Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj : Kž-771/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. ĐĐ zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22- dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja K-179/2023 od 22.listopada 2025.. na sjednici vijeća 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
II. Žalba oštećene NĐ odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku je na temelju članka 544 stavak 1. ZKP/08 stavljena izvan snage presuda- kazneni nalog Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. K-179/2023 od 28. rujna 2023. te je na temelju članka 452. stavak 1. točka 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08), odbijena optužba da bi okrivljeni ĐĐ počinio kazneno oštećenjem tuđe stvari iz članka 235. stavku 1. KZ/11.
1.1.. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz č lanka 145. stavka 2. točke 1 - 5. ZKP/08., te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika pali su na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je izjavio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 3. ZKP/08, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik osudi za počinjeno kazneno djelo, dok da mu se okolnost da je osuđen i u prekršajnom postupku uzme u obzir prilikom odmjeravanja kazne i uračunavanja u kaznu.
3. Žalbu je podnijela i oštećena NĐ osobno zbog bitne povrede postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovno suđenje.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok žalba oštećenice nije dopuštena.
6.Državni odvjetnik u razlozima žalbe smatra da je pobijana odluka suda prvog stupanja kojom je optužba odbijena neosnovana jer se u konkretnom slučaju nije radilo o presuđenoj stvari obzirom da u konkretnom slučaju prekršajna odgovornost okrivljenika postoji i bez oštećenja stvari u vlasništvu oštećenice, dok se kazneno djelo sastoji upravo u oštećenju tuđe stvari, a radi se i o različitim zaštitnim objektima u navedenim postupcima.
7.Ovaj sud drugog stupnja stoga početno navodi da prema članku 4. stavku 1. Protokola broj 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06., dalje: Protokol br. 7, Konvencija) nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države. Europski sud za ljudska prava je odredio tri kriterija za ocjenu radi li se o presuđenoj stvari, a to su kao prvo odnosi li se postupak o kojem je riječ na"kaznenu stvar“ u smislu članka 4. Protokola broj 7 uz Konvenciju, kao drugo jesu li djela ista te kao treće postoji li konačna odluka u prvom postupku.
8.U odnosu na pravnu prirodu prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira Europski sud za ljudska prava je u predmetu Maresti protiv Hrvatske od 25. lipnja 2009. (zahtjev broj 55759/07), primjenjujući navedena mjerila, utvrdio da određivanje prekršaja protiv javnog reda i mira služi kao jamstvo zaštite ljudskog dostojanstva i javnog reda, a te vrijednosti redovito spadaju u sferu zaštite kaznenog prava s time da propisana kazna za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira uključuje i kaznu lišenja slobode te je zaključio o kaznenoj naravi osude za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a o čemu potonjem navodi ispravno u svojoj odluci prvostupanjski sud, također obrazlažući svoje stajalište da se u oba slučaja radilo o predmetima kaznene naravi.
9.U odnosu na drugi kriterij za ocjenu presuđene stvari isti se svodi na pitanje jesu li konkretna djela iz prekršajnog i kaznenog postupka u odnosu na okrivljenog ĐĐ ista. U činjeničnom pogledu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pp-720/2024 u prekršajnom postupku okrivljenik je bio proglašen krivim da je 7. veljače 2023. godine u 19,45 sati u Dubrovniku, u ulici Dalmatinska 43, između ostalih radnji, a u međusobnom verbalnom pa i fizičkom sukobu sa susjedom PĐ, u prizemlju zgrade "počeo snažno lupati po njenim (PĐ) vratima od čega su nastala manja oštećenja" , dok se u ovom postupku tereti da je u isto vrijeme i na istoj adresi kao i u citiranoj odluci općinskog suda, "zbog od ranije narušenih odnosa s obitelji PĐ te u nakani da ošteti ulazna vrata u vlasništvu NĐ, u više navrata udario zatvorenom šakom u vrata , a uslijed čega je na vratima nastalo oštećenje u vidu udubljenja vrata veličine oko 1 centimetar", čime je oštetio NĐ. Stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se radi o preklapanju činjenica iz prekršaja i kaznenog djela u odnosu na dio postupanja okrivljenika u događajima te oštećenje istih vrata u događaju.
10.Uz navedeno, ne postoje podaci koji bi potvrdili da su dva postupka bila povezana u tom pogledu u naravi, a samo povezano s time i vremenu jer su se vodili jednim dijelom vremenski usporedno, pa da se nije radilo o dvostrukom suđenju kakvi kriteriji su uspostavljeni u odlukama A. i B. protiv Norveške te Bajčić protiv Hrvatske br. Zahtjeva 67334/13 . Naime ne postoje podaci koji bi potvrdili da su prekršajni i kazneni postupak bili po smislu međusobno povezani, u suradnji nadležnih tijela te uz predvidljivost da će se voditi dva postupka, kao i da bi se moglo uzeti da su dva postupka imala i različite svrhe, a koji uvjeti su uspostavljeni u predmetnoj praksi ESLJP, a što sud prvog stupnja ispravno i prihvatljivo obrazlaže u pobijanoj presudi u odlomku pod točkom 8.4. obrazloženja pobijane presude. U kaznenom postupku za konkretno kazneno djelo zaštitni objekt je doista imovina druge osobe dok je u prekršajnom postupku zaštitni objekt javni red i mir, a prekršajem iz članka 6. Zakona isti se povrjeđuje svakim naročito nepristojnim i drskim ponašanjem na način da se vrijeđaju građani, ali i narušavanjem njihova mira. Stoga, pozivanje državnog odvjetnika da prekršajna odgovornost okrivljenika postoji i bez oštećenja stvari je točno, ali u konkretnom slučaju nije ni dostatno, ni prihvatljivo za ocjenu radi li se o presuđenoj stvari, posebno jer je u prekršajnom postupku po opisu konkretnog činjenja u prekršaju kao nepristojno i drsko ponašanje naveden i postupak okrivljenika vezan za vrata stana, štoviše i oštećenje vrata, a inače u cijelom opisu događaja u konkretnom prekršaju ponavljaju se upravo međusobni postupci lupanja po vratima, te sve navedeno potvrđuje da pravomoćno dovršen prekršajni i ovaj kazneni postupak ne obuhvaćaju različite aspekte protupravnog ponašanja.
11.Stoga je pravilno sud prvog stupnja zauzeo i obrazložio stajalište da se u konkretnom slučaju u odnosu na okrivljenika radilo o primjeni načela ne bis in idem pa je ispravno optužba odbijena, na način kao u izreci pobijane presude.
12.Oštećenik (osim onoga od kojega je državni odvjetnik preuzeo kazneni progon o čemu se u konkretnom slučaju nije radilo) može presudu pobijati zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu po kojim osnovama konkretna žalba nije podnesena, već po drugim osnovama, a po sadržaju zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, po kojim osnovama oštećenica ne može podnijeti žalbu, zbog čega je žalba oštećene NĐ odbačena kao nedopuštena.
13. Iz iznesenih razloga te nakon ispitivanja presude po službenoj dužnosti u opsegu članka 476. stavak 1. ZKP/08 je odbijanjem kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjska presuda potvrđena po članku 482. ZKP/08 , dok je žalba oštećenice nedopuštena po članku 481. stavak 2. ZKP/08.
U Rijeci, 28. siječanj 2026.
Predsjednik vijeća
Sandra Juranović
