Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj:Gž-59/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužiteljice TI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, u odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate,, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-7257/2024-8 od 6. listopada 2025., u u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-7257/2024-8 od 6. listopada 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 3. i 9. Ugovora o kreditu [broj kredita] 12. prosinca 2006. sklopljenog između prednika tužiteljica ĐI, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prilikom korištenja kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 3,30 % od iznosa kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljicama iznos od 726,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 475,20 eur počam od 16. prosinca 2006. a na iznos od 251,26 počam od 28. svibnja 2011. pa do isplate te naknaditi tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 816,79 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

2.Protiv citirane presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik pobijajući istu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tužiteljica i tuženika u dijelu odredbe čl. 3.st.1. kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade za obradu kredita u visini od 3.30% od iznosa kredita te dijela odredbe čl. 9. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita.

7. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je jesu li predmetne odredbe Ugovora o kreditu ništetne te pripada li tužiteljicama pravo na isplatu ukupnog iznosa od 726,46 eur te je li zahtjev za isplatu u zastari.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je između prednika tužiteljica kao korisnika kredita i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu od 12. prosinca 2006. kojim je ugovoreno da se korisniku kredita naplaćuje naknada, 3,30 % od iznosa kredita jednokratno prilikom prvog korištenja kredita dok je odredbom čl. 9. ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita,

- da je pravni prednik tužiteljica imao svojstvo potrošača,

- da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržana u standardnom unaprijed pripremljenom Ugovoru po tuženiku,

- da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu nije pregovaralo već se je radilo o uvjetima koje je odredio tuženik,

- da je tuženik na ime predmetnih naknada naplatio iznos od ukupno 726,46 eura tj. iznos od 475,20 eur na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva te iznos od 251,26 eur na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita,

- da je kredit u cijelosti otplaćen 27. svibnja 2011. te da su tužiteljice zakonske nasljednice nositelja kredita.

9. Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud a sve primjenom odrede čl. 81. st.1. u svezi s čl.87.st.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) utvrđuje da su sporne odrede Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) nepoštene te posljedično tome ništetne. Zaključuje prvostupanjski sud da tuženik koji je sastavio predmetnu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost zaračunavanja iste u ugovoru naznačenoj visini pa da je navedena ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja te kao takva uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

10. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava prednika tužitelja kao potrošača jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena jednokratna naknada bez određivanja njezine visine te naknada za prijevremenu otplatu kredita o kojim odredbama ugovora se nije pojedinačno pregovaralo, a koje uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita zaključuje da su te odredbe ugovora nepoštene i posljedično tome ništetne. Budući da se o odredbi čl. 3. i 9. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da prednik tužiteljica nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a da ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača pozivom na odredbu čl. 81.st.1. u svezi s čl. 87.st.1. ZZP-a/03 kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti istih u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade prilikom sklapanja ugovora te naknade za prijevremenu otplatu kredita te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

11. Kao posljedicu ništetnosti a sve pozivom na odredbu čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO), u svezi s odredbom čl. 1111. ZOO-a prvostupanjski sud prihvaća osnovanim zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa od 726,46 eur koju je tuženik naplatio temeljem ništetnih odredbi čl. 3.st.1. i 9. Ugovora o kreditu sve s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO-a zaključujući da je tuženik nepošteni stjecatelj naprijed navedenog naplaćenog iznosa. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da nije osnovan prigovor zastare potraživanja jer da se pravo na isticanje ništetnosti u smislu odredbe čl. 328. ZOO-a ne gasi te da isticanje ništetnosti nije ograničeno rokom. Utvrđuje da zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a nije protekao a ovo sve s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, dakle tek od donošenja ove odluke s kojom je utvrđena ništetnost sporne odredbe pa kako zastarni rok nije protekao kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa od 726,36 eur te odlučuje kao u točki II. izreke pobijane odluke.

12. U postupku donošenja prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

13. Presuda nije nerazumljiva te nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi sa sadržajem isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima tako da protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju iste nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik sadržajem žalbe.

14. Prvostupanjski sud je u postupku potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odrede čl. 353. st.1.t.2. ZPP-a.

15. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo pa nije ostvaren ni žalbeni razloga iz odredbe čl. 353.st.1.t.3. ZPP-a.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim sporne odredbe Ugovora o kreditu, tj. odredbe Ugovora kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade te naknade za prijevremenu otplatu kredita budući se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo već su iste unaprijed pripremljene od strane tuženika kao kreditora tako da pravni prednik tužiteljica kao potrošač nije imao utjecaj na njihovo sadržaj.

17. Naime, sama činjenica da je u ugovoru naznačeno da se prilikom sklapanja ugovora o kreditu naplaćuje naknada koja iznosi 3,30% od iznosa kredita te naznačeno da se naplaćuje naknada za prijevremenu otplatu kredita ne znači ujedno da su takve odredbe poštene, već je u okviru ocjene poštenosti, potrebno u skladu s čl. 81. st. 1. ZZP/03 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

18. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, uz primjenu članka 83. ZZP/03 potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

19. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. st. 1. ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj bio prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo.

20. Na žalbene navode tuženika valja istaći da iako je pravni prednik tužiteljica kao korisnik kredita bio informiran o obvezi plaćanja predmetnih naknada, isti nije bio informiran kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud o o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini).

21. Upravo zbog navedenog tuženik kao kreditor nije postupao u dobroj vjeri jer korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko spornih odredbi ugovora o naknadi za obradu kredite te naknadi za prijevremenu otplatu kredita niti oko njihovog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača.

22. Štoviše tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, koju je naplatio u trenutku isplate kredita te naknade za prijevremenu otplatu pri čemu sama činjenica da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog kreditnog zahtjeva, jer bi u tom slučaju naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu ostavljeno je da tuženik kao trgovac i jača ugovorna strana jednostrano određuje visinu iznosa naknade koje će potrošač platiti za slučaj prijevremene otplate kredita, a o kojoj tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora nije bio na jasan način informiran.

23. Stoga, kako je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već da su iste bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a, kao i načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te naknade za prijevremenu otplatu kredita iste i po stavu ovog suda uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa su ništetne, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

24. Valja istaknuti da je na tuženiku, koji je nedvojbeno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu kredita te naknadi za prijevremenu otplatu kredita sukladno čl. 81. st. 4. ZZP/03 bio teret dokazivanja da je sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o tim naknadama i njezinim visinama, a navedenu činjenicu tuženik nije dokazao, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

25. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da odredbama čl. 1021. do 1024. ZOO-a nije predviđeno plaćanje jednokratne naknade prilikom korištenja kredita niti naknade za prijevremenu otplatu , a takva obveza nije bila previđena niti tada važećim Zakonom o bankama ( NN 84/02 i 141/06). Iako nije bilo zabranjeno, ugovaranje naknade nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama, već se plaćanje naknade moralo ugovoriti, pa je riječ o odredbama koje nisu izuzete iz područja primjeni odredbi ZZP/03 o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredaba.

26. Dakle, iako pravilno tuženik u žalbi navodi da nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o jednokratnoj naknadi prilikom korištenja kredita te naknade za prijevremenu otplatu, isto je nepovoljno utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu. Stoga su neosnovani žalbeni navodi u tom smislu.

27. Protivno žalbenim navodima činjenica da je predmetni kredit ispunjen u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude budući se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi a u konkretnom slučaju nije riječ o zabrani manjeg značenja.

28. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su sporne odredbe u smislu odredbe čl. 87. ZZP nepoštene i time ništetne te je pravilno utvrdio ništetnost istih na način kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude.

29. Kako je tuženik na ime spornih naknada naplatio ukupni iznos od 726,46 eur to je pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a tuženik obvezan tužiteljicama isplatiti navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od izvršenih uplata do isplate, kako je odlučeno točkom II izreke pobijane presude.

30. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost spornih odredi ugovora odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost tuženika.

31. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja do isplate jer je tuženik u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj pa je obvezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

32. Protivno žalbenim navodima pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare. U odnosu na zahtjev za isplatu valja odgovoriti da se radi o zahtjevu iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, a zastarni rok za restitucijski zahtjev počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, konkretno od pravomoćnosti presude donesene u ovom postupku.

33. Kako su tužiteljice uspjele u sporu to im pripada pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kako je to pravilno odlučeno u točki II. izreke pobijane presude.

34. Slijedom svega naprijed iznijetog žalbu tuženika valjalo je odbiti i presudu prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi čl. čl. 368. st. 1. ZPP.

U Rijeci 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković