Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-978/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Vesne Britvec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Juričku odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jurićko & partneri d.o.o u Splitu, protiv tužene JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Peri Toliću odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 3424/2019-23 od 4. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3424/2019-23 od 4. listopada 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u iznosu 315,22 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-3424/2019-23 od 4. listopada 2023., u točki I. izrijeke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Odbija se, u cijelosti, tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi :

" 1. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od ukupno 1.800,00 € u kunskoj protu vrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na :

- iznos od 300,00 € teče od 6. ožujka 2019. pa do isplate,

- iznos od 300,00 € teče od 6. travnja 2019. pa do isplate

- iznos od 300,00 € teče od 6 . svibnja 2019. pa do isplate

- iznos od 300,00 € teče od 6 lipnja 2019. pa do isplate

- iznos od 300,00 € teče od 6. srpnja 2019. pa do isplate i

- iznos od 300,00 € teče od 6. kolovoza 2019. pa do isplate ,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje teke od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.",

te je u točki II. izrijeke naloženo tužitelju da naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu 1.526,31 EUR / 11.500,00 kn, u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 248,86 EUR i pristojbe na žalbu u iznosu 66,36 EUR, što ukupno iznosi 315,22 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izrijeka presude je neproturječna razlozima presude, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio slijedeće činjenično stanje, koje tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju:

- da su tužitelj kao najmodavac i tužena kao najmoprimac zaključili 1. rujna 2018. Ugovor o najmu stana anagrafske oznake ŽB u [adresa], na određeno vrijeme za razdoblje od 1. rujna 2018. do zaključno 31. kolovoza 2019., kojim ugovorom je tužitelj taj stan dao tuženoj na korištenje, a tužena se obvezala plaćati mjesečnu najamninu u iznosu od 300,00 EUR kao i predati odmah tri mjesečne najamnine koje je tužitelj primio zajedno s potpisom Ugovora, te je ugovoreno da će tužena plaćati i sve režijske troškove vezane za nekretninu s time da se tužena kao najmoprimac obvezala mjesečno predočavati tužitelju kao najmodavcu na uvid dokaze o izvršenim uplatama,

- da je tužena onemogućena stanovati u predmetnom stanu još početkom mjeseca ožujka 2019. kada je njoj bilo onemogućeno ući u stan zbog čega je njezin polubrat OB u istog provalio,

- da je prije toga tužena bila uznemiravana u mirnom korištenju predmetnog stana jer je primjećivala da za vrijeme dok nije bila u stanu netko ulazi i uključuje uređaje,

- da je tužena bila nesuglasna sa samovoljnim obračunom supruge tužitelja režijskih troškova koji su za predmetni stan iznosili 800,00 kn struje, 300,00 kn vode,

- da su se supruga i kći tužitelja bavile pitanjem najmodavnog odnosa stranaka,

- da je predmetni najmodavni odnos doživio i svoj ružni "medijski obračun" na način da je u društvenoj grupi "tražim stanara/ iznajmljujem stan " kći tužitelja napisala doslovno tuženoj: " bezobrazna i neodgojena curo ja sam kći od Ć - sva sreća nismo se upoznale ali ako neplatiš zadnju stanarinu običajem da ću podnijeti tužbu protiv tebe, očekuj i odvjetnikov poziv uskoro" te nadalje "a i jednu prijavu socijalnoj službi ". Uz to je HB u navedenu grupu stavila fotografiju JB uz tekst: "inače upozorenje : cura, samohrana majka – iznajmi stan, ne plaća režije, mijenja brave bez stanodavčeva dopuštenja i odlazi usred noći bez plaćanja najamnine".

7. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju pa ih prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, s time da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju ocjenjujući sve izvedene dokaze i iskaze po slobodnom uvjerenju, stečeno uvjerenje opravdao u odlomku 8. obrazloženja uvjerljivim i logičnim razlozima koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne, dok tužitelj u žalbi neosnovano dovodi u pitanje ocjenu iskaza saslušanih svjedoka i stranaka.

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u točki I. izrijeke pobijane presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Predmetni Ugovor o najmu je nedvojbeno raskinut konkludentnim radnjama početkom ožujka 2019. kada je tuženoj onemogućen ulazak u predmetni stan zbog čega je isti dan njezin polubrat OB provalio u predmetni stan koji se nalazi u kući tužitelja, a tužena je odmah odnijela dio svojih stvari i iselila iz predmetnog stana, u smislu odredbe članka 249. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) kojim je propisano da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.

10. Iz iskaza svjedoka NB, IB i iskaza tužiteljice proizlazi da je supruga tužitelja primala mjesečnu najamninu od tužene za predmetni stan i vodila brigu oko plaćanja režijskih troškova. Svjedok NB sin tužitelja je iskazao da su tuženoj dali ultimatum da plaća svoje obveze ili iseli iz predmetnog stana, te iz iskaza svjedoka ŠB sina tužitelja proizlazi da ga je mama odmah obavijestila kada je vidjela s prozora da je tužena pokupila svoje stvari i otišla iz predmetnog stana, a u što se on i osobno uvjerio dolaskom na lice mjesta.

11. Uzimajući u obzir da je supruga tužitelja po osnovi režijskih troškova za predmetni stan, bez predočenja odgovarajućih računa zatražila od tužene isplatu 800,00 kn za struju i 300,00 kn za vodu na što tužena nije pristala, da je tuženoj zbog neplaćanja režijskih troškova dan ultimatum kojeg spominje svjedok NB, zatim početkom ožujka 2019. onemogućen ulazak u predmetni stan, a da je supruga tužitelja isti dan kada je tužena iselila iz predmetnog stana o tome obavijestila sina ŠB koji se i osobno uvjerio u istinitost tih tvrdnji, ne mogu se prihvatiti kao osnovane tvrdnje tužitelja o tome da je tužena samovlasno napustila stan i da ugovor nije prijevremeno raskinut. Pritom se neosnovanim cijeni pozivanje tužitelja na odredbu članka 551. ZOO-a i Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/1996., 48/1998., 66/1998., 22/2006., 68/2018., 105/2022.) koji ne propisuje mogućnost raskida ugovora na određeno vrijeme od strane najmoprimca.

12. Odredbom članka 368. stavak 1. ZOO-a propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

13. Tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je pretrpio štetu zbog prijevremenog raskida ugovora o najmu, već traži isplatu najamnine za razdoblje od ožujka 2019. do isteka ugovora o najmu **.**.2019., na što nema pravo jer su prema odredbi članka 368. stavak 1. ZOO-a raskidom ugovora obje stranke oslobođene svojih obveza i stoga tužena koja je iz stana iselila početkom ožujka 2019. nije dužna platiti tužitelju utuženo potraživanje.

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 220. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja je proveo sve dokaze koje su stranke predložile i na temelju svih provedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, dok žalbeni navodi koji se odnose na medijski obračun kćerke tužitelja sa tuženom nisu relevantni .

15. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude.

16. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 315,22 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 28.siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj