Poslovni broj: Gž R-288/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Sanji Radolović Kuprešak odvjetnici iz Zagreba, Trnjanska 63, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1466/2024-77 od 18. srpnja 2025., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1466/2024-77 od 18. srpnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade za rad noću, vikendom, blagdanom, utuženom razdoblju od 1. veljače 2011. do 30. travnja 2016. iznos od 9.384,64 eura bruto uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano u izreci presude, osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći u roku od 15 dana.

1.1. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje u utuženom razdoblju od 1. veljače 2011. do 30. travnja 2016. isplati iznos od 847,50 eura bruto uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano u izreci presude, osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći u roku od 15 dana, dok je točkom III. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 7.047,63 eura na ime naknade za dva slobodna dana.

1.2. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.794,81 eura, dok je točkom V. izreke tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.200,00 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 18. srpnja 2025. do isplate i sve to u roku od 15 dana.

2. Protiv točke III. i V. žali se tužitelj, dok se tuženik žali protiv točke I., II. i IV. pobijajući ih zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1.,. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. , 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlažući da se iste preinače u smislu žalbenih navoda, uz nadoknadu parničnog troška, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno su zatražili i trošak žalbenog postupka.

2.1. Na žalbe nije odgovoreno.

2.2. Žalbe su osnovane.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.279,89 eura po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, za rad blagdanom i neradnim danom u razdoblju od 1. veljače 2011. do 30. travnja 2016.

4. U ovom postupku kao sporno trebalo je utvrditi ima li tužitelj pravo na povećanu plaću za navedeno razdoblje s time što tuženik tvrdi da je u spornom razdoblju bila na snazi Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj: 66/14, u daljnjem tekstu: Odluka) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj: 33/14 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) prema kojima da tužitelju ne pripada pravo na povećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, već dodaci na plaću, kao što je vojni dodatak, a koji dodaci da su tužitelju već isplaćeni.

5. Na konkretan slučaj treba se primijeniti odredba članka 136. i članka 139. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine“, broj: 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18 – u daljnjem tekstu: ZOSO).

5.1. Odredbom članka 136. ZOSO propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

5.2. Prema odredbi članka 139. stavka 1. Istog zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6. istog članka propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

6. Tužitelj u žalbi protiv dijela odluke u kojem je odbijen za isplatu po osnovi slobodnih dana ističe da nije radio u obliku rada koji se naziva dežurstvo, već u normalnom obliku rada u smjenama, da je radio po 12 sati dnevno, svih 7 dana u tjednu, uključivo subote i nedjelje koji dan nisu neradni svim djelatnim vojnim osobama. Kako umjesto tih radnih subota i nedjelja nije dobio druge slobodne dane u tjednu, to da mu daje za pravo da potražuje plaćanje tih odrađenih dana.

7. Tuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud presudu temeljio isključivo na nalazu vještaka, pri čemu je zanemario dokumentaciju tuženika i kao i propise koji reguliraju predmetnu materiju, te ponavlja stav koji je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka da za aktivno dežurstvo i unutarnju službu, odnosno stražu, tužitelju ne pripada uvećanje po osnovi prekovremenog i noćnog rada, rada subotom i nedjeljom, te blagdanima, već samo dodaci u skladu s posebnim propisima, a koji su tužitelju već isplaćeni.

8. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud je smatrao da je osnovano potraživanje tužitelja za rad noću, subotom nedjeljom, praznikom i u prekovremenom radu, a sve sukladno članku 13. Odluke u utuženom razdoblju od 1. veljače 2011. do 30. travnja 2016. u iznosu od 9.384.64 eura bruto uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, međutim, odbio je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanja s osnova prekovremenog rada za dva slobodna dana u istom utuženom razdoblju u iznosu od 7.047, 63 eura.

9. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pobijanu odluku u bitnome utemeljio na nalazu i mišljenju financijskog vještaka, no pri tome nije otklonio ključne nejasnoće i nedostatke tog nalaza, zbog čega činjenično stanje u odlučnim činjenicama nije potpuno i pouzdano utvrđeno, pa se odluka ne može ispitati ni u dijelu pravilnosti primjene materijalnog prava.

9.1. Naime, iz stanja spisa proizlazi da istom priliježu platne liste, evidencije rada, te knjigovodstvene kartice djelatnika/obračunski prikazi isplate plaće i dodataka iz kojih je razvidno je da su tužitelju u utuženom razdoblju određeni iznosi dodataka na plaću već isplaćivani, sukladno posebnim propisima kojima se uređuju prava djelatnih vojnih osoba.

9.2. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka, na koje se prvostupanjski sud odlučno pozvao, nije razvidno je li vještak uopće uzeo u obzir sve dostavljene platne liste i knjigovodstvene kartice, koje je konkretne stavke na tim ispravama vještak smatrao već isplaćenim dodacima, je li izvršio usporedbu između stvarno isplaćenih dodataka i eventualno pripadajućih dodataka prema važećim propisima, te je li jasno prikazao postoji li i u kojem iznosu razlika između potencijalno pripadajućih i već ostvarenih (isplaćenih) dodataka.

10. U takvoj situaciji, a imajući u vidu da se radi o posebnom režimu isplate dodataka djelatnim vojnim osobama, zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu pod točkom I. izreke za isplatu dodataka za rad noću, vikendom, blagdanom i dr., za sada se ne može prihvatiti kao pravilan i potpun jer je u nalazu i mišljenju vještaka izostao prikaz razlike: “potencijalno – ostvareno”, pri čemu se posebno ukazuje da je vještak u nalazu naveo ukupne iznose, međutim iz nalaza nije razvidna metodologija na temelju koje je došao do konačnih iznosa potraživanja, a osobito je li ih prikazao po mjesecima i vrstama dodataka (noćni rad, rad subotom/nedjeljom, rad blagdanom, prekovremeni rad, dežurstvo/aktivno dežurstvo), je li od potencijalnih iznosa odbio ono što je tužitelju već isplaćeno, te je li razjasnio pitanje dodatka za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje (5%) pri čemu osnovano tuženik u žalbi ističe da je iz dostavljenih kartica djelatnika i isplatnih lista vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za vojnu službu u iznosu od 14%, kao i dodatak za pripadnost specijalnim i zaštitnim postrojbama u iznosu od 15 % koji je veći od dodatka za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje u iznosu od 5 %.

10.1. Ukoliko bi tužitelju dio dodataka već bio isplaćivan, a vještak to nije uračunao ili nije jasno prikazao, postojala bi mogućnost dvostrukog obračuna, što je nedopušteno, pa kako tuženik u žalbi izričito ističe da je tužitelju isplaćivan dodatak u većem postotku od 5%, a što bi proizlazilo iz isprava u spisu, prvostupanjski sud je u nastavku postupka dužan navedeno pitanje raspraviti i utvrditi odlučne činjenice, te u tom smislu zatražiti od vještaka dopunu nalaza.

11. Zbog navedenih nedostataka, činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, a pobijana presuda ne sadrži dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa se pravilnost odluke ne može ispitati.

12. Kako je u navedenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, kako bi se u nastavku postupka pribavile i pregledale sve relevantne platne liste, knjigovodstvene kartice i obračunske evidencije, utvrdilo koje su stavke dodataka već isplaćene, te dopunom vještačenja jasno prikazalo potencijalno pripadajuće dodatke prema važećim propisima za svako razdoblje, ostvarene/isplaćene dodatke, razliku (ako takva razlika postoji), i pravnu osnovu za svaku pojedinu vrstu dodatka.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud će postupiti po uputi iz ovog rješenja, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka novom, pravilnom i zakonitom odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

14. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 28. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić