09.2022., pristup na ročišta 16.02.2023., 4.3.2025., 3.6.2025., 23.9.2025. i 9.12.2025., svaka radnja po 500,00 EUR, uvećano za 25% ili 750,00 EUR.

U Supetru, 28. siječnja 2026.

SUDAC:

Jadranko Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis