Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1898/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Milenku Ščetaru i Vesni Rajić, odvjetnicima iz Križevaca, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d. d. iz Zagreba, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Pn-110/2023-23 od 24. listopada 2025. godine, dana 28. siječnja 2026. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u dijelu točke II izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Pn-110/2023-23 od 24. listopada 2025. godine kojim je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju troškove postupka u iznosu od 93,75 eura (preko dosuđenog iznosa od 1.510,60 eura do dosuđenog iznosa od 1.604,35 eura), zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavak 9. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a teče od presuđenja 24. listopada 2025. godine pa do isplate.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u dijelu točke II izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Pn-110/2023-23 od 24. listopada 2025. godine kojim je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju troškove postupka u iznosu od 218,75 eura (preko dosuđenog iznosa od 1.604,35 eura do dosuđenog iznosa od 1.823,10 eura), zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavak 9. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a teče od presuđenja 24. listopada 2025. godine pa do isplate, te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.
III Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,15 eura.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 279,58 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 11. travnja 2022. godine do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.
2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju zakonsku zateznu kamatu na već plaćeni iznos od 2.500,00 eura od 11. travnja 2022. godine do plaćanja, tj. do 12. svibnja 2025. godine.
3. Istom točkom izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.823,10 eura, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavak 9. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a teče od presuđenja 24. listopada 2025. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
4. Protiv te presude, u dijelu točke II izreke kojim je istome naloženo da plati tužitelju trošak postupka u iznosu od 312,50 eura (preko dosuđenog iznosa od 1.510,60 eura do dosuđenog iznosa od 1.823,10 eura), zajedno sa dosuđenim zateznim kamatama na taj iznos, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
7. Sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelju s obzirom na naznačenu odluku o tužbenom zahtjevu (točka I izreke pobijane presude) pripada u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, zatim zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, pristojbe na tužbu u iznosu od 34,83 eura, zastupanja na ročištu od 12. listopada 2023. godine u iznosu od 200,000 eura, troškova medicinskog vještačenja od 400,00 eura, sastava podneska od 14. prosinca 2024. godine od 200,00 eura, zastupanja na ročištu od 10. rujna 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 eura, te pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, pa tužitelju na teret tuženika dosuđuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.823,10 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane odluke nije počinjena neka od tih povreda, niti tuženik makar indirektno, odnosno sadržajem žalbe, ukazuje na neku drugu bitnu postupovnu povredu.
9. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak zastupanja na ročištu od 10. rujna 2025. godine i na ročištu za objavu i uručenje presude od 24. listopada 2025. godine preko ukupno dosuđenog iznosa od 93,75 eura.
10. Naime, budući je tužitelj na ročištu od 10. rujna 2025. godine povukao tužbu u dijelu glavnice za iznos od 2.500,00 eura, te je ustrajao kod tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno u točkama I i II izreke pobijane presude, to je istome za pristup njegove punomoćnice-odvjetnice na potonje ročište trebalo sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) dosuditi trošak prema vrijednosti predmeta spora od 279,58 eura, tj. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), kao i pripadajući trošak na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 12,50 eura, a u preostalom dijelu odbiti njegov zahtjev za naknadu troška za navedenu parničnu radnju.
11. Što se pak tiče dosuđenog troška na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude od 24. listopada 2025. godine, valja prije svega navesti kako pogrešno tuženik smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška po toj osnovi. Naime, odredbom članka 335. stavak 7. ZPP-a propisano je da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama istog Zakona o dostavi pismena, već će joj prema stavku 8. istog članka uručiti ovjereni prijepis presude ili će je, iznimno, uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istoga dana. Budući da je punomoćnica tužitelja pristupila na naznačeno ročište radi objave presude, a imajući u vidu naznačene odredbe ZPP-a, valja zaključiti da je i potonje navedeni trošak bio u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a potreban za vođenje parnice.
12. Međutim, u pravu je tuženik kada ističe da je tužitelju pobijanom odlukom dosuđena previsoka naknada za zastupanje na potonjem ročištu, jer je istome za tu radnju trebalo dosuditi trošak u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), te trošak u visini od 6,25 eura s naslova poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), dok je u preostalom dijelu trebalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova zastupanja na ročištu od 24. listopada 2025. godine.
13. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točki I izreke ovog rješenja, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke rješenja.
14. Budući je tuženik u odnosu na ožalbeni dio odluke o parničnim troškovima uspio u omjeru od 70% (218,75 eura : 312,50 eura x 100), pripada mu u skladu s odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a razmjeran trošak žalbenog postupka, i to iznos od 17,50 eura za sastav žalbe po punomoćniku-odvjetniku (Tbr. 10. toč. 4. Tarife), zatim iznos od 4,37 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), te iznos od 9,28 eura po osnovi plaćene pristojbe za žalbu, tj. sveukupno 31,15 eura, pa je odlučeno kako je razvidno iz točke III izreke ovog rješenja.
U Rijeci, 28. siječnja 2026. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
