REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Pn 254/25-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Bijanku Franin-Pećarici, odvj. u Splitu protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJA d.d. ZAGREB, OIB: 22694857747, iz Splita, Put Mostina 1, zastupanog po pun. iz odvj. društva Grgić & partneri u Zagrebu, Pisarnica Split, radi isplate, izvanraspravno, dana 28. siječnja 2026. g .,

p r e s u d i o j e :

I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 300,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 5. svibnja 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 119,91 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 21. siječnja 2026. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu dana 8. svibnja 2025. g. u kojoj je naveo da tuženik odbija isplatiti troškove zastupanja koji da su nesporno nastali, te iako su zakonom propisani, a nastali su povodom izravnog obraćanja tužitelja, kao oštećenika, tuženiku, kao osiguratelju, prije podnošenja tužbe radi naknade štete prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu uz tuženikovo obrazloženje da se kod zahtjeva za naknadu štete na vozilima ne odobravaju troškovi zastupanja. Stoga da je predmet spora P n 2 5 4 / 2 5 - 5

trošak zastupanja odvjetnika u iznosu od ukupno 300,00 EUR koji je nastao povodom zahtjeva tužitelja za naknadu štete na vozilu koju je tuženik na kraju isplatio tužitelju ne osporavajući svoju odštetnu odgovornost odnosno pravnu osnovu. Tužitelj da je dana 13. veljače 2023. g. sudjelovao te je njegovo vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila isključivom krivnjom ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je upravljala vozilom osiguranim kod tuženika. Tužitelj da je tuženiku odmah uputio zahtjev za naknadu štete nakon čega da je predmetna šteta fotografirana i predmet predan u proceduru procjenitelju tuženika. Tuženik da je odbio zahtjev tužitelja jer nije bila dostavljena potvrda MUP-a koja da u trenutku predaje zahtjeva nije bila ni sačinjena. Tužitelj da je tu potvrdu dostavio 13. svibnja 2024. g. nakon što je angažirao odvjetnika, a sve kako bi ostvario svoja prava prema tuženiku povodom naknade štete na svom vozilu. Odvjetnik da je pribavio potvrdu MUP-a te poslao tuženiku zahtjev radi naknade štete. Tuženik da je 3. lipnja 2024. g. dostavio tužitelju ponudu radi naknade štete u iznosu od 600,00 EUR na ime štete na vozilu u odnosu na koju je tužitelj izjavio prigovor odnosno novi zahtjev za naknadu štete. Tuženik da je 18. lipnja 2024. g. prihvatio prigovor tužitelja te je povisio ponudu na 965,00 EUR na ime štete na vozilu, što da je tužitelju bilo prihvatljivo ali tuženik u toj ponudi nije prihvatio troškove zastupanja. Tužitelj da je, stoga, 18. lipnja 2024. g. poslao novi dopis kojim je tražio da tuženik, uz 965,00 EUR na ime štete na vozilu, snosi i troškove zastupanju u ukupnom iznosu od 300,00 EUR. Tuženik je dopisom od 10. srpnja 2024. g. odbio takav zahtjev tužitelja zatraživši podatke za uplatu nespornog dijela štete na vozilu koje je tužitelj odmah dostavio nakon čega je tuženik 15. srpnja 2024. g. izvršio uplatu u iznosu od 965,00 EUR na ime štete na vozilu. Nakon toga tužitelj da se još jednom obratio tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja spora i to 11. travnja 2025. g. na što se tuženik oglušio pa je uslijedilo podnošenje tužbe. U daljnjem dijelu narativnog dijela tužbe citirane su relevantne, po mišljenju tužitelja, odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, Zakona o osiguranju, Zakona o obveznim odnosima i ''Odvjetničke tarife''. U konkretnom slučaju da se ima primijeniti Tbr. 7. t. 1. Tarife i radnje koje je poduzeo pun. tužitelja vrednovati sa 75 bodova, što da uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupno zatraženi iznos od 300,00 EUR. Tužitelj da je izdao račun od 5. svibnja 2025. g. od kada da teku kamate. Tužitelj da ima pravo na naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva prema osiguratelju u izvansudskom postupku ako je taj trošak bio nužan, svrhovit i razmjeran, u skladu s općim pravilima o naknadi štete iz Zakona o obveznim odnosima i praksi vezanoj uz obvezna osiguranja od automobilske odgovornosti. U trošak koji treba podmiriti tuženik da spada trošak sastava odštetnog zahtjeva tužitelja od 27. svibnja 2024. g. kao i trošak sastava prigovora odnosno novog zahtjeva od 10. lipnja 2024. g., što da predstavlja nužan i razuman trošak zastupanja u izvanparničnom postupku povodom štetnog događaja u pokušavanju postizanja mirnog rješenja spora, koji je izazvao tuženik ponudivši manji iznos za isplatu od konačno dogovorenog.

U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za prometnu nezgodu te je potvrdio činjenične navode da je tužitelju, prije podnošenja tužbe, isplaćen iznos od 965,00 EUR na ime naknade štete na vozilu. Potraživanje koje je predmet postupka osporeno je kao neosnovano. Tužitelj da je, kao oštećenik, bez angažiranja pun. podnio tuženiku zahtjev za prijavu i naknadu štete na vozilu dana 13. veljače 2023. g. Tuženik da je, nakon primitka zahtjeva postupio prema zakonskoj obvezi propisanoj u odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno dana 6. travnja 2023. g., dakle, u zakonskom roku od 60 dana, uputio utemeljeni odgovor budući da nije imao mogućnost u propisanom roku utvrditi pravnu osnovu potraživanja P n 2 5 4 / 2 5 - 5

zbog nedostataka potrebne dokumentacije, koju je odmah nakon prijave štete, 13. veljače 2023. g., zatražio od policijske postaje. Tuženik da je u svom odgovoru jasno naveo da je odštetni zahtjev u tom trenutku pravno neosnovan te je pozvao tužitelja dostaviti nove dokaze ako ih ima (a što bi uključivalo i policijski zapisnik ukoliko ga zaprimi prije tuženika). Tužitelj da je uspio pribaviti policijski zapisnik prije tuženika i to dana 13. svibnja 2024. g., a kako je naveo u zahtjevu za naknadu štete koji je pun. tužitelja uputio tuženiku dana 27. svibnja 2024. g. Taj zahtjev da je jedna od spornih točaka između stranaka jer je mišljenje tuženika da je tužitelj mogao dostaviti tuženiku policijski zapisnik i bez angažiranja punomoćnika i da nema pravo na trošak tog zahtjeva. Navedeno je da je upravo tuženik pozvao tužitelja na dostavu novih dokaza pa da samim tim nije bilo potrebe za angažiranjem odvjetnika i nastankom dodatnih troškova. Tužitelj da svakako ima pravo angažirati odvjetnika ali da to ne znači automatski da postoji obveza tuženika na naknadu toga troška koji da realno nije bio potreban. Iz sadržaja zahtjeva koji je uputio odvjetnik da je jasno da nije bilo potrebno nikakvo stručno znanje za dostavu policijskog izvješća. Nadalje, da tužitelj neosnovano potražuje i trošak sastava prigovora od 10. lipnja 2024. g. na iskazanu visinu štete tuženika. Tužitelj taj prigovor više puta u tužbi navodi kao ''novi zahtjev'', o čemu da nije riječ. Tuženik predmetno potraživanje u svakom slučaju smatra neutemeljenim, a niti bi tužitelju zatraženi iznos pripadao u punom iznosu prema odvjetničkoj Tarifi. Tuženik da nije izazvao nastale troškove odbijajući tužiteljev samostalno podnesen zahtjev jer je prvotni zahtjev odbijen isključivo iz razloga što tuženik nije raspolagao svom potrebnom dokumentacijom. Osporen je potraživanje i tijek zakonskih zateznih kamata.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR.

Prema odredbi čl. 461. a st. 3. ZPP-a, nadalje, postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, te će sud, a prema st. 4. ove odredbe, u takvom postupku održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).

P n 2 5 4 / 2 5 - 5

Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sadržaj tuženikovog odgovora na tužbu i i očitovanja tužitelja te s obzirom da ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta te je tužitelj u uvodnom dijelu tužbe jasno naveo da je održavanje ročišta suvišno, održavanje ročišta nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu troškova koje je snosio u mirnom postupku isplate naknade štete radi angažiranja odvjetnika i plaćanja nagrade odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa). Radi se o trošku sastava zahtjeva od 27. svibnja 2024. g. i prigovora na ponudu od 10. lipnja 2024. g. za koji je tužitelj tražio trošak u visini od 75 bodova za sastav svakog od navedenih pismena (ukupno 150 bodova), što uz vrijednost boda iz Tbr. 54. Tarife od 2,00 EUR iznosi 300,00 EUR, što predstavlja potraživanje iz tužbe.

Prema odredbi čl. 151. st. 2. ZPP-a, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

Nakon što je tužitelj bez pomoći odvjetnika podnio odštetni zahtjev radi ostvarenja prava na naknadu štete u mirnom postupku, uslijedio je dopis tuženika od 13. veljače 2023. g. u kojem je potvrđen primitak zahtjeva te tužitelj obaviješten da je njegov zahtjev uzet u obradu te će o odluci o postojanju odgovornosti za naknadu štete i o visini štete tužitelj biti pisano obaviješten. Nakon toga tuženik je sastavio utemeljeni odgovor od 6. travnja 2023. g. u kojem je tužitelj obaviješten da na temelju dostavljene i od tuženika pribavljene dokumentacije, a prvenstveno da se radi o policijskom izvješću, nije mogao biti završen postupak ispitivanja odnosno utvrđivanja osnovanosti odštetnog zahtjeva. Stoga da se dostavlja odgovor sa sadržajem da je u tom trenutku zahtjev tužitelja neosnovan. Navedeno je da se postupak ispitivanja i utvrđivanja nastavlja te da će tužitelj biti obaviješten ukoliko se utvrde činjenice i dokazi na temelju kojih se šteta ukazuje kako stvarna i odrediva. Tužitelj je upućen da ima pravo uputiti pisani prigovor s novim dokazima ukoliko ih ima.

Uslijedila su sporna pismena koja je u ime i za račun tužitelja sastavio odvjetnik kojeg je tužitelj angažirao:

-od 27. svibnja 2024. g. u kojem se tužitelj obrazloženo osvrnuo na dotadašnji tijek postupka po njegovom odštetnom zahtjevu, dostavio punomoć za zastupanje, dostavio traženu potvrdu MUP-a, obavijestio tuženika da vozilo nije popravljeno te tuženika pozvao dati obrazloženu ponudu specificiranu po vrsti štete i posebno s odvojenim troškovima zastupanja, jer će u protivnom tužitelj biti prisiljen ustati tužbom pred sudom.

Nakon dostave dopisa tužitelja od 27. svibnja 2024. g. tuženik je poslao obrazloženu ponudu od 3. lipnja 2024. g. na iznos od 600,00 EUR u odnosu na koju je tužitelj poslao prigovor

-od 10. lipnja 2024. g., a troškovi sastava tog prigovora također su sporni, u kojem je naveo da se ponuđenim iznosom nastala šteta sigurno ne može reparirati jer se postavlja pitanje je li taj iznos dovoljan za nabavu oštećenih dijelova i za trošak rada zamjene i bojanja dijelova te da poslana ponuda uopće ne sadrži ponudu za troškove P n 2 5 4 / 2 5 - 5

zastupanja po Tarifi koja je na snazi. Tuženik je pozvan podnijeti novu obrazloženu ponudu.

Prema ocjeni ovog suda trošak sastava dva dopisa tuženiku u postupku po odštetnom zahtjevu tužitelja koji je uslijedio nakon štetnog događaja od 13. veljače 2023. g. predstavlja opravdan trošak i tuženik ni jednim argumentom nije ukazao na to da se radilo o nepotrebnom trošku. Tužitelj je odlučio nakon prvog negativnog odgovora tuženika na njegov odštetni zahtjev svu daljnju korespondenciju s tuženikom povjeriti stručnoj osobi, a tuženik tu odluku nije ovlašten ispitivati niti sugerirati tužitelju da je i daljnju prepisku mogao obavljati sam bez pomoći odvjetnika. Tuženik je takve poteze tužitelja mogao, makar i djelomično, spriječiti drugačijim dopisima koje je slao tužitelju: u prvom se nije trebao izjašnjavati da je zahtjev, nije bitno iz kojeg razloga, neosnovan, a u drugom je odmah mogao ponuditi iznos koji predstavlja realni iznos štete na vozilu koju je pretrpio tužitelj. Tuženik nije tako postupio pa je dužan snositi i trošak kojem je bio izložen tužitelj, odgovarajući na dopise tuženika uz pomoć odvjetnika koji ga je zastupao u mirnom postupku. Nikakav generalni stav tuženika da se u postupcima naknade štete na vozilu ne priznaje trošak zastupanja ne može promijeniti ocjenu suda jer, prvenstveno, takav tuženikov stav nije utemeljen na bilo kojoj odredbi zakona.

Taj trošak tužitelj je pravilno obračunao prema već objašnjenom postupku, u odnosu na što je tuženik iznio samo paušalnu primjedbu.

Tužitelj je na dosuđeni iznos glavnice zatražio isplatu zakonske zatezne kamate koja teče od 5. svibnja 2025. g., a budući da je nakon zadnjeg e-maila upućenog tuženiku 11. travnja 2025. g., na koji se tuženik oglušio, postalo jasno da tuženik neće platiti zatraženi trošak pa je tužitelju od strane odvjetnika izdan račun u kojem je kao datum dospijeća naveden datum izdavanja računa: 5. svibnja 2025. g. iako je trošak zastupanja u vidu troška sastava podnesaka nastao ranije. Iz navedenog bi proizlazilo da prije tog datuma tužitelj ovom trošku nije bio izložen radi čega je zahtjev za isplatu kamate koja teče od dospijeća izdanog računa do isplate sud prihvatio. Tužitelj je kamatu zatražio po stopi koja se u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, što je sud, kao pravilno, u cijelosti prihvatio.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pa je tuženika trebalo obvezati na naknadu troškova kojima je bio izložen tužitelj.

Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe i podneska od 14. listopada 2025. g. po 25 bodova (ukupno 50 bodova).

Ukupan broj bodova od 50 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife. Iznos koji se tim postupkom dobije (100,00 EUR) trebalo je uvećati za sudsku pristojbu tužbe (13,27 EUR) i presude (po 6,64 EUR) i tako dobiti iznos od 119,91 EUR, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude.

P n 2 5 4 / 2 5 - 5

Tužitelj je zatražio i isplatu zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak koja, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

U Splitu, 28. siječnja 2026. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka, a putem ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika