Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-234/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB:02958272670, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi isplate, bez održavanja ročišta, 28. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iznos od 161,53 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama a koje se obračunavaju do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:
-na iznos od 24,43 EUR računajući od 04.03.2021. godine do isplate,
-na iznos od 14,50 EUR računajući od 14.03.2021. godine do isplate,
-na iznos od 44,34 EUR računajući od 22.01.2021. godine do isplate,
-na iznos od 52,52 EUR računajući od 04.03.2021. godine do isplate,
-na iznos od 2,63 EUR računajući od 24.04.2021. godine do isplate,
-na iznos od 23,11 EUR računajući od 14.03.2021. godine do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iznos od 40,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, a koje se obračunavaju do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. pa do 29 prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:
-na iznos od 6,11 EUR računajući od 24.12.2020. godine do isplate,
-na iznos od 14,71 EUR računajući od 20.01.2021. godine do isplate,
-na iznos od 13,13 EUR računajući od 24.12.2020. godine do isplate,
-na iznos od 6,64 EUR računajući od 20.01.2021. godine do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je naveo da je njegov osiguranik TD zadobio tjelesne ozljede dana 1. prosinca 2020. u prometnoj nesreći koju je prouzročio ČD upravljajući tramvajem, osiguranim kod tuženika. Naveo je da je za liječenje ozlijeđenog osiguranika platio zdravstvenim ustanovama troškove liječenja kako slijedi prema priloženim računima. Tužitelj smatra da ima pravo u smislu odredbe članka 136., 143. i 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13. i 137/13., dalje: ZOZO) tražiti naknadu navedene štete, a koju potražuje tužbenim zahtjevom.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimacija i odgovornost svojeg osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja te je istaknuo prigovor zastare. U podnesku od 2. srpnja 2024. naveo je da nije sporno niti da je tužitelj izvršio plaćanje utuženih računa kao niti visina te da stoga nije potrebno provoditi dokaze koje tužitelj navodi u tužbi i u podnesku od 1. srpnja 2024. godine, odnosno da je sporno samo pitanje zastare.
3. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.
4. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Prema odredbi članka 461.a stavak 2. i 3. ZPP- a postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, a stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. S obzirom da stranke nisu podnijele obrazloženi prijedlog za održavanje usmene rasprave, niti to sud smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, o tužbenom zahtjevu odlučeno je bez održavanja ročišta (članak 461.a stavak 4 ZPP-a).
5. Sud je u postupku izvršio u zahtjev za naknadu štete od 20.02.2024. (str. 4- 6 spisa), preslike računa i potvrde o plaćanju (str. 8-35 spisa).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 202,11 EUR s osnova naknade plaćenih troškova liječenja u vezi prometne nesreće od 1. prosinca 2020. u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja, a koji štetni događaj je skrivio osiguranik tuženika.
8. Tuženik je u postupku izričito naveo da nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja kao i da nije sporno da je tužitelj izvršio plaćanje utuženih računa niti visina tužbenog zahtjeva. U postupku je sporno samo pitanje zastare.
9. U odnosu na tuženikov prigovor zastare valja navesti da u konkretnom slučaju nije riječ o zahtjevu za naknadu štete koje bi zastarijevalo prema odredbi članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), već se radi o regresnom potraživanju s naslova isplate koju je tužitelj izvršio trećoj osobi (oštećenom u prometnoj nesreći), a na čiji povrat tužitelj ima pravo od osiguravatelja kod kojega je štetnik bio osiguran (članak 136. ZOZO-a). Naime, tužitelj nije izravno pretrpio štetu od pravne ili fizičke osobe, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj platio troškove liječenja svog osiguranika zdravstvenim ustanovama, koje troškove u ovom postupku (regresno) potražuje od tuženika, kao osiguravatelja čiji je osiguranik prouzročio štetu.
10. Ustavni sud Republike Hrvatske je u Odluci poslovni broj U-III-3787/11 od 11. srpnja 2012. izrazio shvaćanje da u slučaju kada je tužitelj podmirio (platio) troškove liječenja oštećenika iz prometne nezgode umjesto tuženika ex lege, učinio je isplatu za drugoga pridržavajući si pri tome pravo da (naknadno), tužbom u redovnom sudskom postupku, zatraži od tuženika podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju) - što podrazumijeva i pokretanje postupka u okviru općeg zastarnog roka propisanog odredbom članka 225. ZOO-a. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x-1045/13- 2 od 8. siječnja 2014., Rev-1357/13-2 od 28. veljače 2017. i dr. 11. Slijedom navedenog, za utvrđenje zastare potraživanja tužitelja prema tuženiku – kao potraživanja s osnove regresiranja troškova mjerodavna je odredba članka 225. ZOO-a kojom je propisan opći zastarni rok od 5 godina.
12. S obzirom da je najstarija isplata tužitelja koja se regresno potražuje predmetnom tužbom izvršena u prosincu 2020., a predmetna tužba je podnesena 3. travnja 2024., u konkretnom slučaju nije nastupila zastara te je temeljem odredbe članka 225. ZOO odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.
13. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka jer tužitelj nije specificirao koje troškove potražuje i u kojem iznosu.
U Kutini 28. siječnja 2026.
S u d a c:
Lovorka Grahek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 3. ZPP.
DNA:
1. tužitelj
2. tuženik po pun.
