REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Osijek, Vukovarska cesta 31
Us I-442-2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zorica Franković, odvjetnica u Đurđevcu, Basaričekova 5a, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, kojega zastupa službena osoba CĆF, radi odgode izvršenja Odluke o povratu sredstava, 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-08/24- 01/513, URBROJ: 525-14/105-25-5 od 7. travnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice CĆ za naknadom troškova upravnog spora u zatraženom iznosu 1.250,00 EUR uključujući PDV 25%.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-034-08/24-01/513, URBROJ: 525-14/105-25-5 od 7. travnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice CĆ izjavljena protiv rješenja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: UP/I-983/24-02/0004, URBROJ: 343-1900/01-24-001 od 30. prosinca 2024., a kojim rješenjem je odbijena molba za odgodu izvršenja Odluke o povratu sredstava KLASA: 440-12/20-06-02-01/1389, URBROJ: 343-1504/01-24-015 od 25. ožujka 2024.
2. Tužiteljica u tužbi osporava tuženikovu odluku zbog toga što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja i što u aktu nije pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ističe kako je nesporno da je podnijela tužbu pred naslovnim sudom poslovni broj Us I-434/2024 u kojem predmetu još nije donesena sudska odluka, a koja je prema mišljenju tužiteljice odlučna za ovaj postupak. Tužiteljica navodi kako je u cijelosti postupila po uvjetima propisanim pravilnikom, natječajem, nacionalnim i europskim zakonodavstvom te da nije bilo mjesta donošenju pobijane odluke jer je korisnik u cijelosti opravdao isplatu navedenih sredstava. Slijedom navedenog smatra kako nije bilo mjesta donošenju odluke o povratu sredstava s obzirom na to da je tužiteljica ispunila sve uvjete propisane za dodjelu sredstava. Imajući navedeno na umu pobijena odluka je preuranjena s obzirom da u svezi navedenog nije donesena sudska odluka pred naslovnim sudom u predmetu poslovni broj Us I-434/2024.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je člankom 133. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21., - dalje: ZUP) propisano da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno, dok u skladu sa stavkom 2. istog članka prvostupanjsko rješenje postaje izvršno između ostalog dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak. Dodatno, člankom 140. stavkom 1. ZUP-a propisana je mogućnost da javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje odgodi izvršenje rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1) ako nije drukčije propisano zakonom i 2) ako se to ne protivi javnom interesu. Navedeno znači da su uvjeti za eventualnu odgodu izvršenja rješenja kumulativni. Nadalje, člankom 144. stavkom 6. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“ br. 118/18., 42/20., 127/20., 52/21., 152/22., 152/24., dalje – Zakon) izričito je propisano da žalba korisnika ne odgađa izvršenje odluke o povratu sredstava pa tuženik ukazuje kako nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta za odgodu izvršenja iz članka 140. stavka 1. ZUP-a. Slijedom navedenog tuženik ističe kako prilikom donošenja rješenja nisu povrijeđena pravila postupka te da je činjenično stanje utvrđeno u potpunosti i pravilno pa stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. Kako je sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj sud na temelju članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka te isprave priložene istome.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a u svezi člankom 116. stavkom 1. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U konkretnoj situaciji sud ispituje zakonitost donesenog rješenja o odbijenoj odgodi izvršenja odluke o povratu sredstava u smislu članka 144. Zakona. Nesporno je da su u tijeku i drugi postupci, odnosno postupak pred Upravnim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Us I-434/2024 u kojemu još nije donesena sudska odluka. Slijedom navedenog sud napominje kako veći dio činjeničnih navoda iz tužbe nije od značaja za rješavanje ove pravne stvari. U konkretnoj stvari potrebno je ispitati jesu li ispunjeni uvjeti za odgodu izvršenja odluke o povratu sredstava sukladno pozitivnim propisima. Sukladno članku 140. stavku 1. ZUP-a na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu. Dakle, sukladno navedenom za odgodu izvršenja rješenja potrebno je kumulativno ispunjenje oba uvjeta. Nadalje, člankom 144. stavkom 7. Zakona propisano je da korisnik ima pravo podnijeti žalbu na odluku o povratu sredstava iz stavka 1. navedenog članka o kojoj odlučuje ministarstvo, no žalba korisnika ne odgađa izvršenje odluke o povratu sredstava. Zakon o poljoprivredi se u ovom kontekstu smatra posebnim zakonom (lex specialis) te s obzirom da je istim propisana nesuspenzivnost žalbe, opća pravila upravnog postupka o odgodi se ne primjenjuju. Dakle, slijedom navedenog pokrenuti upravni spor, odnosno činjenice iz navedenog upravnog spora nisu od značaja za rješavanje ove upravne stvari, odnosno donesena rješenja iz upravnog postupanja proizvode pravne učinke. Nesporno je da su rješenja korisniku dostavljena te da su istekom ostavljenog roka za dobrovoljno izvršenje novčane obveze ispunjeni uvjeti za mogućnost prinudnog izvršenja.
8. Stoga, sud u konkretnom slučaju zaključuje kako tužiteljica u ovoj upravnoj stvari nije dokazala postojanje pretpostavki za usvajanje zahtjeva za odgodom izvršenja odluke o povratu imajući na umu činjenicu da je posebnim zakonom izričito propisano kako žalba na odluku o povratu sredstava ne odgađa izvršenje odluke o povratu sredstava.
9. Slijedom navedenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje ocijenio zakonitim te je odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
10. Kako je tužiteljica izgubila upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
Osijek, 28. siječnja 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužiteljici po opunomoćenici
2. Tuženiku
