Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-44/2020-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja DR LUIGI d.o.o., OIB: 54635062082, Split, Ulica blaženog Ivana Merza 8, kojeg zastupa punomoćnik Željko Vrdoljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika RESTA MOULDS s.r.l., Italija, Lombardija, Mortara, Via Cattanea 1, kojeg zastupa punomoćnica Ana Perković Žaja, odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Željka Vrdoljaka, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, punomoćnice tužitelja VU, diplomirane pravnice, zaposlenice tužitelja, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku RESTA MOULDS s.r.l. da tužitelju LUIGI d.o.o. isplati iznos od 13.850,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 5.000,00 EUR-a od 20. srpnja 2013.,

- na iznos od 6.000,00 EUR-a od 29. kolovoza 2013.,

- na iznos od 2.850,00 EUR-a od 19. travnja 2014.,

pa do isplate, po stopi koja se od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku RESTA MOULDS s.r.l. da tužitelju LUIGI d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 3.875,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja LUIGI d.o.o. za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. svibnja 2016. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je tijekom lipnja 2013. tužitelj tuženiku, koji je između ostalog proizvođač kalupa za cipele, poslao ponudu za izradu serije kalupa za obuću, a koju ponudu je tuženik prihvatio te se obvezao iste izraditi do sredine listopada 2013. Nadalje, tužitelj navodi kako je 20. lipnja 2013. organiziran sastanak između predstavnika stranaka na kojem je tuženiku naglašeno da tužitelj želi već postojeće gornje kalupe prilagoditi novim donjim kalupima prema 3d filu koji je već ranije dostavljen tuženiku. Naime, upravo na predmetnom 3d filu u tvornici tužitelja da je napravljen prototip kalupa na 3d printeru te su izvršene odgovarajuće probe i utvrđeno je da svi parametri odgovaraju zahtjevima tužitelja.

2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je tuženik 2. srpnja 2013. tužitelju uputio službenu ponudu za cijelu seriju kalupa koja je iznosila 3.000,00 EUR-a/par te da je dogovoren način isporuke i dinamika plaćanja. Tužitelj da je prvu ratu u iznosu od 5.000,00 EUR-a isplatio tuženiku 19. srpnja 2013. Međutim, tuženik da je 24. srpnja 2013. tužitelju dostavio mail iz kojeg nisu bile jasne vrijednosti dimenzija kalupa, odnosno iste nisu bile u skladu s normama. Tužitelj da je prigovorio tuženiku i tražio korekciju te da je u međuvremenu između stranaka dogovoreno da će se obaviti daljnja skeniranja kako bi se kalupe moglo vratiti u proizvodni proces. Zbog toga da je prolongiran termin isporuke kalupa najkasnije do 3. listopada 2013., a tužitelj da je prema ugovorenoj dinamici isplatio tuženiku daljnji iznos od 6.000,00 EUR-a 28. kolovoza 2013.

3. Međutim, prilikom kontrole kalupa u listopadu 2013. u prostorijama tuženika, da je uočeno nekoliko nepravilnosti. Tužitelj da je jedan od kalupa odnio u svoju tvornicu i izvršio testiranja koja nisu pokazala adekvatne rezultate, odnosno pokazalo se da kalup nije napravljen prema zahtjevima koji su među strankama dogovoreni jer dubine unutar kalupa nisu bile primjerene. Tuženik da je priznao svoju pogrešku i na sastanku koji je održan 22. listopada 2013. da je konstatirano da svi brojevi kalupa imaju greške i da odstupaju od zadanih parametara. Tuženik da se obvezao otkloniti utvrđene greške, a kako bi se izbjegle daljnje nesuglasice između stranaka da je dogovoreno da tuženik izradi testne modele kalupa za brojeve 37 i 43. Predmetni modeli da su izrađeni tijekom travnja 2014. te da je tužitelj za njih platio tuženiku dodatnih 2.850,00 EUR-a. Međutim, ponovno da su utvrđene greške i deformacije. Tuženik da je ovaj put negirao postojanje bilo kakvih deformacija i da je odbio izvršiti bilo kakve daljnje korekcije, a tužitelju da ni nakon višekratnog traženja nije htio vratiti uplaćene iznose niti mu je isporučio naručene kalupe.

4. Stoga, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.850,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća pa do isplate.

5. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu i to e-mail korespondenciju stranaka i potvrde o uplati te da provede dokaz vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke.

6. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/23022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio navode iz tužbe te je naveo da se u cijelosti protivi navodima tužitelja. Osim toga, tuženik je istaknuo prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti ovog suda pa je predložio da sud odbaci tužbu u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, tuženik je istaknuo "građansko pravni prigovor prijeboja ili kompenzacije" te je naveo da iz e-mail korespondencije od 10. i 17. prosinca 2014. proizlazi da tužitelj priznaje postojanje starog duga, ali da se ne slaže s tim da se uplatom zatvori postojeći dug nego je inzistirao da se uplate odnose na buduće narudžbe. Stoga, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu, podredno da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka.

8. Ovaj sud se rješenjem poslovni broj P-321/2016 od 1. listopada 2018. oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukinuo je sve provedene radnje i odbacio tužbu, dok je rješenjem od 12. listopada 2018. odlučio o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka.

9. Povodom izjavljene žalbe tužitelja, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-7002/2018-2 od 2. siječnja 2020. ukinuo pobijana rješenja i vratio predmet ovom sudu na ponovni postupak.

10. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da se na pitanje nadležnosti suda u sporovima s međunarodnim elementom primjenjuje Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, kojom je u članku 81. propisano da je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske unije.

11. Člankom 5. Uredbe br. 1215/2012 određeno je da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. tog Poglavlja.

12. Člankom 7. Uredbe propisana je posebna nadležnost i to: osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici: 1. a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze; b) za potrebe ove odredbe te ako nije drugačije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je: u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru; u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru; c) ako se ne primjenjuje točka b), primjenjuje se točka a).

13. Stoga, kako je u konkretnom slučaju tužitelj podnio tužbu radi isplate, na ime povrata iznosa za testne modele kalupa za cipele, koji su isporučeni tužitelju u Republici Hrvatskoj usluge su pružene u državi članici, Republici Hrvatskoj, sukladno ugovoru o djelu te je, na temelju Uredbe br. 1215/2012, za odlučivanje nadležan ovaj sud.

14. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima iz tužbe te je predložio da sud, pored ranije predloženih dokaza, provede dokaz saslušanjem svjedoka HU i PU na okolnost dogovora, testiranja i mjerenja kalupa koji su dogovoreni kao testni brojevi. Naime, tužitelj je tvrdio da je isti sukladno sporazumu stranaka i ugovoru platio tuženiku iznos od 13.750,00 EUR-a, a da nikada nije dobio naručeno, niti mu je od strane tuženika ispostavljen bilo kakav račun za plaćeni iznos, niti je izvršena izrada i isporuka kalupa. Na tu okolnost tužitelj je predložio provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

15. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 13.850,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

17. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: ovjereni prijevod s engleskog jezika e-mail korespondencije (listovi 5-52 spisa), ovjereni prijevod tužbe s prilozima, poziva tuženiku za odgovor na tužbu te rješenja za postavljanje punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj na talijanski jezik (listovi 57-121 spisa), zahtjev za obavijest ili dostavu dokumenata (listovi 123-125 spisa), potvrda o dostavi dokumentacije (listovi 126-127 spisa), prijevod dokumentacije po ovlaštenom sudskom tumaču za talijanski jezik broj 01/17 od 9. veljače 2017. (listovi 128-129 spisa), obavijesti o izvršenim plaćanjima u inozemstvo (listovi 227-229 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka HU i PU.

18. Tužitelj je predlagao da sud, pored tih dokaza, izvede i dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 13.850,00 EUR-a, čiji povrat tužitelj potražuje u ovom postupku. Međutim, kako tuženik nije niti osporavao da je predmetni iznos uplaćen, izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno.

19. Člankom 220. stavak 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

20. Tuženik je predlagao da sud izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika. Ovaj sud je raspravnim rješenjem od 2. travnja 2024. naložio punomoćnici tuženika da u roku od osam dana dostavi izvadak iz sudskog registra za tuženika te da obavijesti sud o tome razumije li zastupnik po zakonu tuženika hrvatski jezik. S obzirom na to da punomoćnica tuženika nije postupila u skladu s nalogom suda, sud je ponovno rješenjem od 29. siječnja 2025. naložio tuženiku da dostavi izvadak iz sudskog registra za tuženika s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik i da obavijesti sud o tome razumije li zastupnik po zakonu tuženika hrvatski jezik ili je za ročište potrebno osigurati sudskog tumača. Istim rješenjem je tuženik upozoren da će sud odustati od izvođenja dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika ako tuženik u ostavljenom roku ne postupi u skladu s uputom suda. Uvidom u potvrdu o otpravku utvrđeno je da je punomoćnica tuženika predmetno rješenje zaprimila 1. veljače 2025. Stoga, kako punomoćnica tuženika nije postupila u skladu s nalogom suda, sud je raspravnim rješenjem od 6. studenog 2025. odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika.

21. Tužbeni zahtjev je osnovan.

22. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu na temelju kojeg je tuženik tužitelju trebao izraditi kalupe za cipele na temelju prototipa kalupa koji je na 3d printeru napravljen u tvornici tužitelja.

23. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 13.850,00 EUR-a, kao ni to da je iznos od 5.000,00 EUR-a isplaćen 19. srpnja 2013., iznos od 6.000,00 EUR-a 28. kolovoza 2013., a iznos od 2.850,00 EUR-a 19. travnja 2014.

24. Među strankama nije sporno ni to da tužitelj tvrdi da je tuženik izradio kalupe koji imaju greške i odstupanja od zadanih parametara, kao ni to da te greške nisu otklonjene niti nakon višestrukih primjedbi tužitelja. Nije sporno ni to da tužitelj tvrdi da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu pa predlaže da sud naloži tuženiku da mu vrati iznos od 13.850,00 EUR-a.

25. Sporno je među strankama je li tuženik dužan tužitelju vratiti uplaćeni iznos.

26. Stranke su na pripremom ročištu izjavile da stranke nisu ugovorile primjenu materijalnog prava pa da se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe hrvatskog prava.

27. Člankom 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Iz stavka 3. istog članka proizlazi da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

28. Uvidom u e-mail korespondenciju stranaka utvrđeno je da je tužitelj od tuženika zahtijevao izradu potplata čija debljina unutrašnjosti potplata, debljina kože, spojnice gornjišta i potplata na kalupu odgovara u potpunosti kalupu kojeg je tužitelj dostavio tuženiku. E-mail korespondencija se odvijala između PU u ime tužitelja i osobe koja se predstavljala kao V, u ime tuženika. Uvidom u e-mailove koji su sadržani u spisu utvrđeno je da PU obavještava H kako na modelima postoje deformacije, da zadebljanje nije odgovarajuće te moli istog da to ispravi.

29. Uvidom u e-mail od 7. kolovoza 2014. koji je poslan od strane PU tuženiku utvrđeno je da isti obavještava tuženika kako su potvrdili samo dva kalupa, br. 37 i br. 43 za probu / testove i da su zaključili da kalupi nisu dobri, kao i da isti nisu potvrdili da nastave s cijelom serijom alata. Naime, dogovor stranaka da je bio da naprave dva probna broja i da će nakon toga vidjeti te da isti ne zna zašto je tuženik napravio sve ostale brojeve ako to tužitelj nije potvrdio.

30. ĐU u ime tuženika e-mailom od 10. prosinca 2014. obavještava PU da čak ako se i ne slažu u pogledu onoga što je dogovoreno prije godinu dana da mogu ocijeniti da iskoriste predujam koji je u njihovom posjedu kako bi izbrisali stari dug. No, kalupi i gravirani potplati koje će od njih naručivati da će se morati platiti unaprijed po cijeni od 800,00 EUR-a za kalupe i 1.000,00 EUR-a za gravirane potplate. PU e-mailom od 17. prosinca 2014. traži od H da se isti očituje o tome je li isti rekao da će zadržati njihov novac da bi pokrio stare dugove i znači li to da mu je tužitelj dao 13.850,00 EUR-a, a da nije dobio ništa i da bi isti trebao zaboraviti na predujam. E-mailom od istog dana PU obavještava tuženika da nikada nije prihvaćeno da tuženik zadrži predujam kako bi zaključio staru narudžbu nego da su stranke razgovarale o tome da će smanjiti iznos predujma u sljedećoj narudžbi.

31. Uvidom u obavijest o izvršenom plaćanju u inozemstvo (list 227, 228 i 229 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 22. srpnja 2013. tuženiku uplatio iznos od 5.000,00 EUR-a, 28. kolovoza 2013. iznos od 6.000,00 EUR-a, a 22. travnja 2014. iznos od 2.875,00 EUR-a.

32. Svjedok HU je u svom iskazu naveo kako su on i kolega PU, kao zaposlenici tužitelja, bili zaduženi za pronalazak društva koje bi izradilo kalupe za tužitelja. Isti da su pregovarali sa više društava, ali za posao da je odabran tuženik jer je bio najjeftiniji. Isti je naveo kako je s tuženikom dogovorena proizvodnja kalupa veličine 36 do 48 te da su tuženiku dane upute kako bi kalupi trebali izgledati. Cijeli posao da je bio vrijednosti od 60 do 70 tisuća eura. Isti je naveo da nije siguran koliki su rokovi za izvođenje tog posla. Svjedok je u svom iskazu naveo da je PU izradio model kalupa u 3d i da je s tuženikom dogovoreno da će se po tom modelu izraditi probni kalup. Taj probni kalup da su oni htjeli isprobati na svojim strojevima kako bi potvrdili izradu daljnjih kalupa. Međutim, kalup da je imao tehnološke nedostatke i da nije odgovarao svrsi. Nakon što je to utvrđeno, on i kolega PU da su otišli u tvornicu tuženika radi reklamacije. Tu da je održan sastanak na kojem su predstavnici tuženika prihvatili da postoje nedostatci i da je dogovoreno što je na probnom modelu potrebno ispraviti. Dogovoreno je da ispravljeni model pošalju tužitelju radi kontrole, nakon čega bi se nastavilo s izradom ostalih kalupa. Međutim, nakon što im je javljeno da je kalup gotov, on i PU da su otišli u tvornicu tuženika kako bi izvršili provjeru. Tada da su pregledali probni kalup i da je utvrđeno da ništa ne odgovara. On da je kontaktirao poznanika ŽU koji je osobno došao u tvornicu i vidio da postoje nedostatci izrađenih kalupa. Predstavnici tuženika da su tada priznali nedostatke u izradi kalupa. Što se tiče nedostataka kalupa, svjedok je naveo da se radi o tehnološkim nedostatcima te da gornji i donji dio kalupa nisu kompatibilni, odnosno da jedan drugome ne odgovaraju.

33. Svjedok PU je u svom iskazu naveo kako je tužitelj tijekom 2013., 2014. s tuženikom dogovorio posao izrade kalupa. Vrijednost posla da je bila oko 40 tisuća eura te da je uključivala izradu kalupa od broja 37 do 46. Tužitelj da je tuženiku avansno uplatio oko 13.000,00 EUR-a. Dinamika posla da je određena na način da se prvo izradi probni model, a nakon odobrenja probnog modela da se pristupi izradi ostalih kalupa sukcesivno po dva, tri broja jer se tužitelju žurilo. Tuženiku da su prilikom dogovora dane jasne upute i detaljne upute kako model mora izgledati. Tužitelj da je najprije izradio 3D model koji je dostavljen tuženiku da bi isti po njemu mogao izraditi kompletnu seriju sukladno normama koje su radnije dostavljene tuženiku. Uz 3d model da su dostavljeni i odljevi đonova. Svjedok je u svom iskazu naveo da je tužitelj već ranije bio u poslovnom odnosu s tuženikom kada je tuženik izrađivao jednu seriju kalupa pa da je tužitelj vjerovao da će i ovaj posao biti uspješno realiziran. Međutim, pregledom probnih kalupa da je utvrđeno da isti nisu odgovarajući. Tuženik da je odmah upozoren na nedostatke i pozvan na ispravljanje. Nakon mjesec, dva tuženiku da je najavljen dolazak radi provjere probnih kalupa. Nakon što su došli u tvornicu vidjeli su da su izrađena dva probna kalupa i cijela serija kalupa jer je tuženik smatrao da su korigirani probni kalupi odgovarajući. Prilikom kontrole ispravljenih probnih kalupa u tvornici tuženika da je bio prisutan i ŽU, koji je bio posrednik između tužitelja i tuženika, te da se isti čudio zašto je tuženik izradio seriju kalupa prije nego što je provjerio probni kalup. Isti je naveo da je tuženik informiran da kalupi nisu odgovarajući.

34. Ovaj sud iskaze svjedoka HU i PU ocjenjuje kao vjerodostojne u dijelu u kojem su isti iskazivali o suradnji tužitelja i tuženika po pitanju izrade probnih kalupa. Naime, i iz e-mail korespondencije koja je sadržana u spisu proizlazi da je tužitelj imao primjedbe na izrađene probne modele. Svjedoci su iskazivali različito u odnosu na vrijednost cijelog posla, međutim, ta činjenica nije odlučna u ovoj pravnoj stvari.

35. Po ocjeni ovog suda, iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu na temelju kojeg se tuženik obvezao tužitelju, po unaprijed dostavljenim specifikacijama, izraditi kalupe za cipele, a tužitelj se obvezao tuženiku, pored uplaćenog iznosa od 13.850,00 EUR-a koji je tuženiku uplaćen u tri navrata, platiti i preostali iznos naknade. Međutim, kako kalupi koje je tuženik izradio nisu zadovoljavali zahtjeve tužitelja, niti su izrađeni u skladu sa dostavljenim specifikacijama od strane tužitelja, a tuženik nije izradio kalupe u skladu s ugovorom, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat onoga što mu je platio za izradu kalupa. Naime, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 13.875,00 EUR-a. Međutim, kako tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje povrat iznosa od 13.850,00 EUR-a, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju vrati taj iznos, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini uplaćeni iznos od dana uplate pa do dana povrata, po stopi koja je određena člankom 29. stavak 2. ZOO-a, sve na način kako je to pobliže određeno u izreci ove presude, po točkom I.

36. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako "ističe i prigovor građanskopravnog prijeboja ili kompenzacije, a što je vidljivo iz e-mail korespondencije uz tužbu". S obzirom na to da je tuženik izričito naveo da ističe građanskopravni prijeboj, ne radi se o istaknutom prigovoru radi prebijanja, pa sud o njemu nije niti odlučivao. Što se tiče samog e-maila na kojeg se tuženik poziva, u kojem je prema navodima tuženika istaknut prigovor prijeboja, za navesti je da iz sadržaja tog e-maila nije jasno koje to staro dugovanje tuženik spominje, niti koliko ono iznosi. Osim toga, tuženik tijekom postupka nije niti naveo koji je to on iznos potraživao od tužitelja niti je predložio izvođenje bilo kakvih dokaza iz kojih bi sud mogao utvrditi da je potraživanje tužitelja prema tuženiku prestalo.

37. Stoga, kako tuženik nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o djelu, isti je dužan vratiti tužitelju onaj iznos kojeg mu je tužitelj unaprijed platio kao naknadu za njegov rad. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

38. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka.

39. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a i odredbom članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a.

40. Člankom 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

41. Člankom 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

42. Člankom 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stavkom 2. istog članka propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

43. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju osnovano pripada 250 bodova za sastavljanje tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarifa), po 250 bodova za zastupanje na ročištima održanim 10. ožujka 2023., 2. veljače 2024., 2. travnja 2024. i 5. studenog 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), 250 bodova za sastavljanje podneska od 15. prosinca 2021. (Tbr. 8.1. Tarife) te 50 bodova zastupanje na ročištu koje je održano 11. studenog 2022. (Tbr. 9.5. Tarife). Dakle, tužitelju pripada ukupno 1.550 bodova.

Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tužitelju osnovano pripada 3.100,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (775,00 EUR-a), odnosno ukupno 3.875,00 EUR-a.

44. Sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, tužitelju je na dosuđeni trošak postupka priznata i zakonska zatezna kamata koja teče na taj iznos od presuđenja (28. siječnja 2026.) pa do isplate, po stopi koja je člankom 29. stavak 2. ZOO-a određena za ostale odnose.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

46. Zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji trošak se odnosi na više zatraženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 11. studenog 2022. Naime, kako se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja, tužitelju osnovano pripada 50 bodova po Tbr. 9.5. Tarife, a ne zatraženih 250 bodova po Tbr. 9.1. Tarife.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić

- Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita

- tuženiku po punomoćnici Ani Perković Žaja, odvjetnici u Splitu

- u spis