REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5394/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TŽ, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. i stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2.Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika TŽ, podnesenom putem branitelja Nenada Mamule, odvjetnika u Karlovcu, protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Karlovac, Službe za nadzor od 18. ožujka 2025., broj: 17/2025, Klasa: 471-01/24-04/3324, Ur. broj: 513-02-3045/3-25-16, na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika TŽ, a u povodu tog prigovora i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog

- u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni, na način da se prekršaj činjenično i pravno opisan točkom 1) izreke tog prekršajnog naloga pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, te se temeljem citiranog zakonskog propisa uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.),okrivljeniku utvrđuje novčana kazna u iznosu od 400,00 (četiristo) eura,

- u odluci o kazni, za prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog točkom 2.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, te se temeljem citiranog zakonskog propisa uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku utvrđuje novčana kazna u iznosu od 400,00 (četiristo) eura,

- te se temeljem odredbe članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 800,00 (osamsto) eura koju kaznu je temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik dužan platiti u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik TŽ dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik TŽ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. i članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanih izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citiranih zakonskih odredbi, uz primjenu odredbe članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 3.970,00 (tritisućedevetstosedamdeset) eura.

1.1. Za pojedine prekršaje utvrđene su novčane kazne u iznosu od 2.650,00 (dvijetisućešestopedeset) eura i 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura.

1.2. Istim prekršajnim nalogom, od okrivljenika je oduzeta imovinska korist navedena u točki II izreke pobijanog prekršajnog naloga.

2. Okrivljenik je također obvezan na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 (trinaest eura i dvadesetsedam centi) eura.

3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je putem branitelja sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne.

4. U podnijetom prigovoru, okrivljenik u bitnom navodi kako kao obveznik fiskalizacije nije mogao utjecati na poslovanje i rad svog djelatnika koji je neistinito prikazao stanje blagajne i kod kojeg je pronađen višak gotovine, a koji je nakon predmetnog događaja dobio otkaz. Ukazuje kako je ostvarena imovinska korist u malom iznosu, pa stoga predlaže da se odmjerena novčana kazna ublaži, odnosno podredno da primijeni mjera upozorenja - opomena.

5. Prigovor je osnovan.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Međutim, ovaj Sud je također po službenoj dužnosti, utvrdio kako je počinjena povreda odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, budući je glede prekršaja koji je predmet optužbe, a opisan je činjenično točkom 1) izreke pobijanog prekršajnog naloga, primijenjen propis koji se ne može primijeniti, s obzirom da je prekršaj zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim pravno označen kao prekršaj iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona.

6.2. Odredbom članka 192. stavka 5. Općeg poreznog zakona, propisano je između ostalog, kako će se za ponovljeni prekršaj iz stavka 1. ovog članka, kazniti fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčanom kaznom od 2.650,00 do 53.080,00 eura.

6.3. Međutim, iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja vidljivo je kako se okrivljenik u bitnom tereti što nije u poslovnom prostoru „Gradska pekara“ izdao račun za prodaju bureka u iznosu od 2,00 eura, naplaćenih u gotovini, pri čemu se niti na koji način decidirano ne navodi kako je riječ o ponovljenom prekršaju, a što je osnovni uvjet za primjenu odredbe članka 192. stavka 5. Općeg poreznog zakona, s time da se čak u dijelu izreke u kojem su sadržani podaci okrivljenika izričito navodi da je isti nekažnjavan. Kako za primjenu navedene pravne kvalifikacije, u činjeničnom opisu djela (a ne u dijelu izreke u kojem su navedeni podaci okrivljenika), kao što je ranije istaknuto, okolnost da se radi o ponovljenom prekršaju mora biti nesporno razvidna navođenjem broja pravomoćne odluke i datuma njezinog donošenja te stjecanja pravomoćnosti, izdavatelj prekršajnog naloga morao je prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret pravilno pravno označiti isključivo kao prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, čija su zakonska obilježja postupanjem okrivljenika ostvarena, budući je citiranom odredbom propisano kako će se fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, kazniti novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura, ako ne izdaje račune.

6.4. Stoga je, uslijed počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, ovaj Sud po službenoj dužnosti, otklonio navedenu pogrešku, i radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, djelo koje mu se stavlja na teret pravilno pravno označio kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.

8. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je da izdavatelj prekršajnog naloga navodi da su cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, koje su okolnosti iako nisu tako decidirano označene, očito cijenjene otegotno na strani okrivljenika, pri čemu međutim nije jasno na koji se točno od dva prekršaja koji su okrivljeniku stavljeni na teret odnosi ova konstatacija. Nadalje, izričito se kao otegotna okolnost na strani okrivljenika navodi da se radi o prekršaju iznimne i očite društvene opasnosti kojim se izravno podriva stabilnosti i temeljni smisao uređenja poreznog sustava, budući su fiskalizacija u prometu gotovinom i pravila koja uređuju izdavanje računa instituti čije povrede nesporno zaslužuju najteži oblik društvene osude, uz zaključak da je prekršajno djelo u području fiskalizacije, kao kažnjivo djelo „izravno usmjereno na poreznu evaziju širih razmjera...“, koje obrazloženje iako opširno, u konačnici ukazuje da je ponovno cijenjena sama težina djela. Potom se dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika za kako se to navodi „takvu vrstu djela“ cijeni olakotno, da bi u nastavku obrazloženja, nakon citiranja novčane kazne koja je propisana za inkriminirane prekršaje, uslijedila konstatacija da je okrivljenik za prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, ranije pravomoćno proglašen krivim temeljem prekršajnog naloga broj: 7/22 od 29. studenog 2022. i broj: 22/2019 od 21. siječnja 2019. Međutim, čak ni ova konstatacija, budući nije jasno radi li se o datumima izdavanja navedenih prekršajnih naloga ili datumima stjecanja njihove pravomoćnosti, ne predstavlja valjano obrazloženje u smislu toga da je ranija pravomoćna kažnjavanost okrivljenika u konkretnom slučaju opravdano cijenjena kao otegotna. Čak i da su datumi koji su navedeni, datumi stjecanja pravomoćnosti citiranih odluka, odluka broj: 22/2019 od 21. siječnja 2019. ne bi mogla biti cijenjena otegotno, imajući u vidu odredbu članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, koja propisuje da se protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj prekršaja smatra neosuđivanim po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja zabranjena je i nema nikakav pravni učinak. Konačno, napominje se da je izdavatelj prekršajnog naloga valjano koncipirao činjenični opis ovog prekršaja u smislu prethodno navedenog, raniju pravomoćnu kažnjavanost okrivljenika ne bi mogao istovremeno cijeniti i kao otegotnu okolnost, imajući u vidu načelo zabrane dvostrukog vrednovanja, budući ta okolnost predstavlja bitno zakonsko obilježje iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona.

9. Imajući u vidu da okrivljenik navodima prigovora ne osporava počinjenje prekršaja koji su mu stavljeni na teret, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, a kako značaj pravilno utvrđene olakotne okolnosti (ranija pravomoćna prekršajna nekažnjavanost) koja ukazuje na to da okrivljenik nije sklon činjenju prekršaja, već poštivanju zakonskih propisa, nije cijenjen u dovoljnoj mjeri, s time da se težina počinjenih prekršaja kao otegotna okolnost navodi samo uopćeno, bez konkretiziranja u kontekstu ovog konkretne situacije, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje u konačnici, u njihovoj ukupnosti, treba cijeniti kao naročito olakotne u ovom slučaju te kako iste opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona. Naime, imajući u vidu ranije navedeni raspon novčane kazne koja je propisana za ovog počinitelja (fizička osoba obrtnik),ovaj je Sud, uvažavajući sve navedene okolnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, primjenjujući institut ublažavanja kazne.

10. Ujedno, imajući u vidu doista mali iznos koji za koji nije izdan račun (2,00 eura) te još manji iznos koji za isporučena dobra i usluge u konkretnom slučaju, nije iskazan preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćen je gotovinom (1,90 eura), te posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je za svaki od prekršaja novčanu kaznu utvrdio ispod posebnog minimuma novčane kazne koja je propisana zakonom.

11. U tako ukupno odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne, kao i otegotna okolnost na strani okrivljenika, pa ista, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.

12. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna odmjerena svakom okrivljeniku primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenih prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se istom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

13. Također, kako se mjera upozorenja – opomena, kao prekršajnopravna sankcija sukladno odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 euro, imajući u vidu ranije navedeni raspon novčanih kazni koje su propisane za djela koje se okrivljeniku stavljaju na teret, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu te mjere upozorenja, kao što se to predlaže u podnijetom prigovoru.

14. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine ukupno izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini ukupno izrečene novčane kazne .

15. Budući je odredbom članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona propisano da će se povodom prekršaja činjenično i pravno opisanog točkom 2) izreke pobijanog prekršajnog naloga, utvrđeni višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja oduzeti kao imovinska korist, a u svezi odredbe članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, odluka o oduzimanju imovinske koristi, također je valjana i utemeljena na zakonu.

16. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.

17. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona od 100,00 do 5.000,00 kuna koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

18. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Carinskom uredu Karlovac, Službi za nadzor u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.