Poslovni broj: P-81/2025-91

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Jadranki Pajur Vranješ kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladimir Burić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. Osijek, protiv tuženika Vodovod grada Vukovara d.o.o., OIB 95863787953, Vukovar, Jana Bate 4, zastupan po punomoćnici Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvjetnici u Osijeku, radi naknade štete, v.p.s 1.403.774,94 kn/ 186.312,95 EUR, nakon održane i zaključene glavne rasprave 18. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i osobno tužiteljice, te objavljene sudske odluke na ročištu 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Vodovod grada Vukovara d.o.o. Vukovar, OIB: 95863787953 da tužiteljici FL, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati novčani iznos od 186.312,95 EUR (stoosamdesetšesttisućatristodvanaest eura i devedesetpet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 53.597,21 EUR (pedesettritisućepetstodevedesetsedam eura i dvadesetjedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2026. do konačne isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.008,75 EUR (šesttisućaosam eura i sedamdesetpet centi) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica kako u tužbi tako i tijekom postupka navodi da je odlukom Skupštine društva tuženika imenovana članom uprave, direktoricom društva dana 29. siječnja 2004., te da je ponovno imenovana dana 2. rujna 2004. i da je na toj funkciji bila sve do opoziva 3. svibnja 2017.

2. Tužiteljica i tuženik su dana 21. srpnja 2011. sklopili Ugovor o pravima i obvezama članice uprave direktorice i Ugovor o radu (u daljnjem tekstu Ugovor) kao i Dodatak Ugovora koji je sklopljenog 16. srpnja 2015.

3. Odredbom članka 12.2 Ugovora od 21. srpnja 2011. tužiteljica i tuženik su ugovorili da se u slučaju jednostranog raskida ugovora od strane društva, društvo (ovdje tuženik), obvezuje isplatiti članici uprave -direktorici (ovdje tužiteljici), po osnovi naknade štete iznos od 6 bruto godišnjih primitaka iz članka 4.2. Ugovora u roku od 15 dana od dana jednostranog raskida tog Ugovora.

4. Odlukom Skupštine društva tuženika od 3. svibnja 2017. opozvano je imenovanje tužiteljice kao člana uprave – direktorice društva tuženika i to sa danom donošenja navedene odluke skupštine.

5. Odlukom skupštine društva tuženika od 9. svibnja 2017. jednostrano je raskinut Ugovor o pravima i obvezama članice uprave- direktorice sa danom donošenja odluke.

6. Kako je tuženik svojom odlukom od 9. svibnja 2017. jednostrano raskinuo Ugovor o pravima i obvezama članice uprave - direktorice od 21. srpnja 2011. dužan sukladno odredbi članka 12.2 isplatiti tužiteljici na ime naknade štete zbog jednostranog raskida Ugovora novčani iznos od 6 bruto godišnjih primitaka iz članka 4.2. Ugovora.

7. Odredbom članka 4.2 Ugovora od 21. srpnja 2011. godine društvo se obvezalo isplaćivati tužiteljici mjesečnu bruto plaću koja se sastoji od umnoška koeficijenta 6,30 vrijednosti boda i broja sati za određeni mjesec.

8. Dodatkom Ugovora sklopljenog 16. srpnja 2015 izmijenjen je članak 4.2. Ugovora od 21. srpnja 2011. na način da je povećan koeficijent pa je od 1. srpnja 2015. društvo isplaćivalo tužiteljici mjesečnu bruto plaću koja se sastojala od umnoška koeficijenta 6,80 vrijednosti boda i broj sati za određeni mjesec.

9. Na osnovu tako ugovorene mjesečno bruto plaće tuženik je na ime plaće tužiteljici unazad 6 godina isplatio ukupno iznos od 1.306.341,96 kn/173.381,37 EUR, a što predstavlja neto plaću tužiteljice, doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, poreze, prireze i ostala davanja.

10. Tužiteljica je nakon podnošenja tužbe pozvala tuženika 18. svibnja 2017. na isplatu dužnog novčanog iznosa na ime naknade štete zbog raskida Ugovora od 21. srpnja 2011. sukladno visini i roku isplate iz članka 12.2 tog Ugovora. Navedeni zahtjev tužiteljice tuženik je zaprimio dana 22. svibnja 2017., ali na isti nije odgovorio niti je isplatio tužiteljici dužni novčani iznos.

11. Tuženik, kako u odgovoru na tužbu, tako i tijekom postupka navodi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Nadalje navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o pravima i obvezama članice uprave - direktorice i Ugovor o radu od 21. srpnja 2011. sa dodatkom od 16. srpnja 2015. na neodređeno vrijeme.

12. Posebno navodi da ugovor nije prestao prije isteka vremena na koje je sklopljen kako to tvrdi tužiteljica u tužbi već je prestao otkazom Skupštine tuženika sukladno članku 212. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje ZOO).

13. Nadalje navodi da tužiteljica nije osporavala odluku Skupštine tuženika o opozivu s dužnosti uprave društva - direktora od 3. svibnja 2017. niti otkaz ugovora. Tužiteljici je Ugovor o radu prestao sporazumno, prihvatom novog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na poslovima pomoćnika direktora.

14. Tuženik je prema tužiteljici za vrijeme trajanja obavezno-pravnog odnosa sve svoje obveze ispunio. Tuženik je postupio sukladno odredbi članka 212. ZOO-a i otkazao ugovor koji je po svojoj pravnoj prirodi bio trajnije naravi i sklopljen na neodređeno vrijeme, pa tuženik smatra da tužiteljica nema pravo na naknadu štete koju traži radi jednostranog otkaza, jer tuženik nije postupao protupravno.

15. Posebno navodi da je tuženik postupio sukladno odredbi članka 212. stavak 1. ZOO-a kada je tužiteljici jednostranim aktom tj. otkazom predmetni trajni obvezni pravni odnos tj. Ugovor otkazao i smatra da ovdje nema odgovornosti za štetu.

16. Naime, tuženik drži da se tužiteljica pogrešno poziva na odredbu članka 12. Ugovora, jer se po stavu tuženika ta odredba odnosi na raskid Ugovora prije isteka roka na koji je Ugovor sklopljen.

17. Kako se u ovom slučaju ne radi o Ugovoru sklopljenom na određeno vrijeme, ta odredba nema učinak na način prestanka Ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme. Dapače, ova odredba je suprotna Zakonu o obveznim odnosima, a kao takva je ništetna, a na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

18. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: Ugovor o pravima i obvezama članice uprave-direktorice (u daljnjem tekstu Ugovor) i Ugovor o radu (str. 5-11 spisa), Dodatak ugovora o pravima i obvezama članice uprave direktorice i Ugovor o radu od 21. srpnja 2011. (str. spisa 12,) odluka o opozivu člana uprave društva-direktora od 3. svibnja 2017. (str. spisa 13), otkaz ugovora o pravima i obvezama člana uprave-direktorice sklopljen dana 21. srpnja 2011. (str. spisa 14), podaci o plaći za tužiteljicu u periodu od 2011. do 2017. (str. spisa 15-21), zahtjev za isplatnom naknade štete (str. spisa 22), društveni ugovor o usklađenju općih akata i temeljnog kapitala društva s ograničenom odgovornošću Vodovod grada Vukovara sa Zakonom o trgovačkim društvima (str, spisa 36-43), Ugovor o radu tužiteljice od 29. siječnja 2004. (str. spisa 44- 45), nalaz i mišljenje CL, vještaka financijsko knjigovodstvene struke s prilogom dokumentacije (str. spisa 54-205), iskaz tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika Daria Tišob, vještakinje CL, svjedoka ZL, ĆL, JL, IL, GL, NL, VL, TL, KL i BL, preslika urudžbene knjige za period od 1. svibnja 2011. do 4. kolovoza 2011. (str. spisa 415-507), prijava za upis u sudski registar od 12. svibnja 2017-prilog zapisnik s skupštine društva tuženika od 3. svibnja 2017. (str. spisa 557-562).

19. U ranijem postupku sud je donio presudu poslovni broj P-312/2017-20 od 30. ožujka 2018. u kojoj je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti. Po žalbi Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-5211/2018-2 od 14. svibnja 2020. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu, preinačio presudu i odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za iznos od 34.475,00 kn/4.575,62 EUR. Vrhovni sud Republike Hrvatske po reviziji je rješenjem poslovni broj Rev-939/2021-3 od 3. svibnja 2025. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5211/2018-2 od 14. svibnja 2020. i Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 312/2017-20 od 30. ožujka 2018. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva u cijelosti i uredio tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute u Republici Hrvatskoj pa tako od tuženika na ime naknade štete potražuje 186.312,95 EUR.

21. Među strankama je neprijeporno :

- da je tužiteljica imenovana odlukom Skupštine društva tuženika dana 29. siječnja 2004. članicom uprave - direktoricom, te da je ponovno imenovana dana 2. rujna 2004. koju je funkciju obavljala sve do opoziva njezinog imenovanja dana 3. svibnja 2017.,

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o pravima i obvezama člana uprave- direktorice 21. srpnja 2011.,

- da je potpisan vlastoručno od strane tužiteljice i za društvo od predsjednika uprave ZL,

- da je sklopljen na neodređeno vrijeme,

- da se tuženik odredbom članka 2. Ugovora obvezao isplaćivati tužiteljici mjesečnu bruto plaću koja se sastoji od umnoška koeficijenta 6,30 vrijednosti boda i broja sati za određeni mjesec,

- da je 16. srpnja 2015. sklopljen dodatak ugovora kojim je izmijenjen članak 4.2. Ugovora, pa je povećao koeficijent pa je stoga društvo od 1. srpnja 2015. isplaćivalo tužiteljici mjesečnu bruto plaću koja se sastojala od umnoška koeficijenta 6,80 vrijednosti boda i broja sati za određeni mjesec.

- da je člankom 12.2 Ugovora određeno da u slučaju da društvo jednostrano raskine ugovor Društva isplatiti će članici uprave – direktorici - tužiteljici po osnovi naknade štete iznos od 6 bruto godišnjih primitaka iz članka 4.2 tog Ugovora u roku od 15 dana od dana jednostranog raskida tog Ugovora.

22. Uvidom u odluku o opozivu uprave društva- direktorice od 3. svibnja 2017. sud je nedvojbeno utvrdio da je Skupština društva tužiteljicu kao člana uprave- direktoricu imenovala odlukom skupštine društva od 2. rujna 2004. na neodređeno vrijeme, da je odluka potpisana od predsjednika Skupštine uprave tuženika ŽL, te da je odluka dostavljena tužiteljici dana 10. svibnja 2017., a upravi društva dana 9. svibnja 2017.

23. Među strankama je sporno da li tužiteljica ima pravo potraživati naknadu štete po ugovoru o pravima i obvezama člana uprave-direktorice na osnovu odluke skupštine društva- opozivom ili je ugovor prestao otkazom skupštine društva, tj. jednostranim otkazom ugovora na neodređeno vrijeme, pa stoga nema odgovornosti za naknadu štete, kako to tvrdi tuženik.

24. Radi utvrđivanja prava volje ugovorenih strana sud je proveo dokaz saslušanjem osobno tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika Daria Tišob, predsjednika skupštine koji je donio odluku o imenovanju tužiteljice za člana uprave- direktorice PL u svojstvu svjedoka i predsjednika skupštine koji je dana 3. svibnja 2017. potpisao odluku o opozivu člana uprave društva-direktorice, ovdje tužiteljice - ŽL, DL, IL, GL, NL, VL, TL, KL i BL u svojstvu svjedoka.

25. Tužiteljica u svom, iskazu navodi da je kod tuženika počela raditi 6. ožujka 2003. na mjestu voditeljice financija, a da bi je dana 29. siječnja 2004. Skupština tuženika imenovala predsjednicom uprave prvo na šest mjeseci na određeno, a nakon toga na neodređeno do 3. svibnja 2017. kada ju je skupština društva razriješila, te dužnosti. Tužiteljica posebno naglašava da predsjednik skupštine koji je potpisao odluku o opozivu nije imao primjedbi na ugovor iz 2011. godine i dodatak tog ugovora, tj. da gradonačelnik koji je predsjednik skupštine tuženika nije joj se nikada obratio niti postavljao upit u vezi s Ugovorom o njenim pravima i obvezama od 2011. i dodatka tog ugovora iz 2015. Posebno navodi da je predsjednik skupštine RL imao odobrenje svih članova skupštine za njezino imenovanje za predsjednicu uprave. Nadalje navodi, da su članovi skupštine gradonačelnik [adresa], načelnici općina [adresa] i [adresa] kao i to da su bili nazočni na sjednici na kojoj je imenovana za predsjednicu uprave. Posebno navodi da je predsjednik skupštine u vrijeme kada je sklopljen dodatak ugovora bio gradonačelnik grada [adresa] ŽL kao i to da nije imao primjedbi na dodatak Ugovora. Nadalje navodi da je pravnica uvijek pisala pozive za skupštinu, kao i dnevni red pa tako i za skupštinu koja je održana 21. srpnja 2011., ali je u tom periodu bila na porodiljnom bolovanju, a mijenjala ju je druga pravnica TL. Posebno navodi da TL bila prisutna na sjednici skupštine održane 21. srpnja 2011. kao i to da se nije upuštala u obrazloženje ugovora pa tako i članka 12. Nadalje navodi da je ugovor sastavila odvjetnica koju tuženik angažira po potrebi.

26. Iz iskaza svjedoka PL predsjednika skupštine tijekom 2011. godine, ĐL koji je imenovan za direktora na skupštini održanoj **.**.2017., ŽL gradonačelnika - predsjednika skupštine od 2014., OL načelnika općine [adresa], IL načelnika općine [adresa], GL načelnika općine [adresa], NL načelnika općine [adresa], AL uposlene kod tuženika na radnom mjestu voditelja pravnih poslova, TL koja je bila uposlena kod tuženika od 24. veljače 2011. do **.**.2012., KL poslovne tajnice Grada Vukovar u periodu od 1. svibnja 1998. do **.**.2021. i BL gradonačelnika [adresa] izabran u lipnju 2013., sud je nedvojbeno utvrdio da su članovi skupštine tuženika bili gradonačelnik Grada Vukovara, načelnici općina [adresa] i [adresa], da su predstavnici navedenih općina i Grada Vukovara bili nazočni na skupštini održanoj 29. siječnja 2004. (kada je tužiteljica imenovana za predsjednicu uprave pa tako i 3. svibnja 2017., kada je opozvana kao predsjednica uprave tuženika, da je predsjednik skupštine potpisao ugovor od 21. srpnja 2011., da se svjedoci ne sjećaju kako su dobili pozive, kao i dnevnog reda na skupštini održanoj 21. srpnja 2011., da se ne sjećaju koliko je bilo održanih skupština tijekom 2011. godine, da je predmet rasprave bio uobičajen, odnosno tekuća problematika, kao i izvješće o obavljenoj reviziji tuženika kao i ugovor o otpremnini predsjednice uprave tuženika, da su svi članovi skupštine dobili ugovor s predsjednicom uprave od 21. srpnja 2011., da na toj sjednici nisu raspravljali o člancima samog ugovora, da je ugovor sačinjen od strane tuženika, te da je UL na sjednici održanoj u rujnu 2017. postavljen za direktora tvrtke tuženika.

27. Nalaz i mišljenje vještaka sud je ocijenio kao jasan, nedvosmislen i sačinjen u skladu s pravilima struke. Parnične stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje. Vještak je utvrdio da je tužiteljici bila isplaćena plaća u periodu od svibnja 2011. godine do zaključno travnja 2017. u ukupnom iznosu od 1.403.774,94 kn/186.312,95 EUR po osnovi bruto dohotka od nesamostalnog rada-plaća po osnovi redovnog rada određenog Ugovorom o pravima i obvezama od 21. srpnja 2011. i njegovog dodatka iz 2015. Po dobivenom nalazu tužiteljica je uredila visinu tužbenog zahtjeva na način da potražuje na ime naknade štete iznos od 1.403.774,94 kn/186.312,95 EUR.

28. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika sukladno odredbi članka 219. do 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP).

29. Po provedenom dokaznom postupku sud je nedvojbeno utvrdio :

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o pravima i obvezama člana uprave - direktorice 21. srpnja 2011.,

- da je potpisan vlastoručno od strane tužiteljice i za društvo od predsjednika uprave ZL,

- da je sklopljen na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik obvezao isplaćivati tužiteljici mjesečnu bruto plaću koja se sastoji od umnoška koeficijenta 6,30 vrijednosti boda i broja sati za određeni mjesec,

- da je 16. srpnja 2015. sklopljen dodatak Ugovora kojim je izmijenjen članak 4.2. Ugovora, na način da je povećan koeficijent pa je stoga društvo od 1. srpnja 2015. isplaćivalo tužiteljici mjesečnu bruto plaću koja se sastojala od umnoška koeficijenta 6,80 vrijednosti boda i broja sati za određeni mjesec,

- da je člankom 12.2 Ugovora određeno da u slučaju da društvo jednostrano raskine ugovor Društva isplatiti će članici uprave – direktorici - tužiteljici po osnovi naknade štete iznos od 6 bruto godišnjih primitaka iz članka 4.2 tog Ugovora u roku od 15 dana od dana jednostranog raskida tog Ugovora,

- da je tuženik sazvao skupštinu za 21. srpnja 2011., a da je predložen dnevni red izlaganje tužiteljice o izvješću neovisnog revizora i razno,

- da je donesena odluka da će se sklopiti dodatak Ugovor o pravima i obvezama člana uprave - direktorice 21. srpnja 2011.,

- da je potpisan vlastoručno od strane tužiteljice i za društvo od predsjednika skupštine ŽL,

- da je održana skupština društva 3. svibnja 2017., a da je na dnevnom red bilo donošenje odluke o opozivu imenovanja člana uprave društva – direktorice - ovdje tužiteljice,

- da je odluka donesena, nakon što je predsjednik skupštine ukazao na činjenicu da grad [adresa] trpi zbog lošeg provođenja Projekta [adresa], na što je više puta upozoravao direktoricu ovdje tužiteljicu, pa stoga predlaže davanja opoziva direktorice kao točka dnevnog reda - pod razno,

- da je opoziv potpisao predsjednik skupštine ŽL.

30. Odredbom članka 243. stavak 1. Zakon o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/1993., 34/1999.,121/1998., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 125/2011., 152/2011., 111/2012., 68/2013., 110/2013., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023. i 136/2024., u daljnjem tekstu ZTD) je određeno da uprava društva na zahtjev glavne skupštine pripremi odluku i opće akte čije je donošenje u nadležnosti glavne skupštine, a stavkom 2 da uprava priprema ugovore koji se mogu sklopiti samo uz suglasnost glavne skupštine, a stavkom 3. izvršava odluke koje glavna skupština donese u okviru svoje nadležnosti.

31. Odredbom članka 244. ZTD-a je određeno da članove uprave imenuje predsjednik nadzornog odbora na vrijeme od pet godina, a stavkom 2 da nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog . Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva. Opoziv je valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom.

32. Odredbom članka 441. ZTD-a određena je nadležnost skupštine pa tako stavkom 3 o imenovanju i opozivu člana uprave

33. Sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neke činjenice o postojanju činjenica, zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a u ovoj pravnoj stvari teret dokaza je na strani tužitelja.

34. Ocjenom provedenih dokaza, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza ukupno, sud je došao do uvjerenja da tužiteljica osnovano potražuje od tuženika na ime naknade štete utuženi iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Naime, sud je nedvojbeno utvrdio da je volja stranka bila da tuženik u slučaju opoziva s mjesta člana uprave, bez ikakvih dodatnih uvjeta, isplati tužiteljici iznos od šest bruto godišnjih primitaka.

35. Sud je uvjerenja da ugovor koji su parnične stanke sklopile nije protivan ni Ustavu, ni prisilnim propisima ni moralu (članak 322. st.1 ZOO-a).

36. Nadalje, sud je uvjerenja da u trenutku sklapanja Ugovora volja stranaka bila da ugovore naknadu za slučaj opoziva tužiteljice u iznosu od šest godišnjih bruto plaća, što u skladu s pravom sudionika obvezno-pravnih odnosa da svoje odnose uređuju slobodno. Volja tuženika je bila sklopiti ugovor takvog sadržaja, budući da ne tvrdi niti dokazuje da su na njegovoj strani postojale mane volje.

37. Sud je uvjerenja da okolnost što skupština društva nije prethodno razmatrala odredbe ugovora koji je predsjednik skupštine sklopio s tužiteljicom ne dovodi do ništetnosti tog ugovora na temelju odredbe članka 432. vezano uz članak 247. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11 i 68/13), ali su članovi Uprave društva tuženika prije sjednice skupštine dobili primjerak ugovora i na skupštini nisu imali primjedbi o sadržaju ugovora.

38. Navedena odredba propisuje obvezu nadzornog odbora (odnosno skupštine u ovom slučaju, budući da tuženik nema nadzorni odbor) da pri određivanju ukupnih primitaka pojedinog člana uprava brine o tome da ukupni iznos primanja bude u primjerenom odnosu posla koji obavlja član uprave i stanja društva (članak 247 st. 1 ZTD-a).

39. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužiteljica i tuženik sklopili su ugovor o pravima i obvezama članice uprave – direktorice i dodatak istog ugovora, na neodređeno vrijeme, a odredbom čl. 12.2. ugovora određeno je da u slučaju jednostranog raskida istoga od strane tuženika, tuženik se obvezuje isplatiti članici uprave – direktorici po osnovi naknade štete iznos od 6 bruto godišnjih primanja. Tužiteljica je prihvatila odluku skupštine tuženika o opozivu uprave društva, točnije direktorice, a odluka je postala pravomoćna, znači ista nije ustala s tužbom radi osporavanja opoziva, pa sukladno odredbi članka 244. ZTD-a isti je valjan, dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom.

40. Prilikom odlučivanja sud nije uzeo u obzir stav i navode tuženika da se radi o ništetnosti dijela Ugovora o pravima i obvezama tužiteljice, tj. konkretno članka 12.2 Ugovora, budući je tužitelj u obvezi po istom članku u slučaju jednostranog otkaza istog, tužiteljici na ime naknade štete isplatiti iznos 6 bruto godišnjih primanja utvrđenih navedenim ugovorom. Tuženik tijekom postupka se poziva na ništetnost odredbe ugovora, konkretno članka 12.2, a da do pokretanja ove tužbe nije pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora, niti je isti osporavao, čak i nakon sklapanja dodatka istome (a što potvrđuje i predsjednik skupštine tuženika gosp. ŽL svojim iskazom). Tek pokretanjem ove tužbe, tuženik ukazuje na ništetnost, a sud je mišljenja da je isti ugovor valjan, dok se njegova ništetnost ne utvrdi sudskom odlukom.

41. Stoga sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu u visini 6 bruto godišnjih primanja, odnosno utuženi iznos, sukladno članku 12.2. Ugovora o pravima i obvezama člana uprave – direktorice (ovdje tužiteljice) i dodatka Ugovoru, vezano uz članak 319. stavak 2 ZOO-a pa je stoga odlučeno kako je opisano u točki I. izreke ove odluke.

42. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stav 1. ZPP-a, a odmjerena je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/2009., 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023., dalje OT) i odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/2005., 57/1996.,137/2002., 26/2003. - pročišćeni tekst i 125/2011.).

43. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 53.597,21 EUR odnosno priznato je za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT) iznos od 2.804,00 EUR, za sastav podnesaka od 23. listopada 2017., 16. veljače 2018., 25. veljače i 22. kolovoza 2025., za svaki ponoosob iznos od 2.804,00 EUR, ( Tbr 8.1. OT) za sastav odgovora na žalbu od 14. svibnja 2018. (Tbr. 10.6. OT) iznos od 2.804,00 EUR, sastav podneska od 1. prosinca 2017 iznos od 701,00 EUR (Tbr 8.4. OT) pristup na ročišta održana dana 14. studenog 2017., 6. ožujka 2018., 27. ožujka, 20. svibnja, 9. rujna, 13. listopada, 20. studenog i 18. prosinca 2025. za svaki iznos od 2.804,00 EUR (Tbr 9.1. OT), pristup na ročište za objavu odluke održanog 30. ožujka 2018. iznos od 100,00 EUR i za ročište održano 28. siječnja 2026. iznos od 100,00 EUR (Tbr. 9.3.OT), na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu 1.659,03 EUR, za vještačenje iznos 398,16 EUR, sve uvećano za pripadajući PDV od 25% iznos od 10.719,44 EUR, uz primjenu odredbe članka 277. ZOO-a kako je opisano u u točki II. izreke ove odluke.

44. Sud je odbio tužiteljicu s dijelom parničnog troška u ukupnom iznosu od 6.008,75 EUR i to iznos od 2.103,00 EUR na ime razlike između traženog iznosa za sastav podneska od 1. prosinca 2017., budući se ne radi o podnesku u kojem se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, što spada u kategoriju podnesaka za koje se priznaje naknada troškova prema Tbr. 8.1. OT, iznos od 2.704 EUR za pristup na ročište za objavu odluke održanog 30. ožujka 2018., budući je Tbr. 9.3. OT određeno da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade, ali ne više od 50 bodova ,pa je tužitelju za pristup na ročište za objavu odluke priznat iznos od 100,00 EUR, kao i iznos od 1.201,75 EUR na ime pripadajućeg PDV na naprijed naveden iznos, pa je stoga odlučeno kako je opisano u točki III. izreke ove odluke.

Osijek, 28. siječnja 2026.

S u d a c

Jadranka Pajur Vranješ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna

stranka uložiti žalbu Visokom trgovačkom

sudu Republike Hrvatske pismeno,

putem ovoga suda u roku od 15 dana.