Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Gž R-172/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća,, u pravnoj stvari tužitelja EF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vedranu Skočibušiću, odvjetniku iz Čabra, protiv tuženika HŽ CARGO d.o.o. Zagreb, Hainzelova 51, OIB 08720210702, zastupani po punomoćniku Krešimiru Mihaliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Smolčić i partneri iz Zagerba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 30 Pr-173/2016-25 od 15. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 30 Pr-173/2016-25 od 15. srpnja 2019.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je :
1. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom ugovora pod izmijenjenim uvjetima br. 647/16 od dana 10. svibnja 2016., upućena od strane tuženika HŽ Cargo d.o.o. tužitelju EF, nedopuštena.
2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto iz Ugovora o radu broj 10- 428/14 od 19. svibnja 2014., u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,117/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa svim žalbenim razlozima, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka predviđenih odredbom članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom ugovora pod izmijenjenim uvjetima broj 647/16 od 10. svibnja 2016. kumuliran sa zahtjevom na obvezivanje tuženika da vrati tužitelja na radno mjesto iz ugovora o radu broj 10- 428/14 od 19. svibnja 2014., uz dosudu parničnog troška.
7. Prije svega ovdje valja naglasiti da ovaj drugostupanjski sud svojom odlukom poslovni broj Gž R-732/2019-2 od 14. studenog 2019. donio presudu u kojom je uvažio žalbu tuženika i preinačio presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 173/2016-24 od 1. srpnja 2019. i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Po izjavljenoj reviziji tužitelja, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-641/2020-2 od 7. studenog 2023., prihvaćena je revizija i citirana prvostupanjska presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-732/2019-2 od 14. studenog 2019. ukinuta, a predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane prvostupanjske presude prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio sljedeće:
-da među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca, na radnom mjestu voditelja područnog centra u jedinici kolodvor Rijeka teretni, temeljem Ugovora o radu od 19. svibnja 2014., na neodređeno vrijeme.,
-da je nesporno da je tuženika dana 10. svibnja 2016. donio odluku o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog Ugovora o radu za radno mjesto glavnog referenta za transport i logistiku.,
- da je iz odluke o otkazu od 10. svibnja 2016. proizlazi da se tužitelju na radnom mjestu voditelja područnog centra u jedinici Rijeka – teretni otkazuje ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga ili zbog organizacijskih promjena utvrđenih Pravilnikom 8/15, i Pravilnikom o izmjenama 2/16 (dalje: Pravilnik) po regionalnom području zapad je došlo do ukidanja sadašnjih područnih centara Škrljevo i Rijeka te su isti organizacijskim i rukovodno objedinjeni u Područni centar Rijeka s pripadajućim kolodvorima,
- da je formiran novi Područni centar Rijeka u kojim se objedinjene dosadašnje jedince kolodvora, da je došlo do ukidanja dosadašnjih područnih centara Škrljevo i Rijeka te su poslove ovih centara organizacijskih i rukovodno objedinjeni u novom područnom centru Rijeka s pripadajućim kolodvorima Rijeka, Šapanje, Škrljevo, Bakar i Šoić, tako da su svi poslije voditelja centra objedinjeni u jedno radno mjesto s jednim izvršiteljem koji je sistematiziran pod nazivom voditelj Područnog centra Rijeka,
-da uprava društva sukladno svojim autonomnim ovlaštenjima nije imenovala tužitelja za nadređenog radnika, već je istome uručena ponuda br. 393/16 od 18. travnja 2016. za sklapanju ugovora o radu za upražnjeno radno mjesto glavni referent za transport i logistiku u RP Zapad koja odgovara uvjetima njegove stručne spreme, pa kako isti nije prihvatio ponudu u dostavljenom roku, ponuđeni mu je izmijenjeni ugovor.,
- da je navedena odluka priopćena radničkom vijeću 17. svibnja 2016., koje se
23. svibnja 2016. suglasilo s odlukom.
- da iz priležeće dokumentacije i iskaza samog tužitelja, kao i iskaza svjedoka ĐF, razvidno je da je tužitelj radio na radnom mjestu voditelja područnog centra u jedinici kolodvor Rijeka, koje radno mjesto nije prestalo postojati, već je organizacijskim promjenama kod tuženika, Pravilnikom 8/15 i Pravilnikom 2/16, samo promijenjeno i sistematizirano kao voditelj PC Rijeka.,
-da su navedenim Pravilnicima objedinjena dva Centra, Rijeka i Šrkljevo, čime je ukinuto PC Škrljevo i poslovi istog centra preneseni na PC Rijeka.
- iz opisa poslova voditelja PC Rijeka koji obavlja UF i voditelj područnog centra koji je obavljao tužitelj, proizlazi da su po opisu navedeni poslovi u potpunosti identični, s tim da je opis poslova koje je obavljao tužitelj dok je bio voditelj PC Rijeka još daleko širi, pa je tužitelj obavljao još cca. 17-18 poslova više od onih poslova koje sada obavlja voditelj PC Rijeka.,
-da poslodavac nije postupio sukladno odredbi članka 115. stavak 2. ZR-a odnosno primijenio kriterije za utvrđivanje viška radnika iz članka 73. Kolektivnog ugovora,
10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja pravilno ocijenio osnovanim, obzirom da se poslovi tužitelja i dalje obavljaju i da tuženik za tim radnim mjestom i dalje ima potrebe, a tuženik nije dokazao niti stavio dokazne prijedloge na okolnost prestanka potrebe za njegovim radom odnosno smanjenjem potrebe za radom na radnom mjestu na kojem je tužitelj radio. Naime, prvostupanjski sud pravilno smatra da tužiteljevo radno mjesto nije ukinuto kako to pogrešno tvrdi tuženik navodeći da je došlo do spajanja tužiteljevog radnog mjesta sa drugim radnim mjestom i samim time do drugačije sistematizacije istog.
11. Dakle, tužiteljevo radno mjesto je i dalje postojalo i prema novom pravilniku i izmjenama u pravilnika te nisu postojali uvjeti za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju jer je njegovo radno mjesto egzistiralo u punom obliku poslova koje je tužitelj već ranije obavljao a u svakom slučaju tuženik je trebao prilikom otkaza ugovora o radu primijeniti kriterije radi utvrđivanja viška radnika koje tuženik niti ne spori da ih nije primjenjivao.
12. Naime, tuženik je bio dužan dokazati opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu (članak 135. Zakona o radu - „Narodne Novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19,dalje: ZR), pa obzirom da nije bio u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaza u prilog svojih tvrdnji o osnovanosti predmetnog otkaza (o postojanju opravdanih razloga i drugih zakonom određenih uvjeta za poslovno uvjetovani otkaz), odnosno obzirom da nije niti postupio sukladno odredbi članka 73. Kolektivnog ugovora i primijenio kriterije radi utvrđivanja viška radnika, a koje kriterije tuženik niti ne spori da nije primjenjivao jer smatra da to nije bilo ni potrebno, dakle primjeni kriterija iz članka 115. stavak 2. ZR-a, (podaci o godinama života radnika, radni staž i obavezama uzdržavanja i sl.) to dani otkaz nije na zakonu utemeljen.
13. Odredbom članka 115. ZR propisano je: (stavak 1. podstavak 1.) „Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog“, između ostalog i u slučaju „ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)“; (u stavku 2.) „Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.“; (u stavku 3.) „Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.“; (u stavku 4.) „Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.“
14. Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR-a mora dokazati poslodavac obzirom da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je isti otkazao ugovor o radu.
15. Odredbom članka 115. stavak 3. ZR-a propisani su kriteriji kojima se poslodavac treba voditi prilikom utvrđenja za kojim je radnicima prestala potreba, ali tom odredbom nije isključena mogućnost da poslodavac da prioritet nekom od ovih kriterija: poslodavac prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu mora voditi računa o socijalnim kriterijima iz odredbe članka 115. stavak 3. ZR-a (o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja radnika) kao i drugim koje je propisao i bio ovlašten (obzirom da su navedeni socijalni i drugi razlozi za otkaz u odredbi članka 115. stavak 3. ZR-a navedeni samo poimence i primjerice, pa se mogu dopunjavati i profesionalnim sposobnostima samoga zaposlenika) propisati, onim kriterijima koji se odnose na osobine radnika koje su u svezi s poslom koji obavlja na temelju ugovora o radu, ali ima autonomno pravo odlučiti (jer se prilikom uvažavanja tih kriterija iz članka 115. stavak 3. ZR-a od poslodavca ne očekuje da isključivo matematički pristupi primjeni te odredbe: poslodavcu se ne može ograničiti sloboda odlučivanja i onemogućiti da autonomno odlučuje kojemu će od navedenih kriterija dati prednost pri odabiru radnika kojeg će zadržati u ugovornom radnom odnosu) koju će važnost dati svakom pojedinom od svih tih kriterija.
16. Kako je u provedenom postupku utvrđeno da nisu postojali poslovno gospodarskih razlozi za daljnji otkaz tužitelju tim više to radno mjesto tužitelja i nije ukinuto, a poslodavac nije postupio sukladno odredbi članka 115. stavak 2. ZR-a odnosno primijenio kriterije za utvrđivanje viška radnika iz članka 73. Kolektivnog ugovora, na koji je bio dužan, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, kada je otkaz utvrdio nedopuštenim i tako sukladno odluci članka 124. stavak 1. ZR-a naložio vraćanje tužitelja na posao.
17. U odnosu na žalbene navode za istaći je kako se zapravo ponavljaju navodi koji su iznijeti tijekom postupka, a isti su ocjenjeni od strane prvostupanjskog suda pa se u cijelosti upućuju na razlog pobijane presude. Predmet pak sadržaja pregledane dokumentacije odnosno analize i ocjene iste sud je prvog stupnja dao jasno i uvjerljive razloge na koje se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelj ili iz rezultata dokaznog postupka upravo proizlazi pravilno zaključka prvostupanjskog suda kako tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju.
18. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujuće relevantne činjenice na kojima je temeljio svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a žalbeni navodi tuženika ne sadrže argumentirane, jasne i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični sud na kojima je temeljena prvostupanjska presuda mogla dovesti u sumnju.
19. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
20. Odluka o parničnom trošku pravilna je utemeljena valjanom primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
U Splitu, 28. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Andrea Boras-Ivanišević
