Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-622/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Bonus Obrada d.o.o., OIB: 64460986874, Zavrtnica 17, Zagreb, protiv ovršenice OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, radi odgode pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Ovr-699/2025-3 od 23. listopada 2025., dana 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice, kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Ovr-699/2025-3 od 23. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem odbijen prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja Bonus Obrada d.o.o. Zagreb temeljem ovršne isprave - rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-531/2025, sudski predmeti: Ovrv-3191/2025 od 7. kolovoza 2025., podnesenog Financijskoj agenciji 18. rujna 2025.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovršenica, ne određujući žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijano rješenje, odnosno podredno ukinuti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

5. Ovršenica je podnijela prijedlog za donošenje rješenja kojim se FINA-i nalaže odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, uz obrazloženje da bi provedbom ovrhe pretrpjela štetu i bila lišena novčanih iznosa iz ovršne isprave, koja da je neistinita i to da bi predstavljalo grubo pravno nasilje nad ovršenicom kao potrošačem.

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno i zakonito postupio kada je odbio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ).

7. Naime, prema navedenoj odredbi OZ-a, sud će donijeti rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate novčane tražbine, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je uz to ispunjena (kumulativno) koja od pretpostavki iz toč. 1. do 10. čl. 65. st. 1. OZ-a.

8. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je za prihvaćanje prijedloga ovršenice ispunjen zakonski uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a obzirom da je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, međutim da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate pretrpila nenadoknadivu štetu.

9. I po stavu ovog suda, ovršenik, kada predlaže odgodu ovrhe, odnosno izdavanja naloga bankama, mora učiniti vjerojatnim postojanje ne bilo kakve štete ili štete koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku za ovršenika, već štetu koja je nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, te u čemu bi se takva šteta sastojala. Teret dokazivanja te vjerojatnosti je uvijek na predlagatelju - ovršeniku. U prijedlogu međutim, ovršenica ne navodi niti objašnjava okolnosti kojima se čini vjerojatnim da bi joj nastupila nenadoknadiva šteta koju ne bi mogla nadoknaditi od ovrhovoditelja.

10. Nesumnjivo je da bi ovršenica provedbom ovrhe trpjela štetu jer je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenike i dovodi do umanjenja imovine ovršenika. Međutim nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenica mora učiniti vjerojatnim kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, kao postupku prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja. Stoga činjenica da će uslijed provođenja ovršnog postupka ovršenica biti lišena novčanih sredstava koja su predmet ovrhe sama po sebi ne može predstavljati nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu radi koje se može odgoditi ovrha

11. Ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (npr. izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, bonitet društva i slično).

12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo donošenjem pobijanog rješenja, te u svojoj odluci dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća ispravnim i ovaj sud. Stoga je odlučeno kao u izreci na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi sa čl. 21. OZ-a.

13. Ovršenici, budući da nije uspjela u žalbenom postupku, nisu priznati troškovi sastava žalbe (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Rijeci 28. siječnja 2026.

Sudac

Larisa Gačanin