Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-528/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E.ON Energija d. o. o. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 81103558092, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zec i Partneri d. o. o. iz Osijeka, protiv ovršenice ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-26806/2025-3 od 21. svibnja 2025. godine, dana 28. siječnja 2026. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-26806/2025-3 od 21. svibnja 2025. godine u točki II. izreke.
II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je ovršenici da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 21,87 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi zateznih kamata koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, koja na iznos od 6,25 eura teče od 18. veljače 2025. godine do isplate, a na iznos od 15,62 eura od 11. ožujka 2025. godine pa do isplate.
2. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu od 62,50 eura.
3. Protiv tog rješenja, u dijelu koji se odnosi na točku II. izreke, pravovremenu žalbu podnosi ovrhovoditelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u nastavku teksta: OZ), te predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a uz žalbu prilaže sudske odluke na koje se poziva u tom pravnom lijeku, te podnosi zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije utvrđuje da je ovrhovoditelj u ovom predmetu podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe, koji postupak je pokrenuo pred Financijskom agencijom radi naplate novčane tražbine utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Valića poslovni broj Ovrv-103870/2024 od 16. prosinca 2024. godine.
7. U vezi toga utvrđuje da ovrhovoditelju u skladu s odredbom članka 14. stavak 4. OZ-a, te odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) pripada pravo na naknadu troškova dostave ovršnog rješenja o ovrsi drugim sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 6,25 eura, kao i troškova sastava podneska od 11. ožujka 2025. godine u iznosu od 15,62 eura, zajedno sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost od 25%, tj. u sveukupnom iznosu od 21,87 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), te odredbom članka 30. stavak 3. OZ-a, pa u tom dijelu usvaja njegov zahtjev po naznačenoj osnovi.
8. Nasuprot tome, prvostupanjski sud u točki II. izreke pobijanog rješenja odbija preostali dio zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova, tj. onaj dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u zatraženom iznosu od 62,50 eura, jer utvrđuje da je odredbom članka 283. stavak 1. OZ-a propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da je odredbom stavka 4. istog članka OZ-a propisano da će javni bilježnik rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju, slijedom čega utvrđuje da s obzirom na zakonsku obvezu javnog bilježnika dostavljanja ovrhovoditelju rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, trošak pribavljanja ove potvrde nije bio potreban za troškove izravne naplate pokrenute temeljem javnobilježničkog rješenja o ovrsi, u smislu odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a.
9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, niti ovrhovoditelj makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na postojanje neke druge bitne postupovne povrede.
10. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.
11. Naime, odredbom članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.
12. Dakle, iz potonje odredbe OZ-a proizlazi obveza javnog bilježnika da u slučaju ne zaprimanja prigovora, bez zahtjeva ovrhovoditelja, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te da rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka, u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 21. OZ-a.
13. Naznačena odredba članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a stupila je na snagu dana 28. studenoga 2020. godine Izmjenama i dopunama OZ-a („Narodne novine“ br. 131/20), kojima je u članku 16. izmijenjena dotadašnja odredba članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a koja je glasila da će javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti ako u roku od 8 dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor, te da će otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti predati ovrhovoditelju.
14. Nadalje, navedenim Izmjenama i dopunama OZ-a propisano je u članku 20. stavak 1. da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog zakona, uz određene iznimke, dovršit primjenom prijašnjih odredbi OZ-a („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17).
15. Iz navedenog proizlazi da je do stupanja na snagu citiranih Izmjena i dopuna OZ-a iz 2020. godine javni bilježnik izdavao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na zahtjev ovrhovoditelja, u slučaju ne zaprimanja prigovora, pa je takva njegova radnja i bila potrebna za vođenje ovršnog postupka, međutim nakon stupanja na snagu navedenih Izmjena i dopuna (28. studenoga 2020. godine) javni bilježnici obvezni su u slučaju nepodnošenja prigovora po službenoj dužnosti dostaviti ovrhovoditelju (bez njegova zahtjeva) potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, slijedom čega se podnošenje zahtjeva od strane ovrhovoditelja ukazuje nepotrebnim za vođenje ovršnog postupka, posebno na teret ovršenice kao druge strane u postupku.
16. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da je predmetni ovršni postupak pokrenut nakon stupanja na snagu citiranih Izmjena i dopuna OZ-a iz 2020. godine, to se na istog primjenjuje važeća odredba članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a prema kojoj javni bilježnik u slučaju nepodnošenja prigovora po službenoj dužnosti dostavlja ovrhovoditelju potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom tog dijela ovršnog troška.
17. Stoga je neosnovano pozivanje žalitelja na odredbu Tbr. 36. stavak 2. Tarife (očitom omaškom u pisanju je navedeno da se radi o Tbr. 32. Tarife), jer je pretpostavka za primjenu te odredbe da je ovrhovoditelju doista nastao naznačeni trošak ovrhe, odnosno da je isti pribavio navedenu potvrdu pravomoćnosti i/ili ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a koja pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena.
18. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi ovrhovoditelja, kao niti pozivanje na sadržaj uz žalbu priloženih sudskih odluka, jer iste nemaju obvezujući značaj, pri čemu na navode ovrhovoditelja koji se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. godine valja odgovoriti da pravno shvaćanje koje je izraženo u toj odluci nije primjenjivo u konkretnom slučaju, jer se ono odnosi na trošak izvida i pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na sudsku odluku na temelju koje ovrhovoditelj sukladno članku 209. stavak 1. OZ-a može izravno zatražiti od Financijske agencije da provede naplatu tražbine iz te sudske odluke prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun, a u ovom predmetu ovrhovoditelj zahtijeva naknadu troškova izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pa je za postupanje javnog bilježnika u vezi izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na tom rješenju mjerodavna odredba članka 283. OZ-a, u vezi s odredbom članka 284. OZ-a.
19. Neosnovano je i pozivanje žalitelja na pravno shvaćanje koje je zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 05. lipnja 2023. godine, prema kojem ovrhovoditelj koji je zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20) ima pravo na naknadu troškova za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku, jer iz tog pravnog shvaćanja proizlazi da ovrhovoditelj ima pravo na naknadu tih troškova samo pod uvjetom da su mu oni doista i nastali, odnosno da je upravo on „pribavio“ klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti u takvom postupku, a o kojoj situaciji se zbog gore navedenog u konkretnom slučaju ne radi.
20. Stoga je žalbu ovrhovoditelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.
21. Budući da ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s potonjom odredbom OZ-a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova u povodu žalbe.
U Rijeci, 28. siječnja 2026. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
