Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-115/2025-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Benko i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Vergal d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 48083669827, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ferri, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i dr., odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj: Pr-11/2024-8 od 3. rujna 2024., dana 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj: Pr-11/2024-8 od 3. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (točka I izreke), naloženo tužitelju naknaditi parnične troškove tuženiku u iznosu od 625,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ovog rješenja 3. rujna 2024. pa do isplate (točka II izreke) i odlučeno da se neće održati pripremno ročište zakazano za dan 13. studenoga 2024. (točka III izreke).

2. Žali se tužitelj sadržajno protiv dijela rješenja koji se odnosi na odluku o parničnom trošku i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu tužitelja i preinači rješenje o trošku na način da tužitelju dosudi 750,00 eura nastalog troška, podredno da ukine pobijano rješenje te vrati predmet na postupanje pred prvostupanjskim sudom radi uklanjanja povreda nastalih rješenjem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijanog dijela odluke, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 381. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po služenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Protivno navodima žalbe, pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima odluke te odluka ima razloge o odlučnim činjenicama.

7. Prilikom odlučivanja o trošku postupka prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

8. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je tužba povučena nakon što se tuženik upustio u raspravljanje. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik podnio odgovor na tužbu, čime se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari u smislu članka 193. stavka 1. ZPP-a, a da je tužitelj tek potom, podneskom od 25. srpnja 2024., povukao tužbu, na što je tuženik izričito pristao.

9. U takvoj procesnoj situaciji pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 193. stavka 2. ZPP-a i utvrdio da su ispunjene pretpostavke za povlačenje tužbe uz suglasnost tuženika.

10. Također je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka donesena temeljem članka 158. stavka 1. ZPP-a. Naime, osnovno je pravilo da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, osim u iznimnoj situaciji iz stavka 2. istog članka.

11. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 158. stavka 2. ZPP-a jer da je tuženik postupio u skladu sa Sporazumom kojeg su stranke zaključile i podmirio potraživanje tužitelja u ugovorenom roku, tužitelj ne bi morao ustati tužbom. Naime, stavak 2. članka 158. ZPP-a se kao iznimka, primjenjuje samo u slučaju kada je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu, odnosno kada su razlozi povlačenja tužbe isključivo i neposredno posljedica ponašanja tuženika.

12. U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu navedene iznimke. Iz stanja spisa proizlazi da su stranke dana 17. svibnja 2024. sklopile Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa iz radnog odnosa, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti određeni novčani iznos, dok se tužitelj, pod uvjetom ispunjenja Sporazuma, odrekao pokretanja sudskih postupaka protiv tuženika. Nadalje proizlazi da je tužitelj dana 21. svibnja 2024. podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari, a da je tuženik svoju novčanu obvezu iz Sporazuma u cijelosti ispunio dana 23. svibnja 2024.

13. Prije svega valja istaknuti da tuženik nije udovoljio cjelokupnom tužbenom zahtjevu, budući da tužbeni zahtjev nije bio ograničen isključivo na isplatu novčane tražbine, već je obuhvaćao i zahtjeve za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu te vraćanje tužitelja na rad, kojim zahtjevima tuženik nije udovoljio niti ih je priznao. Sama isplata novčanog iznosa, izvršena temeljem prethodno sklopljenog Sporazuma, ne može se smatrati udovoljenjem tužbenom zahtjevu u smislu članka 158. stavka 2. ZPP-a.

14. Nadalje, odlučna je i činjenica da tužitelj nije povukao tužbu odmah nakon ispunjenja obveze od strane tuženika, već je tužbu povukao tek podneskom od 25. srpnja 2024., dakle gotovo dva mjeseca nakon što je tuženik izvršio isplatu.

15. Osim toga, iz okolnosti konkretnog slučaja ne proizlazi da je povlačenje tužbe isključivo posljedica ponašanja tuženika. Naprotiv, tužba je podnesena nakon sklapanja Sporazuma, pri čemu je sam tuženik većim dijelom ispunio obvezu unutar ugovorenog roka, a preostali dio u vrlo kratkom razdoblju nakon toga. U takvim okolnostima ne može se zaključiti da je tuženik svojim ponašanjem dao povod za vođenje parničnog postupka, niti da je ispunjenje obveze izvršeno kao reakcija na podnesenu tužbu.

16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 158. stavka 1. ZPP-a te naložio tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka, dok nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu stavka 2. iste odredbe.

17. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23), te pravilno utvrdio visinu priznatog troška tuženika u iznosu od 625,00 eura, odbivši kao neosnovan zahtjev za naknadu sudske pristojbe na odgovor na tužbu, uz valjano i jasno obrazloženje koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

18. Kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u odluci o troškovima postupka, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 28. siječnja 2026.

SUTKINJA

dr. sc. Daniela Pivčević