Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ob-6/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vukovar protiv protustranke CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i protustranke OO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi određivanja mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti maloljetnog djeteta ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], koje dijete zastupa poseban skrbnik BO, dipl. pravnica iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek,, radi privremenog povjeravanja djeteta, odlučujući o žalbi protustranaka, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, broj R1 Ob-515/2025-4 od 5. prosinca 2025., dana 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranaka kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vukovaru, broj R1 Ob-515/2025-4 od 5. prosinca 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Dijete maloljetna ŠO, rođena **.**.2025. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zajedničko dijete protustranke CO, OIB [osobni identifikacijski broj] i protustranke OO, OIB [osobni identifikacijski broj] privremeno se povjerava ustanovi Centar za pružanje usluga u zajednici Klasje Osijek, Ružina 32, Osijek u koju se smješta.

II. Protustranke CO, OIB [osobni identifikacijski broj] i OO, OIB [osobni identifikacijski broj] svaki četvrtak u vremenu od 16,00-18,00 sati putem telefonskog poziva mogu zatražiti obavijestiti o djetetu maloljetnoj ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], od ovlaštene osobe ustanove Centar za pružanje usluga u zajednici Klasje Osijek, Ružina 32, Osijeku.

III. Mjera iz st. I. izreke ovog rješenja traje trideset dana od dana određivanja.

IV. Određivanjem mjere iz st. I. izreke ovog rješenja protustrankama kao roditeljima navedenog maloljetnog djeteta ne prestaje odgovornost i ostale dužnosti i prava roditelja prema djetetu osim prava na stanovanje s navedenim djetetom i u vezi s tim pravo na svakodnevnu skrb o djetetu sve dok traje mjera određena u st. I. izreke ovog rješenja.

V. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavili su protustranke iz svih žalbenih razloga predviđenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: OBZ), sa prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju u granicama žalbenih navoda, a pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a ni povrede iz članka 354. stavak 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje žalitelji. Nadalje, žalba ukazuje da sud nije saslušao stranke prije donošenja odluke, kako bi se utvrdile relevantne činjenice, pa je za navesti da je člankom 439. ObZ-a propisano da sud može donijeti odluku i bez održavanja rasprave ako ocijeni da rasprava nije potrebna, pa i bez saslušanja roditelja, ako to zahtijevaju posebne okolnosti slučaja, kako to određuje članak 362. stavak 3. ObZ-a U konkretnom slučaju privremena mjera povjeravanja i smještaj novorođenčeta djeteta u ustanovu na vrijeme od 30 dana donesena je bez održavanja rasprave imajući u vidu hitnost postupka, s obzirom da iz priložene procjene rizika proizlazi da je mjeru potrebno izreći odmah, te budući su bitne činjenice za određivanje mjere utvrđene.

6. Pobijano rješenje doneseno je pravilnom primjenom odredbi članka 149. do 152. ObZ-a. Prema odredbi članka 149. stavak 1. točka 1. ObZ , sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi.

7. Naime, člankom 3. stavkom 2. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 12/1993.) Republika Hrvatska se obvezala da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj zakonski odgovorne. Odredbama o mjerama za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda sadržanim u Obiteljskom zakonu propisano je:

- da sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi (članak 149. stavak 1. točka 1. ObZ-a), rješenjem u izvanparničnom postupku, između ostalog i na prijedlog centra za socijalnu skrb kad je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno sukladno odredbama članaka 135. do 138. ObZ-a (članak 150. točka 1. ObZ-a);

- da je centar za socijalnu skrb kao podnositelj prijedloga dužan uz prijedlog priložiti procjenu ugroženosti djeteta i predložiti mjesto smještaja djeteta (članak 151. stavak 2. ObZ-a);

- da je sud dužan rješenjem o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi odlučiti o smještaju djeteta i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, odnosno nadzoru ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom ako je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno i ako to predlaže dijete, roditelj ili centar za socijalnu skrb (članak 152. stavak 1. ObZ-a);

- da mjera može trajati najdulje trideset dana računajući od dana kad je mjera određena, a u posebno opravdanim okolnostima da može biti produljenja na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb (članak 152. stavak 3. ObZ-a);

- i da za vrijeme trajanja mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi roditelji imaju pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom na način utvrđen sudskom odlukom (članak 153. stavak 2. ObZ-a).

7. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda, koja proizlaze iz prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područni ured [adresa],

- da su protustranke roditelji djeteta maloljetne ŠO rođene **.**.2025. u [adresa], otpuštene iz bolnice dana 27. studenog 2025., na ruke socijalnog radnika,

- da je rješenjem predlagatelja od 28. studenog 2025. određena žurna mjera izdvajanja i smještaja izvan obitelji djeteta, koja je smještena u Centru za pružanje usluga u zajednici Klasje, Osijek, te da je istog dana predlagatelj podnio prijedlog za donošenje mjere privremenog povjeravanja djeteta ustanovi na vrijeme od 30 dana,

- da su protustranke u dugogodišnjem tretmanu kod predlagatelja, da su u odnosu na protustranku OO poduzimane mjere obiteljsko-pravne zašite, da su njegovih dvoje djece C i KO u žurnom postupku izdvojeni iz obitelji te da je u odnosu na tu protustranku i majku navedene djece ŽO u tijeku postupak lišenja prava na roditeljsku skrb u odnosu na navedenu djecu,

- da je protustranka LO izdržala dio kazne zatvora na koju je bio osuđen zbog počinjenog obiteljskog nasilja te da je zbog dobrog vladanja ranije otpušten s izdržavanja kazne, da je isti emocionalno nezreo, da ne poštuje pravila i potencijalno je opasnog ponašanja, niskih roditeljski kapaciteta u odnosu na naprijed navedenu djecu, da je sklon agresivnim i verbalnim ispadima u nazočnosti djece na koji način djecu izlaže verbalnom nasilju i sekundarnoj traumi i pruža im destruktivan model emocionalne regulacije i usmjerava ih prema asocijalnim stavovima i ponašanjima,

- da je protustranka CO napustila srednju školu zbog nemogućnosti nošenja s vršnjačkim nasiljem koje je trpjela te da je koristila sredstva ovisnosti poput kokaina, marihuane, ekstazija, da je u postupku kod predlagatelja djelovala povučeno i nelagodno, da je ušutkavana od strane protustranke OO koji je odgovarao umjesto nje na postavljena pitanja i nije joj dopuštao izraziti vlastito mišljenje ili osobni doživljaj situacije koja se odnosi na nju, tako da protustranka CO djelovala podređeno, vidljivo nelagodno kad OO govori o njezinom životu bez njezinog odobravanja, te da je pod verbalnom i emocionalnom kontrolom protustranke OO,

- da su obje protustranke obrađene po psihologu radi ispitivanja opće sposobnosti te je nakon psihologijske obrade utvrđeno da je protustranka OO sniženih intelektualnih sposobnosti, egocentričan, smanjene tolerancije frustracije, da ne poštuje pravila ni norme i postavlja se iznad njih, da ima izraženu sklonost racionalizacijama s razvojem ljutnje iz paranoidne pozicije, prebacivanjem krivnje na druge i bez uvida u vlastitu odgovornost, da u odnosu prema protustranci CO se postavlja kao autoritet koji sve zna i pri tome je vrijeđa, omalovažava, viče i kontrolira te u situacijama stresa i frustracije ne mogu se isključiti njegove nasilne reakcije, tako da je osoba neprilagođena društvenim pravilima i funkcioniranju kojoj je u djetinjstvu dijagnosticiran ADHD, asocijalnih stavova, sklon agresivnim ispadima uz često konzumiranje sredstava ovisnosti u svrhu samoliječenja s obzirom da radi smirivanja koristi marihuanu, te se ne može isključiti mogućnost povrede djetetovih prava,

- da je kod protustranke CO prisutan obrazac emocionalne nesigurnosti, straha od napuštanja i smanjenih kapaciteta za donošenje samostalnih odluka koja protustranci OO kao osobi koja ju prihvatila kada su se svi drugi odbacili iskazuje pretjeranu zahvalnost koja graniči s osjećajem dužnosti bez imalo kritičnosti i ne vidi problem u tome što OO obezvrjeđuje i kritizira, tako da njezina podložnost utjecaju i snažna osjećanja krivnje iz nerazriješenih trauma iz djetinjstva dovode do nedostatka zaštitnog funkcioniranja u kojemu ona ne prepoznaje rizike kojima je dijete izloženo, nije u stanju postaviti granice partneru i ne može u trenucima konflikta s njim zaštiti dijete i sebe,

- da je iz dostavljenog zaključka stručnog tima predlagatelja utvrđeno da protustranke kao roditelji ne mogu tome djetetu pružiti sigurno, stabilno i predvidivo funkcioniranje za primjeren rast i razvoj unutar obitelji, da nemaju odgovarajuću socijalnu mrežu podrške, a dijete je novorođenče u izrazito osjetljivoj dobi i potpuno ovisno o roditeljskoj skrbi bez imalo samozaštitnih sposobnosti, pa postoji opasnost za život i zdravlje toga djeteta.

8. Iz navedenog proizlazi da je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje važno za donošenje odluke, a ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer se svode na vlastitu ocjenu dokaza, koja je suprotna od ocjene tih istih dokaza od strane prvostupanjskog suda i nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, čime su se ostvarili uvjeti iz članka 152. stavak 3. ObZ-a za donošenje ove privremene mjere, a radi zaštite interesa djeteta i razmjerna cilju zaštitite njegovih osobnih prava i dobrobiti.

9. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s članom 346. ObZ-a.

Dubrovnik, 28. siječnja 2026.

Sutkinja:

Kate Brajković