Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: R1-70/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Meliti Šmentanec - Klarić, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Auto-mak nekretnine d.o.o. iz Varaždina, M. A. Reljkovića 12, OIB: 71670600511, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Hinko Žerjav i Renata Žerjav iz Varaždina, protiv protustranke LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Kljaić Pintarić, odvjetnici u Varaždinu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, 28. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – čkbr. [katastarska čestica], ulica Vilka Novaka sa 591 m2, sastojeće od dvorišta 443 m2, garaža 39 m2, kuća, Varaždin, Ulica Vilka Novaka 18 sa 109 m2, ukupno 591 m2, koja je suvlasništvo predlagatelja Auto-mak nekretnine d.o.o., M. A. Reljkovića 12, Varaždin, OIB: 71670600511, u ½ dijela i protustranke LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ½ dijela i to civilnim razvrgnućem, odnosno prodajom navedenih nekretnina na javnoj dražbi i diobom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka.
II. Protustranka LU dužna je predlagatelju Auto -mak nekretnine d.o.o. nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 203,92 € /dvjesto tri eura i devedeset dva centa/, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je ovome sudu podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini pobliže navedenoj u izreci (napominje se da je tijekom postupka ista nekretnina promijenila oznaku jer je u međuvremenu formirana zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina]), navodeći da mu je postojeća suvlasnička zajednica postala tegotna i da želi da se ista razvrgne sa suvlasnicom, odnosno protustrankom, civilnom diobom, jer da geometrijska dioba nije moguća.
2. Protustranka se protivila prijedlogu te navela da joj predlagatelj nije ponudio nikakav prijedlog za pravično namirenje, da predlagatelj pokretanjem ovog postupka iskazuje jasnu namjeru da ishodi pod svaku cijenu civilnu diobu, te da postigne jednaku cijenu koju je platio za dio koji je pripadao ovršenici, odnosno njezinoj majci, dakle iznos od 102.750,00 kn. Na tvrdnju predlagatelja da mu je suvlasnička zajednica postala tegotna, istaknula je da je predlagatelj vlastitom odlukom kupio polovicu nekretnine, a ne cijelu nekretninu te je trebao očekivati ovakav odnos. Konačno, tvrdi da navod predlagatelja da se radi o geometrijski nedjeljivoj nekretnini nije točan jer nekretnina ima dva ulaza, jedan dvorišni, a drugi ulični, te da je geometrijska dioba moguća.
3. Na okolnost utvrđivanja mogućnosti geometrijske diobe na navedenoj nekretnini prema suvlasničkim omjerima stranaka, sud je odredio građevinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Martini Cesar-Kelemen. Ista je sudu dostavila nalaz i mišljenje iz kojeg je proizlazilo da prema zatečenom stanju kuće, načinu gradnje i rasporedu unutarnjih prostorija trenutno bez većih ulaganja nije moguće izvršiti diobu kuće na dvije zasebne i odvojene funkcionalne cjeline. Predlagatelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Protustranka je prigovorila nalazu i mišljenju navodeći da je nalog suda bio utvrđenje mogućnosti geometrijske diobe nekretnine, a ne samo kuće kao dijela nekretnine prema vlasničkim omjerima. Predložila je da sud uputi vještaka da nadopuni svoj nalaz i mišljenje sa mogućnošću geometrijske podjele ne samo kuće, nego cijele nekretnine, na predloženi način tako da svaka stranka u postupku dobije po vrijednosti jednaki vlasnički udio ili da sud odredi novog stalnog sudskog vještaka koji će moći u cijelosti dati mišljenje o mogućnosti geometrijske podjele nekretnine. Sud nije prihvatio prijedlog protustranke, nego je 27. srpnja 2021. donio rješenje poslovni broj R1-47/17-25 da se razvrgava suvlasnička zajednica predmetnih nekretnina civilnim razvrgnućem, odnosno prodajom predmetnih nekretnina putem javne dražbe i diobom kupovine razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka . Nadalje je naložio protustranci da predlagatelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.536,40 kn, a u preostalom dijelu zatraženih troškova od 7.747,80 kn je zahtjev predlagatelja za naknadom troškova postupka odbijen. Protiv navedenog rješenja protustranka je podnijela žalbu koja je uvažena rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2345/2021-2 od 14. ožujka 2022 i ukinuto je rješenje poslovni broj R1-47/17-25 od 27. srpnja 2021. u točki I. izreke u cijelosti i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu te je predmet u tom dijelu vraćen ovome sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedenog rješenja u bitnom je proizlazilo da (za sada) nije bilo prihvatljivo stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije moguća geometrijska dioba prijeporne nekretnine, a posljedično tome ni odluka suda o razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom. Naime, iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazilo je da nakon iznesene primjedbe protustranke na nalaz i mišljenje vještaka, vještak nije pozvan da dostavi dopunsko očitovanje te da vodeći računa o predmetu vještačenja, sadržaju pismenog nalaza i mišljenja te primjedbi protustranke na zaprimljeni nalaz vještaka sud nije razjasnio da li doista u konkretnoj pravnoj situaciji postoji mogućnost geometrijske diobe predmetne nekretnine ili ne. Drugostupanjski sud je naložio ovome sudu u ponovnom postupku upotpuniti činjenično stanje. Rješenje o parničnim troškovima sadržano u točki II. izreke u odbijajućem dijelu kao nepobijano je ostalo neizmijenjeno. U ponovljenom postupku sud je saslušao stalnu sudsku vještakinju Martinu Cesar - Kelemen, koja je usmeno obrazložila svoj pisani nalaz i mišljenje. Is ta je iskazala da ostaje u cijelosti kod svojeg nalaza i mišljenja, te da, iako se u nalazu i mišljenju moguće pogrešno izrazila te vezala pismeno samo na kuću i gospodarsku zgradu, geometrijska podjela nije moguća za cijelu nekretninu. Iskazala je da je u nalazu i mišljenju navedeno da se kuća sastoji od ulaznog trijema, hodnika, 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i ulaza na tavan, da je uz kuću na dvorištu izgrađena gospodarska zgrada, da u kući postoje dva ulaza, jedan s dvorišne, jedan s ulične strane, jer se jedna soba prije koristila kao poslovni prostor, no da je u kući samo jedna kupaona i samo jedna kuhinja, koje su zapravo osnovni preduvjeti da bi nekretnina bila samostalna uporabna cjelina. Vještakinja je u konačnici iskazala da kuću i gospodarsku zgradu te posljedično dvorište nije moguće podijeliti bez većih ulaganja, tako da nije moguće niti izvršiti geometrijsku diobu cijele nekretnine na dvije zasebno odvojene funkcionalne cjeline. Na pitanje predlagatelja kolika bi bila ta ulaganja da bi se mogla izvršiti dioba na dvije zasebne i odvojene funkcionalne cjeline vještakinja je iskazala da na to pitanje ne može odgovoriti, s obzirom da su objekti koji su izgrađeni na predmetnoj nekretnini u izuzetnom lošem stanju, te da bilo kakvi radovi koji bi se počeli raditi da se pokušaju napraviti dvije odvojene funkcionalne cjeline posljedično mogu izazvati puno veće radove koje je u nemoguće procijeniti bez daljnjih ispitivanja i izrade projektne dokumentacije. Na pitanje protustranke vještakinja je odgovorila da se ne može očitovati o vrijednosti predmetne nekretnine. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Martine Cesar-Kelemen u pravcu da bez većih ulaganja nije moguće izvršiti geometrijsku diobu predmetnih nekretnina na dvije zasebno odvojene funkcionalne cjeline sukladno suvlasničkim omjerima stranaka i rješenjem, te je 12. srpnja 2023. donio rješenje poslovni broj R1-93/2022-5 kojim je odlučeno da se razvrgava suvlasnička zajednica predmetnih nekretnina i to civilnim razvrgnućem, odnosno prodajom navedenih nekretnina na javnoj dražbi i diobom kupovnine razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka (točka I. izreke). Odlukom sadržanom pod točkom II. obvezana je protustranka LU da predlagatelju Auto-mak nekretnine d.o.o. nadoknadi troškove postupka u iznosu od 203,92 EUR. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela protustranka navodeći da je pogrešan zaključak o nemogućnosti podijele nekretnine geometrijski bez da se izvrše znatna ulaganja, s obzirom da je vještakinja nije utvrdila o kojim bi se iznosima ulaganja radilo da bi mogli govoriti o znatnim ulaganjima. Županijski sud u Rijeci je uvažio žalbu protustranke LU i rješenjem poslovni broj Gž-1107/2023-2 od 18. ožujka 2024. je ukinuo rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1-93/2022-5 od 12. srpnja 2022. i predmet drugi put vratio Općinskom sudu u Varaždinu na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazilo je da tom sudu (za sada) nije prihvatljivo stajalište ovoga suda da u konkretnom slučaju nije moguća geometrijska dioba prijeporne nekretnine, a posljedično tome ni odluka suda o razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom sukladno čl.50.st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 i dr.). Drugostupanjski sud je naveo da ni prema prosudbi tog suda, temeljem do sada provedenih dokaza nije sporno da predmetna nekretnina u sadašnjem stanju nije podobna za geometrijsku diobu, ali da je razvidno iz dopunskog saslušanja sudskog vještaka, da bi ista ipak bila moguća, ali uz određena ulaganja, o kojima se vještak nije decidirano očitovao, iz kojeg je razloga protustranka predložila da se na tu okolnost provede vještačenje po drugom vještaku građevinske struke. Drugostupanjski sud je napomenuo i da bi iz sadržaja zapisnika od 23. siječnja 2023. prema ocijeni tog suda proizlazilo da bi volja stranaka ipak bila upravo geometrijska dioba nekretnina, a ne civilna dioba, budući je i predlagatelj pitao sudskog vještaka o visini ulaganja koja bi bila potrebna da bi se ipak mogla izvršiti geometrijska dioba. Nadalje je drugostupanjski sud naveo da je prvostupanjski sud u dokaznom prijedlogu protustranke, da se pokuša utvrditi visina potrebnih ulaganja koja bi eventualno omogućila geometrijsku diobu, propustio razjasniti i tu spornu činjenicu, o kojoj prema uvjerenju tog suda, ovisi da li doista u konkretnoj pravnoj situaciji postoji mogućnost geometrijske diobe predmetne nekretnine ili ne. Uputio je ovaj sud u upotpuniti činjenično stanje sukladno prijedlozima stranaka.
4. U ponovno ponovljenom postupku predlagatelj je izjavio da već u prijedlogu za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina tvrdi da se predmetna nekretnina ne može podijeliti geometrijski, da u takvoj tvrdnji ustraje tijekom cijelog postupka te da se ni u jednom trenutku ta volja predlagatelja nije promijenila. Protustranka je izjavila da ostaje kod iznesenih prigovora i da se provede novo vještačenje po vještaku Darku Gečeku na okolnost je li moguća geometrijska dioba uzimajući u obzir ulaganja koja je potrebno izvršiti i o kojim se ulaganjima radi. Saslušana je i stalna sudska vještakinja Martina Cesar-Kelemen koja je izjavila da se ne može izjasniti o visini potrebnih ulaganja u predmetnu nekretninu da bi bila moguća geometrijska dioba iste, s obzirom da je nekretnina u izuzetno lošem stanju pa je potrebno napraviti projektnu dokumentaciju iz koje je tada potrebno vidjeti potrebna ulaganja. Po njezinoj procijeni su ta ulaganja između 50.000,00 -70.000,00 EUR. Iskazala je da tu projektnu dokumentaciju radi projektni projektant, a po njezinoj procijeni cijena izrade te projektne dokumentacije je oko 4.000,00 EUR. U daljnjem tijeku postupka sud je odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Gečeku radi utvrđenja je li moguća geometrijska dioba nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sukladno suvlasničkim omjerima stranaka, odnosno je li moguća geometrijska dioba predmetne nekretnine uz određena ulaganja i koja bi bila visina tih ulaganja. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Gečeka proizlazi da je obavio očevid u stvarno stanje na licu mjesta 9. lipnja 2025. i naveo da se predmetna nekretnina nalazi u Varaždinskoj županiji, u sastavu [adresa], katastarska općina [katastarska općina], katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja ima površinu 591,00 m². Vještak je naveo da se na čestici nalaze obiteljska kuća tlocrtne površine 109,00 m² i garaža tlocrtne površine 39,00 m², te da za kuću i garažu nisu priloženi akti za uporabu niti akti za izgradnju. Obiteljska kuća sastoji se od podruma, prizemlja i tavana. Podrum se sastoji od dvije prostorije i služi kao skladište. Prostorije su spojene, odnosno iz ulazne prostorije se ulazi u drugu prostoriju. Prizemlje se sastoji od ulaznog trijema, hodnika, 4 sobe, kuhinje i ostave, kupaonice i stubišta koje vodi do tavana. Prizemlje ima dva ulaza – dvorišni i ulični, a u sve sobe moguće je ući iz hodnika. Soba koja ima ulični ulaz koristila se kao poslovni prostor, ali bez zasebnog sanitarnog čvora. Tavan je neuređen i ne koristi se za stanovanje. Na dvorištu se nalazi garaža. Nadalje iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Gečeka proizlazi da se prema važećim prostorno-planskim aktima Generalnog urbanističkog plana grada [adresa] ("Službeni vjesnik Grada Varaždina", broj 01/07, 06/08, 3/12, 7/16, 5/19, 7/19 , pročišćeni tekst i 9/22) minimalna veličina građevinske čestice određuje za izgradnju građevina na slobodnostojeći način minimalne širine 16,0 m i minimalne dubine 22,0 m (352,0 m²). Predmetna građevna čestica ukupne je površine 591,0 m², te da bi podjelom na dva jednaka dijela površina novih čestica iznosila 295,5 m² što je manje od minimalne površine. Vještak je naveo da se diobom se ne mogu stvarati čestice manje od minimalno dopuštene površine. Dioba katastarske čestice moguća je na nove čestice i to pod uvjetima za pristup – da svaka nova čestica mora imati osiguran pristup na javni put (ili služnost prolaza) te funkcionalnost – ne smije se dogoditi da dijelovi kuće budu na različitim parcelama (osim ako se kuća dijeli etažiranjem). Geometrijska dioba samo kuće i garaže nije moguća jer se geometrijska dioba odnosi na zemljište (katastarsku česticu), a ne na objekte. Nadalje iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Gečeka proizlazi da se kuća i garaža mogu podijeliti među više osoba, odnosno da postoji pravni mehanizam koji to omogućava, a to je etažiranje, a ako se etažira obiteljska kuća na stambene jedinice (stanove) svaki stan mora imati svoj WC, kupaonicu i kuhinju jer se smatra samostalnom uporabnom cjelinom. Ukupna tlocrtna površina kuće iznosi 109,00 m², podjelom na dva dijela svaki dio bi trebao imati 54,5 m². Vještak Darko Geček je nadalje naveo da u predmetnoj obiteljskoj kući postoji samo jedna kupaonica i kuhinja, te da bi stoga bilo potrebno napraviti prenamjenu jedne postojeće sobe u kupaonicu i kuhinju, na koji način bi se dobilei dvije samostalne uporabne cjeline. Prenamjena sobe u kupaonicu s WC-om zahtijeva neke ključne radove i vještak je napravio Popis radova koji bi se morali izvesti, s naglaskom na minimalne dimenzije i zakonitosti prostora: 1. Minimalne dimenzije kupaonice s WC-om: prema tehničkim propisima u RH su minimalna površina za kupaonicu s WC-om je oko 3,0-3,5 m², minimalna širina 80-90 cm za WC, oko 90-100 cm za tuš (primjer tlocrta: WC školjka + umivaonik + tuš kabina – sve može stati u prostor cca 1,6m x 2,0 m); 2. Građevinsko- obrtnički radovi i to: Vodoinstalaterski radovi – dovod vode (hladne i tople) do nove kupaonice, odvod otpadne vode (sifon za WC, tuš i umivaonik), soj na glavni odvodni sustav (ili septičku jamu, ako si izvan kanalizacije), Elektroinstalacije – rasvjeta, utičnice, ventilator (preporučeno), obvezno uzemljenje (ako ima perilica rublja, bojler); Zidarski i keramičarski radovi – zidanje/ugradnja pregradnih zidova (gipskartonski ili blok), izravnavanje poda (nagib prema slivniku ako je tuš u razini poda), polaganje hidroizolacije (obvezno), polaganje keramike (pod i zid); solarija i vrata – ugradnja vrata (minimalna širina 60-70 cm); Ventilacija – ako nema prozor, obvezno je postaviti ventilator, spojiti ga na svjetlo ili s odvojenim prekidačem; Dodatni elementi – električni bojler, tuš kabina ili kutna kada (dim. od 70 x 70cm na više), mali umivaonik (30-40 cm širine); Procjena troškova prenamjene u kupaonicu s WC-om: - vodoinstalaterski radovi od oko 1.200,00 EUR, električarski radovi od oko 600,00 EUR, zidarski/keramičarski radovi od oko 1.200,00 EUR, sanitarije (WC, tuš, umivaonik) od oko 800,00 EUR, materijal (keramika, cijevi…) od oko 800,00 EUR, odnosno ukupno oko 4.500,00 EUR za prenamjenu sobe u kupaonicu s WC-om. Nadalje, je vještak naveo da je prenamjena sobe u kuhinju vrlo slična prenamjeni u kupaonicu. Da bi soba postala kuhinja potrebno je imati: 1. Dovod i odvod vode – hladna i topla voda, odvod otpadnih voda (sudoper, perilica posuđa), 2. Električne instalacije : minimalno 3-4 utičnice (hladnjak, štednjak, perilica, mali aparati), jedna jača utičnica za električni štednjak ili pećnicu, rasvjeta, 3. Ventilacija i para – napa s izlazom van (ili recirkulacijska), 4. Površina i raspored – minimalna površina nije zakonski definirana, ali čajna kuhinja može imati već od 1,5-2m², standardna kuhinja 5-10m². Osnovni elementi: sudoper, ploča za kuhanje, radna ploča min.60 cm, hladnjak (obično 60x60 cm), perilica, pećnica, napa. Radovi koji se moraju izvesti su vodoinstalacija – dovod vode, odvod sudopera i perilice; elektroinstalacija – utičnice, rasvjeta, možda pojačani kabel za pećnicu; zidarski radovi – izmjena zidnih obloga, eventualno nivelacija poda; keramičarski ili laminat – podne i zidne obloge (pločice, laminat, vinil…); ventilacija – proboj za napu ili postavljanje recirkulacijske nape; ugradnja kuhinje – montaža kuhinjskih elemenata, sudopera, aparata. Procjena troškova prenamjene u kuhinju: - vodoinstalacije od oko 1.000,00 EUR, elektroinstalacije od oko 600,00 EUR, ventilacija od oko 300,00 EUR, obloge i podovi od oko 800,00 EUR, kuhinja (elementi + aparati) od oko 3.000,00 EUR, dakle ukupno 5.000,00 EUR ovisno o kvaliteti i složenosti. Dakle u konačnici iz mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Gečeka proizlazi da za predmetnu nekretninu nije moguća geometrijska dioba jer takvom diobom ne bi bili zadovoljeni uvjeti iz GUP grada [adresa], vezani za minimalnu površinu građevne čestice, no da se zgrade na zemljištu, odnosno obiteljska kuća i garaža mogu podijeliti suvlasnicima postupkom etažiranja na dvije samostalne uporabne cjeline uz određene prenamjene prostorija, te da visina ulaganja za promjenu prostorije sobe u kuhinju i kupaonicu s WC-om iznosi 9.500,00 EUR. Predlagatelj se podneskom od 7. srpnja 2025. očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Gečeka navodeći da se razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva može provesti samo ako za to postoji sporazum stranaka u smislu odredbe čl.53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te da takvog sporazuma stranaka nema, pa se takav način diobe u konkretnom slučaju ne može provesti. Uslijed izostanka suglasnosti stranaka o diobi uspostavom etažnog elaborata naveo je da smatra da je nepotrebno utvrđivati troškove građevinskih radova potrebnih za stvaranje dvije samostane uporabne cjeline. Predložio je da se vještak izjasni o iznesenim prigovorima i primjedbama. Protustranka je u podnesku od 11. srpnja 2025. navela da je suglasna da se dioba predmetne nekretnine provede etažiranjem te da sud pozove vještaka da dostavi tlocrt objekta u kojem bi se jasno vidjelo gdje treba sobu prenamijeniti u kuhinju i kupaonicu s WC-om na način da svaki dio ima 54,5 m2, odnosno da svoj nalaz i mišljenje dopuni na način da izradi elaborat o etažiranju. Stalni sudski vještak Darko Geček usmeno je obrazložio svoj nalaz i mišljenje na ročištu održanom 12. prosinca 2025. te je iskazao geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća, s obzirom da Generalni urbanistički plan grada [adresa] ne daje mogućnost cijepanja čestica na tako male površine. Izjavio je da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predviđa etažiranje, ali s time da je etažirani dio funkcionalna cjelina i to u sadašnjem stanju, a predmetna nekretnina nema te mogućnosti. Predlagatelj je izjavio da nije suglasan da se provede etažiranje. Predložio je da se donese odluka i predao je troškovnik. Protustranka je predložila da se odbije prijedlog predlagatelja i navela da ostaje kod svega iznesenog.
5. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Gečeka u pravcu da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća, s obzirom da Generalni urbanistički plan Grada [adresa] ne daje mogućnost cijepanja čestica manje od minimalno dopuštene površine (minimalna veličina građevne čestice za izgradnju građevina na slobodnostojeći način je minimalne širine 16,00 m i minimalne dubine 22,00 m – 352 m2, a predmetna građevna čestica je ukupne površine 591 m2, pa bi podjelom na dva jednaka dijela površina novih čestica iznosila 295,5 m2, što je manje od minimalne površine). Isto tako sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Gečeka u pravcu da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predviđa etažiranje. Naime, odredbom čl.53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) propisno je da ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo) uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću .
6. Dakle, u konkretnom slučaju između suvlasnika (predlagatelja i protustranke) nije bilo spora o predmetu diobe i veličini njihovih suvlasničkih dijelova, a na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Gečeka utvrđeno je da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća, s obzirom da Generalni urbanistički plan Grada [adresa] ne daje mogućnost cijepanja čestica manje od minimalno dopuštene površine (minimalna veličina građevne čestice za izgradnju građevina na slobodnostojeći način je minimalne širine 16,00 m i minimalne dubine 22,00 m – 352 m2, a predmetna građevna čestica je ukupne površine 591 m2, pa bi podjelom na dva jednaka dijela površina novih čestica iznosila 295,5 m2, što je manje od minimalne površine). Nadalje u vezi razvrgnuća uspostavom etažnog vlasništva u smislu odredbe čl. 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima valja reći da u konkretnom slučaju suvlasnici predmetne nekretnine nisu suglasno odlučili da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo). Naime, u konkretnom slučaju predlagatelj je izričito izjavio da nije suglasan da se provede etažiranje, a bez suglasnosti (sporazuma) svih suvlasnika sud ne može razvrgnuti suvlasništvo na nekretnini uspostavom etažnog vlasništva.
7.Slijedom navedenoga, sud je, s obzirom da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća, na temelju čl.50.st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odlučio da se predmetna nekretnina proda na javnoj dražbi, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće). Naime, prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u pravom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Između stranaka nema sporazuma o načinu razvrgnuća, a obzirom da se radi o nekretnini koju nije moguće podijeliti geometrijski, s obzirom da Generalni urbanistički plan Grada Varaždina ne daje mogućnost cijepanja čestica manje od minimalno dopuštene površine (minimalna veličina građevne čestice za izgradnju građevina na slobodnostojeći način je minimalne širine 16,00 m i minimalne dubine 22,00 m – 352 m2, a predmetna građevna čestica je ukupne površine 591 m2, pa bi podjelom na dva jednaka dijela površina novih čestica iznosila 295,5 m2, što je manje od minimalne površine), na konkretni slučaj treba primijeniti odredbu čl. 50. st. 4. citiranog Zakona. Stoga, je prema stajalištu suda valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
8.Odlučujući o troškovima postupka, o kojima već nije pravomoćno odlučeno rješenjem poslovni broj R1-47/17-25 od 27. srpnja 2021., sud je imao u vidu odredbu čl.54. ZVDSP-a, te podredno pravna pravila Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. , a prema odredbama paragrafa 21. tog zakona i odredbe ZPP-a. Odredbom čl. 54. ZVDSP-a propisano je da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije. U konkretnom slučaju predlagatelj i protustranka imaju jednake suvlasničke dijelove i nisu se sporazumjeli drukčije o snašanju troškova predmetnog postupka. Na postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina primjenjuju se i pravna pravila Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koja se primjenjuju na temelju odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91). Kod odlučivanja o troškovima postupka valjalo je primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 20. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku. Prema navedenom pravnom pravilu osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaki sudionik snosi svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanog, a ako je bilo zajedničkih troškova, o njima odlučuje sud na način da ih određuje razmjerno. Nužne troškove u izvanparničnom postupku predstavljaju troškovi pristojbi, troškovi očevida i vještačenja te je slijedom navedenoga valjalo naložiti protustranci LU da predlagatelju naknadi polovicu nužnih troškova koji se odnose na plaćeni predujam za očevid u iznosu od 2.872,80 kn (381,29 EUR), te trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje, svako po 13,27 EUR, odnosno valjalo je protustranci naložiti da predlagatelju naknadi nužne troškove postupka u iznosu od 203,92 EUR.
U Varaždinu 28. siječnja 2026.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a. st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1.Predlagatelju po punomoćniku Hinku Žerjavu, odvjetniku u Varaždinu
2. Protustranci po punomoćnici Zrinki Kljaić Pintarić, odvjetnici u Varaždinu
