Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-682/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, dne 28.siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 7. 2018.g. do 30. 9. 2024.g. u ukupnom iznosu od 9.251,59 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 70,99 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 45,08 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 24,66 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,98 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 9,08 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,47 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 55,19 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 94,63 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 74,02 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,81 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,26 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 95,04 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 80,67 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 96,93 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 92,72 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 90,69 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 87,8 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 87,41 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 96,31 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,42 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 77,46 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,94 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 79,91 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 91,11 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 77,65 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 99,29 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 98,39 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 128,49 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 196,29 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 175,94 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 213,93 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 213,49 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 204,9 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 216,65 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 193,77 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 213,18 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 208,73 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 214,39 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 226,71 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 199,36 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 222,17 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 211,45 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 234,79 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 224,92 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 226,5 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 221,49 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 239,34 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 236,16 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 175,31 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 204,97 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 293,08 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 226,55 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 227,16 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 206,9 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 164,96 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 237,43 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 230,01 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 216,06 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 146,62 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 250,64 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 162,55 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 105,19 EUR koja teče od 15. listopad 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,60 EUR koja teče od 15. studeni 2023. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 % poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29.st.2. ZOO-a (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO- a (NN 155/22) i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 % poena, a u ostalim odnosima za 3 % poena."

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 17. srpnja 203. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik-viša medicinska sestra-perfuzionist pri Zavodu za kardiokirurgiju te je obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a što nije evidentirano niti isplaćeno od strane tuženika. Odlukom tuženika od 28.12.2022. utvrđeno je da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad pa prema tome tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Slijedom prednjeg, tužiteljica potražuje isplatu razlike manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. 6. 2018. do dana dostave podataka od strane tuženika, dakle, tužiteljica je postavila stupnjevitu tužbu, a po pribavi dokumentacije i nakon provedenog vještačenja određeno će postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. U odgovoru na tužbu od 13. studenoga 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe kako niti jedan radnik ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa tako ni tužiteljica, već poneki radnici, najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu, budu zaduženi za primopredaju službe i ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, nekada 5 minuta, nekada 30 minuta, maksimalno 30 minuta, maksimalno 30 minuta, a na tužiteljici je teret dokaza da je svaki dan od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bila zadužena za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Nadalje, navodi kako je primopredaja pravno regulirana tek Dodatkom II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. pa je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije 1. rujna 2019. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Rješenjem ovog suda od 27. prosinca 2024. pozvana je tužiteljica da postavi precizno, potpuno i određeno tužbeni zahtjev (čl. 186.b st.3. ZPP), s obzirom na to da tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da je tražila od tuženika potrebne podatke te da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

4. Podneskom od 10. siječnja 2025. tužiteljica je postavila određeni tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.875,00 eura bruto za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 25,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

5. U podnesku od 2. travnja 2025. tuženik navodi da je predmetna tužba nepodobna za raspravljanje, predlaže odbaciti neuredno postavljeni tužbeni zahtjev, a ujedno se protivi uređenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i nerazumljivom. Tuženik se protivi i točki II. petita tužbenog zahtjeva za isplatom naknade parničnog troška na račun odvjetnika tužiteljice jer bi se u tom slučaju ustupila tražbina (cesija) tužiteljice koju ima prema tuženiku.

6. Podneskom od 4. travnja 2025. tuženik predlaže putem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu obavijestiti Republiku Hrvatsku o otpočetoj parnici, a radi miješanja na strani tuženika s obzirom na to da ima pravni interes jer se od tuženika traži novčana isplata, o čemu su isti obaviješteni dopisom ovog suda od 6. lipnja 2025., međutim, na isto se nije očitovalo.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za kolovoz 2019., zaključka s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17. veljače 2023., Odluke tuženika od 28. prosinca 2022., Odluke Vlade Republike Hrvatske od 7. prosinca 2020., naloga tuženika, odluke Ministarstva zdravstva od 19. ožujka 2020. i 21. prosinca 2020., odluke tuženika od 31. ožujka 2020., od 20. ožujka 2020., izvatka iz starog i novog Pravilnika tuženika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, ugovora o radu, Pravilnika o radu, saslušanjem svjedokinja FR, VR, te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o. od 17. rujna 2025., dopune vještačenja Centra za vještačenja d.o.o. od 15. listopada 2025., dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje ŽR, a druge dokaze i to saslušanjem svjedoka ŠR, LR, CR i GR sud nije provodio, smatrajući da bi isti doveli do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova jer su nepotrebni s obzirom na okolnosti na koje su predloženi (na okolnost ustrojavanja posebne jedinice tuženika koja je pružala skrb oboljelima od bolesti Covid-19 i upućivanja radnika tuženika na rad u tu jedinicu), budući da među strankama nije ni prijeporno da su bile ustrojstvene posebne jedinice za pružanje skrbi oboljelima od bolesti Covid-19 i da su se upućivali radnici za rad u tim jedinicama pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na neodređeno vrijeme,

- da radi na radnom mjestu više medicinske sestre-perfuzioniste pri Zavodu za kardiokirurgiju;

- da radi u smjenama od 7:00 do 15:00 jutarnja smjena i od 13:00 do 21:00 popodnevna smjena;

- da je epidemija bolesti Covid-19 proglašena 11. ožujka 2020. Odlukom Ministarstva zdravstva, s time da je prestanak epidemije proglašen Odlukom Predsjednika Vlade RH, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 51/23 dana 12. svibnja 2023.;

- da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 koja je objavljena u Narodnim novinama broj 136/20 od 9. prosinca 2020., s tim da je odluka stupila na snagu prvog dana od dana objave, odnosno 10. prosinca 2020., a ista je stavljena izvan snage Odlukom Vlade od 22. kolovoza 2024., a objavljena je u Narodnim novinama broj 99/24 i stupila je na snagu 23. kolovoza 2024.;

- da je Ministarstvo zdravstva 21. prosinca 2020. svim zdravstvenim ustanovama poslalo uputu iz koje proizlazi da će se u COP aplikaciji za potrebe evidentiranja rada zaposlenika koji pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19 implementirati element 11064 posebna nagrada za rad s oboljelima te da će se obračunavati u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a prilikom unosa u aplikaciju potrebno je evidentirati broj sati te će se prema broju sati automatski izračunati iznos nagrade;

- da je kod tuženika osnovana ustrojstvena jedinica koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid-19 – Respiratorno-intenzivistički centar smješten na Križinama odlukom tuženika od 20. 3. 2020.;

- da tužiteljica nije bila upućena za rad u posebnoj ustrojstvenoj jedinici niti joj je isplaćivana ikakva nagrada sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19.

9. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovu primopredaje službe za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 30. 9. 2024. i po osnovu posebne nagrade za Covid za razdoblje od 1.11.2020. do 23. 8. 2023, te posljedično tim pravnim osnovama naknada za godišnji odmor i bolovanje, a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.

10. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. s osnova primopredaje službe, jer je tužiteljica u utuženom razdoblju kao zaposlenica tuženika poslije završetka radnog vremena ostajala 30 minuta duže na svom radnom mjestu radi primopredaje službe, isplate posebne nagrade za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolest Covid-19 te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja, a što joj od strane tuženika nije plaćeno.

12. Glede zahtjeva tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće s osnova primopredaje službe, po ocjeni ovog suda isti je u cijelosti neosnovan.

13. Naime, Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) zaključen je 30. rujna 2019., a u primjeni je od 1. rujna 2019. (osim čl. 12. koji je u primjeni od 1. siječnja 2020.). Člankom 9. Dodataka II. izmijenjen je članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. koji glase: „8. Primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena i 9. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe.“

14. Dodatkom IV. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 3/2023; dalje: Dodatak IV.) od 5. siječnja 2023. produljeno je razdoblje primjene KU/18, Dodatka I., Dodatka II. i Dodatka III. do 25. ožujka 2023.

15. Zaključkom broj 108. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. 2. 2023. navodi se kako primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaju službe. Poslodavac je zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

15.1. Dakle, iz Zaključka br. 108 jasno proizlazi kako poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koja mora biti evidentirana u evidenciji prisutnosti na radu.

16. Odredbom čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje: ZR) određeno je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

17. Nadalje, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20), koji je na snazi od 1. ožujka 2018., u članku 34. navodi da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. I čl. 81. ZR.

18. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 37. st.5. određuje kako se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije; st. 6. pod ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca smatraju se plaće ostvarene za rad u tri mjeseca koja prethode mjesecu korištenja godišnjeg odmora; st.7. ako je u prethodna tri mjeseca zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek iz stavka 5. ovoga članka.

18.1. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 24/17, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) u čl. 59., kasnije 58. regulira ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 57. navodi ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

19. Odlukom tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur. broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022., koja stupa na snagu i primjenjuje se od 1. siječnja 2023., određeno je kako pod se izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. Primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, a liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, kao i da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i zbraja se s ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad.

20. U konkretnom slučaju, nesumnjivo je utvrđeno da tužiteljica radi kod tuženika kao medicinska sestra-perfuzionist i to na Zavodu za kardiokirurgiju, da radi u jutarnjoj smjeni od 7:00 do 15:00 ili popodnevnoj od 13:00 do 21:00 uz pripravnost, dakle kada je u jutarnjoj smjeni njezino radno vrijeme je do 15:00, a popodnevna smjena počinje s radom u 13:00 tako da se u ovom slučaju ne može govoriti o primopredaji službe nakon završetka radnog vremena (iza 15:00 kako tužiteljica tvrdi pa i bez obzira na postojanje dugotrajnih operacija) s obzirom na to da tužiteljica tijekom svog radnog vremena vrši primopredaju drugoj smjeni, a ne nakon završetka radnog vremena, s obzirom na to da je popodnevna smjena od 13:00, dok tužiteljici završava radno vrijeme u 15:00 (dakle, od dolaska popodnevne smjene na posao do odlaska tužiteljice s posla te dvije smjene-jutarnja i popodnevna su zajedno 2 sata za koje vrijeme mogu sestre između sebe prenijeti sve podatke o pacijentima izvršiti primopredaja).

20.1. Navodi tužiteljice da su svaki dan bile operacije i više njih te da može operacija trajati dulje od 15:00 pa mora predati operiranog pacijenta da kolega može nastaviti s njim raditi, tako da je ostajala na poslu i poslije 15:00, da je primopredaja službe bila usmena, a pisao se protokol mašina, radova, postavljanja ekmo aparata na drugim radilištima i da je ona svakodnevno vršila primopredaju službe su neutemeljeni. Da je tužiteljica zbog operacija, kako sama ističe, ostajala i duže na poslu od predviđenog radnog vremena samim time ne znači da je vršila primopredaju službe u trajanju od 30 minuta nakon završetka radnog vremena.

20.2. Naime, a kao što proizlazi iz iskaza svjedokinje FR, prije glavne sestre Zavoda za kardiokirurgiju, tužiteljica je radila u operacijskoj dvorani kao perfuzionist te je radila smjenski rad uz pripravnost, a pripravnost znači da je u kući, a zovu vas kada trebate i za to dobivate određenu naknadu. Način na koji je radila tužiteljica ne spada u primopredaju službe jer je tako ravnateljstvo odlučilo i nitko u operacijskoj sali nema plaćeno za primopredaju. I iz iskaza svjedokinje VR, koja je radila zajedno s tužiteljicom, proizlazi da su radile jutarnju smjenu od 7:30 do 15:30, te popodnevnu od 13:00 do 21:00 i u pripravnosti-po pozivu. Ukoliko se ne obavi posao do 21:00 dolazi kolega i mora se njemu prenijeti služba i tu nema preklapanja kao što je u jutarnjoj smjeni koja radi do 15:30, a popodnevna počinje u 13:00 i tu se oni preklapaju. Primopredaja bi trajala više od 30 minuta, prenosile bi podatke o pacijentima, materijalu što se utrošilo i dr.

20.3. Dakle, iz iskaza svjedokinja FR i VR ne proizlazi da su na radnom mjestu tužiteljice sestre obavljale primopredaju službe, s obzirom na njihovo radno vrijeme (jutarnja i popodnevna smjena koje se preklapaju). Ni iz iskaza svjedokinje VR u dijelu u kojem navodi kako su vršile primopredaju službe u popodnevnoj smjeni kolegi koji dolazi i to ukoliko se ne obavi posao do 21:00 sud ne može izvesti zaključak da su svaki dan iza 21:00 vršile primopredaju službe, jer nemogućnosti obavljanja posla do 21:00, kada završava popodnevna smjena, nije svaki dan pa se stoga ne može ni govoriti o primopredaji službe ni u popodnevnoj smjeni.

20.4. Iz gore navedenih dokaza nije utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju doista obavljala primopredaju službe (da je svaki dan nakon završetka svoje smjene prenosila kolegama podatke o pacijentima), a time i da je provela radno vrijeme u primopredaji nakon završetka svog redovnog radnog vremena u trajanju u prosjeku od 30 minuta, kao i da se ta primopredaja obavljala upravo svaki dan.

21. Slijedom prednjeg, tužiteljici ne pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za odrađene sate u primopredaji službe za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30.9.2024.

22. Glede potraživanja tužiteljice po osnovu posebne nagrade za rad s oboljelima od Covid-19, po ocjeni ovog suda i taj zahtjev je neosnovan.

23. Tužiteljica smatra da ju pripada pravo na isplatu posebne nagrade za rad s oboljelim od Covid-19 bez obzira na činjenicu da nije bila raspoređena u Respiratorno- intenzivistički centar i da ima pravo na isplatu te nagrade za sve sate koje je odradila u utuženom razdoblju. Tuženik osporava pravo tužiteljice na isplatu posebne nagrade za rad s oboljelima od Covid-19 budući da tužiteljica nikada nije obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19

24. Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (Narodne novine broj: 136/20, dalje u tekstu Odluka o posebnoj nagradi) u čl. 1. stavak 2. propisano je da se posebna nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika te se isplaćuje uz plaću. Čl. 2. Odluke određeno je da se posebna nagrada isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid- 19, s tim da se sredstva za provedbu osiguravaju prema čl. 4. u financijskom planu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a za provedbu same odluke prema čl. 6. zadužen je ministar zdravstva.

25. U konkretnom slučaju tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je u utuženom razdoblju obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od Covid-19. Tvrdnje tužiteljice da je u operacijskoj sali bilo zaraženih Covidom, te da je brinula od bolesnima od Covida i u Citu i na Križinama nisu ničim potkrjepljenje (tužiteljica nije pružila niti priložila dokaze na te okolnosti) već to proizlazi samo iz iskaza tužiteljice. Da je tužiteljica i dolazila u doticaj s oboljelima od Covid-19 ne znači da ima pravo na posebnu nagradu.

25.1. Rad tužiteljice na Zavodu za kardiokirurgiju nije bio vezan za rad s pacijentima oboljelim od Covid-a, a činjenica da se tužiteljica za vrijeme Covida susretala s Covid pacijentima u operacijskoj dvorani koji su u hitnim situacijama operirani, a ispostavilo se da su pozitivni, kako je i sama iskazala te da je radila i s Covid pozitivnim pacijentima i u CIT-u i na Križinama samim time ne dovodi do zaključka da je upravo tužiteljica pružala zdravstvenu skrb tim pacijentima. I iz iskaza svjedokinje FR proizlazi kako je u cijeloj bolnici bilo Covid pacijenata, ne samo u RIC-u te da su se svi oni u nekom vremenu susretali s Covid pacijentima i moguće je da se i tužiteljica susretala s pozitivnim pacijentima na odjelu ili su bili pozvani kao osoblje iz operacijske dvorane, dakle svi zdravstveni djelatnici (i liječnici i medicinske sestre) susretali su se s Covid pacijentima, ne samo tužiteljica, ali susret s takvim pacijentima ne znači i pružanje skrbi oboljelima od bolesti Covid-19. To što je bio određeni broj Covid bolesnika u operacijskoj sali, te da je radila s Covid pozitivnim pacijentima u CIT-u i na Križinama kako tužiteljica iskazuje, mada tužiteljica ničim nije dokazala da ih je bilo i da im je pružala redovito zdravstvenu skrb, ne znači da su ti bolesnici, koji su bili pozitivni na corona virus, i oboljeli od Covida-19 i da im je bila potrebna zdravstvena skrb koju im je tužiteljica pružala.

26. Stoga, po mišljenju ovog suda tužiteljici ne pripada pravo na posebnu nagradu za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 radi čega se njezin zahtjev i u tom dijelu ukazuje neosnovanim.

27. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev za isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 9.251,59 eura (koji je tužiteljica postavila sukladno vještačenju Centra za vještačenje d.o.o. od 17. rujna 2025. prema kojemu pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 na sve odrađene sate, za razdoblje od 1.11.2020. do 23. 8. 2024. godine iznosi 3.032,81 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunate posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19, iznosi 1.013,29 EUR, ukupno iz neobračunate posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 iznosi 4.046,10 EUR, a po osnovi primopredaje službe, odnosno da je tužiteljica nakon kraja svakog radnog dana ostala raditi 30 minuta dulje, za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. godine: potraživanje po osnovi primopredaje službe iznosi 4.159,20 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe, iznosi 986,92 EUR, ukupno iznosi 5.146,12 EUR, a po osnovu manje obračunatih naknada obračunatih temeljem obračunatih i isplaćenih plaća za cjelokupno razdoblje, manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 59,37 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024., a s osnova naknade plaće za primopredaju službe i Covid nagradu, a posljedično tome i isplatu naknade za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje službe i Covid odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

28. Odluka o parničnom trošku je izostala, budući da tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu svoj trošak nije ni popisao.

.

Split, 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- tuženiku