Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-175/2025-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-717/2023-25 od 27. ožujka 2025., dana 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje pobijana odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-717/2023-25 od 27. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 11. studenoga 2022., iznos od neto 1.050,00 eura te na ime naknade imovinske štete iznos od neto 104,16 eura, sve sa zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2023. do isplate (točka I. i II. izreke). U točki III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.859,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. do isplate.

2. Protiv odluke o trošku postupka sadržane u presudi suda prvog stupnja (točka III. izreke) u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu te izmijeniti točku III. izreke presude sukladno navodima iz žalbe, uz naknadu tužitelju troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 11. studenoga 2022.

6. Odredbom članka 167. stavak 1. ZPP-a propisano je kako se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Kako se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem u smislu odredbe članka 129. stavak 5. ZPP-a te kako žalitelj u žalbi ne osporava odluku o glavnoj stvari, to je valjalo smatrati žalbu kao žalbu na rješenje.

7. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe, i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Protivno navodima žalbe, pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima odluke te odluka ima razloge o odlučnim činjenicama.

9. Prilikom odlučivanja o trošku postupka prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

10. Pobijanu odluku o parničnom trošku sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (1.154,16 eura), kako je uređeno podneskom tužitelja od 6. studenoga 2024.

11. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost odluke suda prvog stupnja.

12. Neosnovano žalitelj smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio odvjetničke troškove jer nije vodio računa o vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedinih radnji, već je sve radnje vrednovao prema konačnoj vrijednosti predmeta spora od 1.154,16 eura.

13. Tužitelj smatra da su pojedine radnje (sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe te zastupanja na ročištima održanim prije podneska od 6. studenoga 2024.) trebale biti obračunate prema ranijoj vrijednosti predmeta spora, koja je do podnošenja citiranog podneska iznosila 1.393,59 eura, što bi, prema njegovom stajalištu, imalo za posljedicu viši broj bodova po važećoj Tarifi.

14. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj konačno uredio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 6. studenoga 2024., čime je vrijednost predmeta spora smanjena na iznos od 1.154,16 eura, te je u tom smislu obračunao trošak prema smanjenoj vrijednosti predmeta spora.

15. Žalbeni navodi tužitelja u suštini se svode na drugačije tumačenje Tarife no takvi navodi ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima jasno obrazložio, naveo primijenjene odredbe Tarife, ukupni broj bodova, te vrijednost boda, čime nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

16. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a. Stoga, o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva, treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe (tako Vrhovni sud primjerice u odlukama Rev 216/2021 od 25. svibnja 2021. i Rev 934/2023-2 od 28. studenoga 2023.).

17. Prema odredbi članka 158. stavak 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (članak 158. stavak 2. ZPP-a).

18. Kako u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja, to nema mjesta primjeni iznimke iz članka 158. stavak 1. ZPP-a, te tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje, kako to pogrešno smatra tužitelj, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenoga zahtjeva, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

19. Slijedom iznijetoga, žalbu je trebalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

20. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe jer sa žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 28. siječnja 2026.

SUTKINJA

dr. sc. Daniela Pivčević